23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 337/1

(1)

Svjetska financijska kriza koja je izbila 2007.–2008. godine otkrila je prekomjerne špekulativne aktivnosti, važne regulatorne manjkavosti, neučinkovit nadzor, netransparentna tržišta i previše složene proizvode u financijskom sustavu. Unija je donijela niz mjera kako bi bankarski sustav učinila čvršćim i stabilnijim, uključujući strože kapitalne zahtjeve, pravila o poboljšanom upravljanju i nadzoru te mehanizme sanacije, te kako bi se osiguralo da financijski sustav ispunjava svoju ulogu u usmjeravanju kapitala na financiranje realnoga gospodarstva. U tom je kontekstu također odlučujući napredak postignut u uspostavi bankovne unije. Međutim, kriza je također naglasila potrebu za poboljšanjem transparentnosti i praćenja ne samo u tradicionalnom bankarskom sektoru, već i u područjima kreditnog posredovanja sličnom kreditnom posredovanju banaka poznatom kao „bankarstvo u sjeni”, čiji je razmjer zabrinjavajući s obzirom na to da se već procjenjuje na blizu polovine reguliranog bankarskog sustava. Svi nedostatci u vezi s tim aktivnostima, koje su slične aktivnostima koje provode kreditne institucije, mogu utjecati na ostatak financijskog sektora.

(2)

U kontekstu rada na ograničavanju bankarstva u sjeni, Odbor za financijsku stabilnost (FSB) i Europski odbor za sistemske rizike (ESRB), osnovani Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5), utvrdili su rizike koje nose transakcije financiranja vrijednosnih papira. Transakcijama financiranja vrijednosnih papira omogućuje se stvaranje financijske poluge, procikličnosti i međusobne povezanosti na financijskim tržištima. Osobito je nedostatak transparentnosti pri uporabi transakcija financiranja vrijednosnih papira sprečavao regulatorna i nadzorna tijela kao i ulagatelje da ispravno procijene i nadziru predmetne rizike slične bankovnima te razinu međusobne povezanosti u financijskom sustavu u razdoblju prije i tijekom financijske krize. U tom kontekstu FSB je 29. kolovoza 2013. donio okvir politika pod nazivom „Jačanje nadzora i uređenja bankarstva u sjeni” („okvir politika FSB-a”) za rješavanje rizikâ bankarstva u sjeni pri pozajmljivanju vrijednosnih papira i repo poslovima, a koji su u rujnu 2013. prihvatili čelnici skupine G20.

(3)

FSB je 14. listopada 2014. objavio regulatorni okvir za korektivne faktore za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane. U nedostatku poravnanja takve su operacije vrlo rizične ako nisu ispravno kolaterizirane. Dok bi povećanje transparentnosti u odnosu na ponovnu uporabu imovine klijenata bio prvi korak prema olakšavanju sposobnosti drugih ugovornih strana da analiziraju i sprečavaju rizike, FSB do 2016. treba dovršiti rad na skupu preporuka o korektivnim faktorima za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane s ciljem sprečavanja prekomjerne uporabe financijske poluge i ublažavanja rizika koncentracije i rizika neispunjavanja obveza.

(4)

Komisija je 19. ožujka 2012. objavila Zelenu knjigu o bankarstvu u sjeni. Na temelju primljenih opsežnih povratnih informacija i uzimajući u obzir međunarodna kretanja, Komisija je 4. rujna 2013. izdala Komunikaciju Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Usporedni bankarski sustav - Rješavanje novih izvora rizika u financijskom sektoru”. U Komunikaciji se naglašava da složenost i netransparentnost transakcija financiranja vrijednosnih papira otežavaju utvrđivanje drugih ugovornih strana i praćenje koncentracije rizika te ujedno dovode do stvaranja prekomjernog učinka financijske poluge u financijskom sustavu.

(5)

Stručna skupina na visokoj razini kojom je predsjedao Erkki Liikanen donijela je u listopadu 2012. izvješće o strukturnoj reformi bankarskog sektora Unije. Između ostalog razmatrala je međudjelovanje tradicionalnog bankarskog sustava i bankarskog sustava u sjeni. U izvješću su prepoznati rizici koje nose aktivnosti bankarstva u sjeni, kao što su snažan učinak financijske poluge i procikličnost, te se pozvalo na smanjenje međusobne povezanosti banaka i bankarskog sustava u sjeni koja je bila izvor širenja zaraze u bankarskoj krizi cijelog sustava. Uz to, u izvješću su predložene određene strukturne mjere za rješavanje preostalih slabosti u bankarskom sektoru Unije.

(6)

Strukturne reforme bankarskog sustava Unije razrađuju se u prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o strukturnim mjerama kojima se poboljšava otpornost kreditnih institucija EU-a. Međutim, uvođenje strukturnih mjera bankama moglo bi dovesti do prebacivanja određenih aktivnosti u manje regulirana područja kao što je sektor bankarstva u sjeni. Taj prijedlog trebalo bi stoga popratiti obvezujućim zahtjevima za transparentnošću i izvješćivanjem u pogledu transakcija financiranja vrijednosnih papira utvrđenima u ovoj Uredbi. Stoga pravila o transparentnosti utvrđena u ovoj Uredbi nadopunjuju taj prijedlog.

(7)

Ovom Uredbom odgovara se na potrebu za povećanjem transparentnosti tržišta financiranja vrijednosnih papira, a time i financijskog sustava. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i međunarodna konvergencija, ova Uredba slijedi okvir politika FSB-a. Njime se stvara okvir Unije na temelju kojeg se o pojedinostima transakcija financiranja vrijednosnih papira može učinkovito izvješćivati trgovinske repozitorije, a informacije o transakcijama financiranja vrijednosnih papira i ugovorima o razmjeni ukupnog prinosa objavljuju se ulagateljima u subjekte za zajednička ulaganja. Definicija transakcija financiranja vrijednosnih papira u ovoj Uredbi ne uključuje ugovore o izvedenicama kako su definirani u Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Međutim, ta definicija uključuje transakcije koje se obično nazivaju ugovorima o zamjeni likvidnosti i ugovorima o zamjeni kolaterala, a koje nisu obuhvaćene definicijom ugovora o izvedenicama iz Uredbe (EU) br. 648/2012. Potreba za međunarodnom konvergencijom pojačana je vjerojatnošću da bi se, nakon strukturne reforme bankarskog sektora Unije, aktivnosti koje trenutačno obavljaju tradicionalne banke mogle preseliti u sektor bankarstva u sjeni te bi ih obavljali financijski i nefinancijski subjekti. Stoga bi za regulatorna i nadzorna tijela moglo doći do dodatnog smanjenja transparentnosti u pogledu tih aktivnosti što bi ih sprečavalo da dobiju odgovarajući pregled rizika povezanih s transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Time bi se samo pogoršale već čvrste veze između reguliranog sektora i sektora bankarstva u sjeni na određenim tržištima.

(8)

Razvoj tržišnih praksi i tehnološki razvoj omogućuju sudionicima na tržištu da upotrebljavaju transakcije koje nisu transakcije financiranja vrijednosnih papira kao izvorom financiranja, za upravljanje likvidnošću i kolateralom, kao strategiju povećanja prinosa, kako bi se pokrile kratke prodaje ili za arbitražu poreza na dividendu. Takve transakcije mogle bi imati istovrijedan gospodarski učinak i nositi slične rizike kao i transakcije financiranja vrijednosnih papira, uključujući procikličnost nastalu fluktuacijom vrijednosti imovine i volatilnošću, promjenu dospijeća ili likvidnosti nastalu financiranjem dugotrajne ili nelikvidne imovine kratkotrajnom ili likvidnom imovinom; i širenje financijske zaraze zbog međusobne povezanosti lanaca transakcija koje uključuju ponovnu uporabu kolaterala.

(9)

Kako bi odgovorile na pitanja iznesena u okviru politika FSB-a i kretanja predviđena nakon strukturne reforme bankarskog sektora Unije, države članice mogle bi donijeti različite nacionalne mjere koje bi mogle biti prepreka za nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i štetne za sudionike na tržištu i financijsku stabilnost. Osim toga, nedostatak usklađenih pravila o transparentnosti otežava nacionalnim tijelima usporedbu podataka iz različitih država članica na mikro razini, a time i razumijevanje stvarnih rizika koje pojedini sudionici na tržištu predstavljaju za sustav. Stoga je potrebno spriječiti nastajanje takvih poremećaja i prepreka u Uniji. Slijedom toga, odgovarajuća pravna osnova za ovu Uredbu je članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kako se tumači u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije.

(10)

Stoga bi se novim pravilima o transparentnosti trebalo predvidjeti izvješćivanje o pojedinostima u vezi s transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje su sklopili svi sudionici na tržištu, neovisno o tome jesu li financijski ili nefinancijski subjekti, uključujući sastav kolaterala, može li se kolateral ponovno upotrebljavati ili je već ponovno upotrijebljen, zamjenu kolaterala na kraju dana te primijenjene korektivne faktore. S ciljem smanjenja dodatnih operativnih troškova za sudionike na tržištu na najmanju moguću mjeru, nova pravila i norme trebali bi se zasnivati na postojećim infrastrukturama, operativnim postupcima i obrascima koji su uvedeni u pogledu izvješćivanja trgovinskih repozitorija o ugovorima o izvedenicama. U tom bi kontekstu europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) trebalo, u mjeri u kojoj je to izvedivo i relevantno, svesti preklapanja na najmanju moguću mjeru i izbjegavati nedosljednosti između tehničkih standarda donesenih na temelju ove Uredbe i onih koji su doneseni na temelju članka 9. Uredbe (EU) br. 648/2012. Pravni okvir utvrđen ovom Uredbom u najvećoj bi mogućoj mjeri trebao biti jednak onome iz Uredbe (EU) br. 648/2012 u pogledu izvješćivanja trgovinskih repozitorija registriranih u tu svrhu o ugovorima o izvedenicama. Time bi se trgovinskim repozitorijima koji su registrirani ili priznati u skladu s tom Uredbom ujedno omogućilo ispunjavanje funkcije repozitorija dodijeljene ovom Uredbom ako ispunjavaju određene dodatne kriterije, pod uvjetom da se dovrši pojednostavnjeni postupak registracije.

(11)

Radi osiguranja dosljednosti i učinkovitosti ovlasti ESMA-e za izricanje sankcija, sudionici na tržištu obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe trebali bi, upućivanjem na Uredbu (EU) br. 648/2012, podlijegati odredbama o ovlastima ESMA-e utvrđenima u toj Uredbi kako su određene, u pogledu postupovnih pravila, delegiranim aktima donesenima na temelju članka 64. stavka 7. te Uredbe.

(12)

Transakcije s članovima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) trebalo bi izuzeti od obveze izvješćivanja trgovinskih repozitorija o transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Međutim, kako bi se osiguralo da regulatorna i nadzorna tijela dobiju odgovarajući pregled rizika povezanih s transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje su sklopili subjekti koje ona reguliraju ili nadziru, mjerodavna tijela i članovi ESSB-a trebali bi blisko surađivati. Takvom bi se suradnjom regulatornim i nadzornim tijelima omogućilo obavljanje njihovih zadaća i mandata. Takva suradnja trebala bi biti povjerljiva i uvjetovana opravdanim zahtjevom mjerodavnih nadležnih tijela te bi se trebala upotrebljavati samo kako bi navedenim tijelima omogućila ispunjavanje njihovih odgovornosti, pritom uzimajući u obzir načela i zahtjeve neovisnosti središnjih banaka i obavljanje njihovih dužnosti monetarnih vlasti, uključujući izvođenje operacija monetarne politike, valutne politike i politike financijske stabilnosti koje su članovi ESSB-a pravno ovlašteni provoditi. Članovi ESSB-a trebali bi moći odbiti pružiti informacije ako transakcije sklapaju u okviru obavljanja dužnosti monetarnih vlasti. Oni bi trebali obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o svakom takvom odbijanju zajedno s obrazloženjem.

(13)

Informacije o rizicima prisutnima na tržištima financiranja vrijednosnih papira trebale bi se čuvati na središnjem mjestu te bi im jednostavno i izravno trebali moći pristupiti, među ostalim, ESMA, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8), europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) („EIOPA”) osnovano Uredbom (EU) 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9), mjerodavna nadležna tijela, ESRB i mjerodavne središnje banke ESSB-a, uključujući Europsku središnju banku (ESB) pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (10), za potrebe utvrđivanja i praćenja rizika za financijsku stabilnost koje nose aktivnosti bankarstva u sjeni reguliranih i nereguliranih subjekata. Prilikom izrade regulatornih tehničkih standarda predviđenih ovom Uredbom ili predlaganja njihovog revidiranja ESMA bi trebala razmotriti tehničke standarde donesene na temelju članka 81. Uredbe (EU) br. 648/2012 kojima se reguliraju trgovinski repozitoriji za ugovore o izvedenicama te razvoj tih tehničkih standarda u budućnosti. ESMA bi se također trebala usmjeriti na to da osigura mjerodavnim nadležnim tijelima, ESRB-u i mjerodavnim središnjim bankama ESSB-a, uključujući ESB, izravan i neposredan pristup informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihovih dužnosti, uključujući za određivanje i provođenje monetarne politike te obavljanje aktivnosti nadzora infrastruktura financijskog tržišta. Kako bi to osigurala, ESMA bi u nacrtima regulatornih tehničkih standarda trebala utvrditi uvjete za pristup takvim informacijama.

(14)

Potrebno je uvesti odredbe o razmjeni informacija među nadležnim tijelima i osnažiti njihove dužnosti međusobne pomoći i suradnje. S obzirom na rastuću prekograničnu aktivnost, nadležna bi tijela trebala međusobno razmjenjivati informacije relevantne za obavljanje svojih zadaća kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, među ostalim i u situacijama kada kršenja ili sumnja na kršenja mogu biti važna za tijela u dvije ili više država članica. Prilikom razmjene informacija potrebno je strogo čuvati profesionalne tajne kako bi se osigurao nesmetan prijenos tih informacija i zaštita pojedinačnih prava. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno ili porezno pravo, nadležna tijela, ESMA, druga tijela te fizičke ili pravne osobe osim nadležnih tijela, koji primaju povjerljive informacije trebali bi se tim informacijama koristiti samo u obavljanju svojih dužnosti i pri izvršavanju svojih funkcija. Međutim, time se ne sprečava izvršavanje funkcija, u skladu s nacionalnim pravom, nacionalnih tijela odgovornih za prevenciju, istražne radnje ili ispravljanje nepravilnosti.

(15)

Transakcije financiranja vrijednosnih papira u velikoj mjeri upotrebljavaju upravitelji subjekata za zajednička ulaganja za učinkovito upravljanje portfeljem. Takva uporaba može imati značajan utjecaj na uspješnost tih subjekata za zajednička ulaganja. Transakcije financiranja vrijednosnih papira mogu se upotrebljavati za ostvarivanje ciljeva ulaganja ili za povećanje prinosa. Upravitelji također upotrebljavaju ugovore o razmjeni ukupnog prinosa čiji je učinak istovrijedan transakcijama financiranja vrijednosnih papira. Transakcije financiranja vrijednosnih papira i ugovore o razmjeni ukupnog prinosa u velikoj mjeri upotrebljavaju upravitelji subjekata za zajednička ulaganja kako bi postigli izloženost određenim strategijama ili povećali njihove prinose. Uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovora o razmjeni ukupnog prinosa mogla bi povećati opći profil rizičnosti subjekta za zajednička ulaganja, a informacije o njihovoj uporabi ne objavljuju se ulagateljima na odgovarajući način. Bitno je osigurati da ulagatelji u takve subjekte za zajednička ulaganja mogu donositi informirane odluke i procijeniti ukupni profil rizičnosti i uspješnosti subjekata za zajednička ulaganja. Pri procjeni transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa subjekt za zajednička ulaganja trebao bi, pored njezinog pravnog oblika, razmotriti i sadržaj transakcije.

(16)

Ulaganja na osnovi nepotpunih ili netočnih informacija u vezi sa strategijom ulaganja subjekta za zajednička ulaganja mogu ulagatelju prouzročiti značajne gubitke. Stoga je bitno da subjekti za zajednička ulaganja objave sve relevantne detaljne informacije povezane s njihovim upotrebljavanjem transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovora o razmjeni ukupnog prinosa. Osim toga, potpuna transparentnost osobito je važna u području subjekata za zajednička ulaganja s obzirom na to da sva imovina koja podliježe transakcijama financiranja vrijednosnih papira i ugovorima o razmjeni ukupnog prinosa nije u vlasništvu upraviteljâ subjekata za zajednička ulaganja, već njihovih ulagatelja. Stoga je objava svih podataka u pogledu transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa ključno sredstvo za zaštitu od mogućih sukoba interesa.

(17)

Nova pravila o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa usko su povezana s direktivama 2009/65/EZ (11) i 2011/61/EU (12) Europskog parlamenta i Vijeća jer te direktive čine pravni okvir kojim se uređuje osnivanje subjekata za zajednička ulaganja, upravljanje njima i trgovanje njihovima udjelima.

(18)

Subjekti za zajednička ulaganja mogu poslovati kao subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) kojima upravljaju društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili kao alternativni investicijski fondovi (AIF-ovi) kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF-ovi) s odobrenjem za rad ili registrirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Novim pravilima o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa koje uvodi ova Uredba dopunjuju se odredbe tih direktiva te bi se ona trebala primjenjivati uz odredbe tih direktiva.

(19)

Kako bi se omogućilo da ulagatelji postanu svjesni rizika povezanih s uporabom transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa, upravitelji subjekata za zajednička ulaganja trebali bi u periodična izvješća uključiti detaljne informacije o svakoj primjeni tih tehnika. Postojeća periodična izvješća koja moraju sastavljati društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije i UAIF-ovi trebala bi se dopuniti dodatnim informacijama o uporabi transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa. ESMA bi pri dodatnom određivanju sadržaja tih periodičnih izvješća u obzir trebala uzeti administrativno opterećenje i pojedinosti različitih vrsta transakcija financiranja vrijednosnih papira i ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa.

(20)

Politika ulaganja subjekta za zajednička ulaganja koja se odnosi na transakcije financiranja vrijednosnih papira i ugovore o razmjeni ukupnog prinosa trebala bi se jasno objaviti u predugovornim dokumentima kao što su prospekt kod UCITS-a i predugovorna objava podataka ulagateljima kod AIF-ova. Time bi se trebalo osigurati da ulagatelji razumiju i procijene prisutne rizike prije nego što odluče ulagati u određeni UCITS ili AIF.

(21)

Ponovnom uporabom kolaterala osigurava se likvidnost i omogućuje drugim ugovornim stranama smanjenje troškova financiranja. Međutim, njome se mogu stvoriti složeni lanci kolaterala između tradicionalnog bankarstva i bankarstva u sjeni koji izazivaju rizik za financijsku stabilnost. Nedostatak transparentnosti o tome u kojoj se mjeri financijski instrumenti dani kao kolateral ponovno upotrebljavaju i pripadajući rizici u slučaju stečaja mogu narušiti povjerenje u druge ugovorne strane i povećati rizik za financijsku stabilnost.

(22)

Kako bi se povećala transparentnost u vezi s ponovnom uporabom, trebali bi se uvesti minimalni zahtjevi za informacijama. Ponovna uporaba trebala bi se provoditi samo ako je druga ugovorna strana koja daje kolateral izričito informirana i suglasna. Stoga bi se ostvarivanje prava na ponovnu uporabu trebalo odraziti na računu vrijednosnih papira druge ugovorne strane koja daje kolateral, osim ako se na taj račun primjenjuje pravo treće zemlje kojim se na drugi odgovarajući način omogućuje odražavanje ponovne uporabe.

(23)

Iako je područje primjene pravila u vezi s ponovnom uporabom u ovoj Uredbi šire od područja primjene Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13), ovom Uredbom ne mijenja se područje primjene te direktive, nego bi se trebalo shvaćati kao dodatak toj direktivi. Uvjeti pod kojima druge ugovorne strane imaju pravo na ponovnu uporabu i ostvarivanje tog prava ni na koji način ne bi trebali umanjiti zaštitu koja se pruža ugovoru o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva na temelju Direktive 2002/47/EZ. U tom kontekstu, svako kršenje zahtjeva za transparentnošću u vezi s ponovnom uporabom ne bi trebalo utjecati na nacionalno pravo u vezi s valjanošću ili učinkom transakcije.

(24)

Ovom Uredbom utvrđuju se stroga pravila o informiranju za druge ugovorne strane o ponovnoj uporabi kojima se ne bi smjela dovoditi u pitanje primjena sektorskih pravila prilagođenih određenim dionicima, strukturama i situacijama. Stoga bi se pravila o ponovnoj uporabi predviđena ovom Uredbom trebala primjenjivati, na primjer, na subjekte za zajednička ulaganja i depozitorije ili klijente investicijskih društava samo ako nema strožih pravila o ponovnoj uporabi predviđenih pravnim okvirom za subjekte za zajednička ulaganja ili za zaštitu imovine klijenata koja čine lex specialis i imaju prednost pred pravilima sadržanima u ovoj Uredbi. Osobito, ovom Uredbom ne bi se smjelo dovoditi u pitanje ni jedno pravilo u okviru prava Unije ili nacionalnog prava kojim se ograničava mogućnost drugih ugovornih strana da ponovno upotrijebe financijske instrumente koje su druge ugovorne strane ili osobe koje nisu druge ugovorne strane dale kao kolateral. Kako bi se drugim ugovornim stranama dalo dovoljno vremena da prilagode svoje neizvršene ugovore o kolateralu, uključujući okvirne sporazume, te kako bi se osiguralo da su novi ugovori o kolateralu u skladu s ovom Uredbom, primjena zahtjeva ponovne uporabe trebala bi se odgoditi za šest mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(25)

Radi promicanja međunarodne terminološke dosljednosti uporaba termina „ponovna uporaba” u ovoj Uredbi u skladu je s okvirom politika FSB-a. Međutim, zbog toga ne bi trebalo doći do nedosljednosti s pravnom stečevinom Unije, a posebno ne bi trebalo dovoditi u pitanje značenje termina „ponovno korištenje” koji je upotrijebljen u direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU.

(26)

Kako bi se osiguralo da druge ugovorne strane poštuju obveze koje proizlaze iz ove Uredbe i da se prema njima slično postupa u cijeloj Uniji, države članice trebale bi osigurati da su nadležna tijela ovlaštena izricati administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Stoga bi se administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama utvrđenima ovom Uredbom trebali zadovoljiti određeni temeljni zahtjevi koji se odnose na adresate, kriterije koji se trebaju uzeti u obzir kada se primjenjuje sankcija ili mjera, objavljivanje sankcija ili mjera, ključne ovlasti izricanja sankcija i razine administrativnih novčanih sankcija. Prikladno je da se sankcije i druge mjere utvrđene direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU primjenjuju na kršenja obveza transparentnosti koje se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u skladu s ovom Uredbom.

(27)

Ovlasti izricanja sankcija dodijeljene nadležnim tijelima ne bi trebale dovoditi u pitanje isključivu nadležnost ESB-a, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1024/2013, u odnosu na oduzimanje odobrenja za rad kreditnim institucijama za potrebe bonitetnog nadzora.

(28)

Odredbe ove Uredbe koje se odnose na zahtjev za registraciju trgovinskih repozitorija i oduzimanje registracije ne utječu na pravne lijekove predviđene u poglavlju V. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(29)

Tehničkim standardima u sektoru financijskih usluga trebalo bi deponentima, ulagateljima i potrošačima širom Unije osigurati dosljednu usklađenost i odgovarajuću zaštitu. Budući da je ESMA visokospecijalizirano stručno tijelo, učinkovito je i primjereno da joj se povjeri zadaća izrade nacrta regulatornih tehničkih i provedbenih standarda koji ne uključuju odluke o politikama. Pri sastavljanju nacrta tehničkih standarda ESMA bi trebala osigurati učinkovite administrativne i izvještajne postupke. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u odnosu na sljedeće: pojedinosti koje se dostavljaju za različite vrste transakcija financiranja vrijednosnih papira; pojedinosti zahtjeva za registraciju ili proširenje registracije trgovinskog repozitorija; pojedinosti postupaka koje trgovinski repozitoriji primjenjuju za provjeru pojedinosti o transakcijama financiranja vrijednosnih papira koje im se dostavljaju; učestalost i pojedinosti o objavi podataka trgovinskih repozitorija te zahtjeve za podatke trgovinskih repozitorija i pristup njima; i, ako je potrebno, dodatno određivanje sadržaja Priloga.

(30)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje izrađuje ESMA putem provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010 s obzirom na format i učestalost izvješćâ, format zahtjeva za registraciju ili proširenje registracije trgovinskog repozitorija te postupke i oblike razmjene informacija o sankcijama i drugim mjerama s ESMA-om.

(31)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom popisa subjekata koji su isključeni iz područja primjene ove Uredbe te u vezi s vrstama naknada, slučajevima u kojima se naplaćuju naknade, iznosom naknada i načinom na koji ih trgovinski repozitoriji trebaju platiti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje odluka o procjeni pravila trećih zemalja za potrebe priznavanja trgovinskih repozitorija iz trećih zemalja te radi izbjegavanja mogućih dvostrukih ili proturječnih zahtjeva. Procjena na kojoj se temelje odluke o istovrijednosti zahtjeva za izvješćivanjem u trećoj zemlji ne bi trebala dovoditi u pitanje pravo trgovinskog repozitorija s poslovnim nastanom u toj trećoj zemlji i koji je priznala ESMA da pruža usluge izvješćivanja subjektima s poslovnim nastanom u Uniji, s obzirom na to da bi odluka o priznavanju trebala biti neovisna o takvoj procjeni za potrebe odluke o istovrijednosti.

(33)

U slučaju povlačenja provedbenog akta o istovrijednosti na druge ugovorne strane trebali bi se automatski ponovno primjenjivati svi zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom.

(34)

Kada je to prikladno, Komisija bi trebala surađivati s tijelima trećih zemalja radi pronalaženja rješenja koja se međusobno nadopunjuju kako bi se osigurala usklađenost ove Uredbe sa zahtjevima koje utvrđuju te treće zemlje i na taj način izbjeglo eventualno udvostručavanje u tom smislu.

(35)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest povećanje transparentnosti određenih aktivnosti na financijskim tržištima kao što su uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovna uporaba kolaterala kako bi se omogućilo praćenje i utvrđivanje pripadajućih rizika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(36)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na obranu i načelo ne bis in idem, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo te pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje. Ova Uredba mora se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(37)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te je on dao mišljenje 11. srpnja 2014. (15).

(38)

Nadležna tijela država članica ili trgovinski repozitoriji trebali bi provoditi svaku razmjenu ili prijenos osobnih podataka u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako su utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16). ESMA, EBA ili EIOPA trebale bi provoditi svaku razmjenu ili prijenos osobnih podataka u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako su utvrđena u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(39)

Uz pomoć ESMA-e Komisija bi trebala pratiti i pripremati izvješća za Europski parlament i Vijeće o međunarodnoj primjeni obveze izvješćivanja utvrđene ovom Uredbom. Rokom predviđenim za podnošenje izvješćâ Komisije trebala bi se omogućiti prethodna učinkovita primjena ove Uredbe.

(40)

Slijedom rezultata rada relevantnih međunarodnih foruma te uz pomoć ESMA-e, EBA-e i ESRB-a, Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o napretku u međunarodnim nastojanjima da se ublaže rizici povezani s transakcijama financiranja vrijednosnih papira, uključujući preporuke FSB-a za korektivne faktore za transakcije financiranja vrijednosnih papira koje se ne poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane, te o prikladnosti tih preporuka za tržišta Unije.

(41)

Primjena zahtjeva za transparentnošću utvrđenih ovom Uredbom trebala bi se odgoditi kako bi se trgovinskim repozitorijima dalo dovoljno vremena za podnošenje zahtjeva za odobrenje za rad i priznavanje njihovih aktivnosti kako je predviđeno ovom Uredbom te kako bi se drugim ugovornim stranama i subjektima za zajednička ulaganja dalo dovoljno vremena da se usklade s tim zahtjevima. Osobito je prikladno odgoditi primjenu dodatnih zahtjeva za transparentnošću za subjekte za zajednička ulaganja, uzimajući u obzir Smjernice za nadležna tijela i društva za upravljanje UCITS-ima koje je izdala ESMA 18. prosinca 2012., a kojima se utvrđuje fakultativni okvir za društva za upravljanje UCITS-ima u pogledu obveza objavljivanja, i potrebu smanjenja administrativnog opterećenja upravitelja subjekata za zajednička ulaganja. Kako bi se osigurala učinkovita provedba izvješćivanja o transakcijama financiranja vrijednosnih papira, potrebna je postupna primjena zahtjeva po vrsti drugih ugovornih strana. Takav bi pristup trebao uzeti u obzir realnu sposobnost druge ugovorne strane da ispuni obveze izvješćivanja utvrđene ovom Uredbom.

(42)

Nova jedinstvena pravila o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i određenih OTC izvedenica, odnosno ugovorâ o razmjeni ukupnog prinosa, utvrđena u ovoj Uredbi usko su povezana s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 648/2012 jer su te OTC izvedenice obuhvaćene područjem primjene zahtjeva za izvješćivanjem utvrđenih u toj Uredbi. Kako bi se osiguralo dosljedno područje primjene obaju skupova zahtjeva za transparentnošću i izvješćivanjem, potrebno je jasno razgraničiti OTC izvedenice od izvedenica kojima se trguje na burzi neovisno o tome trguje li se tim ugovorima u Uniji ili na tržištima treće zemlje. Definiciju OTC izvedenica iz Uredbe (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se osiguralo da ista vrsta ugovora o izvedenicama bude utvrđena ili kao OTC izvedenice ili izvedenice kojima se trguje na burzi neovisno o time trguje li se tim ugovorima u Uniji ili na tržištima treće zemlje.

(43)

Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način,

(a)

drugu ugovornu stranu u transakciji financiranja vrijednosnih papira s poslovnim nastanom:

(b)

društva za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i UCITS-e osnovane kao društva za investicije u skladu s Direktivom 2009/65/EZ;

(c)

upravitelje alternativnih investicijskih fondova (UAIF-ovi) s odobrenjem u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(d)

drugu ugovornu stranu uključenu u ponovnu uporabu s poslovnim nastanom:

(a)

članove Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), ostala tijela država članica koja obavljaju slične zadaće i ostala javna tijela Unije zadužena za upravljanje ili koja posreduju pri upravljanju javnim dugom;

(b)

Banku za međunarodne namire.

1.

„trgovinski repozitorij” znači pravna osoba koja na središnjem mjestu prikuplja i vodi evidenciju o transakcijama financiranja vrijednosnih papira;

2.

„druge ugovorne strane” znači financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane;

3.

„financijska druga ugovorna strana” znači:

4.

„nefinancijska druga ugovorna strana” znači društvo s poslovnim nastanom u Uniji ili u trećoj zemlji osim subjekata navedenih u točki 3.;

5.

„s poslovnim nastanom” znači:

6.

„podružnica” znači mjesto poslovanja različito od središnje uprave koje je dio druge ugovorne strane i koje nema pravnu osobnost;

7.

„pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani” ili „pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane” znači transakcija kojom druga ugovorna strana prenosi vrijednosne papire ili robu što podliježe obvezi zajmoprimca da vrati istovrijedne vrijednosne papire ili robu na određeni datum u budućnosti ili na zahtjev prenositelja, pri čemu se ta transakcija za drugu ugovornu stranu koja prenosi vrijednosne papire ili robu smatra pozajmljivanjem vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani, a za drugu ugovornu stranu na koju se vrijednosni papiri ili roba prenose smatra se pozajmljivanjem vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane;

8.

„transakcija kupnje i ponovne prodaje (buy-sell back)” ili „transakcija prodaje i ponovne kupnje (sell-buy back)” znači transakcija kojom druga ugovorna strana kupuje ili prodaje vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava koja se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom te pritom pristaje na ponovnu prodaju odnosno ponovnu kupnju vrijednosnih papira, robe ili takvih zajamčenih prava jednakog opisa po određenoj cijeni na određeni datum u budućnosti, pri čemu takva transakcija predstavlja transakciju kupnje i ponovne prodaje za drugu ugovornu stranu koja kupuje vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava te transakciju prodaje i ponovne kupnje za drugu ugovornu stranu koja ih prodaje, pri čemu takve transakcije kupnje i ponovne prodaje ili transakcije prodaje i ponovne kupnje ne podliježu repo ugovoru ili obratnom repo ugovoru u smislu točke 9.;

9.

„repo transakcija” znači transakcija uređena ugovorom kojom druga ugovorna strana prenosi vrijednosne papire, robu ili zajamčena prava koja se odnose na pravo vlasništva nad vrijednosnim papirima ili robom, kada to jamstvo izdaje priznata burza koja ima prava na vrijednosne papire ili robu i kada ugovor drugoj ugovornoj strani ne dopušta prijenos ili zalog određenog vrijednosnog papira ili robe u odnosu na više od jedne druge ugovorne strane u isto vrijeme, uz obvezu njihova otkupa, ili otkupa zamjenskih vrijednosnih papira ili robe koji odgovaraju istom opisu, po određenoj cijeni na datum u budućnosti koji je odredio ili će odrediti prenositelj, što predstavlja repo ugovor za drugu ugovornu stranu koja prodaje vrijednosne papire ili robu, a obratni repo ugovor za drugu ugovornu stranu koja ih kupuje;

10.

„maržni kredit” znači transakcija u kojoj druga ugovorna strana odobrava kredit za kupnju, prodaju, držanje vrijednosnih papira ili trgovanje njima, ali ne uključuje druge vrste kredita osigurane kolateralom u obliku vrijednosnih papira;

11.

„transakcija financiranja vrijednosnih papira” znači:

12.

„ponovna uporaba” znači uporaba financijskih instrumenata primljenih u okviru ugovora o kolateralu od strane druge ugovorne strane koja prima kolateral, u vlastito ime i za vlastiti račun ili za račun druge ugovorne strane, uključujući svaku fizičku osobu; pri čemu takva uporaba obuhvaća prijenos prava vlasništva ili korištenje pravom uporabe u skladu s člankom 5. Direktive 2002/47/EZ, ali ne uključuje likvidaciju financijskog instrumenta u slučaju neispunjavanja obveza druge ugovorne strane koja daje kolateral;

13.

„ugovor o kolateralu s prijenosom prava vlasništva” znači ugovor o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2002/47/EZ sklopljen između drugih ugovornih strana kako bi se osigurala svaka obveza;

14.

„ugovor o kolateralu u vrijednosnim papirima” znači ugovor o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (c) Direktive 2002/47/EZ sklopljen između drugih ugovornih strana kako bi se osigurala svaka obveza;

15.

„ugovor o kolateralu” znači ugovor o kolateralu s prijenosom prava vlasništva i ugovor o kolateralu u vrijednosnim papirima;

16.

„financijski instrument” znači financijski instrument kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 15. Direktive 2014/65/EU;

17.

„roba” znači roba kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 (22);

18.

„ugovor o razmjeni ukupnog prinosa” znači ugovor o izvedenicama kako je definiran u članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 kojim jedna druga ugovorna strana prenosi ukupan prinos, uključujući prihode od kamata i naknada, dobiti i gubitke koji proizlaze iz tržišnih kretanja te kreditne gubitke, referentne obveze na drugu ugovornu stranu.

(a)

sklopljene prije relevantnog datuma početka primjene iz članka 33. stavka 2. točke (a) i na taj datum nisu izvršene, ako:

(b)

sklopljene na relevantni datum početka primjene iz članka 33. stavka 2. točke (a) ili nakon tog datuma.

(a)

stranke u transakcijama financiranja vrijednosnih papira i, ako je različit, korisnika prava i obveza koje proizlaze iz njih;

(b)

glavnicu; valutu; imovinu korištenu kao kolateral i njezinu vrstu, kvalitetu i vrijednost; metodu davanja kolaterala; je li kolateral dostupan za ponovnu uporabu; u slučaju kada se kolateral razlikuje od ostale imovine, je li ponovno upotrijebljen; svaku zamjenu kolaterala; repo stopu, naknadu za pozajmljivanje ili stopu maržnog kredita; svaki korektivni faktor; datum valute; datum dospijeća; prvi mogući datum opoziva i tržišni segment;

(c)

ovisno o transakciji financiranja vrijednosnih papira, pojedinosti o sljedećem:

(a)

globalne identifikatore pravnih osoba (LEI) ili prethodnike tih identifikatora do pune provedbe sustava globalnih identifikatora pravnih osoba;

(b)

međunarodne identifikacijske brojeve vrijednosnih papira (ISIN); i

(c)

jedinstvene identifikatore transakcije.

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

zahtjev za proširenje registracije za potrebe članka 4. ove Uredbe u slučaju da je trgovinski repozitorij već registriran u skladu s glavom VI. poglavljem 1. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(a)

postupcima iz stavka 2. ovog članka koje trgovinski repozitoriji trebaju primijeniti kako bi provjerili potpunost i točnost pojedinosti koje im se dostavljaju u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(b)

zahtjevu za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(c)

pojednostavnjenom zahtjevu za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b) kako bi se izbjeglo udvostručavanje zahtjeva.

(a)

zahtjeva za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(b)

zahtjeva za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b).

(a)

se trgovinski repozitorij izričito odrekne registracije ili u posljednjih šest mjeseci nije pružao usluge;

(b)

je trgovinski repozitorij dobio registraciju na temelju lažnih navoda ili na neki drugi nezakonit način;

(c)

trgovinski repozitorij više ne ispunjava uvjete pod kojima je registriran.

(a)

ESMA;

(b)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”);

(c)

europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) („EIOPA”);

(d)

ESRB;

(e)

nadležno tijelo odgovorno za nadzor mjesta trgovanja prijavljenih transakcija;

(f)

relevantni članovi ESSB-a, uključujući Europsku središnju banku (ESB) pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe (EU) br. 1024/2013;

(g)

mjerodavna tijela treće zemlje u odnosu na koje je donesen provedbeni akt u skladu s člankom 19. stavkom 1.;

(h)

nadzorna tijela određena u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24);

(i)

mjerodavna tijela Unije za vrijednosne papire i tržište čije zadaće i mandati nadzora obuhvaćaju transakcije, tržišta, sudionike i imovinu koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe;

(j)

Agencija za suradnju energetskih regulatora osnovana Uredbom (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (25);

(k)

sanacijska tijela imenovana u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26);

(l)

Jedinstveni sanacijski odbor osnovan Uredbom (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (27);

(m)

nadležna tijela iz članka 16. stavka 1.

(a)

učestalost i pojedinosti o zbirnim pozicijama iz stavka 1. i pojedinosti o transakcijama financiranja vrijednosnih papira iz stavka 2.;

(b)

operativni standardi potrebni radi omogućavanja pravodobnog, strukturiranog i sveobuhvatnog:

(c)

pojedinosti o informacijama kojima subjekti iz stavka 2. trebaju imati pristup, uzimajući u obzir njihov mandat i posebne potrebe;

(d)

uvjeti u skladu s kojima subjekti iz stavka 2. trebaju imati izravan i neposredan pristup podatcima u trgovačkim repozitorijima.

(a)

društva za upravljanje UCITS-ima ili UCITS-i osnovani kao društva za investicije u polugodišnjim i godišnjim izvješćima iz članka 68. Direktive 2009/65/EZ;

(b)

UAIF-ovi u godišnjem izvješću iz članka 22. Direktive 2011/61/EU.

(a)

druga ugovorna strana koja prima kolateral propisno je u pisanom obliku informirala drugu ugovornu stranu koja daje kolateral o rizicima i posljedicama koji mogu biti prisutni pri jednom od sljedećeg:

(b)

druga ugovorna strana koja daje kolateral dala je prethodnu izričitu suglasnost, što se dokazuje u pisanom obliku ili na drugi zakonski istovjetan način potpisom druge ugovorne strane koja daje kolateral na ugovoru o kolateralu u vrijednosnim papirima čiji uvjeti omogućuju pravo uporabe u skladu s člankom 5. Direktive 2002/47/EZ, ili je dala izričitu suglasnost davanju kolaterala posredstvom ugovora o kolateralu s prijenosom prava vlasništva.

(a)

ponovna uporaba provodi se u skladu s uvjetima navedenima u ugovoru o kolateralu iz stavka 1. točke (b);

(b)

financijski instrumenti primljeni u okviru ugovora o kolateralu prenose se s računa druge ugovorne strane koja daje kolateral.

(a)

za financijske druge ugovorne strane, nadležna tijela ili nacionalna nadležna tijela u smislu uredbi (EU) br. 648/2012, (EU) br. 1024/2013 i (EU) br. 909/2014 te direktiva 2003/41/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU i 2014/65/EU te nadzorna tijela u smislu Direktive 2009/138/EZ;

(b)

za nefinancijske druge ugovorne strane, nadležna tijela određena u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(c)

za potrebe članaka 13. i 14. ove Uredbe, u odnosu na društva za upravljanje UCITS-ima i UCITS-e osnovane kao društva za investicije, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 97. Direktive 2009/65/EZ;

(d)

za potrebe članaka 13. i 14. ove Uredbe, u odnosu na UAIF-ove, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 44. Direktive 2011/61/EU.

(a)

kada je već pokrenut sudski postupak u vezi s istim radnjama i protiv istih osoba pred tijelima države članice nadležnog tijela koje je primilo zahtjev; ili

(b)

kada je tim osobama već izrečena konačna presuda za iste radnje u državi članici nadležnog tijela koje je primilo zahtjev.

(a)

usklađenost trgovinskih repozitorija s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi;

(b)

stalan učinkovit nadzor trgovinskih repozitorija i stalno učinkovito izvršavanje njihovih obveza u toj trećoj zemlji;

(c)

postojanje jamstva čuvanja profesionalne tajne, uključujući zaštitu poslovnih tajni koje trećim stranama otkrivaju tijela, te barem istovrijednost tih jamstava onima utvrđenima u ovoj Uredbi; i

(d)

podlijeganje trgovinskih repozitorija s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji pravno obvezujućoj i izvršivoj obvezi davanja izravnog i neposrednog pristupa podatcima subjektima iz članka 12. stavka 2.

(a)

zahtjev za priznavanje;

(b)

zahtjev za proširenje registracije za potrebe članka 4. ove Uredbe u slučaju da je trgovinski repozitorij već priznat u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012.

(a)

Komisija je putem provedbenog akta u skladu sa stavkom 1. utvrdila da treća zemlja ima istovrijedni i izvršivi regulatorni i nadzorni okvir;

(b)

mjerodavna tijela treće zemlje sklopila su dogovore o suradnji s ESMA-om kojima se određuje barem sljedeće:

(a)

da su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u članku 4.;

(b)

da osiguravaju zaštitu čuvanja profesionalne tajne koja je istovrijedna onoj utvrđenoj u ovoj Uredbi;

(c)

da se učinkovito primjenjuju i izvršavaju na pravedan način i bez narušavanja tržišnog natjecanja s ciljem osiguravanja učinkovitog nadzora i izvršenja u toj trećoj zemlji; i

(d)

da osiguravaju da subjekti iz članka 12. stavka 2. imaju ili izravan pristup pojedinostima o transakcijama financiranja vrijednosnih papira u skladu s člankom 19. stavkom 1. ili neizravni pristup pojedinostima o transakcijama financiranja vrijednosnih papira u skladu s člankom 20.

(a)

naloga kojim se zahtijeva da osoba odgovorna za kršenje prestane s takvim postupanjem i da takvo postupanje ne ponavlja;

(b)

javne izjave u kojoj se navodi odgovorna osoba i priroda kršenja u skladu s člankom 26.;

(c)

oduzimanja ili suspenzije odobrenja za rad;

(d)

privremene zabrane obnašanja upravljačkih funkcija svakoj osobi koja obavlja upravljačke zadaće ili svakoj fizičkoj osobi koju se smatra odgovornom za takvo kršenje;

(e)

najviših administrativnih novčanih sankcija koje su barem trostruko veće od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka zbog kršenja, ako ih mjerodavno tijelo može utvrditi, čak i ako te sankcije premašuju iznose iz točaka (f) i (g);

(f)

u slučaju fizičke osobe, najviših administrativnih novčanih sankcija u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama čija valuta nije euro, u odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti 12. siječnja 2016.;

(g)

u slučaju pravnih osoba, najviših administrativnih novčanih sankcija od najmanje:

(a)

težinu i trajanje kršenja;

(b)

stupanj odgovornosti osobe odgovorne za kršenje;

(c)

financijsku snagu osobe odgovorne za kršenje, uzimajući u obzir čimbenike kao što su ukupni promet u slučaju pravne osobe ili godišnji prihod u slučaju fizičke osobe;

(d)

značaj ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka osobe odgovorne za kršenje, ako ih je moguće utvrditi;

(e)

razinu suradnje osobe odgovorne za kršenje s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutih gubitaka te osobe;

(f)

prethodna kršenja osobe odgovorne za kršenje.

(a)

posebne postupke za primitak izvješća o kršenjima članka 4. ili 15. i daljnje postupanje, uključujući uspostavu sigurnih komunikacijskih kanala za ta izvješća;

(b)

prikladnu zaštitu osoba koje su zaposlene na temelju ugovora o radu, a koje prijave kršenja članka 4. ili 15. ili su optužena za kršenja tih članaka, od zastrašivanja, diskriminacije i drugih vrsta nepoštenog postupanja;

(c)

zaštitu osobnih podataka osobe koja prijavljuje kršenje članka 4. ili 15. i osobe koja je navodno počinila kršenje, uključujući zaštitu u pogledu čuvanja povjerljivosti njihova identiteta, u svim fazama postupka, ne dovodeći u pitanje objavu informacija koja se zahtijeva na temelju nacionalnog prava u okviru istraga ili daljnjih sudskih postupaka.

(a)

odgađa objavu odluke dok razlozi za tu odgodu ne prestanu postojati;

(b)

anonimno objavljuje odluku u skladu s nacionalnim pravom ako se tom objavom osigurava djelotvorna zaštita dotičnih osobnih podataka i, prema potrebi, odgađa objavu relevantnih podataka na razuman rok ako je predvidivo da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati u tom razdoblju;

(c)

ne objavljuje odluku u slučaju da nadležno tijelo smatra da je objava u skladu s točkom (a) ili (b) nedostatna kako bi se osiguralo:

(a)

dovodi li uporaba transakcija financiranja vrijednosnih papira do stvaranja značajne financijske poluge koja nije predmet postojećih propisa;

(b)

prema potrebi, dostupne mogućnosti da se to stvaranje riješi;

(c)

jesu li daljnje mjere za smanjenje procikličnosti te poluge potrebne.

1.

U članku 2. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Odluke o istovrijednosti za potrebe definicije OTC izvedenica

1.   Za potrebe članka 2. točke 7. ove Uredbe tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ ako je usklađeno s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi III. te direktive i ako podliježe stalnom djelotvornom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji, kako je utvrdila Komisija u skladu s postupkom iz stavka 2. ovog članka.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuje da je tržište treće zemlje usklađeno s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi III. Direktive 2004/39/EZ te da podliježe stalnom djelotvornom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji za potrebe stavka 1.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 86. stavka 2. ove Uredbe.

3.   Komisija i ESMA objavljuju na svojim internetskim stranicama popis onih tržišta koja se smatraju istovrijednima u skladu s provedbenim aktom iz stavka 2. Taj popis redovito se ažurira.”

3.

U članku 81. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Trgovinski repozitorij stavlja na raspolaganje potrebne informacije sljedećim subjektima kako bi im omogućio ispunjavanje njihovih odnosnih odgovornosti i mandata:

(30)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)."

(31)  Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, 30.4.2004., str. 12.)."

(32)  Uredba (EZ) br. 713/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o osnivanju Agencije za suradnju energetskih regulatora (SL L 211, 14.8.2009., str. 1.)."

(33)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Šeste direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12.6.2014., str. 190.).”"

(a)

članka 4. stavka 1., koji se počinje primjenjivati:

(b)

članka 13., koji se primjenjuje od 13. siječnja 2017.;

(c)

članka 14., koji se primjenjuje od 13. srpnja 2017. u slučaju subjekata za zajednička ulaganja koji podliježu Direktivi 2009/65/EZ ili Direktivi 2011/61/EU i koji su osnovani prije 12. siječnja 2016.;

(d)

članka 15., koji se primjenjuje od 13. srpnja 2016., uključujući za ugovore o kolateralu koji postoje na taj datum.

23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 337/35

(1)

Posljednjih godina postignut je značajan napredak u integraciji plaćanja malih vrijednosti u Uniji, posebno u kontekstu akata Unije o plaćanjima, osobito putem Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), Uredbe (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) nastavio se dopunjavati pravni okvir za platne usluge utvrđivanjem posebnog ograničenja mogućnosti trgovaca na malo da klijentima naplate dodatne naknade za uporabu određenog sredstva plaćanja.

(2)

Revidirani pravni okvir Unije o platnim uslugama nadopunjuje se Uredbom (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tom se uredbom uvode pravila osobito u odnosu na naplatu međubankovnih naknada za transakcije na temelju kartica i njome se nastoji još više ubrzati postizanje učinkovitog integriranog tržišta za plaćanja na temelju kartica.

(3)

Direktiva 2007/64/EZ donesena je u prosincu 2007. na temelju prijedloga Komisije iz prosinca 2005. Od tada je na tržištu plaćanja malih vrijednosti došlo do značajnih tehničkih inovacija, s brzim rastom broja elektroničkog i mobilnog plaćanja te pojavom novih vrsta platnih usluga na tržištu što predstavlja izazov za trenutačni okvir.

(4)

Preispitivanjem pravnog okvira Unije o platnim uslugama, a posebno analizom utjecaja Direktive 2007/64/EZ i savjetovanjem o Zelenoj knjizi Komisije od 11. siječnja 2012. pod naslovom „Ususret integriranom europskom tržištu za kartična plaćanja te internetska i mobilna plaćanja” pokazalo se da su posljedice tog razvoja značajni izazovi iz regulatorne perspektive. Značajna područja tržišta plaćanja, posebno kartična plaćanja te internetska i mobilna plaćanja, ostaju rascjepkana nacionalnim granicama. Mnogi inovativni platni proizvodi ili usluge nisu obuhvaćeni, u potpunosti ili velikim dijelom, područjem primjene Direktive 2007/64/EZ. Nadalje, područje primjene Direktive 2007/64/EZ, a posebno elementi isključeni iz njezina područja primjene, poput određenih aktivnosti povezanih s plaćanjem, pokazalo se u nekoliko slučajeva previše nejasnim, preopćenitim ili jednostavno zastarjelim s obzirom na razvoj tržišta. Rezultat toga je pravna nesigurnost, mogući rizici za sigurnost u lancu plaćanja i nedostatak zaštite potrošača u pojedinim područjima. Pokazalo se da je pružateljima platnih usluga teško uvesti inovativne, sigurne digitalne platne usluge koje se lako upotrebljavaju te pružiti potrošačima i trgovcima na malo učinkovite, prikladne i sigurne načine plaćanja u Uniji. U tom kontekstu, postoji veliki pozitivni potencijal koji treba dosljednije istražiti.

(5)

Stalni razvoj integriranog unutarnjeg tržišta sigurnog elektroničkog plaćanja ključan je kako bi se podupro rast gospodarstva Unije i osiguralo da se potrošači, trgovci i trgovačka društva mogu koristiti izborom i transparentnošću platnih usluga i tako u cijelosti iskoristiti prednosti unutarnjeg tržišta.

(6)

Trebalo bi utvrditi nova pravila kako bi se ispunile regulatorne praznine, istodobno pružajući više pravne jasnoće i osiguravajući dosljednu primjenu zakonodavnog okvira širom Unije. Istovjetne uvjete poslovanja trebalo bi zajamčiti postojećim i novim sudionicima na tržištu kako bi se novim sredstvima plaćanja omogućilo širenje njihova tržišta i osigurala visoka razina zaštite potrošača pri uporabi tih platnih usluga širom Unije. Time bi se trebala postići učinkovitost platnog sustava u cjelini te dovesti do većeg izbora i transparentnosti platnih usluga, a istodobno ojačati povjerenje potrošača u usklađeno tržište plaćanja.

(7)

Posljednjih godina povećali su se rizici za sigurnost povezani s elektroničkim plaćanjem. Razlog je porast tehničke složenosti elektroničkih plaćanja, neprekidno rastući obujam elektroničkih plaćanja širom svijeta i nove vrste platnih usluga. Sigurne i pouzdane platne usluge ključni su uvjet za tržište platnih usluga koje dobro funkcionira. Stoga bi korisnici platnih usluga trebali biti primjereno zaštićeni od takvih rizika. Platne usluge ključne su za funkcioniranje vitalnih gospodarskih i društvenih aktivnosti.

(8)

Odredbe ove Direktive o zahtjevima za transparentnošću i obavješćivanjem za pružatelje platnih usluga te one o pravima i obvezama u vezi s pružanjem i uporabom platnih usluga trebale bi se primjenjivati, prema potrebi, i na transakcije u kojima se jedan pružatelj platnih usluga nalazi izvan Europskoga gospodarskog prostora (EGP), kako bi se izbjegli različiti pristupi u državama članicama na štetu potrošača. Prema potrebi, te bi odredbe trebalo proširiti na transakcije u svim službenim valutama između pružatelja platnih usluga koji se nalaze unutar EGP-a.

(9)

Novčana pošiljka jednostavna je platna usluga koja se obično temelji na gotovini koju je platitelj dao pružatelju platnih usluga, koji šalje odgovarajući iznos, primjerice putem komunikacijske mreže, primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga koji djeluje u ime primatelja plaćanja. U nekim državama članicama velike trgovine, trgovci i drugi trgovci na malo javnosti pružaju odgovarajuću uslugu kojom im se omogućuje plaćanje komunalnih ili drugih redovitih računa domaćinstava. Navedene usluge plaćanja računa trebalo bi tretirati kao novčane pošiljke, osim ako nadležna tijela smatraju da je ta aktivnost dio drugih platnih usluga.

(10)

Ovom Direktivom uvodi se neutralna definicija prihvaćanja platnih transakcija kako bi se obuhvatili ne samo tradicionalni modeli prihvaćanja koji su strukturirani oko korištenja platnim karticama nego i različiti poslovni modeli, uključujući one modele u kojima je uključeno više od jednog prihvatitelja. To bi trebalo osigurati da trgovac primi istu zaštitu neovisno o upotrijebljenom platnom instrumentu ako je aktivnost ista kao prihvaćanje kartičnih transakcija. Tehničke usluge koje se pružaju pružateljima platnih usluga kao što su samo obrada i pohrana podataka ili upravljanje terminalima ne bi se trebale smatrati prihvaćanjem. Štoviše, neki modeli prihvaćanja ne omogućuju stvarni prijenos novčanih sredstava od strane prihvatitelja primatelju plaćanja jer se stranke mogu dogovoriti o drugim oblicima namire.

(11)

Isključenje iz područja primjene Direktive 2007/64/EZ platnih transakcija putem trgovačkog zastupnika u ime platitelja ili primatelja plaćanja primjenjuje se na vrlo različite načine u državama članicama. Određene države članice dopuštaju da se isključenjem koriste platforme e-trgovine koje djeluju kao posrednik u ime pojedinačnih kupaca i prodavača bez stvarnog prostora za pregovaranje o prodaji ili kupnji robe ili usluga ili za njihovo sklapanje. Takva primjena isključenja izlazi iz predviđenog područja primjene utvrđenog u toj direktivi i potencijalno može povećati rizike za potrošače s obzirom na to da ti pružatelji usluga ostaju izvan zaštite pravnog okvira. Različitom praksom u području primjene narušava se i tržišno natjecanje na tržištu plaćanja. Kako bi se riješila ta pitanja, isključenje bi se stoga trebalo primjenjivati kada zastupnici djeluju samo u ime ili platitelja ili samo u ime primatelja plaćanja, neovisno o tome jesu li u posjedu novčanih sredstava klijenata ili ne. Kada zastupnici djeluju u ime i platitelja i primatelja plaćanja (poput određenih platformi za e-trgovinu), oni bi trebali biti isključeni samo ako ni u jednom trenutku ne ulaze u posjed novčanih sredstava klijenata niti imaju kontrolu nad tim sredstvima.

(12)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na djelatnosti poduzeća za prijevoz gotovine (CIT) i poduzeća za upravljanje gotovinom (CMC) ako su dotične djelatnosti ograničene na fizički prijevoz novčanica i kovanica.

(13)

Na temelju povratnih informacija s tržišta vidljivo je da aktivnosti plaćanja koje su obuhvaćene isključenjem ograničene mreže često uključuju značajan obujam i vrijednost plaćanja te da se njima potrošačima nude stotine ili tisuće različitih proizvoda i usluga. To nije u skladu sa svrhom isključenja ograničene mreže iz Direktive 2007/64/EZ i znači veće rizike i nedostatak pravne zaštite za korisnike platnih usluga, posebno za potrošače, te jasan nepovoljni položaj sudionika na reguliranom tržištu. Kako bi se pomoglo ograničiti te rizike, ne bi smjelo biti moguće koristiti isti instrument za provođenje platne transakcije za kupnju robe i usluga unutar više od jedne ograničene mreže ili za kupnju neograničenog opsega robe i usluga. Trebalo bi smatrati da se platni instrument koristi u okviru takve ograničene mreže ako se može koristiti samo u sljedećim okolnostima; prvo,za kupnju robe i usluga od određenog trgovca na malo ili u određenom maloprodajnom lancu ako su uključeni subjekti izravno povezani trgovačkim ugovorom koji primjerice omogućuje uporabu jedinstvenog platnog brenda i ako se taj platni brend upotrebljava na prodajnim mjestima i pojavljuje se, gdje je to izvedivo, na platnim instrumentima koji se tamo mogu koristiti; drugo, za kupnju vrlo ograničenog opsega robe ili usluga, primjerice kada je opseg korištenja stvarno ograničen na zatvoreni broj funkcionalno povezane robe ili usluga neovisno o zemljopisnom području prodajnog mjesta; ili treće, ako platni instrument regulira nacionalno ili regionalno tijelo javne vlasti za posebne socijalne ili porezne svrhe za nabavu određene robe ili usluga.

(14)

Platni instrumenti obuhvaćeni isključenjem ograničene mreže mogle bi biti kartice trgovina, kartice za kupnju goriva, članske iskaznice, kartice za vožnju javnim prijevozom, parkirne karte, bonovi za hranu ili bonovi za posebne usluge, koji su ponekad podložni posebnom porezu ili pravnom okviru u području rada predviđenom za promicanje uporabe takvih instrumenata radi ispunjavanja ciljeva utvrđenih socijalnim zakonodavstvom. Kada se takav instrument s posebnom svrhom razvije u instrument s općom svrhom, tada se isključenje iz područja primjene ove Direktive više ne bi trebalo primjenjivati. Instrumenti koji se mogu upotrebljavati za kupnju u trgovinama registriranih trgovaca ne bi se trebali isključiti iz područja primjene ove Direktive jer su takvi instrumenti obično izrađeni za mrežu pružatelja usluga koja neprekidno raste. Isključenje ograničene mreže trebalo bi se primjenjivati zajedno s obvezom potencijalnih pružatelja platnih usluga da obavijeste o aktivnostima koje su obuhvaćene njezinim područjem primjene.

(15)

Direktivom 2007/64/EZ isključuju se iz njezina područja primjene određene platne transakcije izvršene telekomunikacijskim ili informacijsko-tehnološkim uređajima kada mrežni operater ne djeluje samo kao posrednik za dostavu digitalne robe i usluga dotičnim uređajima, već dodaje vrijednost toj robi ili uslugama. Tim se isključenjem posebno omogućuje takozvana naplata putem operatera ili kupnja s izravnim terećenjem telefonskog računa čime se, počevši s melodijama zvona i premium SMS uslugama, doprinosi razvoju novih poslovnih modela koji se temelje na prodaji digitalnog sadržaja male vrijednosti i glasovnih usluga. Te usluge uključuju zabavu poput čavrljanja, preuzimanje primjerice videa, glazbe i igara, informacije kao što su vrijeme, novosti, sportski rezultati, dionice i pretraživanje imenika te televizijsko i radijsko sudjelovanje kao što su glasovanje, prijava na natjecanje i pružanje povratne informacije uživo. Na temelju povratnih informacija s tržišta vidljivo je da nema dokaza da su se takve platne transakcije, za koje potrošači vjeruju da su povoljne za plaćanja s niskim pragom, razvile u opću uslugu posredovanja pri plaćanju. Međutim, zbog nejasnog teksta relevantnog isključenja, ono se provodi na različite načine u državama članicama, što je dovelo do nedostatka pravne sigurnosti za operatere i potrošače te je povremeno omogućavalo da se za usluge posredovanja pri plaćanju zahtijeva pravo na neograničeno isključenje iz područja primjene Direktive 2007/64/EZ. Stoga je primjereno razjasniti i suziti područje prihvatljivosti za to isključenje za takve pružatelje usluga navodeći vrste platnih transakcija na koje se ono primjenjuje.

(16)

Isključenje koje se odnosi na određene platne transakcije putem telekomunikacijskih ili informacijsko-tehnoloških uređaja trebalo bi se posebno usmjeriti na mikroplaćanja za digitalni sadržaj i glasovne usluge. Trebalo bi uvesti jasno upućivanje na platne transakcije za kupnju elektroničkih karata kako bi se uzeo u obzir razvoj platnog prometa, posebno činjenica da klijenti mogu naručiti, platiti, dobiti i potvrditi elektroničke karte sa svakog mjesta i u svako doba koristeći mobilne telefone ili druge uređaje. Elektroničkim kartama omogućuje se i olakšava isporuka usluga koje bi potrošači inače kupili kao karte u papirnatom obliku i uključuju prijevoz, zabavu, parkiranje automobila i ulaznice, ali isključuju fizičku robu. One tako smanjuju troškove proizvodnje i distribucije koji su povezani s tradicionalnim kanalima za prodaju karata u papirnatom obliku i povećavaju pogodnosti za klijente pružanjem novih i jednostavnih načina za kupnju karata. Trebalo bi, s ciljem smanjenja opterećenja za subjekte koji prikupljaju dobrotvorne donacije, također isključiti platne transakcije u vezi s takvim donacijama. Države članice trebale bi, u skladu s nacionalnim pravom, imati slobodu ograničiti isključenje za donacije prikupljene u korist registriranih dobrotvornih organizacija. U cjelini, isključenje bi se trebalo primjenjivati samo kada je vrijednost platnih transakcija ispod određenog praga, kako bi se ono jasno ograničilo na plaćanja s niskim profilom rizičnosti.

(17)

Jedinstveno područje plaćanja u eurima (SEPA) olakšalo je stvaranje „središtâ isplate” i „središtâ naplate” širom Unije, omogućujući centralizaciju platnih transakcija iste grupe. U vezi s tim, platne transakcije između matičnog društva i njegova društva kćeri ili između društava kćeri istog matičnog društva koje pruža pružatelj platnih usluga koji pripada istoj grupi trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Direktive. Prikupljanje naloga za plaćanje u ime grupe od strane matičnog društva ili njegova društva kćeri za daljnji prijenos pružatelju platnih usluga ne bi se trebalo smatrati platnom uslugom za potrebe ove Direktive.

(18)

Direktivom 2007/64/EZ iz njezina područja primjene isključene su platne usluge koje nude ponuđači usluga bankomata koji nisu ovisni o pružateljima platnih usluga koji vode račune. To isključenje potaknulo je rast usluga nezavisnih bankomata u mnogo država članica, posebno u manje naseljenim područjima. Isključenje tog brzorastućeg dijela tržišta bankomata iz područja primjene ove Direktive u cijelosti moglo bi međutim dovesti do zbunjivanja u vezi s naknadama za podizanje novca. U prekograničnim slučajevima to bi moglo dovesti do dvostruke naplate od strane pružatelja platnih usluga koji vodi račun i ponuđača usluga bankomata za isti postupak podizanja novca. Slijedom toga, kako bi se zadržalo pružanje usluga bankomata uz osiguravanje jasnoće u vezi s naknadama za podizanje novca, prikladno je zadržati isključenje, ali zahtijevati od operatera bankomata da poštuju određene odredbe o transparentnosti ove Direktive. Nadalje, troškovi koje naplaćuju operateri bankomata ne bi trebali dovoditi u pitanje Uredbu (EZ) br. 924/2009.

(19)

Pružatelji usluga koji žele iskoristiti isključenje iz područja primjene Direktive 2007/64/EZ često se ne savjetuju s nadležnim tijelima o tome jesu li njihove aktivnosti obuhvaćene tom direktivom ili su iz nje isključene, već se oslanjaju na vlastite procjene. To je dovelo do različite primjene određenih isključenja širom država članica. Čini se i da su se pružatelji platnih usluga možda koristili nekim isključenjima radi ponovne izrade poslovnih modela kako ponuđene aktivnosti plaćanja ne bi bile obuhvaćene područjem primjene te direktive. Zbog toga može doći do povećanih rizika za korisnike platnih usluga i različitih uvjeta za pružatelje platnih usluga na unutarnjem tržištu. Pružatelji usluga stoga bi trebali biti obvezni priopćiti relevantne aktivnosti nadležnim tijelima kako bi nadležna tijela mogla procijeniti jesu li ispunjeni zahtjevi iz relevantnih odredaba te osigurati jedinstvenu interpretaciju pravila širom unutarnjeg tržišta. Osobito, kako bi se osigurala sukladnost s posebnim zahtjevima za sva isključenja koja se temelje na poštovanju praga trebalo bi odrediti postupak obavješćivanja.

(20)

Nadalje, važno je uključiti zahtjev za moguće pružatelje platnih usluga da nadležna tijela obavijeste o aktivnostima koje pružaju u okviru ograničene mreže na temelju kriterija iz ove Direktive ako vrijednost platnih transakcija prelazi određeni prag. Nadležna tijela trebala bi procijeniti mogu li se navedene aktivnosti smatrati aktivnostima koje se pružaju u okviru ograničene mreže.

(21)

Definicija platnih usluga trebala bi biti tehnološki neutralna i omogućiti razvoj novih vrsta platnih usluga, istodobno osiguravajući istovjetne uvjete poslovanja za postojeće i nove pružatelje platnih usluga.

(22)

Ova Direktiva trebala bi slijediti pristup iz Direktive 2007/64/EZ kojim se obuhvaćaju sve vrste elektroničkih platnih usluga. Stoga ne bi bilo primjereno da se nova pravila primjenjuju na usluge kod kojih se prijenos novčanih sredstava s platitelja na primatelja plaćanja ili transport novčanih sredstava obavlja isključivo u novčanicama i kovanicama ili gdje se prijenos temelji na papirnatom čeku, papirnatim mjenicama, zadužnicama ili drugom instrumentu, papirnatim vaučerima ili karticama koje glase na pružatelja platnih usluga ili drugu stranku radi davanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja.

(23)

Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na gotovinske platne transakcije jer jedinstveno tržište plaćanja u gotovini već postoji. Ona se ne bi trebala primjenjivati ni na platne transakcije na temelju papirnatih čekova s obzirom na to da papirnate čekove, zbog njihove prirode, nije moguće obraditi tako učinkovito kao druga sredstva plaćanja. Međutim, dobra praksa u tom području trebala bi se temeljiti na načelima utvrđenima ovom Direktivom.

(24)

Potrebno je odrediti kategorije pružatelja platnih usluga koji mogu zakonito pružati platne usluge širom Unije; riječ je o kreditnim institucijama koje primaju depozite od korisnika koji se mogu upotrijebiti za financiranje platnih transakcija i koje bi i dalje trebale biti podložne bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10), institucijama za elektronički novac koje izdaju elektronički novac koji se može upotrebljavati za financiranje platnih transakcija i koje bi i dalje trebale biti podložne bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2009/110/EZ, institucijama za platni promet i poštanskim žiro-institucijama koje su ovlaštene za obavljanje navedenih usluga na temelju nacionalnog prava. Primjena tog pravnog okvira trebala bi biti ograničena na pružatelje usluga koji pružaju platne usluge kao redovno zanimanje ili poslovnu aktivnost u skladu s ovom Direktivom.

(25)

Ovom Direktivom utvrđuju se pravila o izvršenju platnih transakcija kada su novčana sredstva elektronički novac kako je definiran u Direktivi 2009/110/EZ. Ovom Direktivom, međutim, ne regulira se izdavanje elektroničkog novca kako je predviđeno u Direktivi 2009/110/EZ. Stoga institucijama za platni promet ne bi trebalo biti dopušteno izdavati elektronički novac.

(26)

Direktivom 2007/64/EZ uspostavio se bonitetni režim, uvodeći jedinstvenu dozvolu za sve pružatelje platnih usluga koji nisu povezani s primanjem depozita ili izdavanjem elektroničkog novca. Zato je Direktivom 2007/64/EZ uvedena nova kategorija pružatelja platnih usluga, nazvana „institucije za platni promet”, propisivanjem izdavanja odobrenja pravnim osobama koje ne pripadaju postojećim kategorijama za pružanje platnih usluga širom Unije ako ispunjaju stroge i sveobuhvatne uvjete. Tako bi se na navedene usluge trebali primjenjivati jednaki uvjeti u cijeloj Uniji.

(27)

Od donošenja Direktive 2007/64/EZ pojavile su se nove vrste platnih usluga, posebno u području internetskog plaćanja. Posebno su se razvile usluge iniciranja plaćanja u području e-trgovine. Te platne usluge imaju ulogu u plaćanjima putem e-trgovine uspostavom softverske veze između web-mjesta trgovca i mrežne bankovne platforme platiteljeva pružatelja platnih usluga koji vodi račun kako bi se iniciralo internetsko plaćanje na temelju kreditnog transfera.

(28)

Nadalje, tehnološki razvoj posljednjih godina doveo je do pojave niza dopunskih usluga, poput usluga pružanja informacija o računu. Te usluge korisniku platnih usluga pružaju zbirne internetske informacije o jednom ili više računa za plaćanje koji se vode kod jednog ili više pružatelja platnih usluga i kojima se pristupa preko internetskih sučelja pružatelja platnih usluga koji vodi račun. Korisniku platnih usluga time se omogućuje da u svakom trenutku ima cjeloviti pregled svojeg financijskog stanja. Te usluge također bi trebale biti obuhvaćene ovom Direktivom s ciljem pružanja primjerene zaštite potrošačima u vezi s podacima o njihovu plaćanju i računu, kao i pravne sigurnosti u pogledu statusa pružateljâ usluga informacija o računu.

(29)

Uslugama iniciranja plaćanja omogućuje se pružatelju usluge iniciranja plaćanja da primatelju plaćanja pruži sigurnost da je plaćanje inicirano kako bi se potaknulo primatelja plaćanja da prenese robu ili ispostavi uslugu bez nepotrebne odgode. Takve usluge trgovcima i potrošačima nude jeftina rješenja te pružaju potrošačima mogućnost internetske kupnje čak i ako ne posjeduju platne kartice. Budući da usluge iniciranja plaćanja trenutačno ne podliježu Direktivi 2007/64/EZ, nadležno tijelo ih nužno ne nadzire te ne moraju biti sukladne s Direktivom 2007/64/EZ. Rezultat toga jest niz pravnih pitanja, poput zaštite potrošača, sigurnosti i odgovornosti te pitanja povezana s tržišnim natjecanjem i zaštitom podataka, posebno u odnosu na zaštitu podatka korisnika platnih usluga u skladu s pravilima Unije o zaštiti podataka. Stoga bi se novim pravilima trebalo odgovoriti na ta pitanja.

(30)

Personalizirane sigurnosne podatke koje koristi korisnik platnih usluga ili pružatelj usluge iniciranja plaćanja za sigurnu autentifikaciju klijenta obično izdaju pružatelji platnih usluga koji vode račune. Pružatelji usluge iniciranja plaćanja nužno ne ulaze u ugovorni odnos s pružateljima platnih usluga koji vode račune te bi, neovisno o poslovnom modelu koji koriste pružatelji usluge iniciranja plaćanja, pružatelji platnih usluga koji vode račune trebali omogućiti pružateljima usluge iniciranja plaćanja da se oslanjanju na postupke autentifikacije pružatelja platnih usluga koji vode račune za iniciranje određenog plaćanja u ime platitelja.

(31)

Kada pruža isključivo usluge iniciranja plaćanja, pružatelj usluge iniciranja plaćanja ni u jednoj fazi platnog lanca ne posjeduje novčana sredstva korisnika. Ako pružatelj usluge iniciranja plaćanja namjerava pružiti platne usluge u pogledu kojih posjeduje novčana sredstava korisnika, trebao bi dobiti potpuno odobrenje za pružanje tih usluga.

(32)

Usluge iniciranja plaćanja temelje se na izravnom ili neizravnom pristupu pružatelja usluge iniciranja plaćanja računu platitelja. Pružatelj platnih usluga koji vodi račun, koji pruža mehanizam neizravnog pristupa, također bi trebao omogućiti izravni pristup pružateljima usluge iniciranja plaćanja.

(33)

Ovom bi se Direktivom trebalo nastojati osigurati kontinuitet na tržištu, čime se omogućuje postojećim i novim pružateljima usluga, neovisno o poslovnom modelu koji primjenjuju, da nude svoje usluge s jasnim i usklađenim regulatornim okvirom. U očekivanju primjene tih pravila, ne dovodeći u pitanje potrebu osiguravanja sigurnosti platnih transakcija i zaštitu klijenata od dokazivog rizika od prijevare, države članice, Komisija, Europska središnja banka (ESB) i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (11) (EBA) trebali bi jamčiti pravedno tržišno natjecanje na tom tržištu uz izbjegavanje neopravdane diskriminacije protiv postojećih sudionika na tržištu. Svaki pružatelj platnih usluga, uključujući pružatelja platnih usluga koji vodi račun korisnika platnih usluga, trebao bi moći pružiti usluge iniciranja plaćanja.

(34)

Ovom Direktivom značajno se ne mijenjaju uvjeti za izdavanje i zadržavanje odobrenja za institucije za platni promet. Kao u Direktivi 2007/64/EZ, u uvjete su uključeni bonitetni zahtjevi razmjerni operativnim i financijskim rizicima s kojima su suočena ta tijela tijekom njihova poslovanja. S tim u vezi potrebni su jasni zahtjevi za inicijalni kapital zajedno s tekućim kapitalom koji se može naknadno detaljnije definirati ovisno o potrebama tržišta. Zbog raznolikosti u području platnih usluga ovom bi se Direktivom trebale dopustiti različite metode zajedno s određenim diskrecijskim pravom nadzornih tijela kako bi se osiguralo da se s jednakim rizicima postupa na isti način za sve pružatelje platnih usluga. Zahtjevi za institucije za platni promet trebali bi odražavati činjenicu da se institucije za platni promet bave specijaliziranijim i ograničenijim aktivnostima te da su pri tome izložene rizicima koji su užeg opsega i koje je lakše pratiti i kontrolirati od onih koji nastaju u širem spektru aktivnosti kreditnih institucija. Posebno, institucijama za platni promet trebalo bi zabraniti primanje depozita od korisnika i trebalo bi im biti dopušteno upotrebljavati novčana sredstva primljena od korisnika samo za pružanje platnih usluga. Nužna bonitetna pravila, uključujući inicijalni kapital, trebala bi biti primjerena riziku povezanom s pripadajućom platnom uslugom koju pruža institucija za platni promet. Za pružatelje platnih usluga koji pružaju isključivo usluge iniciranja plaćanja trebalo bi smatrati da su srednjeg rizika s obzirom na inicijalni kapital.

(35)

Pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga pružanja informacija o računu, kada pružaju isključivo te usluge, ne posjeduju novčana sredstva klijenta. U skladu s tim bilo bi nerazmjerno nametati kapitalne zahtjeve tim novim sudionicima na tržištu. Međutim, važno je da oni mogu pokriti svoje obveze u odnosu na vlastite aktivnosti. Stoga bi se od njih trebalo zahtijevati posjedovanje osiguranja od profesionalne odgovornosti ili usporedivu garanciju. EBA bi trebala sastaviti smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u vezi s kriterijima koje države članice trebaju upotrebljavati za utvrđivanje minimalnog novčanog iznosa za osiguranje od profesionalne odgovornosti ili usporedive garancije. EBA ne bi trebala razlikovati osiguranje od profesionalne odgovornosti i usporedivu garanciju jer bi oni trebali biti međusobno zamjenjivi.

(36)

Kako bi se izbjegla zloporaba prava poslovnog nastana, potrebno je od institucije za platni promet koja u državi članici traži odobrenje zahtijevati da barem dio svojih aktivnosti pružanja platnih usluga obavlja u toj državi članici.

(37)

Trebalo bi se osigurati držanje novčanih sredstava korisnika platnih usluga odvojeno od novčanih sredstava institucije za platni promet. Zahtjevi povezani sa zaštitom novčanih sredstava potrebni su samo kada institucija za platni promet posjeduje novčana sredstva korisnika platnih usluga. Kada ista institucija za platni promet izvršava platnu transakciju i za platitelja i za primatelja plaćanja i kada se platitelju osigurava kreditna linija, moglo bi biti primjereno štititi novčana sredstva u korist primatelja plaćanja kada budu predstavljala potraživanje primatelja plaćanja prema instituciji za platni promet. Institucije za platni promet također bi trebale biti podložne učinkovitim zahtjevima povezanima sa sprječavanjem pranja novca i sprječavanjem financiranja terorizma.

(38)

Ovom Direktivom ne mijenjaju se obveze institucija za platni promet u pogledu računovodstvenog izvješćivanja niti njihova obveza provođenja revizija njihovih godišnjih i konsolidiranih financijskih izvještaja. Institucije za platni promet dužne su izraditi svoje godišnje i konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom Vijeća 86/635/EEZ (12) i Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13). Godišnji i konsolidirani financijski izvještaji trebaju se podvrgnuti reviziji, osim u slučaju kada je institucija za platni promet izuzeta iz te obveze na temelju tih direktiva.

(39)

Pri pružanju jedne ili više platnih usluga obuhvaćenih ovom Direktivom pružatelji platnih usluga trebali bi uvijek imati račune za plaćanje u uporabi isključivo za platne transakcije. Kako bi pružatelji platnih usluga mogli pružati platne usluge, neophodno je da imaju mogućnost otvaranja i vođenja računa u kreditnim institucijama. Države članice trebale bi osigurati da je pristup takvim računima pružen na nediskriminirajući način i razmjerno zakonitom cilju kojem je namijenjen. Iako se može raditi o osnovnom pristupu, on bi uvijek trebao biti dovoljno širok kako bi institucija za platni promet mogla svoje usluge pružati na nesmetan i djelotvoran način.

(40)

Ovom Direktivom trebalo bi se regulirati odobravanje kredita od strane institucija za platni promet, to jest odobravanje kreditnih linija i izdavanje kreditnih kartica, samo ako je to usko povezano s platnim uslugama. Institucijama za platni promet primjereno je dopustiti odobravanje takvog kredita s obzirom na njihove prekogranične aktivnosti samo u slučaju da se kredit odobrava radi unaprjeđivanja platnih usluga i ako je riječ o kratkoročnom kreditu koji se odobrava na rok od najviše 12 mjeseci, uključujući i obnavljajući kredit, pod uvjetom da se u većoj mjeri refinancira iz regulatornog kapitala institucije za platni promet te drugih novčanih sredstava tržišta kapitala, a ne iz sredstava koja se drže u ime klijenata za platne usluge. Takvim pravilima ne bi se trebala dovoditi u pitanje Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) ni drugo relevantno pravo Unije ili nacionalne mjere povezani s uvjetima za odobravanje kredita potrošačima koji nisu usklađeni s ovom Direktivom.

(41)

Općenito se pokazalo da je funkcioniranje suradnje nacionalnih nadležnih tijela odgovornih za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet, provođenje kontrola i odlučivanje o povlačenju bilo kojih izdanih odobrenja zadovoljavajuće. Međutim, suradnja nadležnih tijela trebala bi se pospješiti u području razmijenjenih informacija i dosljedne primjene i tumačenja ove Direktive, u slučajevima kada bi institucija za platni promet s odobrenjem htjela pružati platne usluge u državi članici koja nije njezina matična država članica, na temelju prava poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga („passporting”), uključujući internetom. EBA bi trebala pomagati u rješavanju sporova između nadležnih tijela u kontekstu prekogranične suradnje u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010. EBA bi također trebala pripremiti niz nacrta regulatornih tehničkih standarda o suradnji i razmjeni podataka.

(42)

S ciljem povećavanja transparentnosti poslovanja institucija za platni promet koje imaju odobrenje ili su registrirane kod nadležnih tijela matične države članice, uključujući njihove zastupnike, te kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača u Uniji, potrebno je osigurati jednostavni pristup javnosti popisu subjekata koji pružaju platne usluge. Stoga bi EBA trebala uspostaviti središnji registar za objavu popisa naziva subjekata koji pružaju platne usluge i njime upravljati. Države članice trebale bi osigurati da su podaci koje dostavljaju ažurirani. Tim mjerama trebalo bi se doprinijeti i poboljšanju suradnje nadležnih tijela.

(43)

Dostupnost točnih, ažuriranih informacija trebala bi se povećati traženjem od institucija za platni promet da bez nepotrebne odgode obavijeste nadležno tijelo svoje matične države članice o svim promjenama kojima se utječe na točnost informacija i pruženih dokaza u vezi s odobrenjem, uključujući dodatne zastupnike ili subjekte kojima se eksternaliziraju aktivnosti. U slučaju sumnje nadležna tijela trebala bi provjeriti i jesu li zaprimljene informacije točne.

(44)

Države članice trebale bi moći zahtijevati da ih institucije za platni promet koje posluju na njihovu državnom području, čija su mjesta uprave smještena u drugoj državi članici, periodično izvješćuju o poslovanju na njihovu državnom području u informativne ili statističke svrhe. Ako te institucije za platni promet posluju u okviru prava poslovnog nastana, trebalo bi biti moguće da se te informacije koriste i za praćenje sukladnosti s glavama III. i IV. ove Direktive, a države članice trebale bi moći zahtijevati od tih institucija za platni promet da imenuju središnju kontaktnu točku na njihovu državnom području kako bi se olakšao nadzor nadležnim tijelima u odnosu na mreže zastupnika. EBA bi trebala sastaviti nacrte regulatornih standarda kojima se utvrđuju kriteriji za određivanje kada je prikladno imenovati središnju kontaktnu točku i koje bi trebale biti njezine funkcije. Zahtjev za imenovanjem središnje kontaktne točke trebao bi biti razmjeran postizanju cilja odgovarajuće komunikacije i priopćavanja informacija o usklađenosti s glavama III. i IV. u državi članici domaćinu.

(45)

U hitnim situacijama, kada je potrebno hitno djelovanje radi rješavanja ozbiljnih prijetnji zajedničkim interesima korisnika platnih usluga u državi članici domaćinu, poput prijevare velikih razmjera, trebalo bi biti moguće da nadležna tijela države članice domaćina poduzmu mjere opreza, usporedno s prekograničnom suradnjom između nadležnih tijela države članice domaćina i matične države članice i u očekivanju mjera nadležnog tijela matične države članice. Te bi mjere trebale biti primjerene, razmjerne cilju, nediskriminirajuće i privremene. Sve mjere trebalo bi propisno obrazložiti. Nadležna tijela matične države članice relevantne institucije za platni promet i druga dotična tijela, poput Komisije i EBA-e, trebalo bi unaprijed obavijestiti ili, ako to nije moguće s obzirom na hitnost situacije, bez nepotrebne odgode.

(46)

Iako se ovom Direktivom utvrđuju minimalne ovlasti koje bi nadležna tijela trebala imati pri nadzoru sukladnosti institucija za platni promet, te ovlasti trebaju se izvršavati poštujući temeljna prava, uključujući pravo na privatnost. Ne dovodeći u pitanje kontrolu neovisnog tijela (nacionalnog tijela za zaštitu podataka) i u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, države članice trebale bi uspostaviti prikladne i učinkovite zaštitne mjere kada je moguće da bi izvršavanje tih ovlasti moglo dovesti do zlouporabe ili proizvoljnosti koje rezultiraju ozbiljnim ometanjem uživanja tih prava, na primjer, prema potrebi, prethodnim odobrenjem pravosudnog tijela dotične države članice.

(47)

Važno je osigurati da sve osobe koje pružaju platne usluge podliježu određenim minimalnim pravnim i regulatornim zahtjevima. Stoga je poželjno da se od svih osoba koje pružaju platne usluge, uključujući osobe koje nisu u mogućnosti ispuniti čitav niz uvjeta za dobivanje odobrenja kao institucija za platni promet, zahtijeva registracija identiteta i lokacija. Takav pristup u skladu je s načelima Posebne preporuke VI. Radne skupine za financijsko djelovanje kod pranja novca kojom se predviđa mehanizam na temelju kojeg se s pružateljima platnih usluga koji nisu u mogućnosti ispuniti sve uvjete utvrđene tom preporukom svejedno može postupati kao s institucijama za platni promet. U te svrhe, čak i ako su osobe u cijelosti ili djelomično izuzete od uvjeta za odobrenje, države članice trebale bi ih upisati u registar institucija za platni promet. Međutim, ključno je da mogućnost izuzeća bude podložna strogim zahtjevima povezanima s vrijednosti platnih transakcija. Institucije za platni promet kojima je dopušteno izuzeće ne bi trebale imati pravo poslovnog nastana ni slobodu pružanja usluga, niti bi trebale neizravno ostvarivati ta prava kao članice platnog sustava.

(48)

S obzirom na specifičnu prirodu poslovanja i rizika u vezi s pružanjem usluga pružanja informacija o računu, primjereno je odrediti posebni bonitetni režim za pružatelje usluga pružanja informacija o računu. Pružateljima usluga pružanja informacija o računu trebalo bi omogućiti pružanje usluga na prekograničnoj osnovi na temelju pravila o prekograničnom pružanju usluga („passporting”).

(49)

Za sve pružatelje platnih usluga ključna je mogućnost pristupa uslugama tehničke infrastrukture platnog sustava. Taj bi pristup, međutim, trebao podlijegati prikladnim zahtjevima kako bi se osigurali cjelovitost i stabilnost tih sustava. Svaki pružatelj platnih usluga koji podnese zahtjev za sudjelovanje u platnom sustavu trebao bi snositi rizik vlastitog odabira sustava i platnom sustavu dostaviti dokaz iz kojega je vidljivo da je njegovo unutarnje uređenje dovoljno stabilno za odolijevanje svim vrstama rizika. U te platne sustave obično su uključene četverostrane kartične sheme i veliki sustavi kojima se obrađuju kreditni transferi i izravna terećenja. S ciljem osiguravanja jednakog postupanja širom Unije među različitim kategorijama pružatelja platnih usluga s odobrenjem, u skladu s uvjetima njihovih dozvola, potrebno je pojasniti pravila povezana s pristupom platnim sustavima.

(50)

Trebalo bi osigurati postupanje bez diskriminacije za institucije za platni promet i kreditne institucije s odobrenjem tako da se svi pružatelji platnih usluga koji se natječu na unutarnjem tržištu mogu koristiti uslugama tehničke infrastrukture tih platnih sustava pod jednakim uvjetima. Primjereno je predvidjeti različito postupanje za pružatelje platnih usluga s odobrenjem i za one kojima je dopušteno izuzeće na temelju ove Direktive te izuzeće na temelju članka 3. Direktive 2009/110/EZ zbog razlika koje postoje u njihovim bonitetnim okvirima. U svakom slučaju, razlike u cjenovnim uvjetima trebale bi biti dopuštene samo ako se temelje na razlikama troškova koje snose pružatelji platnih usluga. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo država članica na ograničenje pristupa sistemski važnim sustavima u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) te ne bi trebalo dovoditi u pitanje nadležnost ESB-a i Europskog sustava središnjih banaka u pogledu pristupa platnim sustavima.

(51)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje područje primjene Direktive 98/26/EZ. Međutim, kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje između pružatelja platnih usluga, sudionik u određenom platnom sustavu koji podliježe uvjetima iz Direktive 98/26/EZ, koji pruža usluge u vezi s tim sustavom pružatelju platnih usluga s odobrenjem ili registriranom pružatelju platnih usluga, također bi trebao, kada se od njega to traži, odobriti pristup takvim uslugama na objektivan, razmjeran i nediskriminirajući način svim ostalim pružateljima platnih usluga s odobrenjem ili registriranim pružateljima platnih usluga. Pružatelji platnih usluga kojima je odobren takav pristup ipak se ne bi trebali smatrati sudionicima kako su definirani u Direktivi 98/26/EZ te se stoga ne bi trebali koristiti zaštitom koju pruža ta direktiva.

(52)

Odredbe o pristupu platnim sustavima ne bi se trebale primjenjivati na sustave koje je uspostavio te njima upravlja jedan pružatelj platnih usluga. Takvi platni sustavi mogu poslovati ili u direktnom nadmetanju s platnim sustavima ili – što je uobičajenije – u tržišnoj niši koja nije dostatno pokrivena platnim sustavima. Takvi sustavi uključuju trostrane sheme, kao što su trostrane kartične sheme, u onoj mjeri u kojoj nikad ne djeluju kao de facto četverostrane kartične sheme, na primjer oslanjanjem na stjecatelje licencije, zastupnike ili co-branding partnere. Takvi sustavi obično uključuju i platne usluge koje nude pružatelji telekomunikacijskih usluga pri čemu je upravitelj sheme pružatelj platnih usluga i platitelju i primatelju plaćanja, kao i interne sustave bankovnih grupa. S ciljem poticanja tržišnog natjecanja između tih zatvorenih platnih sustava i etabliranih glavnih platnih sustava, ne bi bilo primjereno trećim stranama odobriti pristup tim zatvorenim zaštićenim platnim sustavima. Međutim, na takve zatvorene sustave uvijek bi se trebali primjenjivati pravila Unije i nacionalna pravila o tržišnom natjecanju kojima se može zahtijevati da se odobri pristup shemama radi osiguravanja učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištima plaćanja.

(53)

S obzirom na to da potrošači i poduzeća nisu u istom položaju, nije im potrebna ista razina zaštite. Iako je važno zajamčiti prava potrošača odredbama od kojih nije moguće odstupiti ugovorom, razumno je dopustiti poduzećima i organizacijama da se drukčije dogovore kada ne posluju s potrošačima. Međutim, države članice trebale bi moći predvidjeti da se s mikropoduzećima, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (16), postupa na isti način kao s potrošačima. U svakom slučaju, određene osnovne odredbe ove Direktive trebale bi se uvijek primjenjivati, neovisno o statusu korisnika.

(54)

Ovom Direktivom trebale bi se odrediti obveze pružatelja platnih usluga povezane s pružanjem informacija korisnicima platnih usluga koji bi trebali primiti jasne informacije jednako visoke razine o platnim uslugama kako bi mogli donijeti odluke dobro informirani i kako bi imali mogućnost slobodno odabrati unutar Unije. Radi osiguravanja transparentnosti ovom Direktivom utvrđuju se usklađeni zahtjevi potrebni kako bi se korisnicima platnih usluga osigurale potrebne, dostatne i razumljive informacije povezane s ugovorom o platnim uslugama i platnim transakcijama. S ciljem promicanja neometanog funkcioniranja jedinstvenog tržišta platnih usluga, države članice trebale bi donijeti samo one odredbe o obavješćivanju koje su utvrđene ovom Direktivom.

(55)

Potrošači bi trebali biti zaštićeni od nepoštene i zavaravajuće prakse u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17), kao i s direktivama 2000/31/EZ (18), 2002/65/EZ (19), 2008/48/EZ, 2011/83/EU (20) i 2014/92/EU (21) Europskog parlamenta i Vijeća. Odredbe u tim direktivama i dalje se primjenjuju. Međutim, trebalo bi posebno pojasniti odnos između zahtjeva koji se odnose na informacije prije sklapanja ugovora koji su utvrđeni ovom Direktivom i Direktivom 2002/65/EZ.

(56)

Radi poboljšanja učinkovitosti, zahtijevane informacije trebale bi biti razmjerne potrebama korisnika i trebale bi se proslijediti u standardnom formatu. Međutim, zahtjevi obavješćivanja za jednokratnu platnu transakciju trebali bi se razlikovati od onih za okvirni ugovor kojim se predviđa niz platnih transakcija.

(57)

U praksi, okvirni ugovori i platne transakcije koje oni obuhvaćaju puno su češći i gospodarski značajniji od jednokratnih platnih transakcija. Ako postoji račun za plaćanje ili određeni platni instrument, potreban je okvirni ugovor. Stoga bi zahtjevi za prethodno obavješćivanje u vezi s okvirnim ugovorima trebali biti sveobuhvatni, a informacije bi uvijek trebalo dostaviti na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka kao što su ispisi bankovnim pisačima, CD-ROM-ovi, DVD-ovi, tvrdi diskovi osobnih računala na kojima se može pohraniti elektronička pošta te internetske stranice, uz uvjet da je takvim stranicama moguće pristupiti za buduću uporabu tijekom vremenskog razdoblja koje je dovoljno za potrebe pristupa informacijama i uz uvjet da te stranice omogućuju reprodukciju tamo pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku. Međutim, trebalo bi omogućiti usuglašavanje pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga u okvirnom ugovoru o načinu na koji se trebaju dostaviti naknadne informacije o provedenim platnim transakcijama, primjerice da su u slučaju internetskog bankarstva sve informacije o računu za plaćanje dostupne na mreži.

(58)

Pri jednokratnim platnim transakcijama trebalo bi uvijek dati samo najvažnije informacije na vlastitu inicijativu pružatelja platnih usluga. Budući da je platitelj obično prisutan pri davanju naloga za plaćanje, ne bi trebalo biti potrebno zahtijevati da se u svim slučajevima informacije izdaju na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka. Pružatelj platnih usluga trebao bi moći dati potrebne informacije usmenim putem na šalteru ili ih učiniti dostupnima na drugi način, primjerice isticanjem uvjeta na oglasnoj ploči u svojim prostorijama. Trebalo bi dati informacije i o tome gdje se mogu pronaći ostale, detaljnije, informacije, na primjer na internetskoj stranici. Međutim, potrošaču bi se bitne informacije trebale pružiti i na papiru ili na drugom trajnom nosaču podataka ako on to zatraži.

(59)

Ovom Direktivom trebalo bi se osigurati pravo potrošača na besplatne relevantne informacije prije nego što se potrošač obveže bilo kakvim ugovorom o platnim uslugama. Potrošačima bi se trebalo omogućiti i da besplatno zahtijevaju prethodno obavješćivanje i okvirni ugovor na papiru u bilo kojem trenutku ugovornog odnosa kako bi im se omogućilo da usporede usluge i uvjete koje nude pružatelji platnih usluga te da u slučaju spora provjere svoja ugovorna prava i obveze, zadržavajući time visoku razinu zaštite potrošača. Te odredbe trebale bi biti u skladu s Direktivom 2002/65/EZ. Posebne odredbe o besplatnim informacijama u ovoj Direktivi ne bi trebale imati za učinak dopuštanje da se potrošačima zaračunavaju naknade za pružanje informacija na temelju drugih primjenjivih direktiva.

(60)

Načinom na koji pružatelj platnih usluga treba davati zatražene informacije korisniku platnih usluga trebale bi se uzeti u obzir potrebe potonjeg te praktični tehnički aspekti i troškovna učinkovitost ovisno o situaciji u pogledu pripadajućeg ugovora o platnim uslugama. Ovom bi se Direktivom stoga trebale razlikovati dva načina na koja pružatelj platnih usluga daje informacije: ili bi informacije trebale biti pružene, odnosno pružatelj platnih usluga trebao bi aktivno obavijestiti korisnika platnih usluga u prikladnom trenutku kako se zahtijeva ovom Direktivom, bez da ga korisnik platnih usluga to traži, ili bi informacije trebale biti stavljene na raspolaganje korisniku usluga platnog prometa na temelju zahtjeva za dodatne informacije. U drugoj situaciji korisnik platnih usluga trebao bi poduzeti aktivne mjere kako bi dobio informacije, kao što je podnošenje izričitog zahtjeva pružatelju platnih usluga, pristupanje poštanskom sandučiću bankovnog računa ili unošenje bankovne kartice u pisač za bankovne izvatke. Pružatelj platnih usluga trebao bi u te svrhe osigurati mogućnost pristupa informacijama i dostupnost informacija korisniku platnih usluga.

(61)

Potrošači bi trebali dobiti osnovne informacije o izvršenim platnim transakcijama bez dodatnih naknada. U slučaju jednokratne platne transakcije pružatelj platnih usluga ne bi trebao zasebno naplaćivati naknadu za te informacije. Slično tome, naknadne informacije o platnim transakcijama na temelju okvirnog ugovora trebale bi se također na mjesečnoj osnovi pružati besplatno. Međutim, uzimajući u obzir važnost transparentnosti u određivanju cijena i različite potrebe klijenata, strankama bi se trebao omogućiti dogovor oko naknada za češće pružanje informacija ili pružanje dodatnih informacija. Kako bi se uzele u obzir različite nacionalne prakse, države članice trebale bi moći zahtijevati da se mjesečni izvaci računa za plaćanje na papiru ili drugom trajnom nosaču podataka uvijek daju besplatno.

(62)

Radi omogućivanja veće mobilnosti klijenata, potrošačima bi trebalo omogućiti otkazivanje okvirnog ugovora bez naknade. Međutim, u odnosu na ugovore koje je potrošač otkazao u roku od manje od šest mjeseci nakon njihova stupanja na snagu, pružateljima platnih usluga trebalo bi omogućiti primjenu naknada u skladu s troškovima koji su nastali zbog potrošačeva otkazivanja okvirnog ugovora. Dogovoreni otkazni rok za potrošače ne bi trebao biti dulji od mjesec dana, a za pružatelje platnih usluga ne bi trebao biti kraći od dva mjeseca. Ovom Direktivom ne bi se trebala dovesti u pitanje obveza pružatelja platnih usluga da otkaže ugovor o platnim uslugama u iznimnim okolnostima u skladu s drugim relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom, poput onoga u području sprječavanja pranja novca ili financiranja terorizma, mjera kojima je cilj zamrzavanje financijskih sredstava ili svih drugih posebnih mjera povezanih sa sprječavanjem ili istragom kaznenih djela.

(63)

S ciljem osiguravanja viske razine zaštite potrošača države članice trebale bi moći, u interesu potrošača, zadržati ili uvesti ograničenja ili zabrane jednostranih izmjena u uvjetima okvirnog ugovora, na primjer ako nema opravdanog razloga za takvu izmjenu.

(64)

Svrha ili učinak ugovornih odredbi ne bi smjela biti diskriminacija potrošača koji zakonito borave u Uniji na osnovi njihova državljanstva ili mjesta boravišta. Na primjer, ako se okvirnim ugovorom predviđa pravo blokiranja platnog instrumenta zbog objektivno utemeljenih razloga, pružatelj platnih usluga ne bi se smio moći pozivati na to pravo samo zato jer je korisnik platnih usluga promijenio boravište unutar Unije.

(65)

S obzirom na naknade iskustvom je dokazano da je podjela naknade između platitelja i primatelja plaćanja najučinkovitiji sustav jer se njime olakšava izravna obrada plaćanja. Trebalo bi stoga osigurati da svaki pružatelj platnih usluga u uobičajenom tijeku poslovanja naplati naknade izravno platitelju i primatelju plaćanja. Iznos svih naplaćenih naknada može biti i nula jer se odredbama ove Direktive ne bi trebalo utjecati na praksu prema kojoj pružatelj platnih usluga ne zaračunava potrošačima odobravanje njihovih računa. Također, ovisno o uvjetima ugovora pružatelj platnih usluga može korištenje platnim uslugama zaračunati samo primatelju plaćanja (trgovcu), u kojem slučaju platitelju se ne naplaćuju naknade. Moguće je da platni sustavi nameću naknade u obliku pretplate. Odredbama o prenesenom iznosu ili svim naplaćenim naknadama izravno se ne utječe na određivanje cijena među pružateljima platnih usluga ili mogućim posrednicima.

(66)

Zbog različite nacionalne prakse u pogledu naplate uporabe određenog platnog instrumenta („naplata dodatnih naknada”) došlo je do iznimne heterogenosti tržišta plaćanja u Uniji i zbunjenosti potrošača, posebno u e-trgovini i prekograničnom kontekstu. Trgovci koji se nalaze u državama članicama gdje je naplata dodatnih naknada dopuštena nude proizvode i usluge u državama članicama gdje je naplata dodatnih naknada zabranjena, pa naplaćuju dodatne naknade potrošaču. Također postoji mnogo primjera trgovaca koji potrošačima naplaćuju mnogo veće dodatne naknade od troškova koje snose trgovci kao rezultat uporabe određenog platnog instrumenta. Nadalje, snažan razlog za preispitivanje prakse naplate dodatnih naknada podupire se činjenicom da se Uredbom (EU) 2015/751 utvrđuju pravila za međubankovne naknade za plaćanja na temelju kartica. Međubankovne naknade predstavljaju glavnu sastavnicu naknada trgovca za kartice i plaćanja na temelju kartica. Naplata dodatnih naknada je praksa kojom se ponekad koriste trgovci kako bi nadoknadili dodatne troškove plaćanja na temelju kartica. Uredbom (EU) 2015/751 nameću se ograničenja razine međubankovnih naknada. Ta će se ograničenja primjenjivati prije zabrane utvrđene u ovoj Direktivi. Slijedom toga, države članice trebale bi razmotriti sprečavanje primatelja plaćanja da zahtijevaju naknade za uporabu platnih instrumenata za koje su međubankovne naknade regulirane u poglavlju II. Uredbe (EU) 2015/751.

(67)

Iako se ovom Direktivom priznaje relevantnost institucija za platni promet, kreditne institucije su i dalje glavna pristupna točka potrošačima za stjecanje platnih instrumenata. Izdavanje platnog instrumenta na temelju kartica od strane pružatelja platnih usluga, bilo da se radi o kreditnoj instituciji ili instituciji za platni promet, koji nije pružatelj usluga koji vodi račun klijenta, omogućilo bi pojačano tržišno natjecanje te tako više izbora i bolju ponudu za potrošače. Danas se većina plaćanja na prodajnom mjestu obavlja na temelju kartica, ali trenutačni stupanj inovacija u području plaćanja mogao bi dovesti do brzog pojavljivanja novih kanala plaćanja u nadolazećim godinama. Stoga je prikladno da Komisija pri preispitivanju ove Direktive posebnu pažnju posveti tom razvoju, te pitanju treba li se revidirati područje primjene odredbe o potvrdi raspoloživosti sredstava. Pružateljima platnih usluga koji izdaju platne instrumente na temelju kartica, posebno debitnih kartica, dobivanjem potvrde raspoloživosti sredstava na računu klijenta od pružatelja platnih usluga koji vodi račun omogućilo bi se bolje upravljanje kreditnim rizikom kao i njegovo smanjenje. Istodobno ta potvrda ne bi trebala omogućiti pružatelju platnih usluga koji vodi račun blokiranje sredstava na računu za plaćanje platitelja.

(68)

Korištenje kartice ili platnog instrumenta na temelju kartica za izvršenje plaćanja često generira poruku kojom se potvrđuje raspoloživost sredstava i dvije rezultirajuće platne transakcije. Prva transakcija odvija se između izdavatelja i pružatelja platnih usluga koji vodi račun trgovca, a druga, obično izravno terećenje, odvija se između pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja i izdavatelja. Obje transakcije trebalo bi tretirati jednako kao i druge ekvivalentne transakcije. Pružatelji platnih usluga koji izdaju platni instrument na temelju kartica trebali bi imati ista prava i podlijegati istim obvezama na temelju ove Direktive, bez obzira na to jesu li pružatelji platnih usluga koji vode račun platitelja, posebno u odnosu na odgovornost (npr. autentifikaciju) u odnosu na različite aktere u platnom lancu. Budući da se zahtjev pružatelja platnih usluga i potvrda raspoloživosti sredstava mogu provesti postojećim sigurnim komunikacijskim kanalima, tehničkim postupcima i infrastrukturama za komunikaciju između pružateljâ usluga iniciranja plaćanja ili pružateljâ usluga pružanja informacija o računu i pružateljâ platnih usluga koji vode račune, uz poštovanje potrebnih sigurnosnih mjera, ne bi trebalo biti dodatnih troškova za pružatelje platnih usluga ili imateljâ kartica. Nadalje, neovisno o tome odvija li se platna transakcija u internetskom okruženju (na internetskoj stranici trgovca) ili u objektu za poslove maloprodaje” pružatelj platnih usluga koji vodi račun trebao bi biti obvezan dostaviti potvrdu koju je zatražio izdavatelj samo ako su računi koje imaju pružatelji platnih usluga koji vode račune dostupni elektronički za tu potvrdu barem posredstvom interneta. S obzirom na specifičnu prirodu elektroničkog novca ne bi trebalo biti moguće da se taj mehanizam primjenjuje na platne transakcije inicirane putem platnih instrumenata na temelju kartica na kojima se pohranjuje elektronički novac kako je definiran u Direktivi 2009/110/EZ.

(69)

Obveza držanja personaliziranih sigurnosnih podataka sigurnima od najveće je važnosti za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga i za ograničenje rizika u vezi s prijevarom i neovlaštenim pristupom računu za plaćanje. Međutim, uvjeti ili druge obveze koje korisnicima platnih usluga nameću pružatelji platnih usluga u odnosu na sigurno čuvanje personaliziranih sigurnosnih podataka ne bi se smjeli sastaviti na način kojim bi se sprečavalo korisnike platnih usluga da iskoriste prednosti usluga koje nude ostali pružatelji platnih usluga, uključujući usluge iniciranja plaćanja i usluge informacija o računu. Osim toga, takvi uvjeti ne bi smjeli sadržati odredbe koje bi na bilo koji način otežale korištenje platnih usluga drugog pružatelja platnih usluga s odobrenjem ili registriranog u skladu s ovom Direktivom.

(70)

Kako bi smanjili rizik i posljedice neautoriziranih ili nepravilno izvršenih platnih transakcija, korisnici platnih usluga trebali bi što je prije moguće obavijestiti pružatelja platnih usluga o mogućem osporavanju povezanom s navodnim neautoriziranim ili nepravilno izvršenim platnim transakcijama pod uvjetom da je pružatelj platnih usluga ispunio svoje obveze obavješćivanja na temelju ove Direktive. Ako korisnik platnih usluga dostavi tu obavijest u propisanom roku, trebao bi imati mogućnost ostvarivanja tih zahtjeva podložno nacionalnim rokovima zastare. Ovom Direktivom ne bi trebalo utjecati na druga potraživanja između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga.

(71)

U slučaju neautorizirane platne transakcije, pružatelj platnih usluga trebao bi odmah platitelju nadoknaditi iznos te transakcije. Međutim, u slučaju postojanja značajne sumnje u neautoriziranu transakciju koja nastaje ponašanjem korisnika platnih usluga s ciljem prijevare i ako se ta sumnja temelji na objektivnim razlozima priopćenima relevantnom nacionalnom tijelu, pružatelj platnih usluga trebao bi moći u razumnom roku provesti istragu prije nego što izvrši povrat platitelju. Kako bi se platitelja zaštitilo od mogućih negativnih posljedica, datum valute odobrenja povrata ne bi smio biti kasniji od datuma kada je iznos terećen. Kako bi se potaknulo korisnika platnih usluga da bez nepotrebne odgode svog pružatelja platnih usluga obavijesti o krađi ili gubitku platnog instrumenta i tako smanji rizik od neautoriziranih platnih transakcija, korisnik platnih usluga trebao bi biti odgovoran samo za vrlo ograničen iznos, osim ako je djelovao s namjerom prijevare ili krajnjom nepažnjom. U tom kontekstu čini se da je dovoljan iznos od 50 EUR kako bi se osigurala usklađena i visoka razina zaštite korisnika unutar Unije. Ne bi smjelo biti odgovornosti ako platitelj nije u mogućnosti saznati za gubitak, krađu ili zloporabu platnog instrumenta. Nadalje, kada korisnici obavijeste pružatelja platnih usluga da je njihov platni instrument zloupotrijebljen, od korisnika platnih usluga ne bi se trebalo tražiti da pokrivaju bilo kakve daljnje gubitke koji proizlaze iz neovlaštene uporabe tog instrumenta. Ovom Direktivom ne bi se smjela dovesti u pitanje odgovornost pružatelja platnih usluga za tehničku sigurnost njihovih proizvoda.

(72)

Kako bi se procijenila moguća nepažnja ili krajnja nepažnja korisnika platnih usluga, trebale bi se uzeti u obzir sve okolnosti. Dokaze i razinu navodne nepažnje trebalo bi procijeniti u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, iako koncept nepažnje podrazumijeva kršenje dužne pažnje, krajnja nepažnja trebala bi predstavljati više od obične nepažnje, što uključuje ponašanje koje pokazuje značajnu razinu nebrige; primjerice čuvanje sigurnosnih podataka koji se koriste za autorizaciju platne transakcije pokraj platnog instrumenta, u formatu koji je otvoren i koji treće strane mogu jednostavno otkriti. Uvjeti ugovora koji se odnose na pružanje i uporabu platnog instrumenta čijim bi se učinkom povećao teret dokaza krivnje za potrošača ili smanjio teret dokaza za izdavatelja trebali bi se smatrati ništavima. Nadalje, u posebnim situacijama i posebno ako platni instrument nije prisutan na prodajnom mjestu, kao što je slučaj s plaćanjima na internetu, prikladno je zahtijevati od pružatelja platnih usluga da pruži dokaz o navodnoj nepažnji s obzirom na to da platitelj ima vrlo malo mogućnosti da to napravi u tim slučajevima.

(73)

Trebalo bi donijeti odredbe za raspodjelu gubitaka u slučaju neautoriziranih platnih transakcija. Za korisnike platnih usluga koji nisu potrošači mogu se primjenjivati drukčije odredbe jer su oni obično u boljem položaju da procijene rizik od prijevare i poduzmu protumjere. S ciljem osiguravanja visoke razine zaštite potrošača, platitelji bi trebali uvijek moći zatražiti povrat od svojeg pružatelja platnih usluga koji vodi račun, čak i ako je pružatelj usluga iniciranja plaćanja uključen u platnu transakciju. To ne dovodi u pitanje podjelu odgovornosti među pružateljima platnih usluga.

(74)

U slučaju usluga iniciranja plaćanja prava i obveze korisnika platnih usluga i uključenih pružatelja platnih usluga trebalo bi odgovarati pruženoj usluzi. Posebno bi se raspodjelom odgovornosti između pružatelja platnih usluga koji vodi račun i pružatelja usluga iniciranja plaćanja uključenog u transakciju njih trebalo primorati da preuzmu odgovornost za pripadajuće dijelove transakcije koje oni kontroliraju.

(75)

Cilj je ove Direktive povećanje zaštite potrošača u slučaju platnih transakcija na temelju kartica ako točan iznos transakcije nije poznat u trenutku kada platitelj daje suglasnost za izvršenje platne transakcije, na primjer na automatiziranim postajama za opskrbu gorivom, u ugovorima o najmu automobila ili pri rezervaciji hotela. Pružatelj platnih usluga platitelja trebao bi moći blokirati novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja samo ako je platitelj dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koja će se blokirati i ta bi se novčana sredstva trebala deblokirati bez nepotrebne odgode nakon primitka informacija o točnom iznosu platne transakcije odnosno najkasnije odmah po primitku naloga za plaćanje.

(76)

Cilj projekta SEPA je daljnji razvoj zajedničkih platnih usluga širom Unije koje bi zamijenile trenutačne nacionalne usluge u odnosu na plaćanja u eurima. S ciljem osiguravanja potpune migracije na kreditne transfere i izravna terećenja širom Unije, Uredbom (EU) br. 260/2012 uspostavljaju se tehnički i poslovni zahtjevi za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima. U odnosu na izravna terećenja, tom se uredbom predviđa da platitelj da suglasnost i pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja i pružatelju platnih usluga platitelja (izravno ili neizravno posredstvom primatelja plaćanja) te da ovlaštenja, zajedno s naknadnim izmjenama ili poništenjem, pohranjuje primatelj plaćanja ili treća strana u ime primatelja plaćanja. Trenutačna i zasad jedina paneuropska shema izravnog terećenja za plaćanja potrošača u eurima koju je razvilo Europsko platno vijeće temelji se na načelu da ovlaštenje za izvršenje izravnog terećenja izdaje platitelj primatelju plaćanja te da ga, zajedno s naknadnim izmjenama ili poništenjem, pohranjuje primatelj plaćanja. Ovlaštenje može pohraniti i treća strana u ime primatelja plaćanja. Kako bi se osigurala široka javna potpora SEPA-i i kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača u okviru SEPA-e, postojeća paneuropska shema izravnog terećenja pruža bezuvjetno pravo na povrat odobrenih plaćanja. Ovom se Direktivom odražava takvo stanje i za cilj ima utvrditi bezuvjetno pravo na povrat kao opći zahtjev za sve transakcije izravnog terećenja u eurima unutar Unije.

Međutim, usporedno sa SEPA-om i dalje postoje sheme izravnog terećenja koje nisu u eurima u državama članicama čija valuta nije euro. Takve sheme pokazuju se učinkovitima i osiguravaju jednaku visoku razinu zaštite platitelju drugim zaštitnim mjerama, koja se uvijek ne temelji na bezuvjetnom pravu na povrat. U tom slučaju platitelja bi trebalo štititi opće pravilo o povratu kada izvršena platna transakcija prelazi realno očekivani iznos. Nadalje, države članice trebale bi moći utvrditi pravila u vezi s pravom na povrat koja su povoljnija za platitelja. Postoji istinska potreba za posebnim proizvodima za izravno terećenje u eurima u okviru SEPA-e kao što se pokazuje time što u određenim državama članicama dalje postoje određene nekadašnje platne usluge u eurima. Bilo bi razmjerno dopustiti da se platitelj i njegov pružatelj platnih usluga dogovore okvirnim ugovorom da platitelj nema pravo na povrat u situacijama kada je platitelj zaštićen zato što je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno svojem pružatelju platnih usluga, među ostalim ako pružatelj platnih usluga djeluje u ime primatelja plaćanja, ili, ako je to primjenjivo, zato što je pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja na dogovoreni način dao ili učinio raspoloživim platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća. U svakom slučaju platitelj bi uvijek trebao biti zaštićen općim pravilom o povratu u slučaju neautoriziranih ili nepravilno izvršenih platnih transakcija.

(77)

Za financijsko planiranje i pravovremeno ispunjavanje obveza plaćanja, potrošači i poduzeća moraju uživati sigurnost u pogledu razdoblja potrebnog za izvršenje naloga za plaćanje. Ovom bi se Direktivom stoga trebalo odrediti kada prava i obveze stupaju na snagu, odnosno trenutak kada pružatelj platnih usluga zaprimi nalog za plaćanje, uključujući kada je pružatelj platne usluge imao mogućnost zaprimiti ga komunikacijskim sredstvima ugovorenima u ugovoru o platnim uslugama, bez obzira na čitavo prethodno sudjelovanje u procesu kojim je došlo do nastanka i prijenosa naloga za plaćanje, npr. provjeravanje sigurnosti i raspoloživosti novčanih sredstava, informacije u vezi s uporabom osobnog identifikacijskog broja ili izdavanje obveze plaćanja. Nadalje, primitak naloga za plaćanje trebao bi se dogoditi u trenutku kada pružatelj platnih usluga platitelja zaprimi nalog za plaćanje koji će teretiti račun platitelja. Dan ili trenutak kada primatelj plaćanja pružatelju platnih usluga prenese naloge za naplatu npr. kartičnih plaćanja ili izravnih terećenja ili kada pružatelj platnih usluga primatelju plaćanja odobri prethodno financiranje povezanih iznosa kreditom s tim u vezi ne bi trebao biti važan. Korisnici bi trebali imati mogućnost osloniti se na pravilno izvršenje potpunog i važećeg naloga za plaćanje ako pružatelj platnih usluga nema ugovornih ili zakonskih razloga za odbijanje. Ako pružatelj platnih usluga odbije nalog za plaćanje, korisnika platnih usluga trebalo bi obavijestiti o odbijanju i razlogu za odbijanje što je prije moguće uz poštovanje zahtjeva iz prava Unije i nacionalnog prava. Ako okvirni ugovor predviđa da pružatelj platnih usluga može naplatiti naknadu za odbijanje, ta bi naknada trebala biti obrazložena na objektivan način i biti najniža moguća.

(78)

S obzirom na brzinu kojom moderni i u potpunosti automatizirani platni sustavi obrađuju platne transakcije, što znači da se nakon određenog trenutka platni nalozi ne mogu opozvati bez visokih troškova ručnog posredovanja, potrebno je odrediti jasan rok za opoziv plaćanja. Međutim, ovisno o vrsti platne usluge i naloga za plaćanje, ugovorne stranke trebale bi moći dogovorom mijenjati rok za opoziv plaćanja. U tom kontekstu, opoziv bi se trebao primjenjivati samo na odnos između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga, ne dovodeći u pitanje neopozivost i konačnost platnih transakcija u platnim sustavima.

(79)

Tom neopozivosti ne bi se trebalo utjecati na prava ili obveze pružatelja platnih usluga u okviru zakonodavstva nekih država članica, na temelju okvirnog ugovora platitelja ili nacionalnih zakona i drugih propisa ili smjernica, da platitelju u slučaju spora platitelja i primatelja plaćanja izvrši povrat iznosa izvršene platne transakcije. Takav povrat trebao bi se smatrati novim nalogom za plaćanje. Osim u navedenim slučajevima, pravni sporovi koji proizlaze iz odnosa na kojem se temelji nalog za plaćanje trebali bi se rješavati samo između platitelja i primatelja plaćanja.

(80)

U interesu potpuno integrirane i izravne obrade plaćanja i u interesu pravne sigurnosti povezane s ispunjavanjem svih osnovnih obveza među korisnicima platnih usluga, ključno je da se puni iznos koji je platitelj prenio uplati na račun primatelja plaćanja. U skladu s tim ne bi trebalo biti moguće da posrednici koji sudjeluju u izvršenju platnih transakcija umanjuju iznos prenesenih sredstava. Međutim, trebalo bi biti moguće da primatelji plaćanja sklope dogovor sa svojim pružateljem platnih usluga kojim se potonjem omogućuje da umanji iznos za svoje naknade. Ipak, kako bi primatelj plaćanja mogao provjeriti je li dugovani iznos pravilno uplaćen, u naknadnim informacijama o platnoj transakciji trebao bi se navesti ne samo puni iznos prenesenih sredstava, već i iznos svih naknada za koje su ta sredstva umanjena.

(81)

Platni instrumenti male vrijednosti trebali bi biti jeftina alternativa jednostavna za uporabu u slučaju robe i usluga niske cijene te se ne bi trebali preopteretiti pretjeranim zahtjevima. Relevantni zahtjevi obavješćivanja i pravila za njihovo provođenje stoga bi trebali biti ograničeni na ključne informacije, uzimajući u obzir i tehničke sposobnosti koje se opravdano mogu očekivati od instrumenata namijenjenih plaćanjima male vrijednosti. Unatoč manje strogom režimu, korisnici platnih usluga trebali bi imati primjerenu zaštitu s obzirom na ograničene rizike koje ti platni instrumenti predstavljaju, što se posebno odnosi na platne instrumente s unaprijed uplaćenim sredstvima (prepaid platne instrumente).

(82)

S ciljem poboljšanja učinkovitosti plaćanja širom Unije trebalo bi odrediti rok izvršenja od najviše jednog dana za sve naloge za plaćanje koje je inicirao platitelj, a koji su izraženi u eurima ili valuti države članice čija valuta nije euro, uključujući kreditne transfere i novčane pošiljke. Za sva ostala plaćanja, kao što je plaćanje koje je inicirao primatelj plaćanja ili je pokrenuto putem njega, uključujući izravna terećenja i kartična plaćanja, ako između pružatelja platnih usluga i platitelja ne postoji izričito dogovoreni dulji rok izvršenja, trebalo bi primjenjivati isti rok izvršenja od jednog dana. Trebalo bi biti moguće produljiti ta razdoblja za jedan dodatni radni dan ako je nalog za plaćanje izdan na papiru, kako bi se dopustilo daljnje pružanje platnih usluga onim potrošačima koji su navikli isključivo na papirnate dokumente. Pri uporabi sustava izravnog terećenja računa pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja trebao bi poslati nalog za naplatu u okviru roka dogovorenog između primatelja plaćanja i pružatelja platnih usluga, tako da namira bude moguća na dogovoreni dan dospijeća. Budući da su infrastrukture platnog prometa često vrlo učinkovite i kako bi se spriječilo svako smanjenje razine postojeće kvalitete usluge, državama članicama trebalo bi dopustiti da, prema potrebi, zadrže ili utvrde pravila kojima se određuje rok izvršenja kraći od jednog radnog dana.

(83)

Odredbe o izvršenju za puni iznos i rok izvršenja trebale bi predstavljati dobru praksu ako se jedan od pružatelja platnih usluga ne nalazi u Uniji.

(84)

Kako bi se pojačalo povjerenje potrošača na usklađenom tržištu plaćanja, za korisnike platnih usluga ključno je da su upoznati sa stvarnim troškovima i naknadama platnih usluga kako bi mogli izvršiti odabir. U skladu s tim trebala bi se zabraniti uporaba netransparentnih metoda određivanja cijena jer je opće poznato da se tim metodama korisnicima znatno otežava utvrđivanje stvarne cijene platnih usluga. Posebno se ne bi trebala dopustiti uporaba datuma valute na štetu korisnika.

(85)

Nesmetano i učinkovito funkcioniranje platnog sustava ovisi o mogućnosti oslanjanja korisnika na pravilno izvršenje platne transakcije u dogovorenom roku koju će izvršiti pružatelj platnih usluga. Obično je pružatelj platnih usluga onaj koji može procijeniti rizike povezane s platnom transakcijom. Pružatelj platnih usluga je onaj koji osigurava platni sustav, provodi aktivnosti opoziva krivo ili nepravilno raspoređenih novčanih sredstava i u većini slučajeva odlučuje o posrednicima uključenima u izvršenje platne transakcije. S obzirom na sve navedeno, prikladno je da, osim u iznimnim i nepredvidivim okolnostima, odgovornost za izvršenje platne transakcije bude na pružatelju platnih usluga koji ju je prihvatio izvršiti na zahtjev korisnika, osim u pogledu radnji i propusta pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja kojeg je odabrao samo primatelj plaćanja. Međutim, kako platitelj ne bi bio nezaštićen u malo vjerojatnim okolnostima u kojima nije jasno je li pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos plaćanja na odgovarajući način, odgovarajući teret dokaza trebao bi snositi platiteljev pružatelj platnih usluga. U pravilu se može očekivati da će institucija posrednik, najčešće neutralno tijelo kao što je središnja banka ili klirinška kuća, koje prenosi iznos plaćanja od pružatelja platnih usluga pošiljatelja pružatelju platnih usluga primatelja, pohraniti podatke o računu i da će ih moći dostaviti u slučaju potrebe. Kada je iznos plaćanja odobren na računu pružatelja platnih usluga primatelja, primatelj plaćanja trebao bi odmah imati pravo potraživati taj iznos na svom računu kod svojeg pružatelja platnih usluga.

(86)

Pružatelj platnih usluga platitelja, to jest pružatelj platnih usluga koji vodi račun ili, kada je to primjereno, pružatelj usluge iniciranja plaćanja, trebao bi preuzeti odgovornost za pravilno izvršenje plaćanja, uključujući posebno puni iznos platne transakcije i rok izvršenja te potpunu odgovornost za sva neizvršenja obveze drugih strana u platnom lancu do računa primatelja plaćanja. Zbog te odgovornosti pružatelj platnih usluga platitelja trebao bi, ako puni iznos nije bio odobren pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja ili je to učinjeno kasno, ispraviti platnu transakciju ili platitelju bez nepotrebne odgode vratiti dotični iznos te transakcije, ne dovodeći u pitanje sva druga potraživanja u skladu s nacionalnim pravom. Zbog odgovornosti pružatelja platnih usluga platitelj ili primatelj plaćanja ne bi se trebao teretiti troškovima povezanima s nepravilnim plaćanjem. U slučaju neizvršenja, nepravilnog ili kasnog izvršenja platnih transakcija, države članice trebale bi osigurati da je datum valute korektivnih plaćanja pružatelja platnih usluga uvijek jednak datumu valute u slučaju ispravnog izvršenja.

(87)

Predmet ove Direktive trebale bi biti samo ugovorne obveze i odgovornosti između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga. Međutim, pravilnim funkcioniranjem kreditnih transfera i drugih platnih usluga zahtijeva se da pružatelji platnih usluga i njihovi posrednici, kao što su oni koji provode obradu, imaju ugovore u kojima su utvrđena njihova međusobna prava i obveze. Pitanja povezana s odgovornosti sastavni su dio tih standardiziranih ugovora. Kako bi se pružatelji platnih usluga i posrednici koji sudjeluju u platnim transakcijama mogli pouzdati jedni u druge, potrebna je pravna sigurnost da će pružatelj platnih usluga na kojem ne leži odgovornost primiti naknadu za nastale gubitke ili iznose koji se isplaćuju na temelju odredaba ove Direktive povezanih s odgovornosti. Ostala prava i detalji povezani s opsegom regresnog prava i način rješavanja potraživanja prema pružatelju platnih usluga ili posredniku kojem se može pripisati nepravilno provedena platna transakcija trebali bi podlijegati dogovoru.

(88)

Pružatelj platnih usluga trebao bi imati mogućnost jasno navesti informacije potrebne za pravilno izvršenje naloga za plaćanje. S druge strane, međutim, s ciljem sprječavanja rascjepkanosti i ugrožavanja uspostave integriranih platnih sustava u Uniji, državama članicama ne bi trebalo dopustiti da zahtijevaju posebne identifikacijske oznake za platne transakcije. Međutim, time se države članice ne bi trebale spriječiti da od pružatelja platnih usluga platitelja zahtijevaju poslovanje s dužnom pažnjom i da, gdje je to tehnički izvedivo i ne zahtijeva ručno posredovanje, izvrši provjeru usklađenosti jedinstvene identifikacijske oznake te, ako se utvrdi da jedinstvena identifikacijska oznaka nije usklađena, odbije njegov nalog za plaćanje i o tome obavijesti platitelja. Odgovornost pružatelja platnih usluga trebala bi biti ograničena na pravilno izvršenje platne transakcije u skladu s nalogom za plaćanje korisnika platnih usluga. U slučaju da novčana sredstva koja su uključena u platnu transakciju dođu do pogrešnog primatelja zato što je platitelj dostavio pogrešnu jedinstvenu identifikacijsku oznaku, pružatelji platnih usluga platitelja i primatelja plaćanja ne bi trebali biti odgovorni, ali bi trebali biti obvezni surađivati i ulagati razumne napore da se osigura povrat novčanih sredstava, među ostalim i priopćavanjem relevantnih informacija.

(89)

Pružanje platnih usluga od strane pružatelja platnih usluga može podrazumijevati obradu osobnih podataka. Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22), nacionalna pravila kojima se prenosi Direktiva 95/46/EZ i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (23) primjenjivi su na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive. Posebno, ako se za potrebe ove Direktive obrađuju osobni podaci, trebalo bi navesti točnu svrhu, uputiti na relevantnu pravnu osnovu, poštovati relevantne sigurnosne zahtjeve utvrđene u Direktivi 95/46/EZ te poštovati načela nužnosti, razmjernosti, ograničenja svrhe i razmjernog razdoblja zadržavanja podataka. Također, tehnička i integrirana zaštita podataka trebala bi biti ugrađena u sve sustave za obradu podataka koji se razvijaju i koriste u okviru ove Direktive.

(90)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, slobodu poduzetništva, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo. Ova Direktiva mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(91)

Pružatelji platnih usluga odgovorni su za sigurnosne mjere. Te mjere trebaju biti razmjerne sigurnosnim rizicima na koje se odnose. Pružatelji platnih usluga trebali bi uspostaviti okvir za ublažavanje rizika i zadržati djelotvorne postupke upravljanja incidentima. Trebalo bi uspostaviti redovan mehanizam izvješćivanja kako bi se osiguralo da pružatelji platnih usluga nadležnim tijelima redovito pružaju ažurirane informacije o procjeni svojih sigurnosnih rizika i mjerama koje su poduzeli kao odgovor na te rizike. Nadalje, kako bi se osiguralo da šteta korisnicima, drugim pružateljima platnih usluga ili platnim sustavima, poput većeg prekida u radu platnog sustava, bude na najmanjoj mogućoj razini, nužno je da se od pružatelja platnih usluga zahtijeva da bez odgode izvijeste nadležna tijela o značajnim sigurnosnim incidentima. Trebalo bi odrediti koordinacijsku ulogu EBE.

(92)

Obvezama izvješćivanja o sigurnosnim incidentima ne bi se smjele dovoditi u pitanje ostale obveze o izvješćivanju o incidentima utvrđene u ostalim pravnim aktima Unije te bi svi zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi trebali biti u skladu s obvezama izvješćivanja koje određuje ostalo pravo Unije i razmjerni njima.

(93)

Potrebno je uspostaviti jasan pravni okvir kojim se utvrđuju uvjeti na temelju kojih pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga pružanja informacija o računu mogu svoje usluge pružati uz suglasnost imatelja računa bez da pružatelj platnih usluga koji vodi račun za pružanje te vrste usluga zahtijeva upotrebu određenog poslovnog modela, neovisno tome temelji li se na izravnom ili neizravnom pristupu. Pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga pružanja informacija o računu s jedne strane te pružatelj platnih usluga koji vodi račun, s druge strane, trebali bi poštovati potrebne zahtjeve za zaštitu podataka i sigurnosne zahtjeve koji su utvrđeni ovom Direktivom ili na koje se upućuje ovom Direktivom ili koji su uključeni u regulatorne tehničke standarde. Ti regulatorni tehnički standardi trebali bi biti u skladu s različitim dostupnim tehnološkim rješenjima. Kako bi se osigurala sigurna komunikacija između relevantnih aktera u odnosu na te usluge, EBA bi trebala utvrditi i zahtjeve za zajedničke i otvorene standarde komunikacije koje će provoditi svi pružatelji platnih usluga koji vode račune koji omogućuju pružanje internetskih platnih usluga. To znači da bi se tim otvorenim standardima trebala osigurati interoperabilnost različitih tehnoloških komunikacijskih rješenja. Tim zajedničkim i otvorenim standardima trebalo bi se osigurati i da je pružatelj platnih usluga koji vodi račun svjestan da ga kontaktira pružatelj usluga iniciranja plaćanja ili pružatelj usluga pružanja informacija o računu, a ne klijent osobno. Tim standardima trebalo bi se također osigurati da pružatelji usluga iniciranja plaćanja i pružatelji usluga pružanja informacija o računu na siguran način komuniciraju s pružateljem platnih usluga koji vodi račun i uključenim klijentima. EBA bi prilikom izrade tih zahtjeva trebala obratiti osobitu pozornost činjenici da se standardima koji će se primjenjivati treba omogućiti korištenje svih zajedničkih vrsta uređaja (poput računala, tableta i mobilnih telefona) za izvršenje različitih platnih usluga.

(94)

EBA bi pri izradi regulatornih tehničkih standarda o autentifikaciji i komunikaciji trebala sustavno ocjenjivati i uzimati u obzir aspekt privatnosti s ciljem utvrđivanja rizika u odnosu na svaku dostupnu tehničku opciju i pravna sredstva koja bi se mogla odrediti s ciljem smanjenja na najmanju moguću mjeru prijetnji zaštiti podataka.

(95)

Sigurnost elektroničkog plaćanja ključna je za osiguravanje zaštite korisnika i stvaranje pouzdanog okruženja za e-trgovinu. Sve platne usluge koje se nude elektroničkim putem trebale bi se izvoditi na siguran način uz usvajanje tehnologija kojima se može jamčiti sigurna autentifikacija korisnika i smanjiti, do najveće moguće mjere, rizik prijevare. Čini se da nije potrebno jamčiti jednaku razinu zaštite za platne transakcije koje su inicirane i izvršene na načine koji ne uključuju korištenje elektroničkim platformama ili uređajima, poput papirnatih platnih transakcija, poštanskih ili telefonskih narudžbi. Uvjerljivi rast internetskih i mobilnih plaćanja trebao bi biti popraćen općim poboljšanjem sigurnosnih mjera. Platne usluge koje se nude preko interneta ili drugih kanala na daljinu i čije funkcioniranje ne ovisi o fizičkoj lokaciji uređaja koji se upotrebljava za iniciranje platne transakcije i upotrijebljenog platnog instrumenta trebale bi stoga uključivati autentifikaciju transakcija dinamičkim kodovima kako bi korisnik u svakom trenutku bio svjestan iznosa i primatelja plaćanja transakcije koju korisnik odobrava.

(96)

Sigurnosne mjere trebale bi biti u skladu s razinom rizika u vezi s platnom transakcijom. Kako bi se omogućio razvoj načina plaćanja koji su prilagođeni korisniku i pristupačni za plaćanja niskog rizika, kao što su beskontaktna plaćanja male vrijednosti na prodajnom mjestu, bez obzira na to odvijaju li se na temelju mobilnog telefona ili ne, u regulatornim tehničkim standardima trebalo bi odrediti izuzeća od primjene sigurnosnih zahtjeva. Sigurno korištenje personaliziranim sigurnosnim podacima potrebno je kako bi se ograničili rizici povezani s lažnim predstavljanjem (phishing) i drugim prijevarnim radnjama. U vezi s tim korisnik bi trebao imati mogućnost osloniti se na donošenje mjera koje štite povjerljivost i cjelovitost personaliziranih sigurnosnih podataka. Te mjere obično uključuju sustave kodiranja koji se temelje na osobnim uređajima platitelja, uključujući čitače kartica ili mobilne telefone, ili uređaje koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun dostavio platitelju nekim drugim kanalom, kao što je SMS ili e-pošta. Mjere koje obično uključuju sustave kodiranja koji mogu proizvesti kodove za autentifikaciju poput jednokratnih lozinki mogu povećati sigurnost platnih transakcija. Trebalo bi smatrati da je korištenje takvim kodovima za autentifikaciju od strane korisnika platnih usluga u skladu s njihovim obvezama u odnosu na platne instrumente i personalizirane sigurnosne podatke i u slučajevima kada su uključeni pružatelji usluge iniciranja plaćanja ili pružatelji usluga pružanja informacija o računu.

(97)

Države članice trebale bi odrediti jesu li nadležna tijela imenovana za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet ujedno i nadležna tijela u odnosu na postupke alternativnog rješavanja sporova (ARS).

(98)

Ne dovodeći u pitanje pravo klijenata na sudsku tužbu, države članice trebale bi osigurati lako dostupan, primjeren, neovisan, nepristran, transparentan i učinkovit postupak ARS-a između pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga koji proizlaze iz prava i obveza utvrđenih u ovoj Direktivi. Uredbom (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (24) predviđa se da se zaštita koja se potrošačima pruža obveznim pravilima prava zemlje u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište ne smije ugroziti nikakvim ugovornim odredbama o pravu mjerodavnom za ugovor. S ciljem uspostave učinkovitog i djelotvornog postupka za rješavanje sporova, države članice trebale bi osigurati da pružatelji platnih usluga uspostave učinkoviti pritužbeni postupak koji će korisnici platnih usluga moći slijediti prije nego što se spor počne rješavati u postupku ARS-a ili pred sudom. Taj postupak povodom pritužbi trebao bi sadržavati kratke i jasno određene vremenske okvire unutar kojih bi pružatelj platnih usluga trebao odgovoriti na pritužbu. Države članice trebale bi osigurati da subjekti za ARS imaju dovoljan kapacitet za sudjelovanje na primjeren i učinkovit način u prekograničnoj suradnji u odnosu na sporove koji se odnose na prava i obveze na temelju ove Direktive.

(99)

Potrebno je osigurati učinkovito provođenje odredaba nacionalnog prava donesenih na temelju ove Direktive. Stoga bi se trebali uspostaviti prikladni postupci za rješavanje pritužbi protiv pružatelja platnih usluga koji ne poštuju navedene odredbe te, prema potrebi, za osiguravanje određivanja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija. Kako bi se osiguralo učinkovita usklađenost s ovom Direktivom, države članice trebale bi imenovati nadležna tijela koja ispunjavaju uvjete utvrđene u Uredbi (EU) br. 1093/2010 i djeluju neovisno od pružatelja platnih usluga. Radi transparentnosti države članice trebale bi obavijestiti Komisiju koja su tijela imenovana, s jasnim opisom njihovih dužnosti na temelju ove Direktive.

(100)

Ne dovodeći u pitanje pravo na sudsku tužbu kako bi se osigurala usklađenost s ovom Direktivom, države članice trebale bi također osigurati da se nadležnim tijelima daju potrebne ovlasti, uključujući pravo na izricanje sankcija, ako pružatelj platnih usluga ne poštuje prava i obveze utvrđene u ovoj Direktivi, posebno ako postoji rizik ponovne povrede ili drugi izvor zabrinutosti za kolektivne interese potrošača.

(101)

Važno je da su potrošači na jasan i razumljiv način obaviješteni o svojim pravima i obvezama na temelju ove Direktive. Stoga bi Komisija trebala izdati brošuru o tim pravima i obvezama.

(102)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje odredbe nacionalnog prava koje se odnose na posljedice povezane s odgovornosti za netočnost pri formuliranju ili prenošenju izjave.

(103)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje odredbe povezane s obračunom PDV-a za platne usluge u Direktivi Vijeća 2006/112/EZ (25).

(104)

Kada ova Direktiva upućuje na iznose u eurima, te iznose treba shvatiti kao protuvrijednost u nacionalnoj valuti, kako ih određuje svaka pojedina država članica čija valuta nije euro.

(105)

U interesu pravne sigurnosti primjereno je odrediti prijelazne odredbe prema kojima se osobama koje su započele obavljati aktivnosti institucija za platni promet u skladu s nacionalnim pravom kojim se prenosi Direktiva 2007/64/EZ prije stupanja na snagu ove Direktive dopušta nastavak obavljanja tih aktivnosti u dotičnoj državi članici tijekom određenog razdoblja.

(106)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu prilagodbe upućivanja na Preporuku 2003/361/EZ ako je ta preporuka izmijenjena te u pogledu ažuriranja prosječnog iznosa platnih transakcija koje izvrši pružatelj platnih usluga, a koji se upotrebljava kao prag za države članice koje primjenjuju mogućnost izuzeća od (dijelova) zahtjeva za izdavanjem odobrenja za manje institucije za platni promet s ciljem uzimanja u obzir inflacije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(107)

Radi osiguranja dosljedne primjene ove Direktive Komisija bi se trebala moći oslanjati na stručno znanje i podršku EBA-e, čija bi zadaća trebala biti razrađivanje smjernica i pripremanje nacrta regulatornih tehničkih standarda o sigurnosnim aspektima platnih usluga, posebno u odnosu na pouzdanu autentifikaciju klijenta, i o suradnji država članica u kontekstu pružanja usluga i osnivanja institucija za platni promet s odobrenjem u drugim državama članicama. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje tih nacrte regulatornih tehničkih standarda. Te posebne zadaće u potpunosti su u skladu s ulogom i odgovornostima EBA-e kako je predviđeno u Uredbi (EU) br. 1093/2010.

(108)

EBA bi trebala pri sastavljanju smjernica, nacrta regulatornih tehničkih standarda i nacrta provedbenih tehničkih standarda na temelju ove Direktive i u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 osigurati savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, među kojima su i oni na tržištu platnih usluga, i uz odražavanje svih uključenih interesa. Ako je to potrebno za dobivanje uravnoteženih mišljenja, EBA bi se trebala dodatno potruditi dobiti mišljenja relevantnih nebankarskih aktera.

(109)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest daljnju integraciju unutarnjeg tržišta platnih usluga ne mogu dostatno ostvariti države članice jer on zahtijeva usklađivanje mnoštva različitih pravila koja trenutačno postoje u pravnim sustavima različitih država članica, nego se zbog svojeg opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(110)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (26), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(111)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 te je on donio mišljenje 5. prosinca 2013. (27)

(112)

Direktive 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbu (EU) br. 1093/2010 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(113)

Uzimajući u obzir broj izmjena koje je potrebno unijeti u Direktivu 2007/64/EZ, primjereno je staviti je izvan snage i zamijeniti,

(a)

kreditne institucije kako su definirane člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (28), uključujući njihove podružnice u smislu članka 4. stavka 1. točke 17. te uredbe kada se te podružnice nalaze u Uniji, bez obzira na to nalaze li se mjesta uprave tih podružnica unutar Unije ili, u skladu s člankom 47. Direktive 2013/36/EU i nacionalnim pravom, izvan Unije;

(b)

institucije za elektronički novac u smislu članka 2. točke 1. Direktive 2009/110/EZ, uključujući, u skladu s člankom 8. te direktive i nacionalnim pravom, njihove podružnice kada se te podružnice nalaze u Uniji, a njihova mjesta uprave se nalaze izvan Unije, u mjeri u kojoj su platne usluge koje te podružnice pružaju povezane s izdavanjem elektroničkog novca;

(c)

poštanske žiro-institucije koje u skladu s nacionalnim pravom imaju pravo pružati platne usluge;

(d)

institucije za platni promet;

(e)

ESB i nacionalne središnje banke kada ne djeluju u svojstvu monetarnog tijela ili drugih tijela javne vlasti;

(f)

države članice ili njihove jedinice regionalne ili lokalne uprave kada ne djeluju u svojstvu tijela javne vlasti.

(a)

transparentnosti uvjeta i zahtjeva obavješćivanja za institucije za platni promet; i

(b)

odgovarajućih prava i obveza korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga s obzirom na pružanje platnih usluga kao redovnog zanimanja ili poslovne aktivnosti.

(a)

platne transakcije izvršene isključivo u gotovini izravno od platitelja primatelju plaćanja, bez posredovanja posrednika;

(b)

platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja posredovanjem trgovačkog zastupnika koji je sporazumom ovlašten za pregovaranje ili ugovaranje kupoprodaje robe ili usluga u ime samo platitelja ili samo primatelja plaćanja;

(c)

profesionalni fizički prijevoz novčanica i kovanica, uključujući njihovo sakupljanje, obradu i dostavu;

(d)

platne transakcije koje se sastoje od neprofesionalnog sakupljanja i dostave gotovine u okviru neprofitnih ili dobrotvornih aktivnosti;

(e)

usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotovinu kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga, netom prije izvršenja platne transakcije u obliku plaćanja za kupnju robe ili usluga;

(f)

poslove preračunavanja valute, gotovine za gotovinu, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje;

(g)

platne transakcije koje se temelje na bilo kojem od sljedećih dokumenata koji su izdani na ime pružatelja platnih usluga, s namjenom stavljanja na raspolaganje novčanih sredstava primatelju plaćanja:

(h)

platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava za namiru vrijednosnih papira između posrednika za namiru, središnjih drugih ugovornih strana, klirinških kuća i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga, ne dovodeći u pitanje članak 35.;

(i)

platne transakcije povezane s upravljanjem imovinom vrijednosnih papira, uključujući dividende, prihode ili druge raspodjele ili otkup ili prodaju, koju obavljaju osobe iz točke (h) ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge i svi drugi subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima;

(j)

usluge koje nude pružatelji tehničkih usluga koje podupiru pružanje platnih usluga, a da ni u kojem trenutku oni ne ulaze posjed novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i pohranu podataka, usluge zaštite povjerenja i privatnosti, autentifikacije podataka i identiteta, pružanje informacijske tehnologije (IT) i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se upotrebljavaju za platne usluge, s izuzećem usluga iniciranja plaćanja i usluga pružanja informacija o računu;

(k)

usluge koje se temelje na određenim platnim instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

(l)

platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za pretplatnika mreže ili usluge:

pod uvjetom da vrijednost bilo koje jednokratne platne transakcije iz podtočaka i. i ii. ne prelazi 50 EUR i da:

(m)

platne transakcije izvršene između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za vlastiti račun;

(n)

platne transakcije i povezane usluge između matičnog društva i njegova društva kćeri ili između društava kćeri istog matičnog društva bez posredovanja pružatelja platnih usluga osim društva koje pripada istoj grupi;

(o)

usluge pružatelja usluga za podizanje gotovine na bankomatima djelujući u ime jednog ili više izdavatelja kartica, koji nemaju okvirni ugovor s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da ti pružatelji ne obavljaju druge platne usluge kako su navedene u Prilogu I. Bez obzira na navedeno, klijentu se pruža informacija o naknadama za podizanje novca iz članaka 45., 48., 49. i 59. prije podizanja novca kao i na potvrdi nakon izvršenja transakcije podizanja gotovine.

1.

„matična država članica” znači:

2.

„država članica domaćin” znači država članica koja nije matična država članica, u kojoj pružatelj platnih usluga ima zastupnika ili podružnicu, ili pruža platne usluge;

3.

„platna usluga” znači bilo koja od poslovnih aktivnosti navedenih u Prilogu I.;

4.

„institucija za platni promet” znači pravna osoba koja je dobila odobrenje u skladu s člankom 11. za pružanje i obavljanje platnih usluga širom Unije;

5.

„platna transakcija” znači čin polaganja, prijenosa ili podizanja novčanih sredstava koji inicira platitelj ili primatelj plaćanja ili se inicira u ime platitelja, bez obzira na osnovne obveze između platitelja i primatelja plaćanja;

6.

„platna transakcija s udaljenosti” znači platna transakcija koja je inicirana putem interneta ili uređaja koji se može koristiti za komunikaciju na daljinu;

7.

„platni sustav” znači sustav prijenosa novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija;

8.

„platitelj” znači fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i koja daje suglasnost za izvršenje naloga za plaćanje s tog računa za plaćanje ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja daje nalog za plaćanje;

9.

„primatelj plaćanja” znači fizička ili pravna osoba koja je predviđeni primatelj novčanih sredstava koja su predmet platne transakcije;

10.

„korisnik platnih usluga” znači fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja, primatelja plaćanja, ili jednog i drugog;

11.

„pružatelj platnih usluga” znači tijelo iz članka 1. stavka 1. ili fizička ili pravna osoba kojoj je dopušteno izuzeće na temelju članka 32. ili 33.;

12.

„račun za plaćanje” znači račun koji se vodi u ime jednog ili više korisnika platnih usluga, a koji se koristi za izvršenje platnih transakcija;

13.

„nalog za plaćanje” znači uputa platitelja ili primatelja plaćanja njegov pružatelju platnih usluga kojom nalaže izvršenje platne transakcije;

14.

„platni instrument” znači personalizirani uređaj i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji se koriste za iniciranje naloga za plaćanje;

15.

„usluga iniciranja plaćanja” znači usluga iniciranja naloga za plaćanje na zahtjev korisnika platnih usluga u odnosu na račun za plaćanje koji vodi drugi pružatelj platnih usluga;

16.

„usluga pružanja informacija o računu” znači internetska usluga kojom se pružaju konsolidirane informacije o jednom ili više računa za plaćanje koje korisnik platnih usluga ima ili kod drugog pružatelja platnih usluga ili kod više pružatelja platnih usluga;

17.

„pružatelj platnih usluga koji vodi račun” znači pružatelj platnih usluga koji platitelju pruža i održava račune za plaćanje;

18.

„pružatelj usluge iniciranja plaćanja” znači pružatelj platnih usluga koji obavlja poslovne aktivnosti kako su navedene u Prilogu I. točki 7.;

19.

„pružatelj usluge pružanja informacija o računu” znači pružatelj platnih usluga koji obavlja poslovne aktivnosti kako su navedene u Prilogu I. točki 8.;

20.

„potrošač” znači fizička osoba koja u ugovorima o obavljanju platnih usluga obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe koje nisu trgovinske, poslovne ili profesionalne;

21.

„okvirni ugovor” znači ugovor o platnim uslugama kojim se uređuje buduće obavljanje pojedinačnih i uzastopnih platnih transakcija te koji može sadržavati obvezu i uvjete za otvaranje računa za plaćanje;

22.

„novčana pošiljka” znači platna usluga u okviru koje se novčana sredstva primaju od platitelja bez otvaranja računa za plaćanje na ime platitelja ili primatelja plaćanja, s isključivom svrhom prijenosa odgovarajućeg iznosa primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga koji djeluje u ime primatelja plaćanja, i/ili ako se takva novčana sredstva primaju u ime primatelja plaćanja te mu se stavljaju na raspolaganje;

23.

„izravno terećenje” znači platna usluga za terećenje platiteljeva računa za plaćanje, pri čemu je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja na temelju suglasnosti koju je platitelj dao primatelju plaćanja, pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja ili platiteljevu vlastitom pružatelju platnih usluga;

24.

„kreditni transfer” znači platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili niz platnih transakcija na teret platiteljevog računa za plaćanje, od strane pružatelja platnih usluga kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi instrukcije koju daje platitelj;

25.

„novčana sredstva” znači novčanice i kovanice, knjižni novac ili elektronički novac kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2009/110/EZ;

26.

„datum valute” znači referentno vrijeme kojim se pružatelj platnih usluga koristi za izračun kamata na novčana sredstva knjižena na teret ili u korist računa za plaćanje;

27.

„referentni tečaj” znači tečaj koji se koristi kao osnovica za svako preračunavanje valuta, a koji stavlja na raspolaganje pružatelj platnih usluga ili dolazi iz javno dostupnog izvora;

28.

„referentna kamatna stopa” znači kamatna stopa koja se koristi kao osnovica za izračun kamata koje se primjenjuju te dolazi iz javno dostupnog izvora koji mogu provjeriti obje stranke ugovora o platnim uslugama;

29.

„autentifikacija” znači postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru identiteta korisnika platnih usluga ili valjanosti upotrebe određenog platnog instrumenta, uključujući upotrebu personaliziranih sigurnosnih podataka korisnika;

30.

„pouzdana autentifikacija klijenta” znači autentifikacija na temelju uporabe dvaju ili više elemenata koji pripadaju u kategoriju znanja (nešto što samo korisnik zna), posjedovanja (nešto što samo korisnik posjeduje) i svojstvenosti (nešto što korisnik jest) koji su međusobno neovisni, što znači da kršenje jednog ne umanjuje pouzdanost drugih i koja je osmišljena na takav način da štiti povjerljivost podataka o autentifikaciji;

31.

„personalizirani sigurnosni podaci” znači personalizirana obilježja koje pružatelj platnih usluga pruža korisniku platnih usluga s ciljem autentifikacije;

32.

„osjetljivi podaci o plaćanju” znači podaci, uključujući personalizirane sigurnosne podatke, koji se mogu koristiti za izvršenje prijevare. Za aktivnosti pružatelja usluga iniciranja plaćanja i pružatelja usluga pružanja informacija o računu, ime vlasnika računa i broj računa ne predstavljaju osjetljive podatke o plaćanju;

33.

„jedinstvena identifikacijska oznaka” znači kombinacija slova, brojeva i znakova koju pružatelj platnih usluga određuje korisniku platnih usluga te je korisnik platnih usluga mora navesti za nedvojbenu identifikaciju drugog korisnika platnih usluga i/ili računa za plaćanje tog drugog korisnika platnih usluga koji se koristi u platnoj transakciji;

34.

„sredstvo za komuniciranje na daljinu” znači metoda koja se bez istovremene fizičke prisutnosti pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga može upotrebljavati za sklapanje ugovora o platnim uslugama;

35.

„trajni nosač podataka” znači svaki instrument koji korisniku platnih usluga omogućuje pohranu informacija naslovljenih osobno na tog korisnika platnih usluga na takav način da informacije ostanu dostupne za buduću upotrebu tijekom razdoblja koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje reproduciranje pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku;

36.

„mikropoduzeće” znači poduzeće koje je u trenutku sklapanja ugovora o platnim uslugama poduzeće u smislu članka 1. i članka 2. stavaka 1. i 3. Priloga Preporuci 2003/361/EZ;

37.

„radni dan” znači dan na koji dotični pružatelj platnih usluga platitelja ili pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji sudjeluje u izvršenju platne transakcije posluje na način koji je potreban za izvršenje platne transakcije;

38.

„zastupnik” znači fizička ili pravna osoba koja djeluje u ime institucije za platni promet pri pružanju platnih usluga;

39.

„podružnica” znači poslovna jedinica koja nije mjesto uprave, a dio je institucije za platni promet, koja nema pravnu osobnost i izravno obavlja neke ili sve transakcije koje su dio poslovanja institucije za platni promet; sve poslovne jedinice koje je u istoj državi članici osnovala institucija za platni promet s mjestom uprave u drugoj državi članici smatraju se jednom podružnicom;

40.

„grupa” znači grupa društava koja su međusobno povezana odnosom iz članka 22. stavka 1., 2. ili 7. Direktive 2013/34/EU ili društava kako su definirana člancima 4., 5., 6. i 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 (29) koja su međusobno povezana odnosom iz članka 10. stavka 1., ili iz članka 113. stavka 6. ili 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

41.

„elektronička komunikacijska mreža” znači mreža kako je definirana u članku 2. točki (a) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30);

42.

„elektronička komunikacijska usluga” znači usluga kako je definirana u članku 2. točki (c) Direktive 2002/21/EZ;

43.

„digitalni sadržaj” znači roba ili usluge koje se proizvode i dostavljaju u digitalnom obliku, čija je upotreba ili potrošnja ograničena na tehnički uređaj i koja ni na koji način ne uključuje korištenje ili potrošnju fizičke robe ili usluga;

44.

„prihvaćanje platnih transakcija” znači platna usluga koju omogućuje pružatelj platnih usluga ugovarajući s primateljem plaćanja prihvaćanje i obradu primateljevih platnih transakcija što dovodi do prijenosa novčanih sredstava primatelju plaćanja;

45.

„izdavanje platnih instrumenata” znači platna usluga koju pruža pružatelj platnih usluga koji u ugovoru utvrđuje da će platitelju pružiti platni instrument za iniciranje i obradu platnih transakcija platitelja;

46.

„regulatorni kapital” znači sredstva kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki 118. Uredbe (EU) br. 575/2013 u kojoj je najmanje 75 % osnovnog kapitala u obliku redovnog osnovnog kapitala iz članka 50. te uredbe i dopunski kapital jednak je ili manji od jedne trećine osnovnog kapitala;

47.

„platni brend” znači materijalni ili digitalni naziv, termin, znak, simbol ili njihova kombinacija, kojima je moguće naznačiti prema kojoj se kartičnoj platnoj shemi izvršavaju platne transakcije na temelju kartica;

48.

„co-badging” znači uključivanje dvaju ili više platnih brendova ili aplikacija za plaćanje istog platnog brenda na isti platni instrument.

(a)

program poslovanja u kojem se posebno utvrđuju vrste platnih usluga koje institucija namjerava obavljati;

(b)

poslovni plan, uključujući izračun projekcije proračuna za prve tri financijske godine kojim se pokazuje da je podnositelj zahtjeva sposoban koristiti adekvatne i razmjerne sustave, resurse i postupke za stabilno poslovanje;

(c)

dokaz da institucija za platni promet ima inicijalni kapital kako je predviđeno u članku 7.;

(d)

za institucije za platni promet iz članka 10. stavka 1., opis poduzetih mjera za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 10.;

(e)

opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnje kontrole, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizikom iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja, mehanizmi i postupci kontrole razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni;

(f)

opis postupaka uspostavljenih za praćenje, rješavanje i postupanje nakon sigurnosnih incidenata ili pritužbi klijenata povezanih sa sigurnosti, uključujući mehanizam za izvješćivanje o incidentima koji uzima u obzir obveze prijave institucije za platni promet iz članka 96.;

(g)

opis procesa uspostavljenog za pohranu, nadzor, praćenje i ograničavanje pristupa osjetljivim podacima o plaćanju;

(h)

opis mehanizama kontinuiteta poslovanja uključujući jasnu identifikaciju ključnih radnji, učinkovitih planova intervencija i postupka za redovito testiranje i preispitivanje prikladnosti i učinkovitosti tih planova;

(i)

opis načela i definicija koji se primjenjuju za prikupljanje statističkih podataka o izvedbi, transakcijama i prijevarama;

(j)

dokument o sigurnosnoj politici, uključujući detaljnu procjenu rizika u pogledu platnih usluga i opisa kontrole sigurnosti i mjera ublažavanja koje su poduzete za adekvatnu zaštitu korisnika platnih usluga od utvrđenih rizika, uključujući prijevaru i nezakonitu uporabu osjetljivih i osobnih podataka;

(k)

za institucije za platni promet koje podliježu obvezama koje se odnose na pranje novca i financiranje terorizma u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (31) i Uredbom (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (32), opis mehanizama unutarnje kontrole koje je podnositelj zahtjeva uspostavio da bi se uskladio s tim obvezama;

(l)

opis organizacijske strukture podnositelja zahtjeva, uključujući, prema potrebi, opis predviđene uporabe zastupnika i podružnica i izravnih i neizravnih provjera koje se podnositelj zahtjeva nad njima obvezuje izvršiti barem jednom godišnje, kao i opis njegovih ugovora o eksternalizaciji te opis njegova sudjelovanja u nacionalnom ili međunarodnom platnom sustavu;

(m)

identitet osoba koje u podnositelju zahtjeva imaju, izravno ili neizravno, kvalificirane udjele u smislu članka 4. stavka 1. točke 36. Uredbe (EU) br. 575/2013, iznos njihovih udjela te dokaz o njihovoj prihvatljivosti, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja dobrog i razboritog upravljanja institucijom za platni promet;

(n)

identitet direktora i osoba odgovornih za upravljanje institucijom za platni promet te, gdje je to primjenjivo, osoba odgovornih za upravljanje aktivnostima platnih usluga institucije za platni promet te dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga kako ih određuje matična država članica institucije za platni promet;

(o)

prema potrebi, identitet ovlaštenih revizora i revizorskih društava kako su definirani u Direktivi 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33);

(p)

pravni status i statut podnositelja zahtjeva;

(q)

adresu mjesta uprave podnositelja zahtjeva.

(a)

profil rizika društva;

(b)

pruža li društvo ostale platne usluge kako su navedene u Prilogu I. ili obavlja druge poslovne aktivnosti;

(c)

opseg aktivnosti:

(d)

posebne značajke usporedivih garancija i kriterija za njihovu provedbu.

(a)

ako institucija za platni promet pruža samo platnu uslugu iz Priloga I. točke 6., iznos njezina kapitala u svakom trenutku mora biti najmanje 20 000 EUR;

(b)

ako institucija za platni promet pruža platnu uslugu iz Priloga I. točke 7., iznos njezina kapitala u svakom trenutku mora biti najmanje 50 000 EUR;

(c)

ako institucija za platni promet pruža neku od platnih usluga iz Priloga I. točaka od 1. do 5., iznos njezina kapitala u svakom trenutku mora biti najmanje 125 000 EUR.

Metoda A

Regulatorni kapital institucije za platni promet ne smije biti manji od 10 % iznosa njezinih fiksnih općih troškova za prethodnu godinu. Nadležna tijela mogu prilagoditi taj zahtjev u slučaju značajne promjene u obujmu poslovanja institucije za platni promet u odnosu na prethodnu godinu. Ako u trenutku izračuna nije protekla cijela godina poslovanja institucije za platni promet, regulatorni kapital ne smije biti manji od 10 % iznosa odgovarajućih fiksnih općih troškova predviđenih poslovnim planom, osim ako nadležna tijela zatraže prilagodbu tog plana.

Metoda B

Regulatorni kapital institucije za platni promet jednak je najmanje iznosu zbroja sljedećih elemenata pomnoženih s faktorom povećanja k koji je definiran u stavku 2., pri čemu obujam plaćanja (PV) predstavlja jednu dvanaestinu ukupnog iznosa platnih transakcija koje je institucija za platni promet izvršila tijekom prethodne godine:

Metoda C

Regulatorni kapital institucije za platni promet iznosi barem jednako kao relevantni pokazatelj definiran u točki (a) pomnožen s multiplikacijskim faktorom definiranim u točki (b) i faktorom povećanja k definiranim u stavku 2.

(a)

0,5 ako institucija za platni promet pruža samo platnu uslugu navedenu u Prilogu I. točki 6.;

(b)

1 ako institucija za platni promet pruža bilo koju platnu uslugu navedenu u bilo kojoj od točaka od 1. do 5. Priloga I.

(a)

novčana sredstva ni u kojem se trenutku ne smiju pomiješati s novčanim sredstvima druge fizičke ili pravne osobe koja nije korisnik platnih usluga u čije se ime novčana sredstva drže, a ako ih institucija za platni promet još drži i još ih nije dostavila primatelju plaćanja ili prenijela drugom pružatelju platnih usluga do kraja radnog dana koji slijedi nakon radnog dana kada su novčana sredstva primljena, potrebno ih je položiti na zasebni račun kod kreditne institucije ili uložiti u sigurna, likvidna sredstva niskog rizika koja su odredila nadležna tijela matične države članice; ta su sredstva u skladu s nacionalnim pravom u interesu korisnika platnih usluga izuzeta od potraživanja drugih vjerovnika institucije za platni promet, pogotovo u slučaju nesolventnosti;

(b)

novčana sredstva moraju biti pokrivena policom osiguranja ili nekom drugom usporedivom garancijom koje su izdali osiguravajuće društvo ili kreditna institucija koji ne pripadaju istoj grupi kao i institucija za platni promet, u iznosu jednakom iznosu koji bi bio izdvojen kada ne bi bio pokriven policom osiguranja ili drugom usporedivom garancijom naplativom u slučaju da institucija za platni promet nije u mogućnosti ispuniti svoje financijske obveze.

(a)

ne iskoristi odobrenje unutar 12 mjeseci od izdavanja odobrenja, izričito se odrekne odobrenja ili prestane poslovati na razdoblje dulje od šest mjeseci, pod uvjetom da dotična država članica nije propisala prestanak važenja odobrenja u tim slučajevima;

(b)

dobila je odobrenje na temelju neistinite dokumentacije ili na drugi nepropisan način;

(c)

prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je dobila odobrenje ili ne obavijesti nadležno tijelo o značajnim promjenama u tom pogledu;

(d)

nastavak njezinih aktivnosti pružanja platnih usluga predstavljao bi prijetnju za stabilnost ili povjerenje u platni sustav; ili

(e)

riječ je o jednom od ostalih slučajeva za koje nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja.

(a)

institucije za platni promet koje su dobile odobrenje i njihove zastupnike;

(b)

fizičke i pravne osobe kojima se dopušta izuzeće na temelju članka 32. ili 33. te njihove zastupnike;

(c)

institucije iz članka 2. stavka 5. koje u skladu s nacionalnim pravom imaju pravo pružati platne usluge.

(a)

pružanje operativnih i usko povezanih pomoćnih usluga kao što su osiguravanje izvršenja platnih transakcija, usluge preračunavanja valuta, usluge zaštite te pohrane i obrade podataka;

(b)

upravljanje platnim sustavima, ne dovodeći u pitanje članak 35.;

(c)

poslovne aktivnosti koje nisu pružanje platnih usluga, u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

(a)

riječ je o pomoćnom kreditu koji se odobrava isključivo u vezi s izvršenjem platne transakcije;

(b)

neovisno o nacionalnim propisima o odobravanju kredita kreditnim karticama, krediti koji se odobravaju u vezi s pojedinim plaćanjem i izvršeni su u skladu s člankom 11. stavkom 9. te člankom 28. otplaćuju se u kratkom roku koji ni u kojem slučaju ne smije prijeći 12 mjeseci;

(c)

takvi krediti ne smiju se odobravati iz novčanih sredstava primljenih u svrhe izvršenja platnih transakcija ili koja se drže iz tog razloga;

(d)

regulatorni kapital institucije za platni promet prema mišljenju nadzornih tijela u svakom trenutku mora biti dostatan u odnosu na ukupni iznos odobrenih kredita.

(a)

ime i adresu zastupnika;

(b)

opis mehanizama unutarnje kontrole koje će zastupnik upotrebljavati s ciljem ispunjavanja obveza povezanih sa sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma na temelju Direktive (EU) 2015/849 koji treba ažurirati bez odgode u slučaju bitnih razlika u odnosu na pojedinosti priopćene pri prvotnoj obavijesti;

(c)

identitet direktorâ i osoba odgovornih za vođenje zastupnika koji će se upotrebljavati za pružanje platnih usluga te, ako se radi o zastupnicima koji nisu pružatelji platnih usluga, dokaze da se radi o osobama odgovarajućeg ugleda i stručnosti;

(d)

platne usluge institucije za platni promet za čije je obavljanje zastupnik ovlašten; i

(e)

prema potrebi, jedinstveni identifikacijski kôd ili broj zastupnika.

(a)

eksternalizacija ne smije dovesti do delegiranja odgovornosti više razine rukovodstva;

(b)

odnos i obveze institucije za platni promet prema njezinim korisnicima platnih usluga na temelju ove Direktive moraju ostati nepromijenjeni;

(c)

uvjeti koje institucija za platni promet ispunjava kako bi dobila odobrenje i nastavak rada u skladu s ovom glavom ne smiju biti ugroženi;

(d)

ni jedan drugi uvjet koji je institucija za platni promet morala ispuniti kako bi dobila odobrenje ne smije biti uklonjen ili izmijenjen.

(a)

zatražiti da institucija za platni promet pruži informacije koje su potrebne za praćenje usklađenosti pri čemu se određuje svrha zahtjeva, prema potrebi, i rok u kojem informacije trebaju biti dostavljene;

(b)

obavljati izravan nadzor institucija za platni promet, svih zastupnika ili podružnica koje pružaju platne usluge za koje je odgovorna institucija za platni promet ili svih subjekata kojima su povjerene eksternalizirane aktivnosti;

(c)

izdati preporuke, smjernice i, ako je potrebno, obvezujuće upravne odredbe;

(d)

suspendirati ili oduzeti odobrenje na temelju članka 13.

(a)

nadležnih tijela drugih država članica odgovornih za izdavanje odobrenja i nadzor institucija za platni promet;

(b)

ESB-a i nacionalnih središnjih banaka država članica, u njihovu svojstvu monetarnih i nadzornih tijela i, kada je to potrebno, drugih tijela javne vlasti odgovornih za nadzor platnog sustava i sustava za namiru;

(c)

drugih relevantnih nadležnih tijela imenovanih na temelju ove Direktive, Direktive (EU) 2015/849 i drugog prava Unije koje se primjenjuje na pružatelje platnih usluga, kao što je zakonodavstvo koje se primjenjuje na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma;

(d)

EBA-e, kao tijela koje doprinosi dosljednom i skladnom funkcioniranju nadzornih mehanizama kako je navedeno u članku 1. stavku 5. točki (a) Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(a)

naziv, adresu i, prema potrebi, broj odobrenja institucije za platni promet;

(b)

državu(-e) članicu(-e) u kojoj(-ima) namjerava poslovati;

(c)

platnu(-e) uslugu(-e) koju(-e) će pružati;

(d)

ako institucija za platni promet namjerava upotrebljavati zastupnika, informacije iz članka 19. stavka 1.;

(e)

ako institucija za platni promet namjerava imati podružnicu, informacije iz članka 5. stavka 1. točaka (b) i (e) u vezi s poslovima pružanja platnih usluga u državi članici domaćinu, opis organizacijske strukture podružnice i imena odgovornih za upravljanje podružnicom.

(a)

ukupni obujam i vrijednost transakcija koje je provela institucija za platni promet u državama članicama domaćinima;

(b)

vrsta pruženih platnih usluga; i

(c)

ukupan broj zastupnika s poslovnim nastanom u državi članici domaćinu.

(a)

mjesečna prosječna ukupna vrijednost platnih transakcija koje je dotična osoba izvršila u posljednjih 12 mjeseci, uključujući sve zastupnike za koje je preuzela punu odgovornost, ne prelazi ograničenje koje je postavila država članica, no ni u kojem slučaju ne iznosi više od 3 milijuna EUR. To se procjenjuje na temelju predviđenog ukupnog iznosa platnih transakcija u njezinu poslovnom planu osim ako nadležna tijela zahtijevaju prilagodbu tog plana; i

(b)

ni jedna fizička osoba odgovorna za upravljanje ili poslovanje nije osuđivana za kaznena djela povezana s pranjem novca ili financiranjem terorizma ili druga financijska kaznena djela.

(a)

restriktivna pravila o stvarnom sudjelovanju u drugim platnim sustavima;

(b)

pravila kojim se pravi razlika među pružateljima platnih usluga koji imaju odobrenje ili među registriranim pružateljima platnih usluga u pogledu pravâ, obveza i ovlaštenja sudionika;

(c)

ograničenja na temelju institucionalnog statusa.

(a)

platne sustave utvrđene na temelju Direktive 98/26/EZ;

(b)

platne sustave koji se sastoje isključivo od pružatelja platnih usluga koji pripadaju grupi.

(a)

odstupajući od članaka 51., 52. i 56., pružatelj platnih usluga osigurava platitelju samo informacije o glavnim obilježjima platne usluge, uključujući i način na koji je moguće koristiti se platnim instrumentom, o odgovornosti i naknadama te druge informacije bitne za donošenje odluke na temelju obaviještenosti kao i podatke o tome gdje su lako dostupne ostale informacije i uvjeti iz članka 52.;

(b)

odstupajući od članka 54., moguće je dogovoriti da se od pružatelja platnih usluga ne zahtijeva da predlaže promjene uvjeta okvirnog ugovora na isti način kako je određeno u članku 51. stavku 1.;

(c)

odstupajući od članaka 57. i 58., moguće je dogovoriti da nakon izvršenja platne transakcije:

(a)

specifikaciju informacija ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku koju mora navesti korisnik platnih usluga kako bi se nalog za plaćanje mogao pravilno inicirati ili izvršiti;

(b)

najdulji rok u kojem će se platna usluga pružati;

(c)

sve naknade koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga i, prema potrebi, raščlamba tih naknada;

(d)

prema potrebi, stvarni ili referentni tečaj koji se primjenjuje na platnu transakciju.

(a)

naziv pružatelja usluga iniciranja plaćanja, točnu adresu njegova mjesta uprave i, prema potrebi, točnu adresu njegova zastupnika ili podružnice s poslovnim nastanom u državi članici u kojoj se nudi platna usluga te sve druge kontaktne informacije, uključujući i adresu elektroničke pošte, važne za komunikaciju s pružateljem usluga iniciranja plaćanja; i

(b)

kontaktne podatke nadležnog tijela.

(a)

potvrdu uspješnog iniciranja naloga za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja;

(b)

referencu kojom se platitelju i primatelju plaćanja omogućuje identifikacija platne transakcije, a, prema potrebi, primatelju plaćanja identifikacija platitelja te svih informacija koje su prenesene platnom transakcijom;

(c)

iznos platne transakcije;

(d)

ako je primjenjivo, iznos svih naknada plativih pružatelju usluga iniciranja plaćanja u vezi s transakcijom i, ako je primjenjivo, raščlambu iznosa tih naknada.

(a)

referencu kojom se platitelju omogućuje identifikacija platne transakcije te, prema potrebi, podatke povezane s primateljem plaćanja;

(b)

iznos platne transakcije u valuti koja je upotrijebljena u nalogu za plaćanje;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju koju mora platiti platitelj i, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga platitelja upotrebljavao u platnoj transakciji ili referencu za taj tečaj ako se on razlikuje od tečaja određenog člankom 45. stavkom 1. točkom (d) te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute;

(e)

datum primitka naloga za plaćanje.

(a)

referencu kojom se primatelju plaćanja omogućuje identifikacija platne transakcije i, prema potrebi, platitelja te sve informacije proslijeđene s platnom transakcijom;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj su novčana sredstva stavljena na raspolaganje primatelju plaćanja;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju koju mora platiti primatelj plaćanja i, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja upotrebljavao u platnoj transakciji te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute;

(e)

datum valute odobrenja.

1.

o pružatelju platnih usluga:

2.

o uporabi platnih usluga:

3.

o naknadama, kamatnoj stopi i tečaju:

4.

o komunikaciji:

5.

o zaštiti i korektivnim mjerama:

6.

o promjenama i otkazu okvirnog ugovora:

7.

o pravnoj zaštiti:

(a)

najduljem roku izvršenja;

(b)

naknadama koje plaća platitelj;

(c)

ako je to primjenjivo, raščlambi iznosa svih naknada.

(a)

referencu kojom se platitelju omogućuje identifikacija svake platne transakcije i, prema potrebi, informacije povezane s primateljem plaćanja;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj izvršeno terećenje računa za plaćanje platitelja ili u valuti koja je upotrijebljena za nalog za plaćanje;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju i, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada, ili kamate koju plaća platitelj;

(d)

prema potrebi, tečaj kojim se pružatelj platnih usluga platitelja koristio u transakciji te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute;

(e)

datum valute terećenja računa ili datum primitka naloga za plaćanje.

(a)

referencu kojom se primatelju plaćanja omogućuje identifikacija platne transakcije i platitelja te sve informacije proslijeđene s platnom transakcijom;

(b)

iznos platne transakcije u valuti u kojoj je odobren račun za plaćanje primatelja plaćanja;

(c)

iznos svih naknada za platnu transakciju i, prema potrebi, raščlambu iznosa tih naknada ili kamate koju plaća primatelj plaćanja;

(d)

prema potrebi, tečaj koji je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja upotrijebio u platnoj transakciji te iznos platne transakcije prije preračunavanja valute;

(e)

datum valute odobrenja.

(a)

da se članak 69. stavak 1. točka (b), članak 70. stavak 1. točke (c) i (d) te članak 74. stavak 3. ne primjenjuju ako platni instrument ne može biti blokiran ili njegova daljnja uporaba ne može biti spriječena;

(b)

da se članci 72. i 73. te članak 74. stavci 1. i 3. ne primjenjuju ako se platni instrument upotrebljava anonimno ili pružatelj platnih usluga iz drugih razloga koji proizlaze iz platnog instrumenta nije u mogućnosti dokazati da je platna transakcija autorizirana;

(c)

odstupajući od članka 79. stavka 1., pružatelj platnih usluga nije obvezan obavijestiti korisnika platnih usluga o odbijanju naloga za plaćanje ako je neizvršenje vidljivo iz konteksta;

(d)

odstupajući od članka 80., platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili nakon što je dao suglasnost za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja;

(e)

odstupajući od članaka 83. i 84., primjenjuju se drugi rokovi izvršenja.

(a)

račun za plaćanje platitelja dostupan je putem interneta u trenutku zahtjeva;

(b)

platitelj je pružatelju platnih usluga koji vodi račun dao izričitu suglasnost da odgovori na zahtjeve određenog pružatelja platnih usluga za davanjem potvrde da je iznos koji odgovara određenoj platnoj transakciji na temelju kartice raspoloživ na računu za plaćanje platitelja;

(c)

suglasnost iz točke (b) dana je prije nego što je podnesen prvi zahtjev za davanje potvrde.

(a)

platitelj je dao izričitu suglasnost pružatelju platnih usluga za traženje potvrde iz stavka 1.

(b)

platitelj je inicirao platnu transakciju na temelju kartice u dotičnom iznosu pomoću platnog instrumenta na temelju kartica koji je izdao pružatelj platnih usluga.

(c)

pružatelj platnih usluga sebe autentificira pružatelju platnih usluga koji vodi račun korisnika platnih usluga prije svakog zahtjeva za potvrdu te komunicira na siguran način s pružateljem platnih usluga koji vodi račun u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom (d);

(a)

ne smije ni u jednom trenutku držati novčana sredstva platitelja radi pružanja usluge iniciranja plaćanja;

(b)

osigurava da personalizirani sigurnosni podaci korisnika platnih usluga nisu, uz iznimku korisnika i izdavatelja personaliziranih sigurnosnih podataka, dostupni drugim stranama te da ih pružatelj usluga iniciranja plaćanja prosljeđuje sigurnim i djelotvornim kanalima;

(c)

osigurava da se sve ostale informacije o korisniku platnih usluga, dobivene prilikom pružanja usluga iniciranja plaćanja, pružaju samo primatelju plaćanja i samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga;

(d)

obvezan je prilikom svakog iniciranja plaćanja potvrditi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja te komunicirati s pružateljem platnih usluga koji vodi račun, platiteljem i primateljem plaćanja na siguran način, u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom (d);

(e)

ne smije pohranjivati osjetljive podatke o plaćanjima korisnika platnih usluga;

(f)

ne smije tražiti od korisnika platnih usluga bilo koje druge podatke osim onih koji su potrebni za pružanje usluge iniciranja plaćanja;

(g)

ne smije koristiti podatke, pristupati im ili ih pohranjivati u bilo koju drugu svrhu osim pružanja usluge iniciranja plaćanja kako je platitelj izričito zatražio;

(h)

ne smije mijenjati iznos, primatelja plaćanja ili bilo koju drugu stavku transakcije.

(a)

komunicirati na siguran način s pružateljima usluga iniciranja plaćanja u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom (d);

(b)

odmah nakon primitka naloga za plaćanje od pružatelja usluga iniciranja plaćanja dati ili učiniti raspoloživim pružatelju usluga iniciranja plaćanja sve informacije o iniciranju platne transakcije i sve informacije dostupne pružatelju platnih usluga koji vodi račun u vezi s izvršenjem platne transakcije;

(c)

ne postupati diskriminirajuće, osim iz objektivnih razloga, s nalozima za plaćanje upućenima preko pružatelja usluga iniciranja plaćanja, osobito u pogledu vremenskog rasporeda, prioriteta ili naknada u odnosu na naloge za plaćanje koje izravno upućuje platitelj.

(a)

pruža usluge samo na temelju izričite suglasnosti korisnika platnih usluga;

(b)

osigurava da personalizirani sigurnosni podaci korisnika platnih usluga, nisu, uz iznimku korisnika i izdavatelja personaliziranih sigurnosnih podataka, dostupni drugim stranama te da ih pružatelj usluga pružanja informacija o računu prosljeđuje sigurnim i djelotvornim kanalima;

(c)

za svaku komunikacijsku sesiju, potvrđuje svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun korisnika platnih usluga ili većem broju tih pružatelja te komunicira na siguran način s pružateljem platnih usluga koji vodi račun ili većim brojem njih i korisnikom platnih usluga u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom (d);

(d)

pristupa samo informacijama s utvrđenih računa za plaćanje i s njima povezanih platnih transakcija;

(e)

ne zahtijeva osjetljive podatke o računima za plaćanje;

(f)

ne upotrebljava podatke, ne pristupa im niti ih pohranjuje u bilo koju drugu svrhu osim obavljanja usluge pružanja informacija o računu koju je korisnik platnih usluga izričito zatražio, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.

(a)

obvezan je komunicirati na siguran način s pružateljima usluga pružanja informacija o računu, u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom (d); i

(b)

ne smije postupati diskriminirajuće sa zahtjevima za podatke upućenima preko pružatelja usluga pružanja informacija o računu, osim ako za to postoje objektivni razlozi.

(a)

upotrebljava platni instrument u skladu s uvjetima kojima se uređuje izdavanje i uporaba platnog instrumenta i koji moraju biti objektivni, nediskriminirajući i proporcionalni;

(b)

bez odgode obavješćuje pružatelja platnih usluga, ili subjekt kojeg je on odredio, bez nepotrebne odgode kada utvrdi gubitak, krađu, zlouporabu ili neovlaštenu uporabu platnog instrumenta.

(a)

osigurava da personalizirani sigurnosni podaci ne budu dostupni drugim strankama osim korisniku platnih usluga koji je ovlašten upotrebljavati navedeni platni instrument, ne dovodeći u pitanje obveze korisnika platnih usluga iz članka 69.;

(b)

ne smije dostavljati korisniku platnih usluga platni instrument koji on nije zatražio osim kada se radi o zamjeni postojećeg platnog instrumenta novim;

(c)

osigurava raspoloživost u svakom trenutku odgovarajućih sredstava kojima se korisniku platnih usluga omogućuje da uputi obavijesti na temelju članka 69. stavka 1. točke (b), ili zatraži prekid blokade platnog instrumenta na temelju članka 68. stavka 4.; na zahtjev, pružatelj platnih usluga daje korisniku platnih usluga odgovarajuća dokazna sredstva, u razdoblju od 18 mjeseci nakon upućivanja obavijesti, da je korisnik platnih usluga uputio tu obavijest;

(d)

pruža korisniku platnih usluga mogućnost slanja obavijesti na temelju članka 69. stavka 1. točke (b) bez naknade te da se eventualno zaračunaju samo troškovi zamjene koji se izravno odnose na platni instrument;

(e)

sprečava svaku upotrebu platnog instrumenta nakon dostavljanja obavijesti na temelju članka 69. stavka 1. točke (b).

(a)

platitelj nije mogao otkriti gubitak, krađu ili zlouporabu platnog instrumenta prije plaćanja, osim ako je sam platitelj djelovao s namjerom prijevare; ili

(b)

gubitak je nastao zbog radnji ili izostanka djelovanja zaposlenika, zastupnika ili podružnice pružatelja platnih usluga ili subjekta kojem su njegove aktivnosti eksternalizirane.

(a)

pri autorizaciji nije naveden točan iznos platne transakcije u trenutku autoriziranja;

(b)

iznos platne transakcije veći je od iznosa koji je platitelj mogao razumno očekivati uzimajući u obzir njegov dotadašnji obrazac potrošnje, uvjete njegova okvirnog ugovora te relevantne okolnosti u navedenom slučaju.

(a)

je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno pružatelju platnih usluga; i

(b)

kada je to primjenjivo, pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja je na dogovoreni način dao ili učinio raspoloživim platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća.

(a)

platne transakcije u eurima;

(b)

nacionalne platne transakcije u valuti države članice izvan europodručja;

(c)

platne transakcije koje uključuju samo jedno preračunavanje valute između eura i valute države članice izvan europodručja, pod uvjetom da potrebno preračunavanje valute bude izvršeno u dotičnoj državi članici izvan europodručja te da se, u slučaju prekograničnih platnih transakcija, prijenos izvršava u eurima.

(a)

nema preračunavanja valute; ili

(b)

postoji preračunavanje valute između eura i valute države članice ili između valuta dviju država članica.