24.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 341/1

(1)

Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uveden je europski postupak za sporove male vrijednosti. Ta se uredba primjenjuje i na sporne i na nesporne prekogranične građanske i trgovačke tužbene zahtjeve čija vrijednost ne prelazi 2 000 EUR. Njome se također osigurava da odluke donesene u tom postupku budu izvršive bez ikakvog međupostupka, a posebno bez potrebe za potvrdom o izvršivosti u državi članici izvršenja (ukidanje egzekvature). Opći cilj uredbe (EZ) br. 861/2007 bio je, smanjivanjem troškova i ubrzanjem građanskih postupaka u vezi s tužbenim zahtjevima iz njezinog područja primjene, unaprijediti pristup i potrošača i poduzeća pravosuđu.

(2)

U izvješću Komisije od 19. studenoga 2013. o primjeni Uredbe (EZ) br. 861/2007 navodi se kako se, u načelu, smatra da se europskim postupkom za sporove male vrijednosti olakšalo rješavanje prekograničnih sporova male vrijednosti u Uniji. Međutim, u tom su izvješću također utvrđene prepreke za ostvarivanje punog potencijala europskog postupka za sporove male vrijednosti u korist potrošača i poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi). Tim je izvješćem utvrđeno, između ostalog, da se niskom gornjom granicom utvrđenom u Uredbi (EZ) br. 861/2007 u pogledu vrijednosti tužbenog zahtjeva mnogim potencijalnim tužiteljima u prekograničnim sporovima uskraćuje mogućnost korištenja pojednostavljenog postupka. Osim toga, u njemu se navodi da bi se nekoliko elemenata postupka moglo dodatno pojednostaviti kako bi se smanjili troškovi i skratilo trajanje postupka. U izvješću Komisije zaključuje se da bi se te prepreke mogle najdjelotvornije ukloniti izmjenom Uredbe (EZ) br. 861/2007.

(3)

Potrošači bi se trebali u punom opsegu moći koristiti mogućnostima koje im pruža unutarnje tržište, a njihovo povjerenje ne bi trebalo biti ograničeno nepostojanjem djelotvornih pravnih lijekova za sporove s prekograničnim elementom. Poboljšanja europskog postupka za sporove male vrijednosti predložena u ovoj Uredbi imaju za cilj pružiti potrošačima djelotvorne pravne lijekove i tako doprinijeti praktičnom izvršavanju njihovih prava.

(4)

Povećanjem gornje granice u pogledu vrijednosti tužbenog zahtjeva na 5 000 EUR poboljšao bi se pristup djelotvornoj i troškovno učinkovitoj pravnoj zaštiti u prekograničnim sporovima, osobito za MSP-ove. Boljim pristupom pravosuđu povećalo bi se povjerenje u prekogranične transakcije i doprinijelo iskorištavanju, u punom opsegu, mogućnosti koje pruža unutarnje tržište.

(5)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati samo na prekogranične slučajeve. Trebalo bi smatrati da prekogranični slučaj postoji ako najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici obvezanoj ovom Uredbom koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je postupak pokrenut.

(6)

Europski postupak za sporove male vrijednosti trebalo bi dodatno unaprijediti korištenjem tehnološkog razvoja u području pravosuđa i novih alata dostupnih sudovima, koji mogu pomoći u prevladavanju geografske udaljenosti i njezinih posljedica u smislu visokih troškova i dugotrajnosti postupka.

(7)

Radi daljnjeg smanjivanja troškova postupka i skraćivanja trajanja postupka trebalo bi dodatno poticati stranke i sudove na korištenje suvremenih komunikacijskih tehnologija.

(8)

U odnosu na pismena koja je u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti potrebno dostaviti strankama, elektronička dostava trebala bi biti ravnopravna dostavi poštom. U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo uspostaviti opći okvir kojim se omogućuje primjena elektroničke dostave kad god su dostupna potrebna tehnička sredstva i kada je korištenje elektroničke dostave u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima uključenih država članica. U pogledu sve ostale pisane komunikacije između stranaka ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku i sudova, elektroničkim sredstvima trebalo bi se koristiti kao preferiranim sredstvima u mjeri u kojoj je to moguće, kada su takva sredstva dostupna i dopuštena.

(9)

Osim ako su u skladu s nacionalnim pravom obvezni prihvatiti korištenje elektroničkim sredstvima, stranke ili drugi primatelji trebali bi imati mogućnost izbora hoće li za dostavu pismenâ ili za ostalu pisanu komunikaciju sa sudom koristiti elektronička sredstva, kada su takva sredstva dostupna i dopuštena, ili tradicionalnija sredstva. Činjenicom da je stranka prihvatila dostavu elektroničkim putem ne dovodi se u pitanje njezino pravo da odbije prihvatiti pismeno koje nije napisano na službenom jeziku ili uz koje nije priložen prijevod na službeni jezik države članice u kojoj ona ima domicil ili uobičajeno boravište ili, ako u toj državi članici postoji više službenih jezika, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem ta stranka ima domicil ili uobičajeno boravište, ili na jezik koji ona razumije.

(10)

Kada se za dostavu pismenâ ili za ostalu pisanu komunikaciju koriste elektronička sredstva, države članice trebale bi primjenjivati postojeće najbolje prakse radi osiguranja da je sadržaj primljenih pismena i ostale pisane komunikacije istinit i vjeran sadržaju poslanih pismena i ostale pisane komunikacije te da se načinom koji se koristi za potvrdu primitka osigura dokaz o potvrdi primitka od strane primatelja i datumu primitka.

(11)

Europski postupak za sporove male vrijednosti u suštini je pisani postupak. Usmene rasprave trebalo bi održavati samo iznimno u slučaju kada odluku nije moguće donijeti na temelju pisanih dokaza ili u slučaju kada se sud na zahtjev stranke suglasi s održavanjem usmene rasprave.

(12)

Kako bi se omogućilo da osobe budu saslušane, a da pritom ne moraju putovati do suda, usmene rasprave kao i izvođenje dokaza saslušanjem svjedokâ, vještakâ ili stranaka trebalo bi provesti korištenjem bilo kojih odgovarajućih sredstava komunikacije na daljinu dostupnih sudu, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije ne bi bilo primjereno za pravično vođenje postupka. U pogledu osoba koje imaju domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, usmene rasprave trebalo bi organizirati primjenom postupaka predviđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (4).

(13)

Države članice trebale bi promicati korištenje tehnologije za komunikaciju na daljinu. Za potrebe održavanja usmenih rasprava trebalo bi osigurati da sudovi nadležni u odnosu na europski postupak za sporove male vrijednosti imaju pristup odgovarajućoj tehnologiji za komunikaciju na daljinu s ciljem osiguranja pravičnosti postupka s obzirom na posebne okolnosti slučaja. U odnosu na videokonferencije trebalo bi uzeti u obzir preporuke Vijeća o prekograničnim videokonferencijama koje je Vijeće donijelo 15. i 16. lipnja 2015. kao i dosadašnji rad u okviru europskog e-pravosuđa.

(14)

Mogući troškovi postupka mogu utjecati na odluku tužitelja o pokretanju sudskog postupka. Sudske pristojbe, uz ostale troškove, mogu odvratiti tužitelje od pokretanja sudskog postupka. Kako bi se osigurao pristup pravosuđu u prekograničnim sporovima male vrijednosti, sudske pristojbe koje se u državi članici naplaćuju za europski postupak za sporove male vrijednosti ne bi smjele biti nerazmjerne tužbenom zahtjevu niti bi smjele biti više od sudskih pristojbi koje se u toj državi članici naplaćuju za nacionalne pojednostavljene sudske postupke. Međutim, to ne bi trebalo sprečavati naplatu razumnih minimalnih sudskih pristojbi niti bi trebalo dovoditi u pitanje mogućnost naplate, pod jednakim uvjetima, zasebne pristojbe za sve postupke u povodu pravnih lijekova protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

(15)

Za potrebe ove Uredbe, sudske pristojbe trebale bi obuhvaćati pristojbe i naknade koje se plaćaju sudu, a čiji se iznos određuje u skladu s nacionalnim pravom. One ne bi trebale uključivati, primjerice, iznose koji se u tijeku postupka prenose trećim stranama, kao što su nagrade i naknade za rad odvjetnika, troškovi prevođenja, troškovi dostave pismenâ kada dostavu izvršavaju subjekti koji nisu sud ili troškovi plaćeni vještacima ili svjedocima.

(16)

Djelotvoran pristup pravosuđu širom Unije jedan je od glavnih ciljeva. Radi osiguranja takvog djelotvornog pristupa u kontekstu europskog postupka za sporove male vrijednosti pravna pomoć trebala bi se pružati u skladu s Direktivom Vijeća 2003/8/EZ (5).

(17)

Od tužitelja se radi plaćanja sudskih pristojbi ne bi trebalo zahtijevati da putuje u državu članicu u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak ili da u tu svrhu angažira odvjetnika. Kako bi se i tužiteljima, koji se nalaze u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, osigurao djelotvoran pristup postupku, države članice trebale bi, kao minimum, ponuditi najmanje jedan od načina plaćanja na daljinu predviđenih u ovoj Uredbi.

(18)

Trebalo bi pojasniti da je sudska nagodba koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku europskog postupka za sporove male vrijednosti izvršiva na isti način kao i odluka donesena u tom postupku.

(19)

Kako bi se potreba za prevođenjem i povezani troškovi sveli na najmanju moguću mjeru, sud bi se, pri izdavanju potvrde za izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili sudske nagodbe koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku tog postupka, na jeziku koji nije jezik suda, trebao koristiti relevantnom jezičnom verzijom standardnog obrasca za potvrdu koja je dostupna u dinamičnom online obliku na portalu europskog e-pravosuđa. Sud bi u tom pogledu trebao imati pravo pouzdati se u točnost prijevoda dostupnog na navedenom portalu. Svi troškovi potrebnog prijevoda teksta unesenog u slobodna polja potvrde trebaju se raspodijeliti onako kako je predviđeno u skladu s pravom države članice u kojoj se nalazi sud.

(20)

Države članice trebale bi strankama pružati praktičnu pomoć pri ispunjavanju standardnih obrazaca predviđenih u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti. Štoviše, one bi trebale pružati opće informacije o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti i o tome koji su sudovi nadležni u odnosu na taj postupak. Međutim, ta obveza ne bi trebala uključivati pružanje pravne pomoći ili pravnog savjetovanja u obliku pravne ocjene konkretnog slučaja. Države članice trebale bi moći slobodno odlučiti o najprimjerenijim načinima i sredstvima za pružanje takve praktične pomoći i općih informacija te bi državama članicama trebalo prepustiti da odluče kojim će tijelima dodijeliti te obveze. Takve opće informacije o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti i nadležnim sudovima mogle bi se pružiti i upućivanjem na informacije navedene u brošurama ili priručnicima, na nacionalnim mrežnim stranicama ili na portalu europskog e-pravosuđa ili putem odgovarajućih organizacija za podršku kao što je mreža europskih potrošačkih centara.

(21)

Informacije o sudskim pristojbama i načinima plaćanja, kao i o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje praktične pomoći u državama članicama, trebale bi biti transparentnije i lako dostupne na internetu. U tu svrhu države članice trebale bi te informacije dostavljati Komisiji koja bi sa svoje strane trebala osigurati njihovu objavu i širenje svim odgovarajućim sredstvima, osobito putem portala europskog e-pravosuđa.

(22)

U Uredbi (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi pojasniti da bi, kada je spor obuhvaćen područjem primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, taj postupak također trebao biti na raspolaganju tužitelju u postupku za europski platni nalog u slučaju da je tuženik uložio prigovor na europski platni nalog.

(23)

Kako bi se dodatno olakšao pristup europskom postupku za sporove male vrijednosti, standardni obrazac tužbenog zahtjeva trebao bi biti dostupan ne samo na sudovima nadležnima u odnosu na europski postupak za sporove male vrijednosti, već bi također trebao biti dostupan putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica. Tu bi se obvezu moglo ispuniti osiguravanjem poveznice na portal europskog e-pravosuđa na odgovarajućim nacionalnim mrežnim stranicama.

Radi poboljšanja zaštite tuženika, standardni obrasci predviđeni u Uredbi (EZ) br. 861/2007 trebali bi sadržavati informacije o posljedicama za tuženika ako ne osporava tužbeni zahtjev ili ako ne prisustvuje usmenoj raspravi kada je na nju pozvan, a posebno u pogledu mogućnosti donošenja ili izvršenja odluke protiv njega i o mogućnosti da on snosi troškove postupka. Standardni obrasci trebali bi sadržavati i informacije o tome da stranka koja je uspjela u sporu možda neće moći ostvariti naknadu troškova postupka ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni vrijednosti tužbenog zahtjeva.

(24)

Kako bi se ažuriralo standardne obrasce za europski postupak za sporove male vrijednosti i postupak za europski platni nalog, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenama priloga od I. do IV. Uredbi (EZ) br. 861/2007 i u vezi s izmjenama priloga od I. do VII. Uredbi (EZ) br. 1896/2006. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(25)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Ujedinjena Kraljevina i Irska obavijestile su o svojoj želji da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(26)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(27)

Uredbe (EZ) br. 861/2007 i (EZ) br. 1896/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, kako je definirano u članku 3., bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost tužbenog zahtjeva, bez svih kamata, troškova i izdataka, ne prelazi 5 000 EUR u trenutku kada je nadležni sud zaprimio obrazac tužbenog zahtjeva. Ona ne obuhvaća posebno porezne, carinske ili upravne stvari niti odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi:

2.

U članku 3. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

3.   Mjerodavan trenutak za utvrđivanje je li određeni slučaj prekogranični slučaj jest datum primitka obrasca tužbenog zahtjeva od strane nadležnog suda.

(7)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).”."

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Europski postupak za sporove male vrijednosti jest pisani postupak.

1.a   Sud održava usmenu raspravu samo ako smatra da nije moguće donijeti odluku na temelju pisanih dokaza ili ako stranka to zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da s obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi tog odbijanja navode se u pisanom obliku. Odbijanje se ne može pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.”.

5.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Usmena rasprava

1.   Ako se, u skladu s člankom 5. stavkom 1.a, smatra da je usmena rasprava potrebna, ona se održava korištenjem bilo koje odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu dostupne sudu, kao što je videokonferencija ili telekonferencija, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije nije primjereno za pravično vođenje postupka.

Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001 (8).

2.   Stranka koja je pozvana da bude fizički prisutna na usmenoj raspravi može zahtijevati korištenje tehnologije za komunikaciju na daljinu, pod uvjetom da je takva tehnologija dostupna sudu, uz obrazloženje da bi aranžmani kojima bi se osigurala njezina fizička prisutnost, a posebno u pogledu mogućih troškova koji bi nastali toj stranci, bili nerazmjerni tužbenom zahtjevu.

3.   Stranka koja je pozvana da prisustvuje usmenoj raspravi putem tehnologije za komunikaciju na daljinu može zahtijevati da bude fizički prisutna na toj raspravi. Standardnim obrascem tužbenog zahtjeva A i standardnim obrascem za odgovor C, koji su izrađeni u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 2., strankama se pružaju informacije o tome da ostvarivanje naknade bilo kakvih troškova koji su stranci nastali zbog njezine fizičke prisutnosti na usmenoj raspravi, u slučaju kada je ta stranka zahtijevala da bude fizički prisutna, podliježe uvjetima utvrđenima u članku 16.

4.   Odluka suda o zahtjevu predviđenom u stavcima 2. i 3. ne može se pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).”."

6.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Izvođenje dokaza

1.   Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopuštenost dokaza. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje opterećujućom metodom izvođenja dokaza.

2.   Sud može dopustiti izvođenje dokaza pisanim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka.

3.   Ako izvođenje dokaza uključuje saslušavanje određene osobe, to se saslušanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u članku 8.

4.   Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili saslušanjem samo ako odluku nije moguće donijeti na temelju ostalih dokaza.”.

7.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Pomoć strankama

1.   Države članice osiguravaju strankama mogućnost primanja i praktične pomoći pri ispunjavanju obrazaca i općih informacija o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, kao i opće informacije o tome koji su sudovi u dotičnoj državi članici nadležni za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti. Ta se pomoć pruža bez naknade. Ničim u ovom stavku ne zahtijeva se od država članica da pruže pravnu pomoć ili pravno savjetovanje u obliku pravne ocjene konkretnog slučaja.

2.   Države članice osiguravaju da informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći u skladu sa stavkom 1. budu dostupne na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da im se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.”.

8.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Dostava pismenâ i ostala pisana komunikacija

1.   Pismena iz članka 5. stavaka 2. i 6. te odluke donesene u skladu s člankom 7. dostavljaju se:

Dostava se dokazuje potvrdom o primitku koja uključuje datum primitka.

2.   Sva pisana komunikacija između suda i stranaka ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku, koja nije navedena u stavku 1., odvija se elektroničkim putem i dokazuje se potvrdom o primitku ako su takva sredstva tehnički dostupna i dopuštena u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti, pod uvjetom da je stranka ili osoba prethodno prihvatila takva sredstva komunikacije ili kada, u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj ta stranka ili osoba ima domicil ili uobičajeno boravište, ima pravnu obvezu prihvatiti takva sredstva komunikacije.

3.   Uz sva ostala sredstva koja su u skladu s postupovnima pravilima država članica dostupna za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničke dostave, koje je potrebno u skladu sa stavcima 1. i 2., takvo prihvaćanje moguće je iskazati putem standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A i standardnog obrasca odgovora C.

4.   Ako dostava u skladu sa stavkom 1. nije moguća, dostava se može izvršiti bilo kojim od načina predviđenih u članku 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 1896/2006.

Ako komunikacija u skladu sa stavkom 2. nije moguća ili ako zbog posebnih okolnosti slučaja nije primjerena, može se upotrijebiti bilo koji drugi način komunikacije koji je dopušten u skladu s pravom države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti.”.

9.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 15.a

Sudske pristojbe i načini plaćanja

1.   Sudske pristojbe naplaćene u državi članici za europski postupak za sporove male vrijednosti ne smiju biti nerazmjerne sudskim pristojbama koje se naplaćuju za nacionalne pojednostavljene sudske postupke u toj državi članici niti više od njih.

2.   Države članice osiguravaju da stranke mogu platiti sudske pristojbe načinima plaćanja na daljinu, koji omogućuju strankama da izvrše uplatu i iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, nudeći pritom najmanje jedan od sljedećih načina plaćanja:

10.

U članku 17. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Članci 15.a i 16. primjenjuju se na sve pravne lijekove.”.

11.

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

Preispitivanje odluke u iznimnim slučajevima

1.   Tuženik koji se nije upustio u postupak ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice u kojoj je odluka donesena, ako:

ako je tuženik propustio uložiti pravni lijek protiv odluke, iako je to mogao učiniti.

2.   Rok za podnošenje zahtjeva za preispitivanje jest 30 dana. Rok počinje teći od dana kada je tuženik stvarno upoznat sa sadržajem odluke i kada je mogao reagirati, ali najkasnije od dana prve mjere izvršenja koja za ima posljedicu nemogućnost raspolaganja imovinom tuženika u cijelosti ili djelomično. Taj se rok ne može produljiti.

3.   Ako sud odbije zahtjev za preispitivanje iz stavka 1. jer ne postoji nijedan od razloga za preispitivanje navedenih u tom stavku, odluka ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano zbog bilo kojeg od razloga navedenih u stavku 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti postaje ništava. Međutim, tužitelj ne gubi prednosti koje proizlaze iz bilo kojeg prekida prekluzivnih rokova ili rokova zastare ako se takav prekid primjenjuje u skladu s nacionalnim pravom.”.

12.

U članku 20. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Na zahtjev jedne od stranaka sud bez dodatnih troškova izdaje potvrdu o odluci donesenoj u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je navedeno u Prilogu IV. Sud toj stranci na zahtjev izdaje potvrdu na bilo kojem drugom službenom jeziku institucija Unije koristeći se višejezičnim dinamičnim standardnim obrascem koji je dostupan na portalu europskog e-pravosuđa. Ničim u ovoj Uredbi ne obvezuje se sud da osigura prijevod i/ili transliteraciju teksta unesenog u slobodna polja te potvrde.”.

13.

U članku 21. stavku 2. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

14.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.a

Jezik potvrde

1.   Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti, a koji/koje ona može prihvatiti za potvrdu iz članka 20. stavka 2.

2.   Svaki prijevod informacija o sadržaju odluke predviđenih u potvrdi, kako je navedeno u članku 20. stavku 2., izrađuje osoba koja je ovlaštena za izradu prijevoda u jednoj od država članica.”.

15.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Sudske nagodbe

Sudska nagodba koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku europskog postupka za sporove male vrijednosti i koja je izvršiva u državi članici u kojoj se vodio postupak priznaje se i izvršava u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

Odredbe poglavlja III. primjenjuju se, mutatis mutandis, na sudske nagodbe.”.

16.

Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

Informacije koje moraju pružati države članice

1.   Države članice do 13. siječnja 2017. priopćuju Komisiji informacije o:

Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.

2.   Informacije priopćene u skladu sa stavkom 1. Komisija čini dostupnima javnosti svim prikladnim sredstvima kao što je portal europskog e-pravosuđa.”.

17.

Članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Izmjena prilogâ

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27. u vezi s izmjenom priloga od I. do IV.”.

18.

Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 26. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

19.

Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.

Preispitivanje

1.   Komisija do 15. srpnja 2022. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni ove Uredbe, uključujući ocjenu o tome:

Tom se izvješću prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi.

Države članice u tu svrhu i to do 15. srpnja 2021. dostavljaju Komisiji informacije o broju zahtjeva u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti i broju zahtjeva za izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

2.   Komisija do 15. srpnja 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o širenju informacija o europskom postupku za sporove male vrijednosti u državama članicama te može izraditi preporuke o tome kako poboljšati prepoznatljivost tog postupka.”.

1.

U članku 7. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   U dodatku zahtjevu tužitelj može sudu naznačiti neki od postupaka navedenih u članku 17. stavku 1. točkama (a) i (b) za koji eventualno traži da se primijeni na njegov tužbeni zahtjev u naknadnom građanskom postupku u slučaju da tuženik uloži prigovor na europski platni nalog.

U dodatku predviđenom u prvom podstavku tužitelj također može sudu naznačiti da se protivi prijenosu na građanski postupak u smislu članka 17. stavka 1. točke (a) ili točke (b) u slučaju prigovora tuženika. To ne sprečava tužitelja da o tome naknadno obavijesti sud, ali u svakom slučaju prije nego što nalog bude izdan.”.

2.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Učinci ulaganja prigovora

1.   Ako se prigovor uloži u roku utvrđenom u članku 16. stavku 2., postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se u tom slučaju postupak okonča. Postupak se nastavlja u skladu s pravilima:

2.   Ako tužitelj nije naznačio za koji od postupaka navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b) traži da se primijeni na njegov tužbeni zahtjev u postupku koji slijedi u slučaju ulaganja prigovora ili ako je tužitelj zatražio da se na tužbeni zahtjev koji ne ulazi u područje primjene Uredbi (EZ) br. 861/2007 primjeni europski postupak za sporove male vrijednosti utvrđen u toj Uredbi, postupak se prenosi na odgovarajući nacionalni građanski postupak, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se takav prijenos ne provede.

3.   Ako je tužitelj podnio tužbeni zahtjev putem postupka europskog platnog naloga, ničim se u nacionalnom pravu ne dovodi u pitanje njegov položaj u naknadnom građanskom postupku.

4.   Prijenos na građanske postupke u smislu stavka 1. točaka (a) i (b) uređuje pravo države članice porijekla.

5.   Tužitelja se obavješćuje o tome je li tuženik uložio prigovor i o svakom prijenosu na građanski postupak u smislu stavka 1.”.

3.

U članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako su u državi članici sudske pristojbe za građanski postupak u smislu članka 17. stavka 1. točke (a) ili točke (b), ovisno o slučaju, jednake ili više od onih za postupak za europski platni nalog, ukupne sudske pristojbe za postupak za europski platni nalog i za građanski postupak koji slijedi u slučaju prigovora u skladu s člankom 17. stavkom 1. ne smiju premašiti iznose pristojbe za one postupke kojima ne prethodi postupak za europski platni nalog u toj državi članici.

Za građanski postupak koji slijedi u slučaju prigovora u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b), ovisno o slučaju, ne smiju se naplatiti dodatne sudske pristojbe u državi članici ako su sudske pristojbe za tu vrstu postupka u toj državi članici niže od onih za postupak za europski platni nalog.”.

4.

Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 30.

Izmjena prilogâ

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 31. u vezi s izmjenom priloga od I. do VII.”.

5.

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 30. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 30. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 30. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

24.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 341/14

(1)

Slijedom postupnog proširenja nadležnosti Općeg suda od njegova osnivanja broj predmeta pred Općim sudom sada stalno raste.

(2)

Trenutačno trajanje postupaka se iz perspektive stranaka postupka ne čini prihvatljivim, a posebno s obzirom na zahtjeve navedene u članku 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(3)

Uzroci stanja u kojem se nalazi Opći sud povezani su, između ostalog, s povećanjem broja i raznovrsnosti pravnih akata institucija, tijela, ureda i agencija Unije, kao i s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno u područjima tržišnog natjecanja, državnih potpora i intelektualnog vlasništva.

(4)

Mogućnost osnivanja specijaliziranih sudova, kako je predviđeno u članku 257. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), nije iskorištena.

(5)

Stoga bi radi rješavanja ovog stanja trebalo poduzeti odgovarajuće organizacijske, strukturne i postupovne mjere, uključujući posebice povećanje broja sudaca. Korištenje mogućnosti povećanja broja sudaca Općeg suda koje je predviđeno Ugovorima omogućilo bi, u kratkom roku, i smanjivanje broja predmeta koji su u tijeku i skraćivanje prekomjernog trajanja postupaka pred Općim sudom.

(6)

Uzimajući u obzir razvoj radnog opterećenja Općeg suda, broj sudaca trebalo bi, na kraju procesa koji se sastoji od tri faze, utvrditi na 56, što znači da se na prijedlog svake države članice imenuju dva suca, pri čemu se podrazumijeva da ni u kojem trenutku u Općem sudu ne mogu biti više od dva suca imenovana na prijedlog iste države članice.

(7)

Odbor predviđen u članku 255. UFEU-a posebice uzima u obzir neovisnost, nepristranost, stručnost i profesionalnu te osobnu prikladnost kandidata.

(8)

Kako bi se brzo smanjio broj zaostalih predmeta koji su u tijeku, dvanaest dodatnih sudaca trebalo bi stupiti na dužnost stupanjem na snagu ove Uredbe.

(9)

Nadležnost za odlučivanje u prvom stupnju o službeničkim predmetima Europske unije i sedam mjesta sudaca Službeničkog suda Europske unije („Službenički sud”) trebalo bi, na temelju već najavljenog zakonodavnog zahtjeva Suda, prenijeti Općem sudu u rujnu 2016. U tom zahtjevu razmotrit će se modaliteti prijenosa sedam mjesta sudaca Službeničkog suda, uključujući osoblje i resurse.

(10)

Preostalih devet sudaca trebali bi stupiti na dužnost u rujnu 2019. Kako bi se osigurala ekonomičnost, to ne bi smjelo dovesti do zapošljavanja dodatnih sudskih savjetnika ili drugog pomoćnog osoblja. Mjerama interne reorganizacije unutar same institucije trebalo bi osigurati učinkovitu upotrebu postojećih ljudskih potencijala koji bi trebali biti jednaki za sve suce ne dovodeći pritom u pitanje odluke Općeg suda o svojoj internoj organizaciji.

(11)

Vrlo je važno osigurati ravnopravnu zastupljenost spolova u Općem sudu. Kako bi se ostvario taj cilj, djelomičnu zamjenu u tom sudu trebalo bi organizirati tako da vlade država članica postupno započnu s predlaganjem po dva suca za istu djelomičnu zamjenu s ciljem izbora po jedne žene i jednog muškarca, pod uvjetom da se poštuju uvjeti i postupci utvrđeni Ugovorima.

(12)

Potrebno je na odgovarajući način prilagoditi odredbe Statuta Suda Europske unije o djelomičnoj zamjeni sudaca i nezavisnih odvjetnika koja se provodi svake tri godine.

(13)

Kao što je Sud Europske unije već najavio, on će u okviru praćenja reforme Općeg suda svake godine dostavljati podatke o svojoj sudbenoj aktivnosti, a prema potrebi i predlagati odgovarajuće mjere. U drugoj i trećoj fazi proširenja Općeg suda provest će se ocjena stanja na Općem sudu, što bi prema potrebi moglo dovesti do određenih prilagodbi, posebno u smislu administrativnih rashoda Suda.

(14)

Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, zamjenjuje se polovica sudaca. Ako je broj sudaca neparan, broj sudaca koji se zamjenjuju jest naizmjenično prvi broj iznad polovice broja sudaca, a zatim prvi broj ispod polovice broja sudaca.

Prvi stavak primjenjuje se i kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena nezavisnih odvjetnika.”.

2.

Članak 48. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 48.

Opći sud sastoji se od:

(a)

Mandat šest od dvanaest dodatnih sudaca koje se mora imenovati od 25. prosinca 2015. završava 31. kolovoza 2016. Tih šest sudaca biraju se tako da vlade šest država članica predlože po dva suca za djelomičnu zamjenu u Općem sudu u 2016. godini. Mandat ostalih šest sudaca završava 31. kolovoza 2019.;

(b)

Mandat triju od sedam dodatnih sudaca koje se mora imenovati od 1. rujna 2016. završava 31. kolovoza 2019. Ta tri suca biraju se tako da vlade triju država članica predlože po dva suca za djelomičnu zamjenu u Općem sudu u 2019. godini. Mandat ostalih četiriju sudaca završava 31. kolovoza 2022.;

(c)

Mandat četiriju od devet dodatnih sudaca koje se mora imenovati od 1. rujna 2019. završava 31. kolovoza 2022. Ta četiri suca biraju se tako da vlade četiriju država članica predlože po dva suca za djelomičnu zamjenu u Općem sudu u 2022. godini. Mandat ostalih pet sudaca završava 31. kolovoza 2025.

24.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 341/18

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1215/2009 (2) predviđena je asimetrična liberalizacija trgovine između Unije i dotičnih zemalja i područja zapadnog Balkana kojom im se za gotovo sve njihove proizvode odobravaju pogodnosti izvanrednog i neograničenog bescarinskog pristupa tržištu Unije do 31. prosinca 2015.

(2)

Uredbom (EZ) br. 1215/2009 ne predviđa se mogućnost privremene suspenzije odobrenja izvanrednih trgovinskih mjera ako njihovi korisnici ozbiljno i sustavno krše ljudska prava, uključujući temeljna prava radnika, temeljna načela demokracije i vladavinu prava. Primjereno je uvesti takvu mogućnost kako bi se osiguralo poduzimanje hitnih mjera ako se ozbiljno i sustavno kršenje ljudskih prava, uključujući temeljna prava radnika, temeljnih načela demokracije i vladavine prava pojavi u jednoj od zemalja i područja koji sudjeluju u Procesu stabilizacije i pridruživanja Unije ili su s njim povezani.

(3)

Uzimajući u obzir razlike u području primjene liberalizacije carina u okviru ugovorenih režima koji su uspostavljeni između Unije i svih sudionika u Procesu stabilizacije i pridruživanja i povlastice odobrene na temelju Uredbe (EZ) br. 1215/2009, primjereno je produljiti razdoblje primjene Uredbe (EZ) br. 1215/2009 do 31. prosinca 2020. kako bi se korisnicima izvanrednih trgovinskih mjera i Uniji dalo dovoljno vremena da, prema potrebi, usklade povlastice odobrene na temelju Uredbe (EZ) br. 1215/2009 s onima predviđenim na temelju sporazumâ o stabilizaciji i pridruživanju.

(4)

Uredbom (EZ) br. 1215/2009 predviđa se cjelokupna kvota za uvoz u Uniju vina s oznakama kombinirane nomenklature (KN) od 2204 21 93 do 2204 21 98 te od 2204 29 93 do 2204 29 98. Ta je kvota dostupna svim zemljama i područjima zapadnog Balkana pod uvjetom da iscrpe svoje pojedinačne kvote za vino, kako je predviđeno u njihovim bilateralnim sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju, s izuzetkom Crne Gore. Protokol o vinu dogovoren s Crnom Gorom uključuje kvotu za vino samo za oznake KN ex 2204 10 i ex 2204 21, što ta zemlja nije bila u mogućnosti iskoristiti. Time je Crnoj Gori u stvarnosti onemogućen pristup bescarinskoj kvoti za vino za proizvode koji nisu obuhvaćeni njezinim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Kako bi se osiguralo da se prema svim dotičnim zemljama i područjima zapadnog Balkana postupa jednako, primjereno je odrediti da se i Crnoj Gori dopusti pristup cjelokupnoj kvoti za vino obuhvaćeno oznakom KN 2204 29 bez potrebe iscrpljivanja njezinih pojedinačnih kvota.

(5)

Od pokretanja Procesa stabilizacije i pridruživanja, sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sklopljeni su sa svim dotičnim zemljama i područjima zapadnog Balkana, osim s Kosovom (3). U svibnju 2014. završeni su pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju s Kosovom, a Sporazum je potpisan u listopadu 2015.

(6)

Bosna i Hercegovina priznata je 2003. kao potencijalna zemlja kandidatkinja za pristupanje Uniji, a 16. lipnja 2008. potpisala je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju („Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju”) pristavši na uvjete za članstvo u Uniji. Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima s Bosnom i Hercegovinom (4) („Privremeni sporazum”) primjenjivao se do 31. svibnja 2015., a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju primjenjuje od 1. lipnja 2015.

(7)

Međutim, Bosna i Hercegovina još uvijek nije prihvatila prilagodbu trgovinskih ustupaka odobrenih u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kako bi se u obzir uzela tradicionalna povlaštena trgovina između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u okviru Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini. Ako Unija i Bosna i Hercegovina do donošenja ove Uredbe ne potpišu i ne počnu privremeno primjenjivati sporazum o prilagodbi trgovinskih ustupaka iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, povlastice odobrene Bosni i Hercegovini trebalo bi suspendirati od 1. siječnja 2016. Nakon što Unija i Bosna i Hercegovina potpišu i počnu privremeno primjenjivati sporazum o prilagodbi trgovinskih ustupaka iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, te bi povlastice trebalo ponovno uvesti,

1.

U članku 2. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

2.

Članak 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ako zemlja ili područje ne poštuje stavak 1. točke (a), (b) ili (c) ili stavak 2., Komisija putem provedbenih akata može, u cijelosti ili djelomično, suspendirati pravo dotične zemlje ili područja na povlastice na temelju ove Uredbe. Ti provedbeni akti donose se u skladu s ispitnim postupkom iz članka 8. stavka 4.”.

3.

U članku 7. dodaje se sljedeća točka:

4.

U članku 10. stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ako Komisija utvrdi da postoji dovoljno dokaza o prijevari ili uskraćivanju upravne suradnje potrebne za provjeru dokaza o podrijetlu, dokaza o velikom porastu izvoza u Uniju koji nadilazi uobičajenu razinu proizvodnje i izvoznog kapaciteta, ili o tome da zemlje i područja iz članka 1. ne poštuju članak 2. stavak 1. točku (a), (b) ili (c), može poduzeti mjere za potpunu ili djelomičnu suspenziju aranžmana predviđenih ovom Uredbom na razdoblje od tri mjeseca, pod uvjetom da je prije toga:”.

5.

U članku 12. drugi i treći stavak zamjenjuju se sljedećim:

„Primjenjuje se do 31. prosinca 2020.”.

6.

U Prilogu I. bilješka (5) zamjenjuje se sljedećom:

24.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 341/21

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 40/94 (2), koja je kodificirana 2009. kao Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 (3), stvoren je sustav zaštite žiga specifičan za Europsku uniju koji je omogućio zaštitu žigova na razini Unije usporedno sa zaštitom žigova dostupnom na razini država članica prema nacionalnim sustavima žigova usklađenima Direktivom Vijeća 89/104/EEZ (4), koja je kodificirana kao Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(2)

Slijedom stupanja na snagu Lisabonskog ugovora trebalo bi ažurirati terminologiju Uredbe (EZ) br. 207/2009. Pod tim se podrazumijeva zamjena riječi „žig Zajednice” riječima „žig Europske unije” („žig EU-a”). Kako bi se bolje odrazio stvarni rad Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) njegov naziv trebalo bi zamijeniti imenom „Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo” („Ured”).

(3)

Nastavljajući se na komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. o strategiji prava industrijskog vlasništva za Europu, Komisija je provela sveobuhvatnu procjenu cjelokupnog funkcioniranja sustava žigova u Europi kao cjelini, obuhvativši nacionalnu razinu i razinu Unije te njihove međuodnose.

(4)

U svojim zaključcima od 25. svibnja 2010. o budućoj reviziji sustava žiga u Europskoj uniji, Vijeće je zatražilo od Komisije da iznese prijedloge za reviziju Uredbe (EZ) br. 207/2009 i Direktive 2008/95/EZ.

(5)

Iskustvo stečeno od uspostavljanja sustava žiga Zajednice pokazalo je da su poduzeća s područja Unije i iz trećih zemalja prihvatila taj sustav, koji je postao uspješna i održiva dopuna i alternativa zaštiti žigova na razini država članica.

(6)

Nacionalni žigovi ipak su i dalje potrebni onim poduzećima koja ne žele zaštitu svojih žigova na razini Unije ili koja ne mogu pribaviti zaštitu diljem Unije dok pri nacionalnoj zaštiti nemaju prepreka. Svaka osoba koja traži zaštitu žiga trebala bi odlučiti traži li zaštitu samo nacionalnog žiga u jednoj državi članici ili više njih, samo žiga EU-a ili oboje.

(7)

Iako je procjena ukupnog funkcioniranja sustava žiga Zajednice potvrdila da su se mnogi aspekti tog sustava, uključujući osnovna načela na kojima je utemeljen, tijekom vremena pokazali dobrima te i dalje zadovoljavaju poslovne potrebe i očekivanja, Komisija je u svojoj komunikaciji „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva” od 24. svibnja 2011. zaključila da postoji potreba za modernizacijom sustava žiga u Uniji tako što će ga se u cijelosti učiniti djelotvornijim, učinkovitijim i dosljednijim te ga prilagoditi internetskom dobu.

(8)

Zajedno s poboljšanjem i izmjenama sustava žiga EU-a, nacionalne zakone i praksu o žigu trebalo bi se dodatno uskladiti i usuglasiti sa sustavom žiga EU-a u odgovarajućoj mjeri kako bi se ostvarili što sličniji uvjeti za registraciju i zaštitu žigova diljem Unije.

(9)

Kako bi se omogućilo više fleksibilnosti uz istodobno osiguravanje veće pravne sigurnosti u pogledu načina prikazivanja žigova, zahtjev koji se odnosi na mogućnost grafičkog prikazivanja trebalo bi izbrisati iz definicije žiga EU-a. Trebalo bi dopustiti prikaz znaka u bilo kojem prikladnom obliku upotrebom općenito dostupne tehnologije, što znači ne nužno grafički, sve dok je prikaz jasan, precizan, samostalan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan.

(10)

Uredba (EZ) br. 207/2009 trenutačno ne pruža istu razinu zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla kao drugi instrumenti prava Unije. Stoga je nužno objasniti apsolutne razloge za odbijanje koji se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla te osigurati potpunu sukladnost tih razloga za odbijanje s odgovarajućim zakonodavstvom Unije i nacionalnim pravom koji predviđaju zaštitu tih prava intelektualnog vlasništva. Radi dosljednosti s ostalim zakonodavstvom Unije, opseg takvih apsolutnih razloga trebalo bi proširiti kako bi obuhvatio i zaštićene tradicionalne izraze za vina i zajamčeno tradicionalne specijalitete.

(11)

Radi očuvanja snažne zaštite prava povezanih s oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla zaštićenih na razini Unije i na nacionalnoj razini, potrebno je pojasniti da ova prava omogućuju svakoj osobi ovlaštenoj na temelju relevantnog prava da se usprotivi kasnijoj registraciji žiga EU-a, neovisno o tome jesu li ta prava ujedno i razlog odbijanja koji ispitivač, prema službenoj dužnosti, treba uzeti u obzir.

(12)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna sukladnost s načelom prvenstva prema kojem registrirani raniji žig ima prednost pred kasnije registriranim žigom, potrebno je predvidjeti da izvršavanje prava koja proizlaze iz žiga EU-a ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava nositelja stečena prije podnošenja prijave ili prije datuma prvenstva žiga EU-a. To je u skladu s člankom 16. stavkom 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva od 15. travnja 1994.

(13)

Do zabune u vezi s komercijalnim izvorom iz kojeg potječu proizvodi ili usluge može doći kada trgovačko društvo rabi isti ili sličan znak kao trgovački naziv tako da uspostavlja vezu između trgovačkog društva koje nosi taj naziv i proizvoda ili usluga koji dolaze iz tog trgovačkog društva. Povreda žiga EU-a trebala bi stoga obuhvaćati i uporabu znaka kao trgovačkog naziva ili slične oznake sve dok ta uporaba ima za cilj razlikovanje proizvoda ili usluga.

(14)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s posebnim zakonodavstvom Unije, primjereno je osigurati da nositelj žiga EU-a ima pravo zabraniti trećoj strani uporabu znaka u komparativnom oglašavanju ako je takvo komparativno oglašavanje u suprotnosti s Direktivom 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(15)

Radi jačanja zaštite žiga i učinkovitijeg suzbijanja krivotvorenja te u skladu s međunarodnim obvezama Unije u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), posebno u skladu s člankom V. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) o slobodi provoza i, u pogledu generičkih lijekova, „Deklaracijom o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju” usvojenom na ministarskoj konferenciji WTO-a u Dohi 14. studenoga 2001., nositelj žiga EU-a trebao bi imati pravo spriječiti treće strane da u trgovačkom prometu u Uniju unose proizvode koji se na njenom području ne puštaju u slobodan promet, ako takvi proizvodi dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan ili gotovo istovjetan žigu EU-a registriranom za te proizvode.

(16)

U tu bi svrhu nositeljima žigova EU-a trebalo biti dopušteno da spriječe ulazak krivotvorenih proizvoda i njihova plasiranja u svim carinskim situacijama, uključujući provoz, pretovar, skladištenje, slobodne zone, privremeni smještaj, unutarnju proizvodnju ili privremeni uvoz, također kada takvi proizvodi nisu namijenjeni za stavljanje na tržište Unije. Pri izvršavanju carinskih kontrola, carinska tijela trebala bi iskoristiti ovlasti i postupke utvrđene u Uredbi (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), također na zahtjev nositelja prava. Posebno bi carinska tijela trebala provoditi relevantne kontrole na temelju kriterijâ analize rizika.

(17)

Kako bi se uskladila potreba za osiguravanjem učinkovitog izvršavanja prava koja se odnose na žig s potrebom izbjegavanja otežavanja slobodnog odvijanja trgovine zakonitim proizvodima, pravo nositelja žiga EU-a trebalo bi isteći kada tijekom posljedičnih postupaka pokrenutih pred sudom za žigove Europske unije („sud za žigove EU-a”), nadležnom za donošenje meritorne odluke o tome je li došlo do povrede žiga EU-a, deklarant ili držatelj proizvodâ može dokazati da nositelj žiga EU-a nema pravo zabraniti plasman tih proizvoda na tržište zemlje krajnjeg odredišta.

(18)

Člankom 28. Uredbe (EU) br. 608/2013 utvrđuje se da je nositelj prava odgovoran za naknadu štete držatelju proizvoda u slučaju da se, između ostalog, za proizvode naknadno utvrdi da njima nije došlo do povrede prava intelektualnog vlasništva.

(19)

Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje neometanog provoza generičkih lijekova. U pogledu međunarodnih nezaštićenih naziva (INN) kao svjetski prepoznatljivih generičkih naziva za aktivne tvari u farmaceutskim pripravcima, od ključne je važnosti uzeti u obzir postojeća ograničenja na učinak pravâ žiga EU-a. Stoga nositelj žiga EU-a ne bi trebao imati pravo spriječiti treću stranu da u Uniju unosi proizvode koji na tom području nisu pušteni u slobodan promet, na temelju sličnosti između međunarodnog nezaštićenog naziva (INN) za aktivni sastojak u lijekovima i žiga.

(20)

Kako bi se nositeljima žiga EU-a omogućila učinkovitija borba protiv krivotvorenja, trebali bi imati pravo na zabranu isticanja na proizvodima znaka kojim se povređuje pravo te pripremnih radnji koje prethode tom isticanju.

(21)

Ekskluzivna prava koja proizlaze iz žiga EU-a ne bi nositelju trebala davati pravo da trećim stranama zabrani uporabu znakova ili oznaka koji se upotrebljavaju pošteno i stoga u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za trgovačke nazive i žigove EU-a u slučaju sukoba u s obzirom na to da se trgovačkim nazivima redovito pruža neograničena zaštita u odnosu na kasnije žigove, za takvu uporabu trebalo bi smatrati samo da uključuje uporabu osobnog imena treće strane. Nadalje, trebalo bi dopustiti uporabu opisnih ili nerazlikovnih znakova ili oznaka općenito. Nadalje, nositelj ne bi smio biti ovlašten spriječiti pravednu i poštenu uporabu žiga EU-a za potrebe utvrđivanja proizvoda ili usluga kao nositeljevih ili upućivanja na njih. Uporaba žiga od trećih strana radi skretanja pozornosti potrošača na preprodaju izvornih proizvoda koji su prvotno bili prodani od strane nositelja žiga EU-a u Uniji ili uz njegovo odobrenje trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu i s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Uporabu žiga od trećih strana za potrebe umjetničkog izražavanja trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Nadalje, ova Uredba trebala bi se primjenjivati tako da se osigura potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda, posebno slobode izražavanja.

(22)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i sačuvala zakonito stečena prava u pogledu žiga, primjereno je i nužno utvrditi da, ne dovodeći u pitanje načelo prema kojemu se prava iz kasnijeg žiga ne mogu ostvarivati protiv ranijeg žiga, nositelji žiga EU-a ne bi trebali imati pravo protiviti se uporabi kasnijeg žiga ako je kasniji žig stečen u vrijeme kada se prava iz ranijeg žiga nisu mogla ostvarivati protiv kasnijeg žiga.

(23)

Zbog pravičnosti i pravne sigurnosti uporaba žiga EU-a u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga, u odnosu na oblik u kojem je registriran, treba biti dovoljna za očuvanje prava koja proizlaze iz njega, neovisno o tome je li žig registriran i u obliku u kojem se rabi.

(24)

S obzirom na postupan pad i zanemariv broj prijava žigova EU-a podnesenih u središnjim uredima država članica za industrijsko vlasništvo i Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo, prijavu žiga EU-a trebalo bi biti moguće podnijeti samo u Uredu.

(25)

Zaštita žiga EU-a dodjeljuje se za određene proizvode ili usluge čija narav i broj određuju opseg zaštite koja se pruža nositelju žiga. Stoga je ključno uspostaviti pravila za označivanje i klasifikaciju proizvoda i usluga u Uredbi (EZ) br. 207/2009 te osigurati pravnu sigurnost i dobro upravljanje zahtijevajući da podnositelj prijave dovoljno jasno i precizno naznači proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga kako bi se nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima omogućilo da na temelju same prijave odrede opseg zaštite za koju je podnesena prijava. Uporabu općenitih izraza trebalo bi tumačiti kao da uključuje samo sve proizvode i usluge jasno obuhvaćene doslovnim značenjem izraza. Nositelji žigova EU-a, koji su zbog prijašnje prakse Ureda registrirani s obzirom na cijeli naslov razreda Nicanske klasifikacije, trebali bi imati mogućnost prilagodbe svojih popisa proizvoda i usluga kako bi se osiguralo da sadržaj registra zadovoljava potreban standard jasnoće i preciznosti u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije.

(26)

Primjereno je pojednostaviti režim pretraživanja žigova EU-a i nacionalnih žigova izbjegavanjem nepotrebnih kašnjenja prilikom registracije žiga EU-a te ga učiniti fleksibilnijim u pogledu potreba i izbora korisnika tako da pretraživanje žigova EU-a bude neobavezno. Neobavezno pretraživanje žiga EU-a i nacionalnih žigova trebalo bi dopuniti stavljanjem na raspolaganje sveobuhvatnih, brzih i snažnih tražilica koje javnost može besplatno upotrebljavati u kontekstu suradnje Ureda s središnjim uredima država članica za industrijsko vlasništvo, uključujući Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo.

(27)

Kao dopuna postojećim odredbama o zajedničkim žigovima Zajednice te kako bi se ispravila trenutačna neravnoteža između nacionalnih sustava i sustava žiga EU-a, potrebno je dodati niz posebnih odredbi u svrhu pružanja zaštite certifikacijskih žigova Europske unije („certifikacijski žigovi EU-a”) koji ustanovi ili organizaciji za izdavanje potvrda omogućuju da sudionicima certifikacijskog sustava dopusti uporabu žiga kao oznake proizvoda ili usluga koji su u skladu s uvjetima certifikacije.

(28)

Iskustvo stečeno u primjeni trenutačnog sustava žiga EU-a pokazalo je da postoji mogućnost poboljšanja određenih aspekata postupka. Sukladno tome, prema potrebi bi trebalo poduzeti određene mjere za pojednostavljenje i ubrzanje postupaka te za jačanje pravne sigurnosti i predvidljivosti.

(29)

Radi pravne sigurnosti i radi osiguranja veće transparentnosti primjereno je jasno odrediti sve zadaće Ureda, uključujući one koje nisu povezane s upravljanjem sustavom žiga EU-a.

(30)

S ciljem promicanja konvergencije praksi i razvoja zajedničkih alata potrebno je uspostaviti prikladan okvir za suradnju između Ureda i uredâ država članica za industrijsko vlasništvo, uključujući Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo, određujući pritom ključna područja suradnje i omogućujući Uredu koordinaciju odgovarajućih zajedničkih projekata u interesu Unije i država članica te financiranje tih projekata do najvećeg mogućeg iznosa. Navedene aktivnosti suradnje trebale bi biti korisne za poduzeća koja rabe sustave žiga u Europi. Za korisnike režima Unije utvrđenog u ovoj Uredbi projekti bi, posebice baze podataka za pretraživanje i pregled, trebali pružiti dodatne, uključive, učinkovite i besplatne alate radi usklađenosti s posebnim zahtjevima koji proizlaze iz jedinstvenog karaktera žiga EU-a.

(31)

Određena načela povezana s upravljanjem Uredom trebala bi se do odgovarajuće mjere prilagoditi zajedničkom pristupu decentraliziranim agencijama EU-a koji su u srpnju 2012. donijeli Europski parlament, Vijeće i Komisija.

(32)

Radi veće pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je ažurirati neke odredbe u vezi s organizacijom i funkcioniranjem Ureda.

(33)

Poželjno je omogućiti prijateljsko, brzo i učinkovito rješavanje sporova na način da se Uredu povjeri osnivanje centra za posredovanje čijim bi se uslugama mogle služiti sve osobe s ciljem prijateljskog rješavanja sporova koji se odnose na žigove EU-a i dizajne Zajednice.

(34)

Uspostava sustava žiga EU-a dovela je do većih financijskih opterećenja središnjih ureda za industrijsko vlasništvo i drugih tijela država članica. Dodatni troškovi povezani su s obradom većeg broja postupaka prigovora i postupaka za proglašenje ništavosti koji uključuju žig EU-a odnosno koje su pokrenuli nositelji takva žiga, s aktivnostima podizanja svijesti povezanima sa sustavom žiga EU-a kao i aktivnostima namijenjenima osiguravanju izvršenja prava žiga EU-a. Stoga je primjereno osigurati da Ured nadoknadi dijelove troškova država članica za ulogu koju imaju u osiguravanju neometanog funkcioniranja žiga EU-a. Takvu nadoknadu trebalo bi uvjetovati podnošenjem, od strane država članica, odgovarajućih statističkih podataka. Nadoknada troškova ne bi smjela biti tolika da izazove proračunski deficit Ureda.

(35)

U interesu dobrog financijskog upravljanja trebalo bi izbjegavati nakupljanje značajnih proračunskih viškova Ureda. Time se ne bi smjelo dovesti u pitanje zadržavanje financijske rezerve Ureda kojom se pokriva jedna godina njegovih operativnih rashoda kako bi se osigurao kontinuitet njegova poslovanja i izvršavanje njegovih zadaća. Tom rezervom trebalo bi se koristiti isključivo kako bi se osigurao kontinuitet zadaća Ureda kako su navedene u ovoj Uredbi.

(36)

S obzirom na ključnu važnost iznosa pristojbi koje se plaćaju Uredu za funkcioniranje sustava žiga EU-a i njihove komplementarnosti u pogledu nacionalnih sustava žigova, potrebno je iznose pristojbi odrediti izravno u Uredbi (EZ) br. 207/2009 u obliku priloga. Visinu iznosa pristojbi trebalo bi utvrditi na razini koja osigurava da: prvo, prihodi od pristojbi u načelu budu dostatni za uravnoteženi proračun Ureda; drugo, žig EU-a i nacionalni sustavi žigova postoje koegzistiraju i nadopunjuju se, također uzimajući u obzir veličinu tržišta obuhvaćenog žigom EU-a i potrebe malih i srednjih poduzeća; i, treće, da se prava nositelja žiga EU-a učinkovito izvršavaju u državama članicama.

(37)

Uredbom (EZ) br. 207/2009 Komisiji se dodjeljuju ovlasti za donošenje pravila za provedbu te Uredbe. Zbog stupanja na snagu Lisabonskog ugovora potrebno je uskladiti ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru Uredbe (EZ) br. 207/2009 s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU). Slijedom toga, također je potrebno u tekst Uredbe (EZ) br. 207/2009 uključiti određena pravila koja su trenutačno navedena u uredbama Komisije (EZ) br. 2868/95 (8), (EZ) br. 2869/95 (9) i (EZ) br. 216/96 (10). Uredbu (EZ) br. 2868/95 stoga bi trebalo izmijeniti u skladu s tim, a Uredbu (EZ) br. 2869/95 trebalo bi staviti izvan snage.

(38)

U mjeri u kojoj ovlasti dodijeljene Komisiji u okviru Uredbe (EZ) br. 207/2009 treba uskladiti s člankom 290. UFEU-a, posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(39)

Kako bi se osiguralo da Ured djelotvorno, učinkovito i brzo ispita i registrira prijave žiga EU-a, upotrebljavajući postupke koji su transparentni, temeljiti, pošteni i pravični, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja pojedinosti o postupcima za podnošenje i ispitivanje prigovora te o postupcima za izmjenu prijave.

(40)

Kako bi se osiguralo da se žig EU-a može opozvati ili proglasiti ništavim na djelotvoran i učinkovit način transparentnim, temeljitim, poštenim i pravičnim postupcima, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja postupaka za opoziv i proglašenje ništavosti.

(41)

Kako bi se omogućilo da žalbena vijeća djelotvorno, učinkovito i u cijelosti preispitaju odluke Ureda transparentnim, temeljitim, poštenim i pravičnim postupkom kojim se u obzir uzimaju načela utvrđena u Uredbi (EZ) br. 207/2009, ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu određivanja službenog sadržaja žalbe, postupka za podnošenje i ispitivanje žalbe, službenog sadržaja i oblika odluka žalbenog vijeća te naknade pristojbe za žalbu.

(42)

Kako bi se osiguralo neometano, djelotvorno i učinkovito funkcioniranje sustava žiga EU-a, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu utvrđivanja uvjeta koji se odnose na pojedinosti o usmenom postupku i detaljnog uređenja za izvođenje dokaza, detaljnog uređenja za dostavljanje obavijesti, načina komuniciranja i obrazaca kojima se trebaju koristiti strane u postupku, pravila o izračunavanju i trajanju rokova postupaka za opoziv odluke ili brisanje unosa iz registra te detaljnog uređenja za nastavljanje postupka te pojedinosti o zastupanju pred Uredom.

(43)

Kako bi se omogućio djelotvoran i učinkovit ustroj žalbenih vijeća, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu utvrđivanja pojedinosti o ustroju žalbenih vijeća.

(44)

Kako bi se osigurala djelotvorna i učinkovita registracija međunarodnih žigova, na način koji je potpuno u skladu s pravilima Protokola povezanoga s Madridskim sporazumom o međunarodnoj registraciji žigova, ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu utvrđivanja pojedinosti o postupcima za podnošenje i ispitivanje prigovora, uključujući priopćenja koja je potrebno uputiti Svjetskoj organizaciji za intelektualno vlasništvo (WIPO) te pojedinosti o postupku povezanom s međunarodnom registracijom žigova temeljenoj na osnovnoj prijavi ili osnovnoj registraciji koja se odnosi na zajednički, certifikacijski ili jamstveni žig.

(45)

S ciljem da se osiguraju ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu određivanja pojedinosti koje se odnose na prijave, zahtjeve, potvrde, pritužbe, propise, obavijesti i svu drugu dokumentaciju u okviru relevantnih postupovnih uvjeta utvrđenih ovom Uredbom, kao i u pogledu najvećih mogućih stopa za troškove koji su neophodni za postupak i koji su stvarno nastali, pojedinosti o objavama u Glasniku žigova Europske unije i Službenom listu Ureda, detaljnog uređenja razmjene informacija između Ureda i tijela država članica, detaljnog uređenja za prijevode popratne dokumentacije u pismenim postupcima, točnih vrsta odluka koje može donijeti jedan član odjela za prigovore ili odjela za poništaje, pojedinosti o obvezi obavješćivanja u skladu s Madridskim protokolom i detaljnih uvjeta u vezi sa zahtjevom za teritorijalno proširenje koji se podnosi nakon međunarodne registracije. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(46)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega ili djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(47)

Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12), koji je dao mišljenje 11. srpnja 2013.

(48)

Uredbu (EZ) br. 207/2009 trebalo bi stoga u skladu s tim izmijeniti,

1.

U naslovu, riječi „žigu Zajednice” zamjenjuje se riječima „žigu Europske unije”.

2.

Izraz „žig Zajednice” u bilo kojem padežu zamjenjuje se izrazom „žig Europske unije (‚žig EU-a’)” u članku 1. stavku 1., a drugdje u tekstu izrazom „žig EU-a” u odgovarajućem padežu i izvršavaju se sve potrebne gramatičke promjene.

3.

U cijeloj Uredbi izraz „sud za žigove Zajednice” u bilo kojem padežu zamjenjuje se izrazom „sud za žigove EU-a” u odgovarajućem padežu i izvršavaju se sve potrebne gramatičke promjene.

4.

Izraz „zajednički žig Zajednice” u bilo kojem padežu zamjenjuje se izrazom „zajednički žig Europske unije (‚zajednički žig EU-a’)” u članku 66. stavku 1., a drugdje u tekstu izrazom „zajednički žig EU-a” u odgovarajućem padežu i izvršavaju se sve potrebne gramatičke promjene.

5.

U cijeloj Uredbi, osim u slučajevima iz točaka 2., 3. i 4., riječi „Zajednica”, „Europska zajednica” i „Europske zajednice” u bilo kojem padežu zamjenjuju se riječju „Unija” u odgovarajućem padežu i izvršavaju se sve potrebne gramatičke promjene.

6.

U cijeloj Uredbi izraz „predsjednik Ureda” u bilo kojem padežu i sve reference na tog predsjednika zamjenjuju se izrazom „izvršni direktor Ureda” ili „izvršni direktor”, prema potrebi, u odgovarajućem padežu, i izvršavaju se sve nužne gramatičke promjene.

7.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Ured

1.   Osniva se Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (‚Ured’).

2.   Sva upućivanja u pravu Unije na Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) smatraju se upućivanjima na Ured.”.

8.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Znakovi od kojih se žig može sastojati EU-a

Žig EU-a može se sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:

9.

Članak 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

10.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

11.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Prava koja proizlaze iz žiga EU-a

1.   Registracija žiga EU-a nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega.

2.   Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva žiga EU-a, nositelj tog žiga EU-a ovlašten je spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da rabe u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima ili uslugama, bilo koji znak ako je:

3.   U skladu s odredbama stavka 2. osobito se može zabraniti sljedeće:

4.   Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva žiga EU-a, nositelj tog žiga EU-a također ima pravo onemogućiti trećim stranama da u trgovačkom prometu u državu članicu u kojoj je žig registriran unose proizvode koji na tom području nisu pušteni u slobodan promet, ako ti proizvodi, uključujući pakiranje, dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan žigu EU-a registriranom za te proizvode ili koji se po svojim bitnim obilježjima ne može razlikovati od tog žiga.

Pravo nositelja žiga EU-a u skladu s prvim podstavkom prestaje važiti ako tijekom postupka za utvrđivanje počinjenja povrede žiga EU-a, pokrenutog u skladu s Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14) o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva, deklarant ili držatelj proizvodâ dokaže da nositelj žiga EU-a nije ovlašten zabraniti stavljanje proizvoda na tržište u zemlji krajnjeg odredišta.

(13)  Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.)."

(14)  Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.).”."

12.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 9.a

Pravo zabrane pripremnih radnji povezanih s korištenjem pakiranja ili drugih sredstava

Ako postoji rizik da bi se pakiranje, naljepnice, etikete, sigurnosna obilježja ili oznake ili obilježja ili oznake autentičnosti, ili bilo koja druga sredstva na kojima je žig istaknut moglo upotrebljavati u vezi s proizvodima ili uslugama te da bi se takvom uporabom počinila povreda prava nositelja žiga EU-a u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3., nositelj tog žiga EU-a ima pravo zabraniti sljedeće radnje poduzete tijekom poslovanja u trgovačkom prometu:

Članak 9.b

Datum od kojeg prava proizvode učinak prema trećim stranama

1.   Prava koja proizlaze iz žiga EU-a proizvode učinak prema trećim stranama od datuma objave registracije žiga.

2.   Moguće je zahtijevati razumnu naknadu u pogledu radnji poduzetih nakon datuma objave prijave žiga EU-a ako bi te radnje, nakon objave registracije žiga, bile zabranjene na temelju objave.

3.   Sud nadležan za predmet donosi odluku o meritumu predmeta tek nakon objave registracije.”.

13.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Ograničenje učinaka žiga EU-a

1.   Žig EU-a ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu:

2.   Stavak 1. primjenjuje se samo kada treća strana rabi žig u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini.”.

14.

Članak 13. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Žig EU-a ne daje nositelju pravo da zabrani njegovu uporabu u odnosu na proizvode koji su pod tim žigom stavljeni na tržište Europskog gospodarskog prostora od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje.”.

15.

Umeće se sljedeći članak.:

„Članak 13.a

Pravo nositelja kasnije registriranog žiga da se radi obrane uključi u postupak zbog povrede prava

1.   U postupcima zbog povrede prava nositelj žiga EU-a nije ovlašten zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga EU-a ako se taj kasniji žig ne bi proglasio ništavim u skladu s člankom 53. stavcima 1., 3. ili 4., člankom 54. stavcima 1. ili 2. ili člankom 57. stavkom 2. ove Uredbe.

2.   U postupcima zbog povrede prava nositelj žiga EU-a nije ovlašten zabraniti uporabu kasnije registriranog nacionalnog žiga ako se taj kasnije registrirani nacionalni žig ne bi proglasio ništavim u skladu s člankom 8. ili člankom 9. stavcima 1. ili 2. ili člankom 46. stavkom 3. Direktive (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

3.   Ako nositelj žiga EU-a nije ovlašten zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga u skladu sa stavkom 1. ili 2., nositelj tog kasnije registriranog žiga nema pravo zabraniti uporabu tog ranijeg žiga EU-a u postupcima zbog povrede.

(15)  Direktiva (EU) 2015/2436 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 336, 23.12.2015., str. 1.).”."

16.

U članku 15. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Uporabom u smislu prvog podstavka također se smatra sljedeće:

17.

U članku 16. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Osim ako je člancima od 17. do 24. drukčije predviđeno, žig EU-a kao predmet vlasništva u svojoj se cijelosti i na čitavom području Unije smatra nacionalnim žigom registriranim u državi članici u kojoj prema Registru:”.

18.

Članak 17. mijenja se kako slijedi:

19.

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

Prijenos žiga registriranog na ime trgovačkog zastupnika

1.   Kada je žig EU-a registriran na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika osobe koja je nositelj tog žiga, bez odobrenja nositelja žiga, potonji ima pravo zahtijevati prijenos žiga EU-a u svoju korist, osim ako takav zastupnik ili predstavnik opravda svoj postupak.

2.   Nositelj može prema stavku 1. ovog članka zahtjev za prijenos podnijeti sljedećim subjektima:

20.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

21.

U članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Upis u registar izvršen prema stavku 3. briše se ili mijenja na zahtjev jedne od stranaka.”.

22.

U članku 22. dodaje se sljedeći stavak:

„6.   Upis u registar izvršen prema stavku 5. briše se ili mijenja na zahtjev jedne od stranaka.”.

23.

Umeće se sljedeći članak.:

„Članak 22.a

Postupak za upis licencija i ostalih prava u registar

1.   Članak 17. stavci 5.a i 5.b i pravila donesena u skladu s njim i članak 17. stavak 5.d primjenjuju se mutatis mutandis na registraciju ili prijenos stvarnih prava kako je navedeno u članku 19. stavku 2., izvršenje kako je navedeno u članku 20. stavku 3., uključenost u stečajni postupak kako je naveden u članku 21. stavku 3., kao i na izdavanje ili prijenos licencije kako je navedeno u članku 22. stavku 5. pod uvjetom da:

2.   Zahtjev za upis prava iz stavka 1. smatra se podnesenim tek nakon uplate propisane pristojbe.

3.   Zahtjev za registraciju licencije može sadržavati traženje da se licencija upiše u registar kao jedno ili više sljedećeg:

Ako je podnesen zahtjev da se licencija upiše kao licencija navedena u prvom podstavku točkama (c), (d) i (e), u prijavi za registraciju licencije navode se proizvodi i usluge, dio Unije i vremensko razdoblje za koje se licencija dodjeljuje.

4.   Ako nisu ispunjeni propisani uvjeti za upis u registar, utvrđeni člancima od 19. do 22., u stavcima 1. i 3. ovog članka i u ostalim primjenjivim pravilima usvojenima u skladu s ovom Uredbom, Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva o nedostatku. Ako nedostatak nije ispravljena u roku koji odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev za upis u registar.

5.   Stavci 1. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na prijave za žigove EU-a.”.

24.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 24.a

Postupak za brisanje ili izmjenu upisa u registar licencija i drugih prava

1.   Upis u registar proveden prema članku 22.a stavku 1. briše se ili mijenja na zahtjev jedne od osoba na koju se odnosi.

2.   Zahtjev sadrži broj registracije dotičnog žiga EU-a i pojedinosti o pravu za koje se traži brisanje ili izmjena registracije.

3.   Zahtjev za brisanjem licencije, stvarnog prava ili mjere izvršenja ne smatra se podnesenim sve dok nije uplaćena zahtijevana pristojba.

4.   Zahtjevu se prilažu dokumenti kojima se dokazuje da pravo upisano u registar više ne postoji ili da je stjecatelj licencije ili nositelj drugog prava suglasan s brisanjem ili izmjenom upisa.

5.   Ako nisu ispunjeni uvjeti za brisanje ili izmjenu upisa u registru, Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva o nedostatku. Ako nedostatak nije ispravljena u roku koji odredi Ured, on odbacuje zahtjev za brisanje ili izmjenu upisa u registru.

6.   Stavci od 1. do 5.ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis na upise u spise u skladu s člankom 22.a stavkom 5.”.

25.

Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

Podnošenje prijava

1.   Prijava žiga EU-a podnosi se Uredu.

2.   Ured bez odgode izdaje podnositelju prijave potvrdu o zaprimanju koja sadrži barem broj spisa, prikaz, opis ili drugu identifikaciju žiga, prirodu i broj dokumenata i datum njihova zaprimanja. Ta potvrda može se izdati elektroničkim putem.”.

26.

Članak 26. mijenja se kako slijedi:

27.

Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Datum podnošenja

Datum podnošenja prijave žiga EU-a jest datum na koji podnositelj prijave Uredu podnese dokumente koji sadržavaju podatke navedene u članku 26. stavku 1., podložno plaćanju pristojbe za prijavu u roku od mjesec dana od podnošenja tih dokumenata.”.

28.

Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.

Označivanje i klasifikacija proizvoda i usluga

1.   Proizvodi i usluge iz prijave za registraciju žiga razvrstavaju se u razrede u skladu sa sustavom klasifikacije uspostavljenim Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957. (‚Nicanska klasifikacija’).

2.   Podnositelj prijave mora dovoljno jasno i precizno identificirati proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga kako bi nadležna tijela i gospodarski subjekti isključivo na temelju prijave mogli odrediti opseg zaštite koja se traži.

3.   Za potrebe stavka 2. mogu se upotrebljavati opće oznake uključene u naslove razreda iz Nicanske klasifikacije ili drugi opći izrazi pod uvjetom da zadovoljavaju potrebne standarde jasnoće i preciznosti utvrđene u ovom članku.

4.   Ured odbija prijavu u odnosu na oznake ili izraze koji su nejasni ili neprecizni ako podnositelj prijave ne predloži prihvatljiv izričaj unutar roka koji u tu svrhu odredi Ured.

5.   Uporaba općih izraza, uključujući opće oznake naslova razreda Nicanske klasifikacije, tumači se tako da uključuje sve proizvode i usluge koji su jasno obuhvaćeni doslovnim značenjem oznake ili izraza. Uporaba takvih izraza ili oznaka ne tumači se kao da obuhvaća zahtjev prema proizvodima ili uslugama koji se tako ne mogu shvatiti.

6.   Ako podnositelj prijave zahtijeva registraciju više od jednog razreda, podnositelj prijave grupira proizvode i usluge prema razredima Nicanske klasifikacije, pri čemu svakoj grupi prethodi broj razreda kojemu ta grupa proizvoda ili usluga pripada te ih navodi prema redoslijedu razreda.

7.   Proizvodi i usluge ne smatraju se međusobno sličnima na temelju toga što se pojavljuju u istom razredu Nicanske klasifikacije. Proizvodi i usluge ne smatraju se međusobno različitima na temelju toga što se pojavljuju u različitim razredima Nicanske klasifikacije.

8.   Nositelji žigova EU-a prijavljenih prije 22. lipnja 2012. koji su registrirani s obzirom na cijeli naslov određenog Nicanskog razreda mogu izjaviti da im je na dan podnošenja zahtjeva namjera bila tražiti zaštitu s obzirom na proizvode i usluge koje izlaze iz okvira obuhvaćenog doslovnim značenjem sadržaja tog razreda, pod uvjetom da su tako označeni proizvodi ili usluge uključeni u abecedni popis za taj razred u onom izdanju Nicanske klasifikacije koje je bilo na snazi na datum podnošenja zahtjeva.

Izjava se podnosi u Uredu do 24. rujna 2016. i u njoj se jasno, precizno i specifično navode proizvodi i usluge, osim onih koji su očito obuhvaćeni doslovnim značenjem naznaka naslova razreda izvorno obuhvaćenoga nositeljevom namjerom. Ured poduzima prikladne mjere za izmjenu registra shodno tomu. Mogućnost davanja izjave u skladu s prvim podstavkom ovog stavka ne dovodi u pitanje primjenu članka 15., članka 42. stavka 2., članka 51. stavka 1. točke (a) i članka 57. stavka 2.

Smatra se da žig EU-a za koji nije podnesena izjava u razdoblju iz drugog podstavka obuhvaća, nakon isteka tog razdoblja, samo proizvode ili usluge jasno obuhvaćene doslovnim značenjem naznaka uključenih u naslov odgovarajućeg razreda.

9.   Ako se registar izmjeni, isključiva prava koja proizlaze iz žiga EU-a u skladu s člankom 9. ne onemogućavaju treću stranu u daljnjoj uporabi žiga za proizvode ili usluge kada i u mjeri u kojoj je uporaba žiga za proizvode ili usluge:

Osim toga, izmjena popisa proizvoda ili usluga zabilježenih u registru ne daje nositelju žiga EU-a pravo da podnese prigovor protiv kasnije podnesene prijave žiga ili da zatraži proglašenje njegove ništavosti kad i u mjeri u kojoj:

29.

Članak 29. mijenja se kako slijedi:

30.

Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 30.

Zahtijevanje prvenstva

1.   Zahtjevi za priznanje prava prvenstva podnose se zajedno s prijavom žiga EU-a i uključuju datum, broj i zemlju prethodne prijave. Popratna dokumentacija uz zahtjeve za pravo prvenstva podnosi se u roku od tri mjeseca od dana podnošenja.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se određuje vrsta dokumentacije koju treba dostaviti za priznanje prvenstva prethodne prijave u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.

3.   Izvršni direktor može odrediti da se dokumentacija koju podnositelj prilaže uz zahtjev za priznanje prava prvenstva može sastojati od manje stavki nego što je propisano u specifikacijama usvojenima u skladu sa stavkom 2., pod uvjetom da su zatražene informacije Uredu dostupne iz drugih izvora.”.

31.

Članak 33. mijenja se kako slijedi:

32.

Članak 34. mijenja se kako slijedi:

33.

Članak 35. mijenja se kako slijedi: j

34.

Članak 36. mijenja se kako slijedi:

35.

Članak 37. mijenja se kako slijedi:

36.

Članak 38. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 38.

Izvješće o pretraživanju

1.   Ured na zahtjev podnositelja prijave žiga EU-a u trenutku podnošenja prijave sastavlja izvješće Europske unije o pretraživanju (‚izvješće EU-a o pretraživanju’) u kojemu se navode pronađeni raniji žigovi EU-a ili ranije prijave žiga EU-a na koje se, na temelju članka 8., moguće pozvati protiv registracije žiga EU-a za koji je podnesena prijava.

2.   Ako podnositelj prijave žiga EU-a u trenutku podnošenja zatraži da izvješće o pretraživanju sastave središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica te ako je odgovarajuća pristojba za pretraživanje plaćena u roku za plaćanje pristojbe za podnošenje prijave, Ured bez odlaganja prosljeđuje primjerak prijave žiga EU-a središnjem uredu za industrijsko vlasništvo svake države članice koji je izvijestio Ured o svojoj odluci o izvršenju pretraživanja vlastitog registra žigova u pogledu prijava žiga EU-a.

3.   Svi središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica iz stavka 2.ovog članka dostavljaju izvješće o pretraživanju u kojem se navode pronađeni raniji nacionalni žigovi, prijave nacionalnih žigova ili žigovi registrirani u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u odnosnoj državi članici ili odnosnim državama članicama, na koje se na temelju članka 8. moguće pozvati protiv registracije žiga EU-a za koju je podnesena prijava, ili utvrđuju da pretraživanjem nisu utvrđena takva prava.

4.   Nakon savjetovanja s Upravljačkim odborom predviđenim u članku 124., (‚Upravljački odbor’), Ured utvrđuje sadržaj i oblike izvješćâ.

5.   Ured svakom središnjem uredu za industrijsko vlasništvo plaća određeni iznos za svako izvješće o pretraživanju koje je taj ured sastavio u skladu sa stavkom 3. Taj iznos, koji je identičan za svaki ured, određuje Odbor za proračun na temelju odluke donesene tročetvrtinskom većinom glasova predstavnika država članica.

6.   Podnositelju prijave žiga EU-a Ured dostavlja zatraženo izvješće EU-a o pretraživanju te sva zatražena nacionalna izvješća o pretraživanju koja su zaprimljena.

7.   Nakon objave prijave žiga EU-a, Ured obavješćuje nositelje svih ranijih žigova EU-a ili podnositelje prijava žiga EU-a navedenih u izvješću EU-a o pretraživanju o objavi prijave žiga EU-a. Potonje se primjenjuje bez obzira na to je li podnositelj prijave zatražio primitak izvješća EU-a o pretraživanju, osim ako nositelj ranije registracije ili podnositelj prijave zatraži izuzeće od primitka obavijesti.”.

37.

Članak 39. mijenja se kako slijedi:

38.

Članak 40. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 40.

Primjedbe trećih strana

1.   Svaka fizička ili pravna osoba i svaka skupina ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače mogu Uredu podnijeti pismene primjedbe u kojima se obrazlažu razlozi iz članaka 5. i 7. prema kojima žig ne bi trebao biti registriran po službenoj dužnosti.

Osobe i skupine ili tijela navedeni u prvom podstavku nisu stranke u postupku pred Uredom.

2.   Primjedbe trećih strana podnose se prije isteka razdoblja prigovora ili, ako je podnesen prigovor protiv žiga, prije donošenja konačne odluke o prigovoru.

3.   Podnošenje iz stavka 1. ne dovodi u pitanje pravo Ureda da na vlastitu inicijativu, prema potrebi, bilo kada prije registracije ponovno pokrene ispitivanje apsolutnih razloga.

4.   Primjedbe iz stavka 1. dostavljaju se podnositelju prijave, koji se može o njima očitovati.”.

39.

Članak 41. mijenja se kako slijedi:

40.

U članku 42. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako podnositelj prijave to zatraži, nositelj ranijeg žiga EU-a koji je podnio obavijest o prigovoru mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja ili datumu prvenstva prijave žiga EU-a raniji žig EU-a bio u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao opravdanje za svoj prigovor, ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig EU-a na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako nema dokaza o tomu, prigovor se odbacuje. Ako je raniji žig EU-a rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.”.

41.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 42.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuju pojedinosti o postupku za podnošenje i ispitivanje prigovora iz članaka 41. i 42.”.

42.

U članku 43. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojima se utvrđuju pojedinosti o postupku koji uređuje izmjenu prijave.”.

43.

Članak 44. mijenja se kako slijedi:

44.

Članak 45. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 45.

Registracija

1.   Ako prijava udovoljava uvjetima koji su određeni u ovoj Uredbi i ako nije podnesen prigovor u roku iz članka 41. stavka 1., ili ako su svi podneseni prigovori konačno riješeni povlačenjem, odbacivanjem ili na drugi način, žig i pojedinosti iz članka 87. stavka 2. upisuju se u registar. Registracija se objavljuje.

2.   Ured izdaje potvrdu o registraciji. Potvrda se može izdati u elektroničkim putem. Ured izdaje ovjerene ili neovjerene preslike potvrde nakon plaćanja pristojbe ako se te preslike ne izdaju elektroničkim putem.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje pojedinosti koje treba sadržavati potvrda o registraciji iz stavka 2. ovog članka i njen oblik. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

45.

Članak 47. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 47.

Produljenje

1.   Registracija žiga EU-a produljuje se na zahtjev nositelja žiga EU-a ili na zahtjev osobe koju je on izričito ovlastio, pod uvjetom da su plaćene pristojbe.

2.   Ured pravodobno obavještava nositelja žiga EU-a i sve druge osobe koje imaju neko pravo upisano u registar u odnosu na žig EU-a o isteku registracije najmanje šest mjeseci prije spomenutog isteka. Izostanak ove obavijesti ne podrazumijeva odgovornost Ureda i ne utječe na istek registracije.

3.   Zahtjev za produljenje podnosi se u roku od šest mjeseci prije isteka registracije. Osnovna pristojba za produljenje i, prema potrebi, jedna ili više pristojbi za svaki razred proizvoda i usluga nakon prvog razreda, također se plaćaju u tom roku. Ako se to ne učini, zahtjev se može podnijeti, a pristojbe se mogu uplatiti u dodatnom roku od šest mjeseci od isteka registracije, pod uvjetom da se dodatna pristojba za zakašnjelo plaćanje pristojbe za produljenje ili kasno podnošenje zahtjeva za produljenje plati unutar tog dodatnog roka.

4.   U zahtjevu za produljenje navodi se:

Izvršenje plaćanja iz stavka 3. smatra se zahtjevom za produljenje ako sadrži sve potrebne podatke za utvrđivanje svrhe plaćanja.

5.   Kad je zahtjev podnesen ili kad su pristojbe plaćene u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig EU-a registriran, registracija se produljuje samo za te proizvode ili za te usluge. Ako su uplaćene pristojbe nedostatne za obuhvaćanje svih razreda proizvoda i usluga za koje se traži produljenje, registracija se produljuje ako je jasno koji razred ili koje razrede treba obuhvatiti. U nedostatku drugih kriterija, Ured uzima u obzir razrede po redoslijedu razvrstavanja u klasifikaciji.

6.   Produljenje proizvodi pravni učinak od dana koji slijedi datumu isteka postojeće registracije. Produljenje se upisuje u registar.

7.   Ako se zahtjev za produljenje podnese u roku predviđenom u stavku 3., ali nisu zadovoljeni drugi uvjeti za produljenje iz ovog članka, Ured obavještava podnositelja o utvrđenim nedostacima.

8.   Ako zahtjev za produljenje nije podnesen ili je podnesen nakon isteka roka predviđenog u stavku 3., ili ako pristojbe nisu plaćene ili su plaćene tek po isteku dotičnog roka ili ako nedostaci iz stavka 7. nisu otklonjeni u tom roku, Ured određuje da je registracija istekla i o tome obavješćuje nositelja žiga EU-a. Ako je odluka postala konačna, Ured briše žig iz registra. Brisanje stupa na snagu na dan koji slijedi datum isteka postojeće registracije. Ako su pristojbe plaćene, ali registracija nije produljena, te se pristojbe vraćaju.

9.   Za dva ili više žiga može se podnijeti jedan zahtjev za produljenje, nakon uplaćenih pristojbi za svaki žig, uz uvjet da su nositelji ili zastupnici u svakom pojedinom slučaju isti.”.

46.

Članak 48. mijenja se kako slijedi:

47.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.a

Promjena imena ili adrese

1.   Promjena imena ili adrese nositelja žiga EU-a koja nije promjena žiga EU-a u skladu s člankom 48. stavkom 2. i koja nije posljedica cijelog ili djelomičnog prijenosa žiga EU-a, na zahtjev nositelja, unosi se u registar.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pojedinosti koje treba sadržavati zahtjev za promjenu imena ili adrese u skladu s prvim podstavkom ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.

2.   Jedan je zahtjev dovoljan za promjenu imena i adrese u odnosu na dvije ili više registracija istog nositelja.

3.   Ako nisu ispunjeni uvjeti koji propisuju upis promjene, Ured o nedostatku obavješćuje nositelja žiga EU-a. Ako nedostatak nije otklonjen u roku koji odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev.

4.   Stavci od 1. do 3. primjenjuju se i na promjenu imena ili adrese registriranog zastupnika.

5.   Stavci od 1. do 4. primjenjuju se na prijave za žig EU-a. Promjena se bilježi u spisima o prijavama žiga EU-a koje vodi Ured.”.

48.

Članak 49. mijenja se kako slijedi:

49.

Članak 50. mijenja se kako slijedi:

50.

U članku 53. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

51.

U članku 54. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Ako nositelj žiga EU-a u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga EU-a u Uniji, on više nema pravo na temelju ranijeg žiga podnijeti zahtjev za proglašenje kasnijeg žiga ništavim u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi taj kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga EU-a podnesena u zloj vjeri.

2.   Ako nositelj ranijeg nacionalnog žiga iz članka 8. stavka 2. ili nekog drugog ranijeg znaka iz članka 8. stavka 4. u neprekinutom razdoblju od pet godina, svjesno trpi uporabu kasnijeg žiga EU-a u državi članici u kojoj su raniji žig ili neki drugi raniji znak zaštićeni, on više nema pravo na temelju ranijeg žiga ili nekog drugog ranijeg znaka podnijeti zahtjev za proglašenje kasnijeg žiga ništavim u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi taj kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga EU-a podnesena u zloj vjeri.”.

52.

Članak 56. mijenja se kako slijedi:

53.

U članku 57. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako nositelj žiga EU-a to zatraži, nositelj ranijeg žiga EU-a koji je stranka u postupku za proglašenje žiga ništavim mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti, raniji žig EU-a bio u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje nositelj tog ranijeg žiga EU-a navodi kao razlog za svoj zahtjev ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig EU-a na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako je, na datum na koji je prijava žiga EU-a bila podnesena ili na datum prvenstva prijave žiga EU-a, raniji žig EU-a bio registriran najmanje pet godina, nositelj ranijeg žiga EU-a mora dokazati da su, osim toga, uvjeti određeni u članku 42. stavku 2. na taj datum bili ispunjeni. Ako to ne dokaže, zahtjev za proglašenje žiga ništavim odbacuje se. Ako je raniji žig EU-a rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.”.

54.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 57.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuju pojedinosti o postupcima kojima se uređuju opoziv ili proglašenje ništavosti žiga EU-a predviđeni u člancima 56. i 57., kao i prijenos žiga EU-a registriranog na ime trgovačkog zastupnika iz članka 18.”.

55.

U članku 58. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Žalba se može podnijeti protiv odluka bilo kojeg tijela Ureda nadležnog za odlučivanje navedenog u članku 130. točkama od (a) do (d) te, prema potrebi, u članku 130. točki (f) toga članka. Te odluke stupaju na snagu tek od datuma isteka razdoblja za podnošenje žalbe iz članka 60. Podnošenje žalbe ima suspenzivni učinak.”.

56.

Članak 60. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 60.

Rok za žalbu i oblik žalbe

1.   Obavijest o žalbi podnosi se Uredu u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o odluci. Žalba se smatra podnesenom tek kad je uplaćena pristojba za žalbu. Podnosi se na jeziku postupka na kojem je donesena odluka koja je predmet žalbe. U roku od četiri mjeseca od datuma obavijesti o odluci podnosi se pismeno obrazloženje žalbe.

2.   U postupcima inter partes, protivna stranka u svojem odgovoru može tražiti poništavanje odluke ili izmjenu osporene odluke u pogledu stavke koja nije bila iznesena u žalbi. Takvi podnesci nemaju učinak ako podnositelj žalbe odustane od postupka.”.

57.

Članak 62. briše se.

58.

U članku 64. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Odluke žalbenog vijeća proizvode pravni učinak tek od datuma isteka roka iz članka 65. stavka 5. ili, ako je u tom roku podnesena tužba Općem sudu, od datuma odbijanja takve tužbe ili svake žalbe podnesene Sudu Europske unije na odluku Općeg suda.”.

59.

Članak 65. mijenja se kako slijedi:

60.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 65.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje sljedeće:

61.

Naslov glave VIII. zamjenjuje se sljedećim:

„POSEBNE ODREDBE O ZAJEDNIČKIM ŽIGOVIMA I CERTIFIKACIJSKIM ŽIGOVIMA EUROPSKE UNIJE”.

62.

Sljedeći naslov odjeljka umeće se prije članka 66.:

„ODJELJAK 1.

Zajednički žigovi EU-a”.

63.

U članku 66., stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Glave od I. do VII. te od IX. do XIV. primjenjuju se na zajedničke žigove EU-a u mjeri u kojoj ovim odjeljkom nije drukčije predviđeno.”.

64.

Članak 67. mijenja se kako slijedi:

65.

Članak 69. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 69.

Primjedbe trećih strana

Ako se pismene primjedbe o zajedničkom žigu EU-a podnose Uredu sukladno članku 40., te se primjedbe mogu temeljiti i na određenim razlozima zbog kojih bi se prijava za zajednički žig EU-a trebala odbiti na temelju članka 68.”.

66.

U članku 71. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Pismene primjedbe u skladu s člankom 69. mogu se također dostaviti u odnosu na izmijenjena pravila kojima se uređuje uporaba.”.

67.

U glavu VIII. dodaje se sljedeći odjeljak:

„ODJELJAK 2.

Certifikacijski žigovi EU-a

Članak 74.a

Certifikacijski žigovi EU-a

1.   Certifikacijski žig EU-a jest žig EU-a koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, kvalitetu, ispravnost ili druge karakteristike osim oznake zemljopisnog podrijetla, od proizvoda i usluga koji nisu označeni na taj način.

2.   Svaka fizička ili pravna osoba, uključujući institucije, tijela vlasti i tijela koja podliježu javnom pravu, može podnijeti prijavu za certifikacijske žigove EU-a pod uvjetom da ta osoba ne obavlja posao koji uključuje nabavu proizvoda ili usluga one vrste koja je certificirana.

3.   Glave od I. do VII. te od IX. do XIV. primjenjuju se na certifikacijske žigove EU-a u mjeri u kojoj ovim odjeljkom nije drukčije predviđeno.

Članak 74.b

Pravila kojima se uređuje uporaba certifikacijskog žiga EU-a

1.   Podnositelj prijave za registraciju certifikacijskog žiga EU-a dostavlja pravila kojima se uređuje uporaba certifikacijskog žiga u razdoblju od dva mjeseca od datuma podnošenja.

2.   Pravila kojima se uređuje uporaba utvrđuju osobe ovlaštene za uporabu žiga, obilježja koja se certificiraju žigom, načine na koji tijelo za izdavanje odobrenja treba testirati ta obilježja i nadgledati uporabu žiga. Tim se pravilima također određuju uvjeti uporabe žiga, uključujući sankcije.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pojedinosti koje trebaju sadržavati pravila iz stavka 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.

Članak 74.c

Odbijanje prijave

1.   Osim razloga za odbijanje prijave za registraciju žiga EU-a predviđenih člancima 36. i 37., prijava za registraciju certifikacijskog žiga EU-a odbija se ako nisu ispunjeni uvjeti određeni u člancima 74.a i 74.b ili ako su pravila kojima se uređuje njegova uporaba protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

2.   Prijava za registraciju certifikacijskog žiga EU-a također se odbija ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na karakter ili značenje žiga, osobito ako postoji vjerojatnost da ga se smatra nečim drugim, a ne certifikacijskim žigom.

3.   Prijava se ne odbija ako podnositelj prijave nakon izmjene pravila kojima se uređuje uporaba žiga zadovoljava uvjete iz stavaka 1. i 2.

Članak 74.d

Primjedbe trećih strana

Ako se pismene primjedbe o certifikacijskom žigu EU-a podnose Uredu prema članku 40., te se primjedbe mogu temeljiti i na određenim razlozima zbog kojih bi se prijava za registraciju certifikacijskog žiga EU-a trebala odbiti sukladno članku 74.c.

Članak 74.e

Uporaba certifikacijskog žiga EU-a

Uporaba certifikacijskog žiga EU-a od strane bilo koje osobe koja ga je ovlaštena rabiti u skladu s pravilima kojima se uređuje uporaba iz članka 74.b mora udovoljavati uvjetima ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni drugi uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi u pogledu uporabe žigova EU-a.

Članak 74.f

Izmjena pravila kojima se uređuje uporaba žiga

1.   Nositelj certifikacijskog žiga EU-a mora Uredu podnijeti sva izmijenjena pravila kojima se uređuje uporaba.

2.   Izmjene se ne navode u registru ako pravila kako su izmijenjena ne zadovoljavaju uvjete iz članka 74.b ili ako uključuju neki od razloga za odbijanje iz članka 74.c.

3.   U skladu s člankom 74.d pismene primjedbe mogu se također dostaviti u odnosu na izmijenjena pravila kojima se uređuje uporaba.

4.   Za potrebe ove Uredbe, izmjene pravila kojima se uređuje uporaba stupaju na snagu tek od datuma upisa podatka o izmjeni u registar.

Članak 74.g

Prijenos

Odstupanjem od članka 17. stavka 1., certifikacijski žig EU-a može se prenijeti samo na osobu koja ispunjava zahtjeve iz članka 74.a stavka 2.

Članak 74.h

Osobe koje imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede

1.   Samo nositelj certifikacijskog žiga EU-a ili osoba koju je on posebno ovlastio u tu svrhu imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede.

2.   Nositelj certifikacijskog žiga EU-a ima pravo zahtijevati naknadu u ime osoba ovlaštenih za uporabu žiga ako su pretrpjele štetu kao posljedicu neovlaštene uporabe žiga.

Članak 74.i

Razlozi za opoziv

Osim zbog razloga za opoziv predviđenih u članku 51., prava nositelja certifikacijskog žiga EU-a opozivaju se na temelju zahtjeva podnesenoga Uredu ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede, ako je zadovoljen bilo koji od sljedećih uvjeta:

Članak 74.j

Razlozi za ništavost

Osim razloga za ništavost predviđenih člancima 52. i 53., certifikacijski žig EU-a koji je registriran protivno odredbama članka 74.c proglašava se ništavim na temelju zahtjeva podnesenog Uredu ili na temelju protutužbe u postupku zbog povrede prava, osim ako nositelj žiga izmjenom pravila kojima se uređuje uporaba uspije zadovoljiti uvjete iz članka 74.c.

Članak 74.k

Pretvaranje

Ne dovodeći u pitanje članak 112. stavak 2., zahtjev za pretvaranje certifikacijskog žiga EU-a ili registriranog certifikacijskog žiga EU-a ne provodi se ako se nacionalnim pravom dotične države članice ne predviđa registracija jamstvenih ili certifikacijskih žigova u skladu s člankom 28. Direktive (EU) 2015/2436.”

68.

Članak 75. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 75.

Odluke i priopćenja Ureda

1.   U odlukama Ureda navode se razlozi na kojima se te odluke temelje. Temelje se samo na razlozima ili dokazima o kojima su dotične stranke imale priliku iznijeti svoje očitovanje. Ako se pred Uredom vodi usmena rasprava, odluka se može iznijeti usmeno. Strankama se naknadno uručuje odluka u pisanom obliku.

2.   Svaka odluka, priopćenje ili obavijest Ureda navodi odjel ili odsjek Ureda, kao i ime odgovornog/odgovornih službenika. Njih potpisuje taj službenik ili ti službenici ili, umjesto potpisa, imaju ispisan ili otisnut pečat Ureda. Izvršni direktor može odrediti mogućnost uporabe drugih načina identifikacije odjela ili odsjeka Ureda i imena odgovornog službenika/odgovornih službenika, odnosno identifikacije osim pečatom, ako se odluke, priopćenja ili obavijesti Ureda prenose telefaksom ili nekim drugim tehničkim sredstvima komunikacije.

3.   Odlukama Ureda koje mogu biti predmet žalbe prilaže se pismena uputa u kojoj se navodi da se svaka žalba treba podnijeti Uredu u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o predmetnoj odluci. Uputa o pravnom lijeku također upozorava stranke na odredbe iz članaka 58., 59. i 60. Stranke se ne mogu pozivati na propust Ureda da ih obavijesti o mogućnosti korištenja žalbenog postupka.”.

69.

u članku 76. stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica:

„U postupcima za proglašenje ništavosti pokrenutima na temelju članka 52. Ured ograničava svoje ispitivanje na razloge i argumente koje su podnijele stranke.”.

70.

U članku 77. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje detaljno uređenje za usmeni postupak, uključujući detaljno uređenje za upotrebu jezika u skladu s člankom 119.”.

71.

Članak 78. mijenja se kako slijedi:

72.

Članak 79. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 79.

Dostava obavijesti

1.   Ured po službenoj dužnosti dostavlja svima na koje se to odnosi odluke i pozive te sve obavijesti ili druga priopćenja od kojih se računa određeni vremenski rok, odnosno o kojima sve zainteresirane strane trebaju biti obaviještene na temelju drugih odredaba ove Uredbe ili akata donesenih prema ovoj Uredbi, te akte za koje je dostavu naložio izvršni direktor.

2.   Izvršni direktor može odrediti koji se dokumenti, osim odluka koje imaju predviđen rok za žalbu ili poziv, šalju preporučenom pošiljkom s povratnicom.

3.   Obavijest se može slati na različite načine, uključujući elektroničkim putem. Pojedinosti u vezi sa slanjem obavijesti elektroničkim putem određuje izvršni direktor.

4.   Ako obavijest treba dostaviti javnom objavom, izvršni direktor određuje kako se javna objava provodi te određuje početak jednomjesečnog razdoblja nakon čijeg se isteka smatra da je obavijest uručena.

5.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje detaljno uređenje za obavješćivanje.”.

73.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 79.a

Obavijest o gubitku prava

Ako Ured zaključi da je zbog ove Uredbe ili akata donesenih sukladno ovoj Uredbi došlo do gubitka bilo kojeg prava, bez donošenja odluke bilo koje vrste, Ured to priopćuje dotičnoj osobi u skladu s člankom 79. Ta osoba može zatražiti odluku o tom pitanju u roku od dva mjeseca od dostavljanja priopćenja, ako smatra da je nalaz Ureda netočan. Ured takvu odluku donosi samo u slučaju neslaganja s osobom koja zahtjeva odluku; inače je Ured dužan izmijeniti svoj nalaz i obavijestiti osobu koja zahtijeva odluku.

Članak 79.b

Priopćenja Uredu

1.   Priopćenja upućena Uredu mogu se slati elektroničkim putem. Izvršni direktor određuje opseg i tehničke uvjete pod kojima se ta priopćenja mogu podnositi elektronički.

2.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojima se utvrđuju pravila o sredstvima priopćavanja, uključujući elektronička sredstva komunikacije, kojima se stranke u postupcima koriste pred Uredom i oblici koje Ured treba učiniti dostupnima.

Članak 79.c

Rokovi

1.   Rokovi se određuju u cijelim godinama, mjesecima, tjednima ili danima. Izračunavanje počinje na dan koji slijedi nakon dana kada je nastao relevantni događaj. Rokovi ne smiju biti kraći od jednog mjeseca ni dulji od šest mjeseci.

2.   Izvršni direktor prije početka svake kalendarske godine određuje dane kad Ured nije otvoren za zaprimanje dokumenata ili kada se obična pošta ne dostavlja na lokaciju na kojoj se Ured nalazi.

3.   Izvršni direktor određuje trajanje razdoblja prekida u slučaju općeg prekida dostave pošte u državi članici u kojoj se Ured nalazi ili u slučaju stvarnog prekida, povezanosti Ureda s dopuštenim elektroničkim sredstvima komunikacije.

4.   U slučaju da neki izniman događaj, kao što je prirodna nepogoda ili štrajk, prekine ili poremeti pravilno obavješćivanje od strane stranaka u postupku prema Uredu ili obrnuto, izvršni direktor može odrediti da se za stranke u postupku, koje imaju svoje boravište ili registrirani ured u predmetnoj državi članici ili su imenovale zastupnika sa službenom adresom u predmetnoj državi članici, svi rokovi koji bi inače istekli na datum ili nakon datuma početka takvog događaja koje je odredio predsjednik, produljuju do datuma koji on odredi. Prilikom određivanja tog datuma predsjednik procjenjuje kada iznimni događaj završava. Ako događaj pogađa sjedište Ureda, u takvoj se odluci izvršnog direktora navodi da se primjenjuje s obzirom na sve stranke u postupku.

5.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuju pojedinosti o izračunavanju i trajanju vremenskih ograničenja.

Članak 79.d

Ispravci pogrešaka i očitih propusta

1.   Ured na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jedne od stranaka ispravlja jezične pogreške ili pogreške u prijepisu te očite propuste u svojim odlukama, odnosno tehničke pogreške prilikom registracije žiga ili objave registracije koje mu se mogu pripisati.

2.   Ako ispravak pogrešaka u registraciji žiga ili objavi registracije zatraži nositelj, primjenjuje se članak 48.a mutatis mutandis.

3.   Ured objavljuje ispravke pogrešaka u registraciji žiga i u objavi registracije.”.

74.

Članak 80. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 80.

Opoziv odluka

1.   Ako Ured izvrši upis u registar ili donese odluku koja sadrži očitu pogrešku koja se može pripisati Uredu, on osigurava brisanje upisa iz registra ili opoziv odluke. Ako u postupku sudjeluje samo jedna stranka i kad takav upis ili takva odluka povređuje njezina prava, brisanje iz registra odnosno opoziv nalaže se čak i ako stranka nije uočila pogrešku.

2.   Brisanje iz registra ili opoziv iz stavka 1. nalaže, po službenoj dužnosti ili na zahtjev jedne od stranaka u postupku, odjel koji je izvršio upis u registar ili donio odluku. Brisanje upisa u registar ili opoziv odluke izvršava se u roku od jedne godine od datuma upisa u registar ili datuma donošenja odluke, nakon savjetovanja sa strankama u postupku i svim nositeljima prava na predmetni žig EU-a koji su upisani u registar. Ured vodi evidenciju o tom brisanju ili opozivu.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje postupak za opoziv odluke ili brisanje unosa iz registra.

4.   Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo stranaka na podnošenje žalbe u skladu s člancima 58. i 65. niti mogućnost ispravka pogrešaka i očitih propusta iz članka 79.d. Ako se na odluku Ureda koja sadrži pogrešku podnese žalba, žalbeni postupak postaje nesvrsishodan nakon što Ured opozove svoju odluku sukladno stavku 1. ovog članka. U potonjem slučaju, pristojba za žalbu vraća se podnositelju žalbe.”.

75.

Članak 82. mijenja se kako slijedi:

76.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 82.a

Prekid postupka

1.   Postupak pred Uredom prekida se:

2.   Postupak pred Uredom nastavlja se čim je utvrđen identitet osobe ovlaštene za njegov nastavak.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje detaljno uređenje za nastavak postupka pred Uredom.”.

77.

Članak 83. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 83.

Upućivanje na opća načela

Ako ova Uredba ili akti doneseni u skladu s ovom Uredbom ne sadržavaju neke odredbe o postupku, Ured uzima u obzir načela postupovnog prava koja su općepriznata u državama članicama.”.

78.

Članak 85. mijenja se kako slijedi:

79.

U članku 86. stavku 2. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Svaka država članica imenuje jedno tijelo odgovorno za potvrdu vjerodostojnosti odluke iz stavka 1. i dostavlja svoje podatke za kontakt Uredu, Sudu Europske unije i Komisiji. To tijelo uz odluku prilaže nalog za izvršenje odluke s potvrdom vjerodostojnosti odluke kao jedinom formalnosti.”.

80.

Članak 87. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 87.

Registar žigova EU-a

1.   Ured vodi registar žigova EU-a i održava ga ažuriranim.

2.   Registar sadrži sljedeće unose koji se odnose na prijave i registracije žiga EU-a:

3.   Registar također sadrži sljedeće unose, pri čemu se svakom unosu dodaje datum upisa:

4.   Izvršni direktor može odrediti da u registar treba upisati i druge podatke osim onih navedenih u stavcima 2. i 3.ovog članka, podložno članku 123. stavku 4.

5.   Registar se može voditi u elektroničkom obliku. Ured prikuplja, organizira, objavljuje i pohranjuje podatke iz stavaka 2. i 3., uključujući osobne podatke, u svrhe utvrđene u stavku 9. Ured omogućuje da registar bude lako dostupan za uvid javnosti.

6.   Nositelj žiga EU-a obavješćuje se o svakoj promjeni u registru.

7.   Ured, na zahtjev i nakon plaćanja pristojbe, izdaje ovjerene ili neovjerene izvatke iz registra.

8.   Podataka koji se odnose na unose određene u stavcima 2. i 3., uključujući osobne podatke, obrađuju se u svrhu:

9.   Svi podaci, uključujući osobne podatke, koji se odnose na unose u stavcima 2. i 3. smatraju se podacima od javnog interesa i može im pristupiti bilo koja treća strana. Radi pravne sigurnosti unosi u registru vode se na neodređeno vrijeme.”.

81.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 87.a

Baza podataka

1.   Pored obveze vođenja registra u smislu članka 87., Ured prikuplja i pohranjuje u elektroničku bazu podataka sve pojedinosti koje pruže podnositelji prijava ili bilo koja druga stranka u postupku u skladu s ovom Uredbom ili aktima donesenima u skladu s njome.

2.   Elektronička baza podataka može uključivati osobne podatke, osim onih koje sadrži registar u skladu s člankom 87., u mjeri u kojoj su takve pojedinosti propisane ovom Uredbom ili aktima donesenima u skladu s njome. Prikupljanje, pohrana i obrada takvih podataka služi u svrhu:

3.   Izvršni direktor određuje uvjete pristupa elektroničkoj bazi podataka i način na koji se sadržaj, osim osobnih podataka iz stavka 2. ovog članka, no uključujući podatke navedene u članku 87., može staviti na raspolaganje u strojno čitljivom obliku, uključujući naknade za taj pristup.

4.   Pristup osobnim podacima iz stavka 2. ograničen je i ti podaci nisu javno dostupni osim ako je dotična stranka dala svoj izričiti pristanak.

5.   Svi se podaci čuvaju na neograničeno razdoblje. Međutim, dotična stranka može zatražiti uklanjanje bilo kojih osobnih podataka iz baze podataka nakon 18 mjeseci od isteka žiga ili okončanja relevantnog postupka inter partes. Dotična stranka ima pravo dobiti ispravak netočnih ili pogrešnih podataka u bilo kojem trenutku.

Članak 87.b

Internetski pristup odlukama

1.   Odluke Ureda dostupne su na internetu radi informiranja i konzultiranja javnosti u interesu transparentnosti i predvidljivosti. Svaka stranka u postupku koji je doveo do donošenja odluke može zatražiti uklanjanje svih osobnih podataka uključenih u odluku.

2.   Ured može omogućiti internetski pristup presudama nacionalnih sudova i sudova Unije koje se odnose na njegove zadaće kako bi se podigla javna svijest o pitanjima intelektualnog vlasništva i promicala konvergencija praksi. Ured poštuje uvjete prve objave s obzirom na osobne podatke.”.

82.

Članak 88. mijenja se kako slijedi:

83.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 88.a

Pohrana spisa

1.   Ured vodi spise svakog postupka u vezi s prijavom žiga EU-a ili registracijom žiga EU-a. Izvršni direktor određuje oblik u kojem se ti spisi vode.

2.   Ako se spisi pohranjuju u elektroničkom obliku, elektronički spisi, ili njihove sigurnosne kopije, pohranjuju se na neograničeno razdoblje. Izvorni dokumenti koje su podnijele stranke u postupku, i koji čine temelj takvog elektroničkog spisa, uklanjaju se, nakon što ih Ured zaprimi, u određenom roku koji određuje izvršni direktor.

3.   Ako se spisi ili dijelovi spisa pohranjuju u nekom drugom obliku osim elektroničkog, dokumenti ili dokazi koji sačinjavaju dio takvog spisa pohranjuju se na najmanje pet godina od kraja godine u kojoj je prijava odbijena ili povučena ili se smatra povučenom, u kojoj registracija žiga EU-a u potpunosti ističe sukladno članku 47., u kojoj se registrira potpuno odricanje od žiga EU-a u skladu s člankom 50., ili je žig EU-a u cijelosti izbrisan iz registra sukladno članku 57. stavku 6. odnosno članku 100. stavku 6.”.

84.

Članak 89. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 89.

Periodičke publikacije

1.   Ured periodički objavljuje:

Objave iz prvog podstavka točaka (a) i (b) mogu se izvršiti elektroničkim putem.

2.   Izvršni direktor treba odrediti na koji se način i koliko često objavljuje Glasnik žigova Europske unije.

3.   Službeni list Ureda objavljuje se na jezicima Ureda. Međutim, izvršni direktor može odrediti da se određene stavke objavljuju u Službenom listu Ureda na službenim jezicima Unije.

4.   Komisija donosi provedbene akte koji se odnose na:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

85.

Članak 90. mijenja se kako slijedi:

86.

U članku 92. stavci od 2. do 4. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje ovaj članak stavak 3. drugu rečenicu, fizičke ili pravne osobe koje u Uniji nemaju ni prebivalište ni glavno mjesto poslovanja niti stvarni i djelatni industrijski ili trgovački poslovni nastan u Europskom gospodarskom prostoru pred Uredom predstavlja zastupnik u skladu s člankom 93. stavkom 1. u svim postupcima koji su predviđeni ovom Uredbom, osim u podnošenju prijave žiga EU-a.

3.   Fizičke ili pravne osobe koje u Europskom gospodarskom prostoru imaju domicil ili glavno mjesto poslovanja ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište može pred Uredom zastupati zaposlenik. Zaposlenik pravne osobe na koju se primjenjuje ovaj stavak može zastupati i druge pravne osobe koje su gospodarski povezane s prvom pravnom osobom, pa čak i ako te druge pravne osobe nemaju domicil ili glavno mjesto poslovanja ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište u Europskom gospodarskom prostoru. Zaposlenici koji zastupaju osobe, u smislu ovog stavka, na zahtjev Ureda ili, prema potrebi, na zahtjev stranke u postupku, podnose mu potpisano ovlaštenje koje se ulaže u spis.

4.   Ako postoji više od jednog podnositelja prijave ili više trećih strana koje zajedno djeluju, imenuje se zajednički zastupnik.”.

87.

Članak 93. mijenja se kako slijedi:

88.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 93.a

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 163.a kojim se utvrđuje sljedeće:

89.

U glavi X. naslov odjeljka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Primjena pravila Unije o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima”.

90.

Članak 94. mijenja se kako slijedi:

91.

U članku 96. točki (c) riječi „članka 9. stavka 3., druge rečenice” zamjenjuju se riječima „članka 9.b stavka 2.”.

92.

U članku 99. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   U postupcima povodom tužbe iz članka 96. točaka (a) i (c), prigovor u odnosu na opoziv žiga EU-a koji je podnesen drukčije nego protutužbom dopušten je ako se tuženik pozove na to da bi žig EU-a mogao opozvati zbog nedostatka stvarne uporabe u vrijeme pokretanja postupka povodom tužbe zbog povrede.”.

93.

Članak 100. mijenja se kako slijedi:

94.

U članku 101. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U svim pitanjima žiga koja nisu obuhvaćena ovom Uredbom, mjerodavan sud za žigove EU-a primjenjuje primjenjivo nacionalno pravo.”.

95.

U članku 102., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Sud za žigove EU-a može osim toga primijeniti i mjere ili naloge dostupne u okviru primjenjivog zakona za koje smatra da su prikladni u okolnostima slučaja.”.

96.

Naslov „Odjeljak 4. Prijelazna odredba” i članak 108. brišu se.

97.

Članak 113. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 113.

Podnošenje, objava i prosljeđivanje zahtjeva za pretvaranje

1.   Zahtjev za pretvaranje podnosi se Uredu unutar relevantnog razdoblja u skladu s člankom 112. stavcima 4., 5. ili 6. i uključuje naznaku razlogâ za pretvaranje u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (a) ili (b), država članica u odnosu na koje se zahtijeva pretvaranje te proizvoda i usluga na koje se pretvaranje odnosi. Ako se pretvaranje zahtijeva nakon neuspjelog produljenja registracije, rok od tri mjeseca predviđen u članku 112. stavku 5. počinje teći na dan nakon zadnjeg dana na koji se zahtjev za produljenje može podnijeti na temelju članka 47. stavka 3. Zahtjev za pretvaranje smatra se podnesenim tek nakon plaćanja pristojbe za pretvaranje.

2.   Ako se zahtjev za pretvaranje odnosi na prijavu žiga EU-a koja je već objavljenja ili se zahtjev za pretvaranje odnosi na žig EU-a, zaprimanje svakog takvog zahtjeva bilježi se u registru i zahtjev za pretvaranje se objavljuje.

3.   Ured provjerava ispunjava li zatraženo pretvaranje uvjete iz ove Uredbe, posebno uvjete iz članka 112. stavaka 1., 2., 4., 5. i 6. i stavka 1. ovog članka, zajedno s formalnim uvjetima utvrđenima provedbenim aktom donesenim u skladu sa stavkom 6. ovog članka. Ako uvjeti za zahtjev nisu ispunjeni, Ured obavještava podnositelja o nedostacima. Ako nedostaci nisu otklonjeni u roku koji treba odrediti Ured, Ured odbija zahtjev za pretvaranje. Ako se primjenjuje članak 112. stavak 2., Ured odbacuje zahtjev za pretvaranje kao neprihvatljiv samo s obzirom na one države članice za koje je pretvaranje isključeno prema toj odredbi. Ako naknada za pretvaranje nije plaćena u odgovarajućem roku od tri mjeseca u skladu s člankom 112. stavcima 4., 5. ili 6., Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva da se smatra da zahtjev za pretvaranje nije podnesen.

4.   Ako je Ured ili sud za žigove EU-a odbio prijavu za žig EU-a ili proglasio žig EU-a ništavim iz apsolutnih razloga pozivanjem na jezik države članice, pretvaranje se isključuje prema članku 112. stavku 2. za sve države članice u kojima je taj jezik jedan od službenih jezika. Ako je Ured ili sud za žigove EU-a odbio prijavu za žig EU-a ili proglasio žig EU-a ništavim iz apsolutnih razloga za koje se smatra da se primjenjuju u cijeloj Uniji ili na račun ranijeg žiga EU-a ili drugog prava industrijskog vlasništva Unije, pretvaranje se isključuje prema članku 112. stavku 2. za sve države članice.

5.   Ako zahtjev za pretvaranje ispunjava zahtjeve iz stavka 3. ovog članka, Ured prosljeđuje zahtjev za pretvaranje i podatke iz članka 84. stavka 2. središnjim uredima država članica za industrijsko vlasništvo, među ostalim Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo, za koje je zahtjev utvrđen kao prihvatljiv. Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva o datumu prosljeđivanja.

6.   Komisija donosi provedbene akte koji se odnose na:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

98.

U članku 114. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Prijava žiga EU-a ili žig EU-a koji je proslijeđen u skladu s člankom 113. ne podliježu formalnim zahtjevima nacionalnog prava koji se razlikuju od onih predviđenih ovom Uredbom ili aktima donesenima na temelju ove Uredbom ili od onih koji su njima dodani.”.

99.

U članku 115. stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Ured je agencija Unije.”.

100.

U članku 116. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., Ured može angažirati upućene nacionalne stručnjake ili drugo osoblje koje nije zaposleno u Uredu. Upravljački odbor donosi odluku kojom se utvrđuju pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Ured.”.

101.

U članku 117. riječi „Na Ured se primjenjuje” zamjenjuju se riječima „Na Ured i njegovo osoblje primjenjuje se”.

102.

Članak 119. mijenja se kako slijedi:

103.

U članku 120. stavku 1. riječi „Provedbenom uredbom” zamjenjuju se riječima „aktom donesenim u skladu s ovom Uredbom”.

104.

Članak 122. briše se.

105.

Članak 123. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 123.

Transparentnost

1.   Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (17) primjenjuje se na dokumente Ureda.

2.   Upravljački odbor usvaja detaljna pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

3.   Odluke koje Ured donese u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu se osporavati putem Europskog ombudsmana ili biti predmetom postupka pred Sudom Europske unije, u skladu s uvjetima iz članaka 228. odnosno 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

4.   Obrada osobnih podataka koju provodi Ured podliježe Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(17)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.)."

(18)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”."

106.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 123.a

Sigurnosna pravila za zaštitu klasificiranih i osjetljivih neklasificiranih podataka

Ured primjenjuje sigurnosna načela sadržana u sigurnosnim pravilima Komisije za zaštitu klasificiranih podataka Europske unije (EUCI) i osjetljivih neklasificiranih podataka, kako je utvrđeno u odlukama Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (19) i 2015/444 (20). Sigurnosnim načelima obuhvaćena je, između ostalog, primjena odredbi za razmjenu, obradu i čuvanje takvih podataka.

(19)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.)."

(20)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).”."

107.

U glavu XII. umeće se sljedeći odjeljak:

„ODJELJAK 1.a

Zadaće Ureda i suradnja radi promicanja konvergencije

Članak 123.b

Zadaće Ureda

1.   Ured ima sljedeće zadaće:

2.   Ured surađuje s ustanovama, tijelima vlasti, tijelima, uredima za industrijsko vlasništvo, međunarodnim i nevladinim organizacijama u odnosu na zadaće koje su mu povjerene stavkom 1.

3.   Ured može strankama ponuditi dobrovoljne usluge posredovanja za potrebe postizanja prijateljskog rješenja.

Članak 123.c

Suradnja radi promicanja konvergencije praksi i alata

1.   Ured i središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo međusobno dobrovoljno surađuju radi promicanja konvergencije praksi i alata u području žigova i dizajna.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ta suradnja posebno obuhvaća sljedeća područja djelatnosti:

2.   Na temelju prijedloga izvršnog direktora Upravljački odbor definira i koordinira projekte koji su u interesu Unije i država članica u odnosu na područja iz stavaka 1. i 6., i poziva središnje urede za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo da sudjeluju u tim projektima.

Definicija projekta sadrži specifične obveze i odgovornosti svakog ureda za industrijsko vlasništvo države članice koji sudjeluje, Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo i Ureda. Ured će se savjetovati sa zastupnicima korisnika osobito u fazama definiranja projekata i procjenjivanja njihovih rezultata.

3.   Središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo mogu povući, ograničiti ili privremeno suspendirati svoju suradnju na projektima iz stavka 2. prvog podstavka.

Kada se koriste mogućnostima predviđenima u prvom podstavku, središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo dostavljaju Uredu pismenu izjavu u kojoj objašnjavaju razloge svoje odluke.

4.   Nakon što su se obvezali na sudjelovanje u određenim projektima, središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo, ne dovodeći u pitanje stavak 3., učinkovito sudjeluju u projektima iz stavka 2. kako bi osigurali njihov razvoj, funkcioniranje, interoperabilnost i ažuriranje.

5.   Ured pruža financijsku potporu projektima iz stavka 2. u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se osiguralo, za potrebe stavka 4., učinkovito sudjelovanje središnjih ureda za industrijsko vlasništvo država članica i Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo u tim projektima. Ta financijska potpora može biti u obliku biti bespovratnih sredstava i doprinosa u naravi. Ukupan iznos financiranja ne premašuje 15 % godišnjeg prihoda Ureda. Korisnici bespovratnih sredstava jesu središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo. Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti bez poziva za dostavu prijedloga u skladu s financijskim pravilima primjenjivima na Ured i s načelima postupaka dodjele bespovratnih sredstava sadržanima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (24) te u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1268/2012 (25).

6.   Ured i relevantna nadležna tijela država članica dobrovoljno međusobno surađuju na promicanju podizanja svijesti o sustavu žigova i borbi protiv krivotvorenja. Takva suradnja uključuje projekte koji su posebno usmjereni na provedbu uspostavljenih standarda i prakse, kao i na organiziranje obrazovnih aktivnosti i aktivnosti osposobljavanja. Financijska potpora za te projekte dio je ukupnog iznosa financiranja iz stavka 5. Stavci od 2. do 5. primjenjuju se mutatis mutandis.

(21)  Uredba Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL L 3, 5.1.2002., str. 1.)."

(22)  Uredba (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. travnja 2012. o povjeravanju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) zadaća u vezi s provedbom prava intelektualnog vlasništva, uključujući i okupljanje predstavnika javnog i privatnog sektora u okviru Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva Tekst značajan za EGP (SL L 129, 16.5.2012., str. 1.)."

(23)  Direktiva 2012/28/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o određenim dozvoljenim korištenjima djela siročadi (SL L 299, 27.10.2012., str. 5.)."

(24)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.)."

(25)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).”."

108.

U glavi XII. odjeljci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„ODJELJAK 2.

Upravljački odbor

Članak 124.

Funkcije Upravljačkog odbora

1.   Ne dovodeći u pitanje funkcije Odbora za proračun iz odjeljka 5., Upravljački odbor ima sljedeće funkcije:

2.   Upravljački odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju i člankom 142. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika donosi odluku, na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, kojom se navedene ovlasti tijela nadležnog za imenovanja delegiraju izvršnom direktoru i utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti tijela nadležnog za imenovanja može suspendirati.

Izvršni direktor ima pravo na daljnje delegiranje tih ovlasti.

Upravljački odbor može u iznimnim okolnostima odlukom privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela nadležnog za imenovanja na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor delegirao dalje te ih izvršavati sam ili ih delegirati jednom od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor.

Članak 125.

Sastav Upravljačkog odbora

1.   Upravljački odbor čini jedan predstavnik svake države članice i dva predstavnika Komisije i jedan predstavnik Europskog parlamenta, te njihovi zamjenici.

2.   Članovima Upravljačkog odbora mogu, u skladu s poslovnikom, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

Članak 126.

Predsjednik Upravljačkog odbora

1.   Upravljački odbor bira predsjednika i zamjenika predsjednika iz redova svojih članova. Zamjenik predsjednika po službenoj dužnosti zamjenjuje predsjednika kada je on spriječen obavljati svoju dužnost.

2.   Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri godine. Mandat se može jedanput obnoviti. No ako njihovo članstvo u Upravljačkom odboru prestane u bilo kojem trenutku trajanja njihova mandata, njihov mandat također automatski prestaje toga datuma.

Članak 127.

Sastanci

1.   Sastanke Upravljačkog odbora saziva njegov predsjednik.

2.   Izvršni direktor sudjeluje u raspravama, osim ako Upravljački odbor odluči drukčije.

3.   Upravljački odbor održava redoviti sastanak najmanje jedanput godišnje. Osim toga, on se sastaje na inicijativu svojeg predsjednika ili na zahtjev Komisije ili na zahtjev jedne trećine država članica.

4.   Upravljački odbor donosi Poslovnik.

5.   Upravljački odbor donosi svoje odluke apsolutnom većinom glasova svojih članova. Međutim, dvotrećinska većina glasova njegovih članova potrebna je za odluke koje je Upravljački odbor ovlašten donositi prema članku 124. stavku 1. točkama (a) i (b), članku 126. stavku 1. i članku 129. stavcima 2. i 4. U oba slučaja svaki član ima jedan glas.

6.   Upravljački odbor može na svoje sastanke pozvati promatrače.

7.   Ured osigurava tajništvo za Upravljački odbor.

ODJELJAK 3.

Izvršni direktor

Članak 128.

Funkcije izvršnog direktora

1.   Uredom upravlja izvršni direktor. Izvršni direktor odgovara Upravljačkom odboru.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, Upravljačkog odbora i Odbora za proračun, izvršni direktor je neovisan u obavljanju svojih dužnosti i ne traži niti prima upute od vlade ni od bilo kojeg drugog tijela.

3.   Izvršni direktor pravni je zastupnik Ureda.

4.   Izvršni direktor posebno ima sljedeće funkcije, koje može delegirati:

5.   Izvršnom direktoru u radu pomaže jedan zamjenik izvršnog direktora ili više njih. Ako je izvršni direktor odsutan ili spriječen obavljati svoje dužnosti, zamjenjuje ga zamjenik izvršnog direktora ili jedan od zamjenika izvršnog direktora u skladu s postupkom koji određuje Upravljački odbor.

Članak 129.

Imenovanje i razrješavanje dužnosti izvršnog direktora te produljivanje mandata

1.   Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni djelatnik Ureda u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Izvršnog direktora imenuje Vijeće običnom većinom, između kandidata s popisa koji je predložio Upravljački odbor, nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira. Kandidat kojega je odabrao Upravljački odbor može prije imenovanja biti pozvan pred bilo koji nadležni odbor Europskog parlamenta radi davanja izjave i odgovaranja na pitanja članova tog odbora. Za potrebe sklapanja ugovora s izvršnim direktorom, Ured zastupa predsjednik Upravljačkog odbora.

Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Vijeća koje djeluje na prijedlog Upravljačkog odbora.

3.   Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja tog razdoblja Upravljački odbor provodi ocjenjivanje koje uzima u obzir vrednovanje rada izvršnog direktora te buduće zadatke i izazove Ureda.

4.   Uzimajući u obzir ocjenu iz stavka 3., Vijeće može produljiti mandat izvršnog direktora jedanput, za najviše pet godina.

5.   Izvršni direktor kojem je produžen mandat na kraju ukupnog mandata ne smije ponovo sudjelovati u postupku odabira za isti položaj.

6.   Zamjenik izvršnog direktora ili zamjenici izvršnih direktora imenuju se ili razrješavaju dužnosti kako je predviđeno u stavku 2. nakon savjetovanja s izvršnim direktorom i, po potrebi, izabranim izvršnim direktorom. Mandat zamjenika izvršnoga direktora traje pet godina. Vijeće ga može produljiti jednom na najviše pet godina, nakon savjetovanja s izvršnim direktorom.”.

109.

Članak 130. mijenja se kako slijedi:

110.

U članku 131. upućivanje „u člancima 36., 37. i 68.” zamjenjuje se upućivanjem „u člancima 36., 37., 68. i 74.c”.

111.

U članku 132. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

112.

Članak 133. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 133.

Odjel zadužen za registar

1.   Odjel zadužen za registar odgovoran je za donošenje odluka u vezi s unosima u registar.

2.   Također je nadležan za vođenje popisa ovlaštenih zastupnika iz članka 93. stavka 2.

3.   U odjelu odlučuje jedan član.”.

113.

Članak 134. mijenja se kako slijedi:

114.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 134.a

Opća nadležnost

Odluke koje se zahtijevaju prema ovoj Uredbi, a koje nisu u nadležnosti ispitivača, Odjela za prigovore, Odjela za poništaje ili odjela zaduženog za registar, donosi službenik ili jedinica koje je izvršni direktor imenovao u tu svrhu.”.

115.

Članak 135. mijenja se kako slijedi:

116.

Članak 136. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 136.

Neovisnost članova žalbenih vijeća

1.   Predsjednik žalbenih vijeća i predsjedatelji vijećâ imenuju se na mandat od pet godina u skladu s postupkom iz članka 129. za imenovanje izvršnog direktora. Tijekom navedenog mandata oni ne smiju biti razriješeni dužnosti, osim ako za to postoje ozbiljni razlozi te ako Sud, na zahtjev institucije koja ih je imenovala, donese odgovarajuću odluku.

2.   Mandat predsjednika žalbenih vijeća može se produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do dobi za umirovljenje ako ta dob nastupi tijekom novog mandata, nakon što Upravljački odbor pozitivno ocijeni njegov rad.

3.   Mandat predsjedateljâ vijećâ može se produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do dobi za umirovljenje ako ta dob nastupi tijekom novog mandata, nakon što Upravljački odbor pozitivno ocijeni njihov rad, a nakon savjetovanja s predsjednikom žalbenih vijeća.

4.   Predsjednik žalbenih vijeća obnaša sljedeće upravljačke i organizacijske funkcije:

Predsjednik žalbenih vijeća predsjeda Velikim vijećem.

5.   Članove žalbenih vijeća imenuje Upravljački odbor na mandat od pet godina. Njihov se mandat može produljiti jedanput za daljnje razdoblje od pet godina ili do dobi za umirovljenje ako ta dob nastupi tijekom novog mandata, nakon što Upravljački odbor pozitivno ocijeni njihov rad, a nakon savjetovanja s predsjednikom žalbenih vijeća.

6.   Članovi žalbenih vijeća ne smiju biti razriješeni dužnosti osim ako za to postoje ozbiljni razlozi te ako Sud donese takvu odluku, nakon što mu je slučaj uputio Upravljački odbor na prijedlog predsjednika žalbenih vijeća, a nakon savjetovanja s predsjedateljem Vijeća kojemu dotični član pripada.

7.   Predsjednik žalbenih vijeća te predsjedatelji i članovi žalbenih vijeća neovisni su. Prilikom donošenja odluka oni nisu obvezni pridržavati se nikakvih uputa.

8.   Odluke Velikog vijeća o žalbama ili mišljenjima o pravnim pitanjima koje mu upućuje izvršni direktor u skladu s člankom 135. obvezujuće su za tijela Ureda nadležna za odlučivanje iz članka 130.

9.   Predsjednik žalbenih vijeća te predsjedatelji i članovi žalbenih vijeća ne smiju biti ispitivači ni članovi Odjela za prigovore, odjela zaduženog za registar ili Odjela za poništaje.”.

117.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 136.a

Predsjedništvo žalbenih vijeća i Velikog vijeća

1.   Predsjedništvo se sastoji od predsjednika žalbenih vijeća koji njime predsjeda, predsjedateljâ vijećâ i članova vijeća koje među sobom svake kalendarske godine biraju svi članovi vijeća, osim predsjednika žalbenih vijeća i predsjedateljâ vijeća. Broj tako izabranih članova čini četvrtinu članova vijeća, osim predsjednika žalbenih vijeća i predsjedateljâ vijeća, a taj se broj prema potrebi zaokružuje na više.

2.   Veliko vijeće iz članka 135. stavka 2. sastoji se od devet članova uključujući predsjednika žalbenih vijeća, predsjedatelje vijećâ, izvjestitelja određenog prije upućivanja na Veliko vijeće, ako je primjenjivo, i članove koji su rotacijom odabrani s popisa imena svih članova žalbenih vijeća, osim predsjednika žalbenih vijeća i predsjedateljâ vijećâ.”.

118.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 136.b

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a u kojem se utvrđuju pojedinosti u vezi s organizacijom žalbenih vijeća, među ostalim u vezi s uspostavom predsjedništva i njegovom ulogom, sastavom Velikog vijeća i pravilima o upućivanju na njega te uvjetima pod kojima odluke treba donositi jedan član u skladu s člankom 135. stavcima 2. i 5.”.

119.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 137.a

Centar za posredovanje

1.   Za potrebe članka 123.b stavka 3., Ured može uspostaviti Centar za posredovanje (‚Centar’).

2.   Svaka fizička ili pravna osoba može se koristiti uslugama Centra na dobrovoljnoj osnovi s ciljem postizanja prijateljskog rješavanja svojih sporova, na temelju ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 6/2002 putem uzajamnog dogovora.

3.   Stranke pristupaju posredovanju putem zajedničkog zahtjeva. Zahtjev se smatra podnesenim tek nakon plaćanja odgovarajuće naknade. Izvršni direktor određuje iznos koji će biti naplaćen u skladu s člankom 144. stavkom 1.

4.   U slučaju sporova koji se odnose na postupak koji je u tijeku pred Odjelom za prigovore, Odjelom za poništaje ili pred žalbenim vijećima Ureda zajednički zahtjev za posredovanje može se predati u bilo koje vrijeme nakon podnošenja prigovora, zahtjeva za opoziv ili zahtjeva za proglašenje ništavosti ili žalbe protiv odluka Odjela za prigovor ili Odjela za poništaje.

5.   Ti se postupci suspendiraju, a rokovi, osim roka za plaćanje primjenjive pristojbe, prestaju teći od datuma podnošenja zajedničkog zahtjeva za posredovanje. Rokovi nastavljaju teći od dana kada se postupci nastavljaju.

6.   Stranke se pozivaju da s popisa iz stavka 12. zajedno imenuju posrednika koji je izjavio da vlada jezikom dotičnog posredovanja. Ako stranke ne imenuju posrednika u roku od 20 dana od poziva da to učine, smatra se da posredovanje nije uspjelo.

7.   Stranke zajedno s posrednikom dogovaraju detaljno uređenje za posredovanje u sporazumu o posredovanju.

8.   Posrednik zaključuje postupak posredovanja čim stranke postignu sporazum ili jedna od stranaka izjavi da želi okončati posredovanje ili kada posrednik utvrdi da stranke nisu uspjele postići takav sporazum.

9.   Posrednik obavješćuje stranke kao i relevantno tijelo Ureda odmah po zaključenju postupka posredovanja.

10.   Rasprave i pregovori vođeni u okviru posredovanja povjerljivi su za sve osobe koje sudjeluju u posredovanju, posebno za posrednika, stranke i njihove zastupnike. Svi dokumenti i informacije dostavljeni tijekom posredovanja čuvaju se odvojeno od spisa bilo kojeg drugog postupka pred Uredom i ne smiju biti dijelom takvog spisa.

11.   Posredovanje se provodi na jednom od službenih jezika EU-a koji trebaju dogovoriti stranke. Ako se posredovanje odnosi na sporove koji se vode pred Uredom, posredovanje se provodi na jeziku postupaka Ureda, osim ako se stranke dogovore drugačije.

12.   Ured sastavlja popis posrednika koji podupiru stranke pri rješavanju sporova. Posrednici moraju biti neovisni i imati relevantne kompetencije i iskustva. Na popisu se mogu nalaziti i posrednici zaposleni u Uredu i oni koji nisu u njemu zaposleni.

13.   Posrednici moraju biti nepristrani u obavljanju svojih dužnosti te nakon svog imenovanja prijavljuju svaki stvarni ili mogući sukob interesa. Članovi tijelâ Ureda koja donose odluke navedeni u članku 130. ne sudjeluju u posredovanju koje se tiče predmeta:

14.   Posrednici ne smiju sudjelovati u postupcima koji su nastavljeni zbog neuspjelog posredovanja kao članovi tijelâ Ureda koja donose odluke iz članka 130.

15.   Ured može surađivati s drugim priznatim nacionalnim ili međunarodnim tijelima koja se bave posredovanjem.”.

120.

Članak 138. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 138.

Odbor za proračun

1.   Odbor za proračun ima funkcije koje su mu dodijeljene u ovom odjeljku.

2.   Članci 125. i 126., članak 127. stavci od 1. do 4. i stavak 5. u mjeri u kojoj se taj stavak odnosi na izbor predsjednika i zamjenika predsjednika, stavci 6. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis na Odbor za proračun.

3.   Odbor za proračun donosi svoje odluke apsolutnom većinom glasova svojih članova. Međutim, za odluke koje je Odbor za proračun ovlašten donositi u skladu s člankom 140. stavkom 3. i člankom 143. potrebna je dvotrećinska većina glasova njegovih članova. U oba slučaja svaki član ima jedan glas.”.

121.

Članak 139. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 139.

Proračun

1.   Procjene svih prihoda i rashoda Ureda moraju biti sadržane i iskazane u proračunu Ureda za svaku financijsku godinu. Svaka se financijska godina podudara s kalendarskom godinom.

2.   Prihodi i rashodi iskazani u proračunu moraju biti uravnoteženi.

3.   Prihodi se, ne dovodeći u pitanje ostale vrste dohodaka, sastoje od sveukupnih pristojbi koje se uplaćuju sukladno Prilogu -I. ovoj Uredbi, sveukupnih pristojbi koje se plaćaju sukladno Uredbi (EZ) br. 6/2002, sveukupnih pristojbi koje se plaćaju, sukladno Madridskom protokolu, iz članka 145. ove Uredbe, za međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Unija i drugih plaćanja izvršenih prema ugovornim stranama Madridskog protokola, sveukupnih pristojbi koje se plaćaju, sukladno Ženevskom aktu, iz članka 106.c Uredbe (EZ) br. 6/2002, za međunarodnu registraciju u kojoj je navedena Unija i drugih plaćanja izvršenih prema ugovornim stranama Ženevskog akta te, u mjeri u kojoj je to potrebno, i od subvencije upisane pod posebnom stavkom Odjeljka o Komisiji općeg proračuna Unije.

4.   Svake godine Ured nadoknađuje troškove središnjih ureda za industrijsko vlasništvo država članica, Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo i svakog relevantnog tijela koje imenuje država članica na temelju specifičnih zadaća koje oni izvršavaju kao funkcionalni dijelovi sustava žiga EU-a u kontekstu sljedećih usluga i postupaka:

5.   Sveukupna nadoknada troškova iz stavka 4. odgovara 5 % godišnjeg prihoda Ureda. Ne dovodeći u pitanje treći podstavak ovog stavka, na prijedlog Ureda i nakon savjetovanja s Odborom za proračun, Upravljački odbor određuje princip raspodjele na temelju sljedećih pravičnih, nepristranih i relevantnih pokazatelja:

Za potrebe opravdanja troškova iz stavka 4., države članice Uredu do 31. ožujka svake godine dostavljaju statističke podatke kojima se dokazuju brojke navedene u ovom stavku prvom podstavku točkama od (a) do (d) za prethodnu godinu, koji moraju biti uključeni u prijedlog koji se treba podnijeti Upravljačkom odboru.

Na temelju pravičnosti smatra se da troškovi tijelâ iz stavka 4. u svakoj državi članici odgovaraju najmanje 2 % ukupne nadoknade utvrđene ovim stavkom.

6.   Obveza Ureda da nadoknadi troškove iz stavka 4. koji su nastali određene godine primjenjuje se samo u mjeri u kojoj u toj godini nije došlo do proračunskog manjka.

7.   U slučaju proračunskog viška i ne dovodeći u pitanje stavak 10., na prijedlog Ureda i nakon savjetovanja s Odborom za proračun, Upravljački odbor može povisiti postotak utvrđen u stavku 5. na najviše 10 % godišnjeg prihoda Ureda.

8.   Ne dovodeći u pitanje stavke od 4. do 7. te stavak 10. ovog članka i članke 123.b i 123.c, ako se tijekom pet uzastopnih godina ostvari značajan višak, Ured za proračun na prijedlog Ureda i u skladu s godišnjim programom rada i višegodišnjim strateškim programom iz članka 124. stavka 1. točaka (a) i (b) odlučuje dvotrećinskom većinom o prijenosu u proračun Unije viška ostvarenog od 23. ožujka 2016.

9.   Ured o svojem financijskom stanju dvaput godišnje priprema izvješće za Europski parlament, Vijeće i Komisiju, između ostalog o financijskim operacijama iz članka 123.c stavaka 5. i 6. i članka 139. stavaka 5. i 7. Na temelju tog izvješća Komisija preispituje financijsku situaciju Ureda.

10.   Ured osigurava financijsku rezervu kojom se pokriva jedna godina njegovih operativnih rashoda kako bi se osigurao kontinuitet njegovog poslovanja i izvršavanje njegovih zadaća.”.

122.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 141.a

Borba protiv prijevara

1.   Radi lakše borbe protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti navedenih u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (26), Ured pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Ureda na temelju predloška iz Priloga tome Sporazumu.

2.   Europski revizorski sud ima ovlasti revizije, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su od Ureda primili sredstva Unije.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 te Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (27) radi utvrđivanja je li bila riječ o prijevari, korupciji ili bilo kojoj drugoj ilegalnoj aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji financira Ured.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke Ureda o bespovratnim sredstvima sadržavaju odredbe kojima se Europskom revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

5.   Odbor za proračun donosi strategiju borbe protiv prijevare koja je razmjerna rizicima od prijevare uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje će se provoditi.

(26)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248 18.9.2013., str. 1.)."

(27)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292 15.11.1996., str. 2).”."

123.

Članak 144. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 144.

Pristojbe i naknade i datum dospijeća

1.   Izvršni direktor određuje iznos naknade za svaku uslugu koju pruža Ured osim onih određenih u Prilogu -I., kao i iznos naknade za Glasnik žigova Europske unije, Službeni list Ureda i ostale publikacije koje je izdao Ured. Iznosi pristojbi određuju se u eurima te se objavljuju u Službenom listu Ureda. Iznos svake naknade ne premašuje iznos nužan za pokrivanje troškova posebnih usluga koje pruža Ured.

2.   Pristojbe i naknade za koje ovom Uredbom nije utvrđen datum dospijeća dospijevaju na dan primitka zahtjeva za uslugu iz koje proizlazi naknada ili pristojba.

Uz suglasnost Odbora za proračun izvršni direktor može utvrditi koje usluge iz prvog podstavka ne trebaju ovisiti o prethodnom plaćanju odgovarajućih pristojbi ili naknada.”.

124.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 144.a

Plaćanje pristojbi ili naknada

1.   Pristojbe i naknade koje se uplaćuju Uredu izvršavaju se uplatom ili prijenosom na bankovni račun Ureda.

Uz suglasnost Odbora za proračun izvršni direktor može utvrditi koji se specifični načini plaćanja, osim onih iz prvog podstavka, mogu upotrebljavati, osobito depoziti na tekućim računima Ureda.

Odluke donesene u skladu s drugim podstavkom objavljuju se u Službenom listu Ureda.

Sva plaćanja, između ostalog svim drugim načinima plaćanja utvrđenima u skladu s drugim podstavkom, izvršavaju se u eurima.

2.   Za svako plaćanje mora biti naznačeno ime osobe koja vrši uplatu te ono mora sadržavati potrebne informacije kako bi Ured odmah mogao utvrditi svrhu plaćanja. Osobito se dostavljaju sljedeći podaci:

3.   Ako se svrha plaćanja iz stavka 2. ne može odmah utvrditi, Ured zahtijeva da osoba koja vrši plaćanje pruži obavijest u pisanom obliku o toj svrsi unutar razdoblja koje može utvrditi. Ako ta osoba ne ispuni zahtjev u određenom roku, smatra se da se plaćanje nije izvršilo. Uplaćeni iznos vraća se.

Članak 144.b

Datum koji se smatra datumom plaćanja

1.   U slučajevima iz članka 144.a stavka 1. prvog podstavka datum koji se smatra datumom plaćanja Uredu jest datum na koji je iznos plaćanja ili prijenos uistinu dospio na bankovni račun Ureda.

2.   Ako se načini plaćanja iz članka 144.a stavka 1. drugog podstavka mogu primjenjivati, izvršni direktor određuje datum koji se smatra datumom na koji su takva plaćanja izvršena.

3.   Ako se, prema stavcima 1. i 2., plaćanje pristojbe ne smatra izvršenim dok ne istekne razdoblje dospijeća, to se razdoblje smatra ispoštovanim ako se Uredu pruži dokaz da su osobe koje su izvršile plaćanje u državi članici, unutar razdoblja u kojem je trebalo izvršiti plaćanje, valjano dale nalog bankovnoj ustanovi da prenese iznos plaćanja te su uplatile dodatnu naknadu od 10 % na relevantnu pristojbu ili pristojbe, ali ne u iznosu većem od 200 EUR. Ne plaća se dodatna naknada ako je relevantni nalog bankovnoj ustanovi zadan najkasnije deset dana prije isteka razdoblja za plaćanje.

4.   Ured može zatražiti od osobe koje je izvršila plaćanje da pruži dokaz o datumu na koji je zadan nalog bankovnoj ustanovi iz stavka 3. i, ako je potrebno, da plati dodatnu naknadu unutar razdoblja koje će odrediti. Ako osoba ne ispuni taj zahtjev ili je dokaz nedostatan, ili zatražena dodatna naknada nije plaćena u roku, smatra se da se nije poštovalo razdoblje plaćanja.

Članak 144.c

Nedostatna plaćanja i povrat neznatnih iznosa

1.   U načelu se smatra se da se rok za plaćanje poštovao samo ako je u roku plaćen ukupan iznos pristojbe. Ako se pristojba ne plati u potpunosti, povrat uplaćenog iznosa vrši se nakon isteka razdoblja za plaćanje.

2.   Ured ipak može, ako je to moguće u okviru preostalog vremena do isteka razdoblja, dati mogućnost osobi koja vrši plaćanje da plati iznos koji nedostaje ili, ako se smatra opravdanim, zanemariti svaki mali iznos koji nedostaje ne dovodeći u pitanje prava osobe koja vrši plaćanje.

3.   Uz suglasnost Odbora za proračun, izvršni direktor može odustati od radnje za prisilni povrat bilo kojeg dugovanog iznosa ako je iznos koji se treba vratiti minimalan ili ako je takav povrat previše nesiguran.

4.   Ako se za pokrivanje pristojbe ili naknade plati prekomjeran iznos, prekomjerni dio se ne vraća ako je iznos neznatan i dotična stranka nije izričito zatražila povrat plaćanja.

Uz suglasnost Odbora za proračun izvršni direktor može odrediti iznos ispod kojeg se prekomjerni iznos plaćen za pokrivanje pristojbe ili naknade ne vraća.

Odluke u skladu s drugim podstavkom objavljuju se u Službenom listu Ureda.”.

125.

U članku 145. riječi „njezine Provedbene uredbe” zamjenjuju se riječima „delegirani akti doneseni u skladu s ovom Uredbom”.

126.

Članak 147. mijenja se kako slijedi:

127.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 148.a

Obavijest o ništavosti osnovne prijave ili registracije

1.   U roku od pet godina od datuma međunarodne registracije Ured obavješćuje Međunarodni ured o svim činjenicama i odlukama koje utječu na valjanost prijave žiga EU-a ili registracije žiga EU-a na kojoj se temeljila međunarodna registracija.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju pojedinačne činjenice i odluke koje podliježu obvezi obavješćivanja u skladu s člankom 6. stavkom 3. Madridskog protokola, kao i relevantan trenutak takvih obavijesti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2. ove Uredbe.”.

128.

Članak 149. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 149.

Zahtjev za teritorijalno proširenje nakon međunarodne registracije

1.   Zahtjev za teritorijalno proširenje koji se podnosi nakon međunarodne registracije u skladu s člankom 3. ter stavkom 2. Madridskog protokola može se podnijeti posredstvom Ureda. Zahtjev se podnosi na jeziku na kojem je podnesena međunarodna prijava u skladu s člankom 147. ove Uredbe. Sadrži navode kojima se potkrepljuje pravo da se navede naznaka u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom ii. i člankom 3. ter stavkom 2. Madridskog protokola. Ured obavješćuje podnositelja zahtjeva za teritorijalno proširenje o datumu primitka zahtjeva za teritorijalno proširenje.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljni zahtjevi u vezi sa zahtjevom za teritorijalno proširenje u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.

3.   Ako zahtjev za teritorijalno proširenje koji se podnosi nakon međunarodne registracije ne ispunjava uvjete iz stavka 1. i provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 2., Ured poziva podnositelja da otkloni utvrđene nedostatke unutar roka koji može odrediti. Ako se nedostaci ne otklone unutar roka koji je odredio Ured, Ured odbija proslijediti zahtjev Međunarodnom uredu. Ured ne odbija proslijediti zahtjev Međunarodnom uredu prije nego što podnositelj prijave dobije priliku ispraviti sve utvrđene nedostatke u zahtjevu.

4.   Ured prosljeđuje Međunarodnom uredu zahtjev za teritorijalno proširenje podnesen nakon međunarodne registracije čim se ispune zahtjevi iz stavka 3.”.

129.

Članak 153. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 153.

Zahtjev za priznanje senioriteta u međunarodnoj prijavi

1.   Podnositelj prijave za međunarodnu registraciju u kojoj je naznačena Unija u međunarodnoj prijavi može zahtijevati priznavanje senioriteta ranijeg žiga registriranog u određenoj državi članici, uključujući žig registriran u državama Beneluksa ili registriran u skladu s međunarodnim sporazumima koji vrijede u državi članici, kako je predviđeno člankom 34.

2.   Dokumentacija kako je utvrđena provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 34. stavkom 5., koja se prilaže zahtjevu za senioritet, dostavlja se u roku od tri mjeseca od datuma na koji je Međunarodni ured obavijestio Ured o međunarodnoj registraciji. U tom se pogledu primjenjuje članak 34. stavak 6.

3.   Ako je nositelj međunarodne registracije obvezan imati zastupnika u postupku pred Uredom u skladu s člankom 92. stavkom 2., komunikacija iz stavka 2. ovog članka sadrži i imenovanje zastupnika u smislu članka 93. stavka 1.

4.   Ako Ured utvrdi da zahtjev za priznanje senioriteta iz stavka 1. ovog članka nije u skladu s člankom 34., odnosno da nije u skladu s drugim zahtjevima iz ovog članka, on poziva podnositelja da otkloni nedostatke. Ako zahtjevi iz prve rečenice nisu ispunjeni unutar roka koji je utvrdio Ured, gubi se pravo senioriteta u odnosu na tu međunarodnu registraciju. Ako se nedostaci tiču samo dijela proizvoda i usluga pravo senioriteta gubi se samo u pogledu tih proizvoda i usluga.

5.   Ured obavješćuje Međunarodni ured o bilo kojem proglašenju gubitka prava senioriteta u skladu sa stavkom 4. On također obavješćuje Međunarodni ured o svakom povlačenju ili ograničenju zahtjeva za priznanje senioriteta.

6.   Primjenjuje se članak 34. stavak 4., osim ako se proglasi gubitak prava senioriteta u skladu sa stavkom 4. ovog članka.”.

130.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 153.a

Zahtjev za priznanje senioriteta podnesen Uredu

1.   Nositelj međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska unija može, od dana objave učinaka takve registracije u skladu s člankom 152. stavkom 2., od Ureda zahtijevati priznavanje starijeg prava iz ranijeg žiga koji je registriran u određenoj državi članici, uključujući žig registriran u državama Beneluksa ili registriran u skladu s međunarodnim sporazumima koji vrijede u državi članici, kako je predviđeno člankom 35.

2.   Kada se zahtijeva senioritet prije datuma iz stavka 1., smatra se da je Ured zaprimio zahtjev za senioritet na taj datum.

3.   Zahtjev za senioritet iz stavka 1. ovog članka ispunjava zahtjeve iz članka 35. i sadrži podatke koji omogućuju da se ispita ispunjava li zahtjev te uvjete.

4.   Ako nisu ispunjeni zahtjevi kojima se vodi zahtjev za senioritet iz stavka 3. i koji su utvrđeni u provedbenom aktu u skladu sa stavkom 6., Ured poziva nositelje međunarodne registracije da otklone nedostatke. Ako nedostaci nisu otklonjeni u roku koji odredi Ured, Ured odbacuje zahtjev.

5.   Ako je Ured prihvatio zahtjev za senioritet ili je zahtjev za senioritet povučen ili ga je Ured poništio, Ured o tome obavješćuje Međunarodni ured.

6.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pojedinosti koje treba sadržavati zahtjev za senioritet iz stavka 1. ovog članka i pojedinosti o podacima koji se dostavljaju u skladu sa stavkom 5. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

131.

Članak 154. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 154.

Naznačivanje proizvoda i usluga te ispitivanje apsolutnih razloga za odbijanje

1.   Međunarodne registracije u kojima je naznačena Unija predmet su ispitivanja njihove sukladnosti s člankom 28. stavcima od 2. do 4. te s apsolutnim razlozima za odbijanje koje se obavlja na isti način kao i ispitivanje prijava žiga EU-a.

2.   Ako je utvrđeno da se međunarodnoj registraciji u kojoj je naznačena Unija ne može priznati zaštita, u skladu s člankom 28. stavkom 4. ili člankom 37. stavkom 1. ove Uredbe, za sve ili dio proizvoda i usluga za koje je registrirana od strane Međunarodnog ureda, Ured izdaje Međunarodnom uredu privremenu obavijest o odbijanju po službenoj dužnosti u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Madridskog protokola.

3.   Ako je nositelj međunarodne registracije obvezan imati zastupnika u postupku pred Uredom u skladu s člankom 92. stavkom 2., obavijest iz stavka 2. ovog članka sadržava poziv na imenovanje zastupnika u smislu članka 93. stavka 1.

4.   U obavijesti o privremenom odbijanju navode se razlozi odbijanja i rok u kojemu se nositelj međunarodne registracije može podnijeti svoje primjedbe odnosno, ako je to primjereno, u kojemu imenuje zastupnika. Rok počinje teći od dana kada je Ured izdao privremeno odbijanje.

5.   Ako ured ustanovi da međunarodna prijava u kojoj je naznačena Unija ne sadržava navod o drugom jeziku u skladu s člankom 161.b ove Uredbe, Ured po službenoj dužnosti Međunarodnom uredu izdaje privremenu obavijest o odbijanju u skladu s člankom 5. stavcima 1. i 2. Madridskog protokola.

6.   Ako nositelj međunarodne registracije ne uspije ukloniti razloge za odbijanje zaštite unutar roka ili, po potrebi, imenovati zastupnika ili navesti drugi jezik, Ured odbija zaštitu u cijelosti ili za dio proizvoda ili usluga za koje je registrirana međunarodna registracija. Odbijanje zaštite zamjenjuje odbijanje prijave žiga EU-a. Odluka podliježe žalbi u skladu s člancima od 58. do 65.

7.   Ako do početka razdoblja za prigovor iz članka 156. stavka 2. Ured ne izda privremenu obavijest o odbijanju po službenoj dužnosti u skladu sa stavkom 2. ovog članka, Ured šalje izjavu Međunarodnom uredu u kojoj navodi da je okončan postupak ispitivanja s obzirom na apsolutne razloge za odbijanje u skladu s člankom 37., ali da međunarodna registracija još uvijek podliježe prigovorima i očitovanjima trećih osoba. Ova privremena izjava ne dovodi u pitanje pravo Ureda da u bilo kojem trenutku prije izdavanja konačne izjave o priznanju zaštite na vlastitu inicijativu ponovo otvori postupak ispitivanja s obzirom na apsolutne razloge.

8.   Komisija donosi provedbene akte u kojima utvrđuje pojedinosti koje trebaju sadržavati obavijest o privremenom odbijanju po službenoj dužnosti koja se šalje Međunarodnom uredu i konačna priopćenja koja se šalju Međunarodnom uredu o konačnom priznanju ili odbijanju zaštite. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

132.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 154.a

Zajednički i certifikacijski žigovi

1.   Ako se međunarodna registracija temelji na osnovnoj prijavi ili osnovnoj registraciji koja se odnosi na zajednički, certifikacijski ili jamstveni žig, s međunarodnom registracijom u kojoj je naznačena Unija postupa se kao sa zajedničkim žigom EU-a ili certifikacijskim žigom EU-a, ovisno koji je primjenjiv.

2.   Nositelj međunarodne registracije u roku od dva mjeseca od datuma kad je Međunarodni ured obavijestio Ured o međunarodnoj registraciji izravno Uredu dostavlja pravila kojima se uređuje uporaba žiga, kao što je predviđeno u člancima 67. i 74.b.

3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 163.a u kojima se utvrđuju pojedinosti postupka u vezi s međunarodnim registracijama koje se temelje na osnovnoj prijavi li osnovnoj registraciji koja se odnosi na zajednički, certifikacijski ili jamstveni žig.”.

133.

Članak 155. mijenja se kako slijedi:

134.

Članak 156. mijenja se kako slijedi:

135.

U članku 158. dodaju se sljedeći stavci:

„3.   Ako su na temelju članka 57. ili članka 100. ove Uredbe i ovog članka učinci međunarodne registracije proglašeni ništavima donošenjem konačne odluke, Ured o tome obavješćuje Međunarodni ured u skladu s člankom 5. stavkom 6. Madridskog protokola.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pojedinosti koje treba sadržavati priopćenje koje se upućuje Međunarodnom uredu u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

136.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 158.a

Pravni učinak upisa prijenosa

Upis promjene vlasništva međunarodne registracije u međunarodni registar ima isti učinak kao i upis prijenosa u registar u skladu s člankom 17.

Članak 158.b

Pravni učinak upisa licencija i drugih prava

Upis licencije ili ograničenja prava raspolaganja nositelja u pogledu međunarodne registracije u međunarodni registar ima isti učinak kao upis u registar stvarnih prava, izvršenja, stečajnog postupka ili licencije na temelju članaka 19., 20., 21. odnosno 22.

Članak 158.c

Ispitivanje zahtjeva za upis prijenosa, licencija ili ograničenja nositeljeva prava raspolaganja

Ured prosljeđuje Međunarodnom uredu zahtjeve koji su kod njega podneseni za upis promjene vlasništva, licencije ili ograničenja nositeljeva prava raspolaganja, izmjenu ili brisanje licencije ili ukidanje ograničenja nositeljeva prava raspolaganja ako su tim zahtjevima priloženi odgovarajući dokazi o prijenosu, licenciji ili ograničenju prava raspolaganja ili dokaz da licencija više ne postoji ili da je izmijenjena, ili da je ograničenje prava raspolaganja ukinuto.”.

137.

Članak 159. mijenja se kako slijedi:

138.

U članku 161. dodaju se sljedeći stavci:

„3.   Da bi se smatrala pretvaranjem međunarodne registracije koju je brisao Međunarodni ured na zahtjev ureda podrijetla u skladu s člankom 9. quinquies Madridskog protokola, prijava za žig EU-a sadrži naznaku o tome. Ta se naznaka mora navesti prilikom podnošenja prijave.

4.   Ako tijekom ispitivanja u skladu s člankom 36.. stavkom 1. točkom (b) Ured ustanovi da prijava nije podnesena u roku od tri mjeseca od datuma na koji je Međunarodni ured brisao međunarodnu registraciju; ili proizvodi i usluge za koje će se registrirati žig EU-a nisu na popisu proizvoda ili usluga za koje je registrirana međunarodna registracija u odnosu na Uniju, Ured poziva podnositelja da otkloni nedostatke.

5.   Ako nedostaci iz stavka 4. ne budu otklonjeni u roku koji je odredi Ured, gubi se pravo na datum međunarodne registracije odnosno teritorijalnog proširenja zaštite te, ako takav datum postoji, prava prvenstva međunarodne registracije.

6.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pojedinosti koje treba sadržavati prijava za pretvaranje u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 163. stavka 2.”.

139.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 161.a

Komunikacija s Međunarodnim uredom

Komuniciranje s Međunarodnim uredom odvija se na način i u obliku koji dogovore Međunarodni ured i Ured, po mogućnosti elektroničkim putem. Smatra se da sva upućivanja na obrasce obuhvaćaju obrasce koji su raspoloživi u elektroničkom obliku.

Članak 161.b

Uporaba jezikâ

Za potrebe primjene ove Uredbe i pravila donesenih u skladu s njome na međunarodne registracije u kojima je naznačena Unija, jezik podnošenja međunarodne prijave jest jezik postupka u smislu članka 119. stavka 4., a drugi jezik naveden u međunarodnoj prijavi jest drugi jezik u smislu članka 119. stavka 3.”.

140.

Članak 162. briše se.

141.

Članak 163. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 163.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za provedbena pravila. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (28).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(28)  Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

142.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 163.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Delegiranje ovlasti iz članka 42.a, članka 43. stavka 3., članka 57.a, članka 65.a, članka 77., stavka 4., članka 78. stavka 6., članka 79. stavka 5., članka 79.b stavka 2., članka 79.c stavka 5., članka 80. stavka 3., članka 82.a stavka 3., članka 93.a, članka 136.b, članka 154.a stavka 3. i članka 156. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od 23. ožujka 2016. Posebno je važno da Komisija prije donošenja tih delegiranih akata slijedi svoju uobičajenu praksu i provede savjetovanja sa stručnjacima, uključujući stručnjake država članica.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 42.a, člankom 43. stavkom 3., člankom 57.a, člankom 65.a, člankom 77. stavkom 4., člankom 78. stavkom 6., člankom 79. stavkom 5., člankom 79.b. stavkom 2., člankom 79.c. stavkom 5., člankom 80. stavkom 3., člankom 82.a. stavkom 3., člankom 93.a., člankom 136.b, člankom 154.a stavkom 3. i člankom 156. stavkom 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

143.

Članak 164. briše se.

144.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 165.a

Evaluacija i preispitivanje

1.   Do 24. ožujka 2021., a nakon toga svakih pet godina, Komisija provodi evaluaciju provedbe ove Uredbe.

2.   Evaluacijom se preispituje pravni okvir za suradnju između Ureda te središnjih ureda za industrijsko vlasništvo država članica i Ureda Beneluksa za intelektualno vlasništvo, pridajući osobitu važnost mehanizmu financiranja utvrđenom u članku 123.c. Evaluacija dodatno ocjenjuje učinak, djelotvornost i učinkovitost Ureda te njegov način rada. Evaluacija se osobito bavi mogućom potrebom za izmjenom mandata Ureda i financijskih učinaka takvih izmjena.

3.   Komisija prosljeđuje izvješće o evaluaciji zajedno sa svojim zaključcima izvedenima na temelju tog izvješća Europskom parlamentu, Vijeću i Upravljačkom odboru. Nalazi evaluacije se objavljuju.

4.   Prilikom svake druge evaluacije ocjenjuju se rezultati koje je postigao Ured u pogledu svojih ciljeva, mandata i zadaća.”.

145.

Umeće se Prilog koji je sadržan u Prilogu I. ovoj Uredbi.

1.

pravilo 1. stavak 3. briše se;

2.

pravilo 2. briše se;

3.

pravilo 4. briše se;

4.

pravilo 5. briše se;

5.

pravilo 5.a briše se;

6.

pravilo 9. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

7.

pravilo 11. stavak 2. briše se;

8.

pravilo 12. točka (k) briše se;

9.

glava IV. briše se;

10.

u pravilu 62. stavku 2. riječi „u Zajednici” zamjenjuju se riječima „u Europskom gospodarskom prostoru”;

11.

u pravilu 71. stavku 1. riječi „u Zajednici” zamjenjuju se riječima „u Europskom gospodarskom prostoru”;

12.

pravilo 76. stavak 2. briše se;

13.

pravilo 78. mijenja se kako slijedi:

14.

pravilo 84. briše se;

15.

pravilo 87. briše se;

16.

u glavi XI. dio K briše se;

17.

pravilo 112. stavak 2. briše se.

točke 8., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., točka 26. u dijelu u kojem se odnosi na članak 26. stavak 1. točku (d) i članak 26. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 29., točka 30. u dijelu u kojem se odnosi na članak 30. stavke 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 31. u dijelu u kojem se odnosi na članak 33. stavke 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 32. u dijelu u kojem se odnosi na članak 34. stavke 1.a, 4. i 6. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točke 33. i 34., točka 35. u dijelu u kojem se odnosi na članak 37. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 37. u dijelu u kojem se odnosi na članak 39. stavak 1. drugu rečenicu i članak 139. stavke 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 43. u dijelu u kojem se odnosi na članak 44. stavke 2., 3., 4.a i 8. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 46. u dijelu u kojem se odnosi na članak 48. stavak 5. treću rečenicu Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 47. u dijelu u kojem se odnosi na članak 48.a stavak 1, prvi podstavak i članak 48.a stavke od 2. do 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 48. u dijelu u kojem se odnosi na članak 49. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 49. u dijelu u kojem se odnosi na članak 50. stavke 2., 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točke 61., 62. i 63., točka 64. u dijelu u kojem se odnosi na članak 67. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 67. osim članka 74.b stavka 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 68., točka 71. u dijelu u kojem se odnosi na članak 78. stavke 3. i 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 72. u dijelu u kojem se odnosi na članak 79. stavke od 1. do 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 73. osim članka 79.b stavka 2. i članka 79.c stavka 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 74. u dijelu u kojem se odnosi na članak 80. stavke 1., 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 75. dijelu u kojem se odnosi na članak 82. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 76. u dijelu u kojem se odnosi na članak 82.a stavke 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 77., točka 78. u dijelu u kojem se odnosi na članak 85. stavke 1., 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 80. u dijelu u kojem se odnosi na članak 87. stavak 2. točku (m) i članak 87. stavak 3. točku (y) Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 84. u dijelu u kojem se odnosi na članak 89. stavke 1., 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 97. osim članka 113. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 98., točka 102. u dijelu u kojem se odnosi na članak 119. stavke 5., 5.a, 6., 8. i 9. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 103., točka 108. u dijelu u kojem se odnosi na članak 128. stavak 4. točku (o) Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 111. u dijelu u kojem se odnosi na članak 132. stavak 2. treću rečenicu Uredbe (EZ) br. 207/2009, točke 113. i 125., točka 126., u dijelu u kojem se odnosi na članak 147. stavak 1. i članak 147. stavke od 3. do 8. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 127. u dijelu u kojem se odnosi na članak 148.a stavak 1. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 128. u dijelu u kojem se odnosi na članak 149. stavke 1., 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 129. u dijelu u kojem se odnosi na članak 153. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 130. u dijelu u kojem se odnosi na članak 153.a stavke od 1. do 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 132., točka 135. u dijelu u kojem se odnosi na članak 158. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 136., točka 137. u dijelu u kojem se odnosi na članak 159. stavke od 4. do 9. Uredbe (EZ) br. 207/2009, točka 138. u dijelu u kojem se odnosi na članak 161. stavke od 3. do 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 i točka 139.