4.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 210/1

(1)

Europska komisija („Komisija”) uvela je 12. veljače 2016. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/181 (2) („Privremena uredba”) privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju određenih plosnatih valjanih proizvoda od željeza ili nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika osim nehrđajućeg čelika, svih širina, hladnovaljanih (hladnoreduciranih) koji nisu platirani niti prevučeni i samo su hladnovaljani (hladnoreducirani) i dalje neobrađeni, („hladnovaljani plosnati proizvodi od čelika”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Ruske Federacije („Rusija”) (zajedno dalje u tekstu „predmetne zemlje”).

(2)

Ispitni postupak pokrenut je 14. svibnja 2015. (3) nakon zahtjeva koji je 1. travnja 2015. podnijela Europska federacija proizvođača željeza i čelika („Eurofer” ili „podnositelj zahtjeva”) u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda u Uniji.

(3)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19. Privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2011. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(4)

Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2015/2325 (4) evidentiranjem uvjetovala uvoz predmetnog proizvoda koji je podrijetlom i poslan iz NRK-a i Rusije. Evidentiranje uvoza prekinuto je uvođenjem privremenih mjera 12. veljače 2016.

(5)

Izdavanje registracije i moguće retroaktivne primjene antidampinške pristojbe i primjedbi zaprimljenih u vezi s time opisani su u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2016/1329 (5). U ovoj se Uredbi razmatraju samo primjedbe koje su primljene na temelju privremenih nalaza o dampingu, šteti, uzročnosti i interesu Unije te konačno stajalište Komisije o tim pitanjima.

(6)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba (privremena objava) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u kojima je iznijelo svoje stavove o privremenim nalazima. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane.

(7)

Povezani servisni centar za čelik i trgovac zatražili su intervenciju službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima („službenik za saslušanje”) u pogledu pitanja povrata. Službenik za saslušanje ispitao je zahtjev i odgovorio u pisanom obliku. Nadalje, 3. svibnja 2016. održano je saslušanje sa službenikom za saslušanje na zahtjev Eurofera.

(8)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Kako bi na raspolaganju imala sveobuhvatne podatke o profitabilnosti, od proizvođača iz Unije u uzorku zatraženo je da dostave podatke o profitabilnosti za razdoblje 2005. – 2010. u pogledu prodaje proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji. Svi proizvođači iz Unije u uzorku dostavili su zatražene podatke.

(9)

Kako bi se provjerili odgovori na upitnik navedeni u uvodnoj izjavi 8., obavljeni su posjeti na licu mjesta radi provjere podataka koje su dostavili sljedeći proizvođači iz Unije:

(10)

Komisija je sve strane obavijestila o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz NRK-a i Rusije te konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom (konačna objava). Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(11)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(12)

Nakon konačne objave određeni su proizvođači izvoznici dostavili primjedbe u pogledu roka koji je proizvođačima iz Unije dan za dostavljanje zatraženih informacija i postavili su pitanje točnosti tih podataka te postupka njihove provjere. Te su strane zaključile da industrija Unije možda nije prijavila točne podatke te da je iskoristila povoljni tretman kršenjem prava drugih strana na objektivan, nepristran i nediskriminirajući ispitni postupak. Navodni povoljni tretman industrije Unije mogao bi se vidjeti i u popustljivosti Komisije prema njoj kad nije dostavila određene važne podatke (stranke su uputile na račune koji nedostaju).

(13)

Odbija se tvrdnja o navodnom povoljnom tretmanu. Predmetno pitanje odnosi se na tekst uvodne izjave 59. Privremene uredbe. U toj je uvodnoj izjavi objašnjeno da se za unutarnje transfere ne izdaju računi što je u skladu s prihvaćenim računovodstvenim praksama. Nije riječ o tome da je industriji Unije dopušteno ne dostaviti zatražene podatke.

(14)

Isti su proizvođači izvoznici tvrdili da se prikupljanjem i provjerom dodatnih podataka proizvođača iz Unije diskriminiralo ruske proizvođače izvoznike koji su zatražili drugu provjeru.

(15)

Najprije je potrebno napomenuti da Komisija, kao tijelo koje provodi ispitni postupak, jasno ima pravo zatražiti dodatne podatke kad to smatra potrebnim i primjerenim za svoju analizu tijekom privremene ili konačne faze ispitnog postupka. U tom je slučaju, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 154., Komisija imala opravdan razlog zatražiti te dodatne podatke i naknadno ih provjeriti. Provjere su se odnosile samo na dodatne dostavljene podatke koji ranije nisu zatraženi i njima je osigurano da su podaci na kojima je Komisija u konačnici temeljila svoje nalaze pouzdani. Drugo, zahtjevi ruskih proizvođača izvoznika za drugom provjerom zapravo su se odnosili na iste podatke koji su obuhvaćeni početnom provjerom, dok je druga provjera u poslovnim prostorima određenih proizvođača iz Unije bila potrebna za provjeru dodatnih podataka iz uvodne izjave 8. i za utvrđivanje moguće retroaktivne naplate antidampinških pristojbi. Stoga su prethodne tvrdnje odbijene.

(16)

U uvodnim izjavama 21. i 22. Privremene uredbe utvrđena je privremena definicija predmetnog proizvoda. Nijedna strana nije dostavila nikakav podnesak u pogledu definicije koja je ondje navedena.

(17)

Predmetni proizvod konačno je definiran kao plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika osim nehrđajućeg čelika, svih širina, hladnovaljani (hladnoreducirani) koji nisu platirani niti prevučeni i samo su hladnovaljani i dalje neobrađeni (hladnoreducirani), trenutačno obuhvaćeni oznakama KN ex 7209 15 00, 7209 16 90, 7209 17 90, 7209 18 91, ex 7209 18 99, ex 7209 25 00, 7209 26 90, 7209 27 90, 7209 28 90, 7211 23 30, ex 7211 23 80, ex 7211 29 00, 7225 50 80, 7226 92 00 i podrijetlom su iz NRK-a i Rusije.

Sljedeće vrste proizvoda isključene su iz definicije predmetnog proizvoda:

(18)

Budući da nije bilo primjedaba na predmetni proizvod i istovjetni proizvod, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 22. do 24. Privremene uredbe.

(19)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 34. Privremene uredbe, nijedan od proizvođača izvoznika obuhvaćenih ovim ispitnim postupkom nije zatražio primjenu tretmana tržišnoga gospodarstva.

(20)

U Privremenoj uredbi Komisija je odabrala Kanadu kao primjerenu analognu zemlju u skladu s člankom 2. stavkom 7. Osnovne uredbe.

(21)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da zbog razlike između marže štete i dampinške marže postoji sumnja u pogledu točnosti Komisijinih izračuna. Ista je zainteresirana strana tvrdila da se, ako je ta razlika činjenično točna, zbog nje ne bi smjelo odabrati Kanadu kao analognu zemlju s obzirom na razine cijena predmetnog proizvoda u toj zemlji.

(22)

Komisija potvrđuje svoje izračune. Nadalje, Komisija podsjeća da je analogna zemlja odabrana među zemljama u kojima se cijena istovjetnog proizvoda utvrđuje u okolnostima koje su u najvećoj mogućoj mjeri slične okolnostima u zemlji izvoza. Razina cijena kao takva nije kriterij u tom odabiru.

(23)

S obzirom na prethodno navedeno odbija se tvrdnja da Kanada nije primjerena analogna zemlja. Komisija potvrđuje obrazloženje iz uvodnih izjava 27. do 34. Privremene uredbe te izbor Kanade kao analogne zemlje u smislu članka 2. stavka 7. Osnovne uredbe.

(24)

S obzirom na to da nisu dostavljene primjedbe u pogledu određivanja uobičajene vrijednosti, potvrđuju se uvodne izjave 35. do 45. Privremene uredbe.

(25)

U svojim je primjedbama u pogledu Privremene uredbe jedna grupa društava primijetila nedosljednost između izračuna štete i izračuna dampinga, za koju je tvrdila da je posljedica administrativne pogreške Komisije. Međutim, Komisija je utvrdila da je nedosljednost posljedica male administrativne pogreške te grupe društava koja je utjecala na izvoznu cijenu. Komisija je ispravila tu administrativnu pogrešku.

(26)

Budući da nisu dostavljene nikakve primjedbe u pogledu usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, potvrđuju se uvodne izjave 49. i 50. Privremene uredbe.

(27)

Zbog promjene izvozne cijene navedene u prethodnoj uvodnoj izjavi 25. dampinška marža jedne grupe društava ponovno je izračunana, što je dovelo do njezina blagog povećanja. Zbog tog se povećanja mijenja i dampinška marža svih ostalih kineskih društava jer se ta marža temelji na toj grupi društava.

(28)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

Tablica 1.

Dampinške marže, NRK

(29)

Nakon privremene objave jedan je ruski proizvođač izvoznik osporavao primjenu članka 18. Osnovne uredbe. Dostavio je nove podatke kako bi osporio nalaze opisane u uvodnoj izjavi 60. Privremene uredbe u kojoj je Komisija dokazala za je taj proizvođač izvoznik prijavio prodanu količinu veću od količine koju je fizički moguće proizvesti.

(30)

Komisija je organizirala dva saslušanja na kojima je predmetnom proizvođaču izvozniku omogućila da iznese primjedbe i objasni svoje tvrdnje.

(31)

Tijekom tih saslušanja Komisija je naglasila da se svaki podnesak/svako objašnjenje nakon provjere može prihvatiti samo ako su podaci na kojima se temelji već dostavljeni ili ako se mogu povezati s podacima koji su dostavljeni u odgovoru na upitnik ili najkasnije tijekom posjeta radi provjere. Proizvođač izvoznik nije mogao potkrijepiti svoje argumente ni podacima koji su već sadržani u njegovu odgovoru na upitnik ni podacima u okviru dokaza koji su prikupljeni na licu mjesta. Stoga se potvrđuju nalazi u privremenoj fazi zbog kojih je Komisija primijenila članak 18. Osnovne uredbe i koji su utvrđeni u uvodnim izjavama 60. i 61. Privremene uredbe. Stoga je, u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, Komisija konačno utvrdila dampinšku maržu za predmetno društvo na temelju dostupnih činjenica.

(32)

Nakon konačne objave jedan je proizvođač izvoznik istaknuo da je bio diskriminiran u kontekstu ovog antidampinškog ispitnog postupka, što je utjecalo na njegova postupovna prava, uključujući prava na obranu. Taj je proizvođač izvoznik tvrdio da Komisija nije prihvatila drugu provjeru u poslovnim prostorima njegova društva kćeri u Belgiji, dok je druga provjera obavljena u poslovnim prostorima proizvođača i uvoznika industrije Unije. Zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 15. ta se tvrdnja mora odbiti.

(33)

Taj je proizvođač izvoznik tvrdio i da je Komisija mogla upotrijebiti izvozne cijene njegova povezanog trgovca/uvoznika i podatke o trošku proizvodnje jedinog proizvođača izvoznika koji je u potpunosti surađivao s Komisijom. Time je Komisija navodno mogla izbjeći primjenu članka 18. Osnovne uredbe jer je tog povezanog trgovca/uvoznika posebno provjerila i nije istaknula nikakva pitanja u pogledu njegove suradnje. Kako je prethodno objašnjeno, zbog činjenice da je ukupan obujam prodaje (nakon odbitka vlastite upotrebe i prilagodbe za promjene u zalihama) koji je prijavio taj proizvođač izvoznik premašio proizvedene količine, Komisija nije mogla zaključiti da je izvozna prodaja u Uniju bila u cijelosti prijavljena. Komisija je stoga odbila prijedlog tog društva o upotrebi skupa transakcija koje možda samo djelomično predstavljaju ukupnu prodaju u Uniji. Stoga Komisija nije upotrijebila nikakve podatke o trošku proizvodnje jer nije postojala dostupna izvozna prodaja koja se mogla upotrijebiti za usporedbu.

(34)

Dva su proizvođača izvoznika dostavila primjedbe u pogledu obavljenih posjeta radi provjere i zatražila od Komisije da obustavi ispitni postupak dok ne ispita njihove tvrdnje. U tom su kontekstu ti proizvođači izvoznici osporavali Komisijinu primjenu članka 18. Osnovne uredbe. Osim toga, Ministarstvo gospodarskog razvoja Ruske Federacije zatražilo je obustavu primjene konačnih antidampinških mjera koje će se uvesti dok nadležne institucije Unije valjano ne razmotre službeni zahtjev tih dvaju proizvođača izvoznika.

(35)

Komisija napominje da je provjera jedna od faza ispitnog postupka koju Komisija provodi kao tijelo koje provodi ispitni postupak. Komisija je opširno objasnila materijalne razloge na temelju kojih je odlučila primijeniti članak 18. Osnovne uredbe. Primjena članka 18. Osnovne uredbe temelji se na dokazima koje su društva pisanim putem dostavila Komisiji te na pouzdanosti i dosljednosti tih podataka. Proizvođači izvoznici dobili su priliku u potpunosti iskoristiti svoja prava na obranu tijekom cijelog postupka podnošenjem podataka i primjedbi te u okviru saslušanja i sastanaka, uključujući dva sastanka koja su posebno posvećena istaknutim pitanjima.

(36)

U pogledu zahtjeva za obustavu Komisija napominje da je jedina osnova za obustavu bilo koje mjere uvedene u skladu s Osnovnom uredbom članak 14. stavak 4. Komisija nadalje napominje da uvjeti za obustavu utvrđeni u navedenom članku nisu ispunjeni. U tom se članku navodi da se mjere mogu obustaviti samo u interesu Unije ako su se uvjeti na tržištu privremeno promijenili tako da nije vjerojatno da bi se šteta nastavila zbog te obustave. Ne postoji naznaka da bi se ti uvjeti ispunili u ovom predmetu te Komisija napominje da se nije uputilo na takve okolnosti. Naprotiv, na temelju ispitnog postupka pokazalo se da su ispunjeni uvjeti za uvođenje konačnih mjera, kako su utvrđene u članku 9. stavku 4. Osnovne uredbe. Stoga je Komisija odbila taj zahtjev.

(37)

Nakon privremene objave jedan je proizvođač izvoznik osporavao Komisijinu prilagodbu njegovih troškova proizvodnje hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 76. i obrazloženo u uvodnoj izjavi 80. Privremene uredbe. Međutim, predmetni proizvođač izvoznik nije iznio nikakve argumente zbog kojih bi Komisija mogla promijeniti svoje stajalište da na temelju omjera potrošnje sirovine koje je to društvo prijavilo u svojem odgovoru Komisija nije mogla točno procijeniti troškove materijala koje je to društvo upotrijebilo za proizvodnju hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(38)

Isti je proizvođač izvoznik tvrdio i da bi gubitke zbog likvidacije njegovih dvaju prekomorskih društava kćeri trebalo isključiti iz troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Osim toga, tvrdio je da su troškovi pakiranja dvaput uračunani, u trošku proizvodnje te u troškovima prodaje te općim i administrativnim troškovima. Komisija je u skladu s tim revidirala svoje nalaze jer su objašnjenja koja je društvo dalo nakon privremene objave potkrijepljena podacima koji su propisno dostavljeni u njegovu odgovoru na upitnik ili tijekom ili prije posjeta radi provjere.

(39)

Nakon što je ponovno razmotrila troškove prodaje te opće i administrativne troškove, Komisija je utvrdila da je dio domaće prodaje bio profitabilan. Stoga je Komisija mogla izračunati dampinšku maržu na temelju vlastitih troškova prodaje te općih i administrativnih troškova te dobiti tog društva. U privremenoj fazi Komisija nije utvrdila profitabilnu domaću prodaju i stoga je dampinšku maržu izračunala primjenom troškova prodaje te općih i administrativnih troškova te dobiti iz vanjskih izvora.

(40)

Dva proizvođača izvoznika nisu se slagala s načinom na koji je Komisija izračunala njihove troškove prodaje te opće i administrativne troškove, kako je opisano u uvodnoj izjavi 75. Privremene uredbe. Objasnili su da Komisija nije trebala uzeti u obzir gubitke od revalorizacije zajmova u stranoj valuti kao dio troškova prodaje te općih i administrativnih troškova jer ta društva de facto nisu imala troškove i samo su revalorizirala iznose primjenom tečajne stope posljednjeg dana financijskog razdoblja izvješćivanja. Komisija se ne slaže s tim argumentom i upućuje na međunarodne standarde financijskog izvještavanja i sustav opće prihvaćenih računovodstvenih načela u Rusiji. Ti su gubici bili propisno knjiženi u poslovnim knjigama proizvođača te su nastali tijekom razdoblja ispitnog postupka. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(41)

Nakon konačne objave proizvođači izvoznici ponovili su svoje tvrdnje, a da pritom nisu iznijeli nikakve nove činjenice o spornim gubicima. Ti su proizvođači izvoznici uputili na Uredbu Vijeća (EZ) br. 2852/2000 (6) (poliesterska rezana vlakna podrijetlom iz Indije i Republike Koreje) u kojoj je Komisija odbacila neto dobitak od tečajnih razlika uključen u troškove prodaje te opće i administrativne troškove.

(42)

Komisija napominje da se činjenično stanje predmeta na koji proizvođači izvoznici upućuju razlikuje. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 34. prethodno navedene Uredbe (EZ) br. 2852/2000, utvrđeno je da se dobici od tečajnih razlika uglavnom nisu odnosili na proizvodnju i prodaju.

(43)

Proizvođači izvoznici nisu doveli u pitanje važnost svojih zaduživanja u odnosu na trošak proizvodnje istovjetnog proizvoda. Komisija je stoga zaključila da se gubici odnose na ta zaduživanja koja su upotrijebljena za financiranje dugotrajne imovine potrebne za proizvodnju istovjetnog proizvoda. Kao rezultat toga, te je gubitke potrebno uzeti u obzir pri određivanju troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva. Stoga je Komisija odbila tu tvrdnju.

(44)

Ruski proizvođač izvoznik još je jednom ponovio svoju tvrdnju nakon konačne objave. Međutim, ta tvrdnja nadilazi specifične aspekte dodatne objave. Komisija zadržava stajalište izraženo u prethodnim stavcima.

(45)

Jedan je proizvođač izvoznik osporavao metodologiju koju je Komisija upotrijebila za izračun ukupnih troškova prodaje te općih i administrativnih troškova povezanih domaćih trgovaca i u kojoj je Komisija troškove prodaje te opće i administrativne troškove upotrijebila kako su prijavljeni za prodaju nepovezanim kupcima na domaćem tržištu. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i ispravila konačni izračun. Budući da se ti ispravljeni troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi nisu značajno razlikovali od troškova koji su prvotno upotrijebljeni i jer su utjecali samo na ograničeni broj prodaja, taj ispravak nije imao nikakav utjecaj na dobivenu dampinšku maržu.

(46)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da je Komisija dvaput uračunala troškove pakiranja za potrebe utvrđivanja ukupnih troškova proizvodnju tijekom ispitivanja profitabilnosti. Komisija je tu tvrdnju odbila. Kako je u potpunosti detaljno opisano u privremenoj objavi, Komisija je prije izračuna ukupnih troškova proizvodnje troškove pakiranja uklonila iz troškova prodaje te općih i administrativnih troškova.

(47)

Nakon konačne objave proizvođači izvoznici nisu se slagali s metodologijom upotrijebljenom za izračun uobičajene vrijednosti. Tvrdili su da je Komisija upotrijebila pogrešan postotak troškova prodaje te općih i administrativnih troškova te da je upotrebom troškova prodaje te općih i administrativnih troškova samo za profitabilnu prodaju Komisija uvelike precijenila uobičajenu vrijednost.

(48)

Komisija objektivno provodi ispitne postupke. Metodologija upotrijebljena za izračun uobičajene vrijednosti dosljedno se upotrebljava u svim predmetima u kojima su ispunjeni relevantni kriteriji. Komisija primjenjuje članak 2. stavak 6. Osnovne uredbe u kojem se zahtijeva da se iznosi troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti temelje na prodaji ostvarenoj u uobičajenom tijeku trgovine. Tvrdnja proizvođača izvoznika u pogledu upotrebe fiksnog iznosa troškova prodaje te općih i administrativnih troškova, bez obzira na to odnose li se ti troškovi na prodaju u uobičajenom tijeku trgovine, protivna je toj odredbi. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(49)

Nakon konačne objave jedan je proizvođač izvoznik istaknuo negativne unose u popisu domaćih transakcija u pogledu izračuna uobičajene vrijednosti. Taj je proizvođač izvoznik objasnio da se ti unosi odnose na ispravke računa i posljedica su konfiguracije njegova računovodstvenog sustava u kojem se računi mogu ispraviti samo ukupnim ispravljanjem početnog unosa odgovarajućim negativnim unosom. Tvrdio je da se u Komisijinu izračunu uobičajene vrijednosti nije uzela u obzir specifična konfiguracija njegova računovodstvenog sustava te da stoga on nije točan.

(50)

Komisija najprije napominje da je, protivno uputama u Komisijinu upitniku, proizvođač izvoznik te ispravke u popisu naveo kao transakcije, umjesto da ih je prijavio kao ispravke u odgovarajućem stupcu Komisijina upitnika. Drugo, nakon konačne objave proizvođač izvoznik doista je dostavio revidiranu dampinšku maržu, ali bez revidiranog popisa domaćih transakcija ili revidiranog izračuna dampinga. Treće, Komisija napominje da se ta tvrdnja stvarno odnosi na kvalitetu podataka koje je taj proizvođač izvoznik sam dostavio Komisiji tijekom ispitnog postupka. Četvrto, izračun uobičajene vrijednosti, uključujući popis domaćih transakcija koji je dostavio taj proizvođač izvoznik, primjereno je objavljen u privremenoj fazi ispitnog postupka. Unatoč tome proizvođač izvoznik nije iznio nikakve primjedbe na taj izračun u svojim primjedbama u pogledu privremene objave. Isti je popis domaćih transakcija upotrijebljen u konačno objavljenim izračunima dampinga. Proizvođač izvoznik ne objašnjava zašto to pitanje nije mogao istaknuti u ranijoj fazi ispitnog postupka.

(51)

Unatoč svim tim manjkavostima u ponašanju tog proizvođača izvoznika u pogledu tog pitanja Komisija je, kao objektivno i nepristrano tijelo koje provodi ispitni postupak, analizirala tu tvrdnju i zaključila da je izračun uobičajene vrijednosti doista trebalo ispraviti kako bi se izbjeglo moguće dvostruko brojenje. Nakon konačne objave taj je izvoznik dostavio ključ prema kojem se njegov popis transakcija mogao filtrirati kako bi se isključili svi ispravci i ostavili samo konačni unosi. Komisija je metodu ispravka popisa koju je taj proizvođač izvoznik predložio nakon konačne objave primijenila na podatke koji su provjereni i stoga je u cijelosti prihvatila tu tvrdnju.

(52)

Komisija je svim zainteresiranim stranama poslala dodatnu konačnu objavu u kojoj ih je obavijestila o prihvaćanju te tvrdnje i pozvala strane da dostave primjedbe.

(53)

Nakon te dodatne objave jedna je strana tvrdila da su dodatnom objavom dodatno naglašene manjkavosti u suradnji ruskih proizvođača izvoznika. Ta je strana, nadalje, tvrdila da se u dodatnoj objavi zapravo upućuje na to da su se dodatni skupovi podataka mogli zanemariti i da ih nije trebalo prihvatiti. Komisija je doista istaknula pitanje kvalitete dostavljenih podataka i suradnje, ali je u ovom specifičnom slučaju odlučila da se ta tvrdnja mogla objektivno prihvatiti.

(54)

Nakon konačne objave ruski proizvođač izvoznik složio se s tim načelom i opsegom ispravka koji je Komisija primijenila na njegovu dampinšku maržu.

(55)

Taj je proizvođač izvoznik tvrdio da je popis domaćih transakcija dostavio s odgovorom na upitnik. Ta činjenica nije sporna. Osporava se kvaliteta tog podneska. Taj je proizvođač izvoznik, nadalje, tvrdio da nakon privremene objave nije dostavio nikakve primjedbe u pogledu navedenog popisa transakcija jer taj skup podataka nije utjecao na izračun dampinške marže. Komisija napominje da je proizvođač izvoznik više puta ponovio svoje tvrdnje o metodologiji i aspektima izračuna koji bi Komisiju, da ih je prihvatila (quad non), naveli da upotrijebi taj skup podataka. Stoga je bilo nužno da predmetna strana osigura da je skup podataka objavljen u privremenoj fazi točan i da se mogao upotrijebiti za izračun dampinške marže. Iako je tijekom posjeta radi provjere društvo istaknulo pitanje poništavanja i proizišlih višestrukih identičnih unosa, puni opseg problema nije bio vidljiv sve do konačne objave, što je dokazano i utjecajem na izračun dampinške marže. Iako društvo tvrdi da ti unosi nisu odobrenja, ključ za utvrđivanje tih unosa, koji je dostavilo samo društvo, naziva se broj odobrenja. Unatoč tome, Komisija je u cijelosti prihvatila tu tvrdnju te društvo nije osporavalo novi izračun dampinške marže.

(56)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da Komisija u izračun troškova prodaje te općih i administrativnih troškova nije uključila prihod od oslobađanja pričuva koji je ostvaren prije razdoblja ispitnog postupka. Prema mišljenju tog proizvođača izvoznika Komisija primjenjuje dvostruke standarde i asimetričnu procjenu u usporedbi s gubicima od revalorizacije stranih valuta koje je Komisija uključila.

(57)

Komisija napominje da je njezin pristup dosljedan. Troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi ne uključuju ni prihod ni troškove koji utječu na dobit konkretne godine, za koje je Komisija utvrdila da su povezani s prekomorskim poslovanjem proizvođača izvoznika. Ta je činjenica objavljena u konačnoj objavi te je proizvođač izvoznik nije osporavao. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(58)

Komisija je dodatno istražila prodaju jednog od proizvođača izvoznika nepovezanom trgovcu sa sjedištem u Švicarskoj, kako je opisano u uvodnoj izjavi 84. Privremene uredbe. Komisija se obratila tom proizvođaču izvozniku i nepovezanom trgovcu te je to samostalno istražila kako bi dobila dodatne podatke o njihovu odnosu.

(59)

Eurofer je u svojem podnesku nakon privremene objave od Komisije zatražio da pažljivo ispita odnos između tog proizvođača izvoznika i švicarskog trgovca te da na temelju rezultata tog ispitivanja taj izračun primjereno prilagodi.

(60)

Nakon ocjene rezultata tog ispitivanja Komisija je odlučila da će tog švicarskog trgovca smatrati nepovezanim trgovcem tog ruskog proizvođača izvoznika. Komisija nije utvrdila nikakve elemente kojima bi se potkrijepila tvrdnja da su te strane bile povezane tijekom razdoblja ispitnog postupka te je stoga ta tvrdnja odbijena.

(61)

Taj je proizvođač izvoznik dostavio i dodatne podatke na temelju kojih je Komisija mogla ispraviti prodaju nezavisnim stranama u Uniji. Taj je proizvođač izvoznik prethodno prijavio tu prodaju na temelju unutarnjih računa u ruskim rubljima. U tim se računima odražava njihova izvorna vrijednost u stranim valutama, konvertirana primjenom dnevne stope tog društva. Komisija je mogla povezati taj novi podnesak s podacima koji su provjereni na licu mjesta. Zbog tog ispravka došlo je to malog smanjenja dampinške marže u usporedbi s privremenim izračunom.

(62)

Nakon privremene objave proizvođači izvoznici osporavali su primjenjivost prilagodbi troškova prodaje te općih i administrativnih troškova te dobiti na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe za prodaju preko njihovih povezanih švicarskih trgovaca/uvoznika.

(63)

Smatrali su da su te prilagodbe primjerene samo za pojedinačne transakcije u slučaju transakcija kod kojih se u uvjetima prodaje zahtijeva da se proizvod isporuči nakon carinjenja, tj. transakcija kod kojih povezana strana djeluje kao uvoznik, kao što su uvjeti DPP-a. Istovremeno su tvrdili da bi se njihovi povezani trgovci/uvoznici sa sjedištem u Švicarskoj trebali smatrati dijelom izvozne mreže proizvođača.

(64)

U odgovoru na to Komisija potvrđuje da bi prilagodbu za troškove prodaje te opće i administrativne troškove i razumnu profitnu maržu na temelju članka 2. stavka 9. drugog i trećeg podstavka Osnovne uredbe trebalo primijeniti na sve vrste prodajnih transakcija preko povezanih švicarskih trgovaca/uvoznika.

(65)

Iako se u uvjetima transakcije koje su prijavili proizvođači izvoznici roba isporučuje prije njezina puštanja u slobodan promet te čak i ako je carinjenje odgovornost kupca (za razliku od transakcija po uvjetima DPP-a), to ne mijenja činjenicu da prodaju obavlja povezani trgovac/uvoznik koji snosi troškove prodaje te opće i administrativne troškove i koji obično za svoje usluge očekuje ostvarivanje dobiti.

(66)

S obzirom na činjenicu da je trgovac/uvoznik povezan s proizvođačem izvoznikom člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe podrazumijeva se da su podaci tog trgovca/uvoznika po definiciji nepouzdani i da bi tijelo koje provodi ispitni postupak trebalo utvrditi njegovu dobit na razumnoj osnovi. Osim toga, člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe ne isključuju se prilagodbe za troškove nastale prije uvoza ako te troškove obično snosi trgovac/uvoznik. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(67)

Proizvođači izvoznici ponovili su tu tvrdnju nakon konačne objave, a da pritom nisu iznijeli nikakve nove podatke o funkcijama švicarskih trgovaca/uvoznika. Komisija napominje da je njezino stajalište u skladu sa sudskom praksom sudova Unije. U svakom slučaju, činjenicom da povezana društva obavljaju samo određene funkcije ne sprječava se Komisiju u provedbi prilagodbi u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe, ali se ona može odraziti u nižem iznosu troškova prodaje te općih i administrativnih troškova koji se odbijaju od cijene po kojoj se predmetni proizvod prvi put preprodaje nezavisnom kupcu. Teret je dokazivanja na zainteresiranim stranama koje namjeravaju osporavati opseg prilagodbi na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe. Stoga, ako te strane prilagodbe smatraju prekomjernima, one moraju dostaviti posebne dokaze i izračune kojima se opravdavaju te tvrdnje. Međutim, proizvođači izvoznici nisu dostavili nikakve dokaze kojima bi se doveli u pitanje upotrijebljeni troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi ili postotak dobiti. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(68)

U svojim se primjedbama proizvođači izvoznici nisu složili s upotrebom datuma ugovora o kupoprodaji/narudžbenice za konverziju izvozne prodaje u stranim valutama u ruske rublje. Međutim, proizvođači izvoznici složili su se da bi se bitni uvjeti prodaje mogli primjerenije utvrditi na temelju toga nego na temelju datuma računa, iako su tvrdili da Komisija do sada nikad nije upotrijebila tu mogućnost. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(69)

Proizvođači izvoznici ponovili su tu tvrdnju nakon konačne objave naglasivši da Komisija nije dostavila dostatno obrazloženje upotrebe datuma ugovora/narudžbenice. Osim toga, tvrdili su da je Komisija trebala primijeniti devizni tečaj koji vrijedi najviše 60 dana prije datuma računa, uz upućivanje na kontinuirano kretanje deviznog tečaja u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (j) Osnovne uredbe.

(70)

Komisija u tom slučaju nije odobrila prilagodbu za kontinuirano kretanje jer prema isteku razdoblja ispitnog postupka devizni tečaj EUR/RUB bilježi jaku volatilnost, a ne kontinuirano kretanje. Osim toga, da je Komisija u kontekstu deprecijacije valute proizvođača izvoznika primijenila prilagodbu za kontinuirano kretanje, time bi se smanjila izvozna cijena i povećale dampinške marže. Nadalje, prilagodba za ravnomjerno kretanje trebala bi se primijeniti tako da se u njoj odražava povezano kretanje deviznog tečaja, a ne da se uvodi najdulji dopušteni rok od 60 dana od datuma računa, kako predlažu proizvođači izvoznici. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(71)

Primjenom pristupa u kojem se upotrebljava datum ugovora/narudžbenice Komisija je uvelike smanjila utjecaj znatnih i predvidivih fluktuacija tečajne stope pri isteku razdoblja ispitnog postupka na najmanju moguću mjeru. Komisija se ne slaže s tvrdnjom proizvođača izvoznika da je to neopravdana promjena metodologije. Komisija je upotrijebila devizni tečaj na datum prodaje, u potpunosti u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (j) Osnovne uredbe, i dostatno objasnila razloge zbog kojih se u ovom slučaju datumom ugovora/narudžbenice primjereno utvrđuju bitni uvjeti prodaje. Komisija je stoga odbila tu tvrdnju.

(72)

Uzimajući u obzir promjene u utvrđivanju uobičajene vrijednosti iz prethodnih uvodnih izjava 37. do 51. i potvrđujući ostale nalaze iz uvodnih izjava 65. do 93. Privremene uredbe, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

Tablica 2.

Dampinške marže, Rusija

(73)

Jedna je zainteresirana strana postavila pitanje aktivne legitimacije podnositelja zahtjeve, čime je uputila na to da postrojenja za ponovno valjanje nisu bila uključena u izračune. U tom se pogledu napominje da je obujam proizvodnje postrojenja za ponovno valjanje doista bio uključen u izračun ukupne proizvodnje. Ta je primjedba stoga odbijena.

(74)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u odnosu na definiciju industrije Unije i proizvodnje u Uniji, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 94. do 98. Privremene uredbe.

(75)

Nekoliko je strana, među ostalim, navelo da je potrošnju trebalo analizirati ukupno, kombiniranjem potrošnje na tržištu za vlastitu potrošnju i potrošnje na slobodnom tržištu.

(76)

U tom je pogledu u tablicama 5. i 6. Privremene uredbe iskazan i objašnjen razvoj potrošnje na tržištu za vlastitu potrošnju i na slobodnom tržištu. Spajanjem tih dviju tablica ukupna potrošnja (koja tako uključuje tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište) razvijala se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 3.

Ukupna potrošnja (tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište) (u tonama)

(77)

U prethodnoj tablici prikazano je da se nakon naglog smanjenja potrošnje 2012. ukupna potrošnja povećala na razinu koja je bila nešto viša tijekom razdoblja ispitnog postupka nego na početku razmatranog razdoblja. Kretanje se objašnjava povećanjem potrošnje za vlastite potrebe koja je, u apsolutnom smislu, bila veća od smanjenja potrošnje na slobodnom tržištu.

(78)

Jedna je zainteresirana strana navela da je izjavu da se vlastita upotreba ne natječe s uvozom potrebno obrazložiti. Ta strana vjeruje da bi proizvođači iz Unije upotrebljavali uvoz da je dostupan pod konkurentnim uvjetima. Stoga bi vlastitu upotrebu trebalo uzeti u obzir.

(79)

U tom se pogledu napominje da za integrirane proizvođače kupnja proizvoda namijenjenih proizvodnji na kraju proizvodnog lanca od konkurenata nije ekonomski opravdana ako postoji raspoloživi kapacitet za proizvodnju tih proizvoda. U kapitalno intenzivnom sektoru kao što je sektor čelika, stope iskorištenosti kapaciteta trebalo bi održavati na najvišoj razini kako bi se razrijedili fiksni troškovi, a troškovi proizvodnje zadržali na najnižim razinama. Na temelju toga argument iz uvodne izjave 78. mora se odbiti.

(80)

Određene zainteresirane strane nakon konačne objave u svojim su se primjedbama vratile na pitanje potrošnje. Neke su strane tvrdile da tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište nisu primjereno analizirani ili objašnjeni. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 103. do 106. Privremene uredbe, jasno je da je potrošnja na svakom tržištu drukčija i da se u njoj odražavaju rezultati najvećih uključenih industrija na kraju proizvodnog lanca. Tržište za vlastitu potrošnju povećalo se zbog razvoja sektora kao što su automobili. Za razliku od toga, sektori uglavnom općih industrija, koji se opskrbljuju na slobodnom tržištu, razvili su se u manjoj mjeri. Odbija se tvrdnja da slobodno tržište i tržište za vlastitu potrošnju nisu primjereno analizirani.

(81)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u pogledu potrošnje u Uniji, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 99. do 106. Privremene uredbe.

(82)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu kumulativne procjene učinaka uvoza iz predmetnih zemalja, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 107. do 111. Privremene uredbe.

(83)

Kako je prethodno navedeno, određene strane tvrdile su da je ukupnu situaciju, uključujući tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište, trebalo analizirati s obzirom na različite pokazatelje. U pogledu tržišnog udjela napominje se da, s obzirom na nepostojanje tržišnog natjecanja između potrošnje (prodaje) za vlastite potrebe i uvoza iz predmetnih zemalja te specifičnost tržišta proizvoda na kraju proizvodnog lanca za vlastitu potrošnju, ovdje nije zabilježena nikakva analiza tržišnog udjela izraženog kao postotak ukupne potrošnje. To je u skladu i s ustaljenom sudskom praksom sudova Unije (8).

(84)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u pogledu obujma i tržišnog udjela uvoza iz predmetnih zemalja, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 112. do 114. Privremene uredbe.

(85)

Najprije se napominje da je zbog administrativne pogreške trebalo ispraviti količine koje je prodala industrija Unije. Budući da ta pogreška nije imala nikakav značajan utjecaj na prosječne cijene, neznatno je utjecala na izračunane marže.

(86)

Jedna je strana tvrdila da bi postotak dodan vrijednosti CIF za pokriće troškova nakon uvoza trebalo ponovno izračunati na temelju iznosa po toni. Ta je tvrdnja prihvaćena te su izračuni prilagođeni u skladu s tim, uz neznatan utjecaj na marže.

(87)

Konačne marže sniženja cijena stoga su revidirane i iznose 8,1 % za NRK i 15,1 % za Rusiju.

(88)

Budući da nije bilo daljnjih primjedaba u pogledu obujma, tržišnog udjela i cijene uvoza iz predmetnih zemalja te uz iznimku marži sniženja cijena kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 87., potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 115. do 119. Privremene uredbe.

(89)

Nekoliko strana dostavilo je primjedbe u pogledu metodologije upotrijebljene za analizu gospodarskog stanja industrije Unije. Strane su posebno navele da je unatoč veličini tržišta za vlastitu potrošnju, u gospodarskoj analizi uglavnom isključeno to tržište i da su se zaključci temeljili isključivo na nalazima u pogledu slobodnog tržišta. Točnije, te su strane tvrdile da je prodajnu cijenu i profitabilnost na tržištu za vlastitu potrošnju trebalo odvojeno analizirati. Nadalje, tvrdile su da je trebalo analizirati ukupno stanje, uključujući tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište, i da bi ta analiza dovela do zaključka da ne postoji šteta za industriju Unije.

(90)

U tom pogledu i kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 123. Privremene uredbe, Komisija je odvojeno analizirala tržište za vlastitu potrošnju, slobodno tržište i, prema potrebi, ukupne rezultate industrije Unije. Većina tržišta za vlastitu potrošnju odnosi se na vlastite transfere unutar pravnog subjekta, pri čemu se ne izdaju nikakvi računi i stoga ne postoji prodajna cijena. U slučaju prodaje za vlastite potrebe među povezanim subjektima jasno je da se zbog različitih politika transfernih cijena koje se primjenjuju među različitih proizvođačima u uzorku nije mogla provesti smislena analiza pokazatelja cijena i profitabilnosti. S druge strane, obujam potrošnje za vlastite potrebe mogao se razvijati te je provedena analiza. U pogledu slobodnog tržišta analizirani su jedinični trošak proizvodnje, prodajna cijena, obujam prodaje i profitabilnost. U pogledu ukupne aktivnosti kojom su obuhvaćena povezana tržišta za vlastitu potrošnju i slobodna tržišta analizirano je nekoliko pokazatelja kao što su obujam proizvodnje, kapacitet, iskorištenost kapaciteta, zaposlenost, produktivnost, zalihe, trošak rada, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja.

(91)

Na temelju prethodno navedenog tvrdnju da se analiza gospodarskog stanja industrije Unije temelji isključivo na slobodnom tržištu i da je u nju trebalo uključiti tržišta za vlastitu potrošnju i ukupnu aktivnost mora se odbiti. Analizirani su svi smisleni aspekti kojima je obuhvaćen razvoj gospodarskog stanja na tim tržištima, i to zasebno i ukupno.

(92)

Jedna je strana tvrdila da je u analizu slobodnog tržišta trebalo uključiti analizu drugih pokazatelja kao što su proizvodnja, zalihe i novčani tok samo za slobodno tržište. Zaključila je da se analizom ne pruža stvarno stanje u pogledu navodne štete.

(93)

U tom se pogledu napominje da je analiza drugih pokazatelja štete samo za slobodno tržište bila nepraktična s obzirom na povezanost aktivnosti na tržištu za vlastitu potrošnju i na slobodnom tržištu. Nadalje, ta analiza ne bi dovela ni to smislenih zaključaka. Stoga se ta tvrdnja morala odbiti.

(94)

Nakon konačne objave određeni su se proizvođači izvoznici u svojim primjedbama vratili na to pitanje. Tvrdili su da se metodologijom usvojenom za analizu tržišta za vlastitu potrošnju i slobodnog tržišta dokazala povreda načela poštenog i objektivnog ispitivanja. Međutim, tržište za vlastitu potrošnju i slobodno tržište ispitani su gdje god je to bilo moguće i kad su postojali smisleni podaci te je, kad je to bilo primjereno, napravljena i kumulativna procjena. Stoga se jasno dokazalo da je zaključak o šteti donesen na temelju trostrane procjene (procjene tržišta za vlastitu potrošnju i slobodnog tržišta te kumulativne analize) upotrebom svih relevantnih podataka. Ako procjena nije bila moguća, navedeni su i razlozi za to.

(95)

Nadalje, zbog te sveobuhvatne metodologije pitanja koja su istaknuli proizvođači izvoznici odnose se na pitanja prikaza, a ne na bit jer su svi relevantni podaci prikazani. Na temelju prikazanih podataka vidljivo je da se obujam prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu i na tržištu za vlastitu potrošnju blago povećao za manje od 1 %, ali da je to povećanje niže od rasta potrošnje na tim tržištima. Cijene i profitabilnost na tržištu Unije relevantne su samo ako su cijene prodane nepovezanim stranama. Zbog razloga koji su već navedeni u uvodnoj izjavi 142. Privremene uredbe ne postoje prodajne cijene za vlastite transfere ni pouzdane prodajne cijene za prodaju za vlastite potrebe. Stoga se mogla provesti smislena analiza profitabilnosti na tržištu za vlastitu potrošnju. U pogledu troška proizvodnje podsjeća se na činjenicu da je razvoj tog pokazatelja na slobodnom tržištu analiziran iako se to posebno ne zahtijeva u Osnovnoj uredbi. Razvoj troška proizvodnje na tržištu za vlastitu potrošnju nije analiziran zbog razloga navedenih u istoj uvodnoj izjavi.

(96)

Na temelju prethodno navedenog jasno se dokazalo da je zaključak o šteti donesen na temelju trostrane procjene (procjene tržišta za vlastitu potrošnju i slobodnog tržišta te kumulativne analize) upotrebom svih relevantnih podataka. Odbija se tvrdnja da je došlo do povrede načela poštenog i objektivnog ispitivanja.

(97)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na to da nije bilo drugih primjedaba na to pitanje, potvrđuje se metodologija za procjenu stanja industrije Unije, kako je opisana u uvodnim izjavama 120. do 123. Privremene uredbe.

(98)

Jedna je zainteresirana strana navela da se industrija Unije preusmjerila sa slobodnog tržišta na tržište za vlastitu potrošnju i da je postala zainteresiranija za prodaju na tržištu za vlastitu potrošnju na kojem se prodaju proizvodi više dodane vrijednosti.

(99)

U tom se pogledu napominje da industrija Unije ne odlučuje samostalno o tome hoće li se usmjeriti na tržište za vlastitu potrošnju ili na slobodno tržište. Naprotiv, s obzirom na to da tržište hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda pokreće potražnja, a ne ponuda, što dokazuje raspoloživi kapacitet proizvođača iz Unije, industrija Unije nije se odlučila usmjeriti na tržište za vlastitu potrošnju, nego je izgubila tržišni udio i obujam prodaje na slobodnom tržištu zbog znatne i sve veće dostupnosti dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja. Taj problem nije postojao na tržištu za vlastitu potrošnju. Stoga se argument mora odbiti.

(100)

Ista je zainteresirana strana tvrdila da povećanje iskorištenosti kapaciteta nije povezano sa smanjenjem kapaciteta, nego s povećanjem obujma proizvodnje.

(101)

U tom se pogledu napominje da, iako povećanje iskorištenosti kapaciteta nije povezano samo sa smanjenjem kapaciteta jer se povećao i obujam proizvodnje, smanjenje kapaciteta daleko je najvažniji uzrok povećanja iskorištenosti kapaciteta. Ako se promatraju apsolutne brojke, obujam proizvodnje povećao se samo za 337 348 tona, dok se kapacitet smanjio za 1 873 141 tona. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbiti.

(102)

Budući da nisu dostavljene druge primjedbe, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 124. do 126. Privremene uredbe.

(103)

Ruski proizvođači izvoznici naveli su da se smanjenje obujma prodaje ne može smatrati dokazom štete jer je uglavnom bilo u skladu sa smanjenjem potrošnje tijekom razmatranog razdoblja. Tvrdili su da je smanjenje povezano s padom cijena sirovine u svijetu što je dovelo do nižih cijena predmetnog proizvoda, povećanog obujma uvoza iz trećih zemalja od 2012. i uvoza predmetnog proizvoda za industriju Unije.

(104)

U tom se pogledu najprije napominje da se razlika između smanjenja prodaje (– 14 %) i potrošnje (– 9 %) ne može smatrati neznatnom. Nadalje, smanjenje cijena sirovine u svijetu ne može se smatrati valjanim razlogom za smanjenje obujma prodaje jer ti elementi, tj. cijene sirovine i obujam prodaje, nisu izravno povezani. Nadalje, svako smanjenje cijena sirovine u svijetu primijenilo bi se na industriju Unije i na uvoz. Kretanje uvoza iz trećih zemalja potrebno je analizirati tijekom razmatranog razdoblja, a ne od sredine tog razdoblja. U tom se kontekstu napominje da se uvoz iz trećih zemalja smanjio u apsolutnom (– 206 571 tona) i relativnom smislu (sa 10,9 % na 9,1 % tržišnog udjela). Nadalje, u pogledu uvoza industrije Unije iz predmetnih zemalja napominje se da je ta nabava bila stabilna u razmatranom razdoblju i da je predstavljala manje od 1 % ukupnog prihoda industrije Unije od prodaje. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbiti.

(105)

U pogledu tržišnog udjela iste su strane pitale kako je Komisija privremeno zaključila da je smanjenje tržišnog udjela industrije Unije (sa 74,8 % na 70,8 %) bilo pokazatelj štete, dok se tržišnim udjelom uvoza iz Indije, Irana i Ukrajine od 5,4 % nije mogla prekinuti uzročno-posljedična veza između navedene štete i uvoza iz predmetnih zemalja.

(106)

U tom je pogledu potrebno napomenuti da bi tržišni udio prethodno navedenih zemalja trebalo analizirati tijekom razmatranog razdoblja, a ne se usmjeriti na specifično jednogodišnje razdoblje. Iz toga proizlazi da se tržišni udio uvoza iz Indije, Irana i Ukrajine tijekom razmatranog razdoblja povećao sa 4 % na samo 5,4 %; tj. samo za 1,4 postotna boda, dok se, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 105., ukupan uvoz iz trećih zemalja smanjio sa 10,9 % na 9,1 % u korist uvoza iz predmetnih zemalja. Iz toga proizlazi da se smanjenje tržišnog udjela industrije Unije ne može u strogom smislu usporediti s tržišnim udjelom prethodno navedenih zemalja i da se to smanjenje može smatrati pokazateljem štete. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbiti.

(107)

Budući da nisu dostavljene druge primjedbe, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 127. do 132. Privremene uredbe.

(108)

Jedna je zainteresirana strana navela da se smanjenje zaposlenosti ne bi smjelo povezivati s dampinškim uvozom iz predmetnih zemalja, nego s modernizacijom opreme koja je dovela do zapošljavanja kvalificiranijih osoba i viših troškova rada.

(109)

U tom se pogledu napominje da navodi izneseni u pogledu modernizacije opreme i zapošljavanja kvalificiranijih osoba nisu potkrijepljeni dokazima te bi ih stoga trebalo odbiti.

(110)

Druga je zainteresirana strana izrazila sumnje u pogledu suprotnog kretanja zaposlenosti (– 10 %) i troška rada (+ 11 %) tijekom razmatranog razdoblja. Osim toga, pitala je li to kretanje bilo jednako na tržištu za vlastitu potrošnju i na slobodnom tržištu.

(111)

U tom se pogledu upućuje na uvodnu izjavu 144. Privremene uredbe u kojoj se navodi da je to povećanje troška rada doista povezano s oštrim rezovima broja zaposlenih, što je dovelo do plaćanja otpremnina i, posljedično, do povećanja troška rada po EPRV-u. Napominje se i da se smanjenje broja zaposlenih nije odnosilo samo na zaposlenike na slobodnom tržištu ili na tržištu za vlastitu potrošnju, nego je utjecalo na ukupnu zaposlenost jer proizvode namijenjene slobodnom tržištu ili tržištu za vlastitu potrošnju proizvode isti zaposlenici na istoj opremi. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja morala odbiti.

(112)

Budući da nisu dostavljene nikakve druge primjedbe, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 133. i 134. Privremene uredbe.

(113)

Budući da nisu dostavljene primjedbe u pogledu zaliha, visine dampinške marže, rasta, cijena, profitabilnosti, novčanog toka, ulaganja i povrata ulaganja, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 135. do 151. Privremene uredbe.

(114)

Nekoliko zainteresiranih strana navelo je da se analiza štete temeljila samo na negativnom kretanju pokazatelja na slobodnom tržištu i da zaključci te analize nisu dovoljni za obrazloženje da je industrija Unije, u cjelini, pretrpjela materijalnu štetu.

(115)

U tom se pogledu, i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 96., podsjeća da Komisija nije ograničila svoju analizu posebno na slobodno tržište, nego da je, ako je bilo primjenjivo, analizirala i donijela zaključke o razvoju gospodarskog stanja industrije Unije u cjelini, a posebno na tržištu za vlastitu potrošnju.

(116)

Nadalje, trebalo bi napomenuti da se zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu ne temelji samo na negativnom kretanju mikropokazatelja i makropokazatelja na slobodnom tržištu. Iako su određeni mikropokazatelji i makropokazatelji doista zabilježili negativno kretanje na slobodnom tržištu, i drugi pokazatelji koji se odnose na ukupne rezultate industrije Unije, kao što su zaposlenost, trošak rada po EPRV-a, ulaganja i povrat ulaganja, upućuju na pogoršanje stanja industrije Unije. Uzimajući u obzir odgovarajuću veličinu slobodnog tržišta i tržišta za vlastitu potrošnju, napominje se da pozitivno kretanje rezultata industrije Unije na tržištu za vlastitu potrošnju (u pogledu određenih pokazatelja) nije bilo dovoljno da se time nadoknade negativni rezultati na slobodnom tržištu, što je vidljivo iz negativnog kretanja prethodno navedenih pokazatelja koji se odnose na ukupnu aktivnost. S obzirom na prethodno navedeno ta se tvrdnja mora odbiti.

(117)

Na temelju analize primjedaba, kako je sažeto u prethodnim uvodnim izjavama 73. do 115., potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 152. do 155. Privremene uredbe.

(118)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da se šteta ne može pripisati dampinškom uvozu iz predmetnih zemalja i da je uzročno-posljedična veza prekinuta zbog drugih čimbenika. U nekim su tvrdnjama samo ponovljene tvrdnje koje su već iznesene u privremenoj fazi, bez novih elemenata. Nove su primjedbe analizirane u nastavku.

(119)

Jedna je zainteresirana strana osporavala postojanje sporog procesa oporavka nakon krize 2012. i tvrdila je da se uvozom iz predmetnih zemalja nije spriječilo industriju Unije da iskoristi taj oporavak. U biti je tvrdila da je izostanak oporavka od krize 2012. bio posljedica navodno stalno niske potražnje za hladnovaljanim plosnatim čeličnim proizvodima.

(120)

Potrebno je najprije napomenuti da se potrošnja od 2012. do razdoblja ispitnog postupka povećala za 4,4 %, što se, iako nije postigla razinu iz 2011., može smatrati znakom sporog oporavka. U pogledu uvoza iz predmetnih zemalja važno je napomenuti da se u kontekstu sporog oporavka njihov tržišni udio povećao sa 13,5 % u 2012. na 18,7 % u 2013. te čak 20,1 % u razdoblju ispitnog postupka. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja mora odbiti.

(121)

Ista je zainteresirana strana tvrdila da je industrija Unije nehotično donijela pogrešne poslovne odluke provođenjem skupih ulaganja 2011. i 2012. te povećanjem kapaciteta 2011.

(122)

U tom se pogledu podsjeća na činjenicu da je u ovom ispitnom postupku analiza usmjerena na razvoj gospodarskog stanja industrije Unije u razdoblju od 2011. do razdoblja ispitnog postupka. Stoga se povećanje kapaciteta od 2010. do 2011. ne može smatrati dijelom područja primjene te analize. Nadalje, napominje se da tvrdnja da je industrija Unije 2011. i 2012. navodno provela skupa ulaganja nije potkrijepljena nikakvim činjeničnim dokazima. Konačno, napominje se da su ulaganja koja je industrija Unije u uzorku provela u razmatranom razdoblju predstavljala manje od 2,5 % njezine neto imovine i da su se uglavnom sastojala od ulaganja u zamjene i racionalizaciju. Uzimajući u obzir tu razinu ulaganja i njihovu prirodu, ta se ulaganja ne mogu smatrati dovoljno značajnima da bi utjecala na gospodarske rezultate industrije Unije. Stoga se ta tvrdnja mora odbiti.

(123)

Nakon uvođenja privremenih mjera i ponovno nakon konačne objave određene su zainteresirane strane tvrdile da se uzrokom štete ne bi trebao smatrati uvoz iz predmetnih zemalja, nego povećanje obujma proizvodnje industrije Unije u vrijeme kad je potrošnja padala.

(124)

U tom se pogledu, i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 152. Privremene uredbe, podsjeća da je industrija Unije povećala obujam svoje proizvodnje kako bi odgovorila na povećanje potrošnje za vlastite potrebe. Budući da industrija Unije uglavnom proizvodi prema narudžbi, kako je potvrđeno relativno niskim razinama zaliha (vidi uvodnu izjavu 136. Privremene uredbe), to se povećanje ne može smatrati uzrokom štete. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja mora odbiti.

(125)

Nekoliko je zainteresirani strana osporavalo zaključke donesene u pogledu utjecaja sniženja cijena sirovine na cijene koje naplaćuje industrija Unije. Najprije su osporavale da je sniženje uvoznih cijena bilo niže od sniženja cijena sirovine te su navele primjer željezne rudače. U svojem je podnesku ta strana navela da je tijekom razmatranog razdoblja cijena željezne rudače (RMB/tona) snižena za 39 %. Zatim su tvrdile da Komisijinom argumentacijom u uvodnim izjavama od 171. do 175. Privremene uredbe nije opovrgnuta tvrdnja da je snižene cijena sirovine dovelo do pada cijena proizvoda iz ispitnog postupka te da Komisija nije u dovoljnoj mjeri uzela u obzir smanjenje cijena sirovine u svijetu.

(126)

U tom se pogledu najprije podsjeća da su tijekom razmatranog razdoblja uvozne cijene iz predmetnih zemalja u prosjeku snižene za 20 %, što je više od smanjenja troška proizvodnje za industriju Unije. Nadalje, u pogledu željezne rudače te nakon konverzije dostavljenih podataka o cijenama iz RMB-a u EUR/tona čini se da su tijekom razmatranog razdoblja cijene željezne rudače snižene samo za oko 31 %. Uz konzervativnu pretpostavku da bi udio željezne rudače činio 35 % troškova u predmetnim zemljama, smanjenje cijena sirovine moglo bi dovesti samo do smanjenja od manje od otprilike 11 %, dok su se, kako je prethodno objašnjeno, uvozne cijene iz predmetnih zemalja snizile za 20 %.

(127)

U pogledu druge tvrdnje važno je napomenuti da Komisija nije isključila činjenicu da se smanjenjem cijena sirovine utjecalo na cijenu proizvoda iz ispitnog postupka tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, iz toga proizlazi da se cijena proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji nije kretala u skladu s jedinstvenim kretanjem cijena u svijetu u kojem se u biti održava kretanje cijena sirovine. Nadalje, Komisija je analizirala ostale čimbenike koji utječu na cijene, odnosno regionalne razlike i višak kapaciteta. Navela je i to da bi uvjeti tržišnog natjecanja na tržištu ostali pošteni te da bi industrija Unije mogla ostvariti koristi od smanjenja troškova i ponovno postići profitabilnost da se cijena predmetnog proizvoda nije smanjila više od smanjenja cijena sirovine. Na temelju prethodno navedenog prethodne se tvrdnje moraju odbiti.

(128)

Određeni su se proizvođači izvoznici vratili na to pitanje u svojim primjedbama u pogledu konačne objave. Međutim, nisu dostavljeni nikakvi novi argumenti.

(129)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da uvoz predmetnog proizvoda koji je ostvarila industrija Unije nije u dovoljnoj mjeri uzet u obzir u Komisijinoj procjeni uzročnosti, što je dovelo do nepotpune i netočne procjene uzročnosti.

(130)

Kako je navedeno u prethodnoj uvoznoj izjavi 104., uvoz industrije Unije iz predmetnih zemalja bio je stabilan u razmatranom razdoblju i predstavljao je manje od 1 % ukupnog prihoda industrije Unije od prodaje. Nastavno na to i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 191. Privremene uredbe, te su proizvode kupovali trgovinski ogranci koji slobodno nabavljaju hladnovaljane plosnate čelične proizvode iz više izvora. Ti trgovinski ogranci moraju nuditi najjeftinije moguće materijale kako bi održali svoje komercijalne odnose. S obzirom na mali uključeni obujam i činjenicu da se taj obujam nije povećavao tijekom razmatranog razdoblja, smatra se da je uvoz iz predmetnih zemalja u dovoljnoj mjeri uzet u obzir. Stoga se ta tvrdnja mora odbiti.

(131)

Određeni proizvođači izvoznici vratili su se na to pitanje u svojim primjedbama nakon konačne objave i tvrdili da je Komisija ponovno tumačila brojke kako bi opravdala štetu ponovnom procjenom omjera koji je u ukupnoj prodaji predstavljao uvoz. Komisija zapravo nije ponovno tumačila brojke, već je dala preciznije podatke (manje od 1 %) od šireg raspona koji je naveden u Privremenoj uredbi (0 % – 5 %).

(132)

Iste su zainteresirane strane, nakon privremene te nakon konačne objave, ponovile argument da je ruski uvoz ostao unutar neštetnih kvota koje su utvrđene u prethodno primjenjivom sporazumu o trgovini određenim proizvodima od čelika između Rusije i Unije. Točnije, nije se slagala sa zaključkom da je razina kvote „previsoka” i navela je da postoji znatno preklapanje između područja primjene proizvoda iz ovog ispitnog postupka i kategorije „ostali plosnati valjani proizvodi” (kako je definirano u sporazumima).

(133)

U tom se pogledu podsjeća da je prethodno navedeni sporazum prestao vrijediti prije razdoblja ispitnog postupka, tj. 22. kolovoza 2012. nakon pristupanja Ruske Federacije Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO). Nadalje se napominje da u sporazumu nisu predviđene nikakve odredbe o indeksiranju uvoznih kvota u skladu sa stvarnim godišnjim kretanjem potražnje/potrošnje. Drugim riječima, smanjenje tržišta ne bi dovelo do odgovarajuće prilagodbe kvota. Osim toga, u članku 10. prethodno navedenog sporazuma navedeno je da bi nakon svakog godišnjeg produljenja količine trebalo povećati za 2,5 % u svakoj skupini proizvoda. Stoga ne iznenađuje da kvota za tu skupinu proizvoda, uključujući proizvode obuhvaćene ovim ispitnim postupkom, nikad nije ostvarena tijekom razdoblja valjanosti sporazuma.

(134)

S obzirom na prethodno navedeno čini se da kvote navedene u prilozima tim godišnjim sporazumima nisu imale uporište u stanju na tržištu i kretanju potrošnje jer je kvota automatski prilagođena prema gore bez obzira na kretanje potrošnje/potražnje. Nadalje, s obzirom na to da kvota nikad nije bila iscrpljena tijekom razdoblja valjanosti sporazuma, može se smatrati da je ta kvota doista „previsoka”, ne samo za razdoblje valjanosti sporazuma, nego i usporedbi s razvojem potrošnje u razmatranom razdoblju. Kao posljedica toga, svaka je usporedba između razine te kvote, koja više nije primjenjiva od 22. kolovoza 2012. nadalje, i razine uvoza iz Rusije tijekom razmatranog razdoblja besmislena. Stoga se ta tvrdnja mora odbiti.

(135)

Dodatno je analizirano navodno preklapanje područja primjene proizvoda iz ovog ispitnog postupka i odgovarajućih „ostalih plosnatih valjanih proizvoda”. Najprije se činilo da se područje primjene proizvoda iz trenutačnog ispitnog postupka odnosi i na proizvode obuhvaćene skupinom proizvoda „hladnovaljane i obložene ploče od legura”. Osim toga, činilo se da od 42 oznake Taric obuhvaćene sporazumom u okviru prethodno navedenih skupina proizvoda, samo sedam potpuno odgovara oznakama koje su navedene u Privremenoj uredbi (7209169000, 7209179000, 7209189100, 7209269000, 7209279000, 7209289000 i 7225508000). Kao posljedica toga, 35 oznaka Taric iskazanih u Prilogu sporazumu isključeno je iz područja primjene proizvoda iz ovog ispitnog postupka. S druge strane, otprilike 10 oznaka Taric obuhvaćenih ovim ispitnim postupkom nije obuhvaćeno prethodno navedenim sporazumom. Ne temelju prethodno navedenog čini se da navodno preklapanje nije potkrijepljeno činjeničnim dokazima i ti se navodi moraju odbiti.

(136)

Druga je zainteresirana strana tvrdila da je na industriju Unije znatno utjecao njezin višak kapaciteta koji je doveo do prekomjerne ponude, povećanih troškova i smanjene dobiti, ali i odgađanja daljnjih ulaganja. Nadalje je navela da bi u izostanku uvoza iskorištenost kapaciteta premašila tek 72 %.

(137)

Najprije se podsjeća da je industrija Unije smanjila svoj kapacitet za 3 % tijekom razmatranog razdoblja kako bi se prilagodila stanju na svjetskom tržištu koje se mijenjalo. Iako se stopa iskorištenosti kapaciteta koju je industrija Unije ostvarila tijekom razmatranog razdoblja ne može smatrati zadovoljavajućom te se ne osporava da su niske razine iskorištenosti kapaciteta možda utjecale na rezultate industrije, napominje se da je 2011. industrija Unije još uvijek bila profitabilna kad je njezin uspostavljeni kapacitet premašio kapacitet iz razdoblja ispitnog postupka i kad je njezina iskorištenost bila niža od iskorištenosti tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga se s obzirom na poboljšanje iskorištenosti kapaciteta povezano sa smanjenjem kapaciteta zaključuje da se razina iskorištenosti kapaciteta ne može smatrati elementom kojim bi se prekinula uzročno-posljedična veza. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja mora odbiti.

(138)

Nekoliko je strana tvrdilo da Komisija nije pravilno procijenila utjecaj uvoza iz trećih zemalja. Tvrdile su da je razina njihova uvoza bila slična razini ruskog uvoza te da je uvoz iz Irana i Ukrajine ostvaren po cijenama koje su bile niže od uvoza iz Rusije i Kine. Osim toga i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 105., jedna je zainteresirana strana tvrdila da uvoz iz Ukrajine, Indije i Irana koji je tijekom razmatranog razdoblja činio 5,4 % tržišnog udjela nije pravilno procijenjen u odnosu na smanjenje tržišnog udjela industrije Unije.

(139)

U tom se pogledu najprije napominje da se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 104., tržišni udio uvoza iz trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja smanjio sa 10,9 % na 9,1 % (sa 854 281 na 647 710 tona), dok se tržišni udio uvoza samo iz Rusije povećao sa 5,9 % na 9,8 % (i sa 466 165 na 697 661 tona). Iz prethodno navedenog proizlazi da su uvoz iz Rusije i uvoz iz ostalih trećih zemalja zabilježili suprotna kretanja. Napominje se i da je u okviru ovog ispitnog postupka uvoz iz Rusije dodan uvozu iz Kine te da se tržišni udio predmetnih zemalja povećao sa 14,3 % u 2011. na 20,1 % tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(140)

Drugo, iako se ne osporava da je uvoz iz Irana i Ukrajine doista ostvaren po prosječnim cijenama koje su niže od prosječnih cijena predmetnih zemalja, napominje se da je zbog prosječne cijene tog uvoza snižena cijena uvoza iz predmetnih zemalja tijekom cijelog razmatranog razdoblja te da tijekom tog razdoblja nije bilo znatne promjene u kretanju cijena. Budući da se tržišni udio tog uvoza samo blago povećao sa 2,9 % na 3,4 %, nije vjerojatno da bi se njime prekinula uzročno-posljedična veza.

(141)

Treće i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 106., tržišni udio Ukrajine, Indije i Irana trebalo bi analizirati tijekom razmatranog razdoblja, a ne se usmjeriti na specifično jednogodišnje razdoblje. Iz toga proizlazi da se tržišni udio uvoza iz Indije, Irana i Ukrajine doista blago povećao sa 4 % na 5,4 % tijekom razmatranog razdoblja, dok se uvoz iz ostalih trećih zemalja (uključujući prethodno navedene zemlje) općenito smanjio sa 10,9 % na 9,1 %. Iz prethodno navedenog proizlazi da se smanjenje tržišnog udjela industrije Unije (– 4 %) ne može usporediti s tržišnim udjelom prethodno navedenih zemalja samo tijekom razdoblja ispitnog postupka i da se povećanje tržišnog udjela ne može smatrati dovoljno velikim da bi se zbog toga prekinula uzročno-posljedična veza.

(142)

Nakon konačne objave određeni su proizvođači izvoznici tvrdili da je, kad ga se procjenjuje u apsolutnom smislu, uvoz iz svih trećih zemalja usporediv s uvozom iz Rusije te da bi ih trebalo smatrati jednako štetnima. U tom se pogledu najprije napominje da su, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 107. do 111. Privremene uredbe, uvjeti za kumulativnu procjenu ruskog i kineskog uvoza ispunjeni. Stoga se ruski uvoz ne bi trebao analizirati zasebno. Drugo, napominje se i da bi, iako bi analizu uvoza doista trebalo provesti kad se gledaju apsolutni podaci, trebalo analizirati i razvoj tih apsolutnih podataka. U tom se pogledu i kako je prethodno navedeno napominje da se tijekom razmatranog razdoblja uvoz iz svih trećih zemalja smanjio za 206 571 tonu, dok se uvoz iz Rusije povećao za 231 496 tona. Kumulativno procijenjeni uvoz iz predmetnih zemalja zabilježio je slično kretanje i povećao se za 312 224 tone. Kako je prethodno opisano, uvoz iz svih trećih zemalja u razmatranom je razdoblju bio znatno manji od uvoza iz predmetnih zemalja. Osim toga, zabilježio je suprotno kretanje od kretanja ruskog uvoza ili uvoza iz predmetnih zemalja. Na temelju toga potvrđuje se da je uvoz iz trećih zemalja točno analiziran, uzimajući u obzir kretanja njegova obujma, cijene i tržišnog udjela. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(143)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na to da nisu dostavljene nikakve druge primjedbe, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 202. do 204. Privremene uredbe.

(144)

Budući da nije bilo primjedaba u pogledu interesa industrije Unije, potvrđuje se zaključak iz uvodne izjave 209. Privremene uredbe.

(145)

Nakon privremene objave nekoliko je strana tvrdilo da uvođenje antidampinških mjera protiv predmetnih zemalja ne bi bilo u interesu Unije. Ta je tvrdnja ponovljena nakon konačne objave. Tvrdile su da bi antidampinške mjere bile protivne interesima malih korisnika jer će se time narušiti tržišno natjecanje (proizvođači iz Unije povećat će svoje cijene) i jer proizvođači iz Unije ne proizvode određene vrste hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda.

(146)

Ti su navodi već razmatrani u uvodnim izjavama 220. do 223. Privremene uredbe, no nakon privremene ili konačne objave nisu dostavljeni nikakvi dodatni značajni podaci u potporu tim navodima. Stoga je taj argument odbijen.

(147)

Neke su strane tvrdile da je Komisija bila pristrana prema proizvođačima iz Unije te da je pod svaku cijenu pokušala utvrditi damping.

(148)

Ta prethodna tvrdnja nije bila dodatno potkrijepljena. Komisija naglašava da se ispitni postupak provodi na temelju mjerodavnog pravnog okvira uz pridržavanje najviših standarda neutralnosti i transparentnosti.

(149)

Neke su strane smatrale da činjenica da su proizvođači iz Unije uvozili proizvod iz ispitnog postupka pokazuje da ne mogu zadovoljiti potražnju u Uniji.

(150)

Kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 191. Privremene uredbe, brojni su proizvođači iz Unije dio integriranih skupina za proizvodnju čelika s neovisnim društvima za trgovinu. Ti trgovci mogu slobodno kupovati od kojeg god izvora žele, uključujući predmetne zemlje. Potrebno je ponoviti da je ta nabava predstavljala manje od 1 % prodaje podnositelja zahtjeva. Osim radi samoobrane i održavanja komercijalnih odnosa, ničime se u spisu ne upućuje na to da je taj uvoz ostvaren zbog toga što proizvođači iz Unije nisu mogli zadovoljiti potražnju.

(151)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu interesa Unije, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 229. do 232. Privremene uredbe.

(152)

Nakon privremene objave nekoliko je strana dostavilo primjedbe u pogledu ciljne dobiti od 5 % koja je privremeno upotrijebljena za izračun sniženja cijena, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 237. do 238. Privremene uredbe. Jedna je zainteresirana strana tvrdila da dobit u sektoru ne bi bila viša od 5 %, dok je druga zainteresirana strana navela da je ciljna dobit od 5 % pretjerana. Te tvrdnje nisu potkrijepljene.

(153)

Eurofer je smatrao da je ciljna dobit od 5 % daleko preniska. Prvo, odbio je upućivanje na ciljnu dobit za elektročelik s orijentiranim kristalima jer se, među ostalim, istraživanje i razvoj, tržišta i priroda čelika razlikuju. Drugo, Eurofer je tvrdio da se dostupnim dokazima iz 2009. koji se mogu provjeriti upućuje na to da bi upotrijebljena ciljna dobit trebala biti najmanje 10 %. Iako je to tvrdio, Eurofer se djelomično oslanjao na podatke koje su dostavili proizvođači koji su podnijeli zahtjev i koji nisu bili u uzorku te koji su na Komisijin zahtjev dostavili podatke za, među ostalim, razdoblje 2005. – 2008. te djelomično na profitabilnost koju su određeni drugi proizvođači u Uniji ostvarili u tom razdoblju. Eurofer je dodao da ciljna dobit ne trebala proizlaziti iz godina na koje je utjecala gospodarska kriza ili dampinški uvoz iz predmetnih zemalja. Treće, Eurofer je tvrdio da bi ciljnu dobit trebalo prilagoditi prema uvozu nakon razdoblja ispitnog postupka i stalnom dodatnom nepoštenom smanjenju cijena predmetnog uvoza. Istaknuo je i da su se prije institucije Unije već oslanjale na razinu dobiti višu od uobičajene kako bi nadoknadile štetu prouzročenu dampinškim uvozom (9).

(154)

Te su primjedbe propisno analizirane. Najprije bi trebalo podsjetiti da je, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 236. Privremene uredbe, na temelju ispitnog postupka utvrđeno da je tijekom cijelog razmatranog razdoblja postojao znatan obujam uvoza iz predmetnih zemalja koji je negativno utjecao na, među ostalim, profitabilnost industrije Unije. Stoga se nijedna godina razmatranog razdoblja ne bi mogla smatrati pokazateljem dobiti koja bi se razumno mogla ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Budući da jedini podnesak primljen u tom pogledu tijekom privremene faze nije bio dovoljno potkrijepljen, Komisija je odlučila privremeno utvrditi ciljnu dobit na temelju nalaza ispitnih postupaka u pogledu drugih čeličnih proizvoda. Međutim, nakon uvođenja privremene mjere Komisija je dodatno razmotrila to pitanje, ne samo s obzirom na primjedbe zaprimljene nakon objave, nego i zahtijevanjem i analiziranjem dodatnih podataka u tom pogledu.

(155)

Kako je već navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 8., nakon uvođenja privremenih mjera Komisija je od proizvođača iz Unije u uzorku zatražila da dostave podatke o profitabilnosti za istovjetni proizvod prodan na tržištu Unije u razdoblju od 2005. do 2010. (jednaki su podaci za razdoblje od 2011. do razdoblja ispitnog postupka već dostavljeni u izvornim odgovorima na upitnik). Ti su podaci dostavljeni i odgovarajuće provjereni. Ponderirana prosječna profitabilnost za razdoblje od 2005. do 2008. koja se na temelju toga mogla izračunati za svaku je od tih godina iznosila od 9 % do 15 %. Činilo se da je razdoblje od 2005. do 2008. reprezentativno za utvrđivanje ciljne dobiti jer nije bilo pogođeno gospodarskom krizom koja je znatno utjecala na sektor od 2009. niti je bilo obilježeno iznimno povoljnim okolnostima na tržištu. Nadalje, obujam uvoza iz predmetnih zemalja i drugih zemalja upućuje na jako tržišno natjecanje.

(156)

Na temelju prethodno navedenog Komisija stoga smatra da je profitna marža koju je ta industrija ostvarila u posljednjoj reprezentativnoj godini, tj. u 2008., primjerenija osnova za ciljnu dobiti za tu industriju od ciljne dobiti od 5 % koje je privremeno upotrijebljena. Ta ponderirana prosječna profitna marža iznosi 9,9 % te su izračuni sniženja cijena prilagođeni u skladu s tim. Budući da se ona temelji na stvarnim podacima o profitabilnosti za predmetni proizvod, najbolji je dostupni podatak u tu svrhu.

(157)

Određeni su se proizvođači izvoznici nakon konačne objave u svojim primjedbama vratili na pitanje marža štete upotrijebljenih za utvrđivanje razine uklanjanja štete. Citirajući točku 60. presude u predmetu EFMA (10) istaknuli su da se „pri izračunu ciljne cijene kojom će se ukloniti predmetna šteta [profitna marža koja će se upotrijebiti] mora ograničiti na profitnu maržu na koju je industrija Unije mogla razumno računati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja da nema dampinškog uvoza”. Nadalje su naveli da dobit ostvarena 2011. čini razumnu profitnu maržu ako nema dampinškog uvoza. Uzimajući u obzir činjenicu da podaci u spisu za razdoblje od 2009. do razdoblja ispitnog postupka očito nisu bili primjereni zbog znatne prisutnosti jeftinog dampinškog uvoza i financijske krize 2009. koja je utjecala na sektor čelika i 2010. i 2011., bilo je jasno da je Komisija imala opravdane razloge vratiti se dalje u prošlost (ako su podaci bili dostupni) kako bi utvrdila posljednju reprezentativnu godinu te da se stoga trebalo ispitati razdoblje od 2005. do 2008. Iz dostupnih je podataka zaključeno da je 2008. bila najprimjerenija godina zbog prethodno navedenih razloga. Tvrdnja da se na taj način „biraju samo najpovoljnije opcije” nije utemeljena jer 2008. ni u kojem slučaju nije bila najprofitabilnija godina u razdoblju od 2005. do 2008. Odabrana je 2008. jer je to bila posljednja godina s uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Ispitivanjem cijena na tržištu Unije, podataka o uvozu i potrošnje u Uniji pokazalo se da su na tržištu doista postojali uobičajeni uvjeti tržišnog natjecanja.

(158)

Stoga je ta metoda upotrijebljena za utvrđivanje uobičajene dobiti za razinu uklanjanja štete u potpunosti u skladu s presudom u predmetu EFMA te je ta tvrdnja odbijena.

(159)

Isti su proizvođači izvoznici tvrdili da je, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 122., Komisija u svojoj analizi stanja industrije Unije zanemarila događaje iz 2010. uz objašnjenje da je do njih došlo prije razdoblja analize, ali je upotrijebila 2008. kako bi odredila ciljnu dobit. U tom se pogledu napominje da, iako je razdoblje razmatrano za analizu stanja industrije Unije bilo ograničeno na razdoblje od 2011. do razdoblja ispitnog postupka, kako je definirano u uvodnoj izjavi 20. Privremene uredbe, ne postoje pravna ograničenja zbog kojih se Komisija ne bi mogla okrenuti razdobljima izvan razmatranog razdoblja kako bi utvrdila razumnu ciljnu dobit dok je god odabrano razdoblje reprezentativno za razinu dobiti koja bi se ostvarila da nema dampinškog uvoza. To je detaljno objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 157. Stoga se ta tvrdnja mora odbiti.

(160)

Iste su strane tvrdile da, s obzirom na to da nije bilo „drugih pokazatelja štete” za razdoblje od 2005. do 2008., zainteresirane strane nisu mogle dostaviti smislene primjedbe u pogledu primjerenosti razine ciljne dobiti. U tom se pogledu napominje da su određivanje posljednje godine u kojoj su prevladavali uobičajeni tržišni uvjeti i procjenjivanje stanja industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja dvije zasebne aktivnosti u kojima Komisiji nije potreban isti skup podataka niti ga ona analizira. „Drugi pokazatelji štete” nisu relevantni za kako bi se utvrdilo prevladavaju li u određenoj godini uobičajeni tržišni uvjeti. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(161)

Određeni su proizvođači izvoznici tvrdili da se podaci o profitabilnosti za 2008. nisu trebali upotrijebiti jer nisu obuhvaćeni razdobljem od 2011. do razdoblja ispitnog postupka. Međutim, iz prethodno navedene presude u predmetu EFMA jasno je da podaci iz razmatranog razdoblja ne ispunjuju uvjete za utvrđivanje ciljne dobiti. Budući da Komisija u privremenoj fazi nije raspolagala pouzdanim podacima industrije o profitabilnosti koji se mogu provjeriti i upotrijebiti, oslanjala se na stope profitabilnosti upotrijebljene u drugim ispitnim postupcima. Međutim, s obzirom na to da je nakon privremene objave dobila i provjerila dodatne podatke o profitabilnosti i da su se ti podaci pokazali pokazateljem dobiti koja se razumno mogla ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja u tom sektoru, upotreba takve dobiti primjerenija je od upotrebe podataka na koje su utjecale različite okolnosti na tržištu (proizvodi, uvjeti tržišnog natjecanja), čak i ako su noviji. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(162)

Jedan je ruski proizvođač izvoznik naveo da nikakva marža sniženja cijena nije izračunana za vrste proizvoda koje povezani uvoznici obrađuju nakon ulaska na tržište Unije. Budući da su bili raspoloživi podaci na temelju kojih se moglo uključiti tu prodaju, ta je tvrdnja prihvaćena te su marže sniženja cijena ažurirane u skladu s tim.

(163)

Isti je ruski proizvođač izvoznik tvrdio da je određivanje razine sniženja cijena bilo netočno. Naveo je da su vrijednosti troška proizvodnje industrije Unije koje su upotrijebljene za izračune sniženja cijena za neke vrste proizvoda bile vrlo visoke u usporedbi s gotovo jednakim vrstama proizvoda i da ih je Komisija trebala zanemariti ili prilagoditi na realnu razinu. Izjavio je i da je marža sniženja cijena ruskih izvoznika dvostruka iako su prosječne izvozne cijene CIF za kineski uvoz 3 % više. Konačno je izjavio da obujam usporedivih proizvoda koje prodaje industrija Unije predstavlja samo 6,4 % njegova ukupnog obujma izvoza.

(164)

Međutim, nakon ponovne provjere Komisija je utvrdila da su podaci o trošku proizvodnje industrije Unije bili točni. U pogledu razlike u vrijednosti CIF i marži sniženja cijena napominje se da je ta usporedba pojednostavnjena i da se u njoj ne uzimaju u obzir moguće promjene cijena i troškova među vrstama proizvoda na strani Unije ili na strani proizvođača izvoznika. Nadalje se napominje da u Osnovnoj uredbi nije predviđen nikakav prag u pogledu usporedbe izvezenog obujma i odgovarajućeg obujma koji industrija Unije prodaje za slične proizvode. U svakom slučaju, nakon što je uzeta u obzir tvrdnja iz uvodne izjave 162., obujam usporedivih proizvoda koji prodaje industrija Unije predstavljao je 10 % njegova ukupnog obujma izvoza. U tom se pogledu napominje i da bi više od 90 % proizvoda ovog specifičnog proizvođača izvoznika koji su izvezeni u Uniju odgovaralo usporedivom proizvodu iz Unije. Na temelju prethodno navedenog ta se tvrdnja mora odbiti.

(165)

Nekoliko je proizvođača izvoznika osporavalo Komisijinu primjenu članka 2. stavka 9. za izračun štete, navodeći kako se članak 2. stavak 9. nalazi među odredbama o dampingu Osnovne uredbe i da se nije mogao analogno upotrijebiti za izračun štete. Tvrdili su da bi se cijena u slobodnom prometu trebala temeljiti na cijeni koju su njihovi povezani uvoznici u Uniji stvarno naplatili prvim nezavisnim kupcima u Uniji.

(166)

Svrha izračuna marže štete jest utvrditi bi li to što se na izvoznu cijenu dampinškog uvoza primjenjuje niža stopa pristojbe (od one koja se temelji na dampinškoj marži) bilo dostatno za uklanjanje štete prouzročene dampinškim uvozom. Ta bi se procjena trebala temeljiti na razini izvozne cijene na granici Unije, za koju se smatra da je slična razini cijene industrije Unije franko tvornica. U slučaju izvozne prodaje putem povezanih uvoznika, prema analogiji s pristupom koji se primjenjivao za izračun dampinške marže, izvozna je cijena izračunana na temelju preprodajne cijene za prvog nezavisnog kupca, propisno prilagođene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. Budući da je izvozna cijena ključni element izračuna marže štete te zbog toga što je ovaj članak jedini članak Osnovne uredbe kojim se daju smjernice o postavljanju izvozne cijene, analogna je primjena ovog članka opravdana.

(167)

Nadalje, smatra se da bi metoda za koje se zalaže ta strana dovela do nejednakog postupanja u izračunu njezinih marži i marži drugih proizvođača izvoznika u uzorku koji prodaju proizvode nezavisnim uvoznicima. Metodologija koja je upotrijebljena za druge proizvođače izvoznike u uzorku temeljila se na izvoznoj cijeni na razini CIF koja, naravno, isključuje troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit za preprodaju u Uniji nakon carinjenja. Komisija smatra da na utvrđivanje relevantne uvozne cijene za izračune sniženja cijena ne bi trebalo utjecati to je li izvoz ostvaren prema povezanim ili nezavisnim subjektima u Uniji. Metodologijom koju je Komisija primijenila osigurava se jednako postupanje u oba slučaja.

(168)

Stoga je Komisija smatrala da je primijenjeni pristup točan pa je te zahtjeve odbila.

(169)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da se zbog odbitka troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti od prodajne cijene stope sniženja cijena i dampinga više ne mogu točno usporediti jer nazivnik u izračunu (tj. cijena CIF) više nije isti. Ta je tvrdnja odbijena jer odbitak troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti utječe samo na brojnik omjera, a ne na nazivnik.

(170)

Osim toga, nastavno na konačnu objavu određene su zainteresirane strane tvrdile da je odbitkom troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti narušen učinak pravila niže pristojbe. Međutim, s obzirom na to da je na izračune dampinga primijenjena usporediva metodologija, jasno je da pravilo niže pristojbe nije narušeno. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(171)

Jedna je zainteresirana strana navela da takozvano pravilo niže pristojbe nije primjereno za uklanjanje štete za industriju Unije u ovom slučaju jer je trošak proizvodnje industrije Unije ostao stabilan nakon razdoblja ispitnog postupka iako su se cijene uvoza iz Rusije i Kine smanjile za 19 % odnosno 22 % od travnja do prosinca 2015. Na temelju toga tvrdila je da je odgovarajuća razina privremenih antidampinških pristojbi (26,2 % i 16 %) nedovoljna jer su te pristojbe već uglavnom ili u cijelosti apsorbirane prethodno navedenim sniženjima cijena. Zbog tih sniženja cijena proizvođači iz predmetnih zemalja nisu mogli znatno povećati svoj obujam izvoza u Uniju. Dodatno je uputila na uvodnu izjavu 26. Uredbe Vijeća (EZ) br. 437/2004 (11) u kojoj je Komisija navela da bi nalaze trebalo ograničiti na razdoblje ispitnog postupka, osim ako se može dokazati da su učinci novih okolnosti očiti, neosporni i trajni, da nisu podložni manipulaciji te da ne proizlaze iz namjernih radnji zainteresiranih strana.

(172)

Ova se tvrdnja mora odbiti. S jedne strane, tvrdnja da su troškovi proizvodnje industrije Unije ostali stabilni nije potkrijepljena činjeničnim dokazima. S druge strane, iako su se cijene uvoza iz predmetnih zemalja doista znatno smanjile nakon isteka razdoblja ispitnog postupka, postoji nekoliko naznaka da se uvozne cijene ponovo povećavaju u drugom tromjesečju 2016. Stoga se čini da smanjenje prodajnih cijena nije trajne prirode i da bi ga bilo prerano takvim smatrati.

(173)

Budući da je razina suradnje bila visoka, konačna marža štete za NRK koja se primjenjuje na proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak izračunana je kao prosjek dvaju proizvođača izvoznika u uzorku. Konačna marža štete za NRK koja se primjenjuje na proizvođače izvoznike koji ne surađuju utvrđena je na razini najviše marže dvaju društava koja surađuju.

(174)

Konačna marža štete koja se primjenjuje na proizvođače izvoznike iz Rusije koji ne surađuju utvrđena je na temelju marže štete za reprezentativnu vrstu proizvoda proizvođača izvoznika koji surađuju. Ta se marža primjenjuje na društvo PJSC Novolipetsk Steel jer se njegova nesuradnja objašnjena u prethodnom dijelu „Damping” povezana i s njegovom izvoznom cijenom te stoga i s njegovom maržom štete.

(175)

Uzimajući u obzir prethodno navedena pitanja iz prethodnih uvodnih izjava 152. do 172., konačna marža štete i dampinška marža izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi. Ovdje su prikazane i konačne stope pristojbe.

Tablica 4.

Konačne marže i stope pristojbe

(176)

Prethodno navedene marže štete zaokružene su, prema potrebi, prema dolje na najbližu desetinu brojke nakon primjedbi jednog proizvođača izvoznika nakon konačne objave.

(177)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te stope pristojbe (za razliku od pristojbe na razini zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala društva”) stoga se primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja koji proizvode ta društva, odnosno navedeni određeni pravni subjekti. Uvezeni predmetni proizvod koji proizvodi neko drugo društvo čiji naziv nije izričito naveden u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koji se navode izričito, ne bi trebao ostvarivati korist od tih stopa i na njega bi se trebala primjenjivati stopa pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(178)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena tih pojedinačnih stopa antidampinških pristojbi (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) trebalo bi uputiti Komisiji (12) sa svim odgovarajućim podacima, posebno o promjenama djelatnosti društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, ova će se Uredba izmijeniti u skladu s tim tako što će se ažurirati popis društava za koje vrijede pojedinačne stope pristojbi.

(179)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera sveo na minimum, smatra se da su u ovom slučaju potrebne posebne mjere za osiguranje ispravne primjene antidampinških mjera. Navedene posebne mjere uključuju sljedeće: podnošenje carinskim tijelima država članica valjanoga trgovačkog računa koji je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 1. stavku 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun primjenjuje se stopa pristojbe koja se primjenjuje na sva ostala društva.

(180)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, koja je uvedena Privremenom uredbom.

(181)

Nakon privremene objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da su neki proizvođači izvoznici počeli apsorbirati uvedene privremene pristojbe tako što su odbili povećati svoje cijene. Ta se tvrdnja ne može provjeriti u okviru ovog ispitnog postupka. Bude li podnesen zasebni antiapsorpcijski zahtjev, mogla bi se pokrenuti revizija na temelju članka 12. stavka 1. Osnovne uredbe, ako budu dostavljeni dokazi prima facie.

(182)

Mjere predviđene ovom uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1.Uredbe (EU) 2016/1036,

—

plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, svih širina, hladnovaljani (hladnoreducirani), koji nisu platirani niti prevučeni, samo hladnovaljani, u kolutima ili nenamotani, svih debljina, električni,

—

plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, svih širina, hladnovaljani (hladnoreducirani), koji nisu platirani niti prevučeni, u kolutima, debljine manje od 0,35 mm, žareni (poznati i kao „crne ploče”),

—

plosnati valjani proizvodi od ostalih legiranih čelika, svih širina, od silicijskog elektročelika, i

—

plosnati valjani proizvodi od legiranog čelika, samo hladnovaljani (hladnoreducirani) i dalje neobrađeni, od brzoreznog čelika.

4.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 210/27

(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 14. svibnja 2015. antidampinški ispitni postupak u pogledu uvoza u Uniju određenih plosnatih valjanih proizvoda od željeza ili nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika osim nehrđajućeg čelika, svih širina, hladno valjanih (hladno reduciranih) koji nisu platirani niti prevučeni i samo su hladno valjani (hladno reducirani) i dalje neobrađeni, („hladno valjani plosnati proizvodi od čelika”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Ruske Federacije („Rusija”) (zajedno dalje u tekstu „predmetne zemlje”) na temelju članka 5. Osnovne uredbe, nakon zahtjeva koji je podnijela Europska federacija proizvođača željeza („Eurofer” ili „podnositelj zahtjeva”).

(2)

Podnositelj zahtjeva dostavio je 12. studenoga 2015. zahtjev za evidentiranje u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe. Na temelju Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2325 (2) („Uredba o evidentiranju”) uvoz određenih hladno valjanih plosnatih proizvoda od čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije podliježe evidentiranju. Člankom 1. stavkom 2. te Uredbe sve zainteresirane stranke pozvane su izraziti svoje stavove u pisanom obliku, dostaviti odgovarajuće dokaze ili podnijeti zahtjev za održavanje rasprave u utvrđenom roku. Primjedbe o evidentiranju zaprimljene su od podnositelja zahtjeva, Kineskog udruženja za željezo i čelik (CISA), Ministarstva gospodarskog razvoja Ruske Federacije, ruskih proizvođača izvoznika, uvoznika i/ili korisnika.

(3)

Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/181 (3) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije.

(4)

Konačna analiza i odluka Komisije o dampingu, šteti, uzročnosti i interesu Unije detaljno su navedene u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2016/1328 (4) („Uredba o konačnoj pristojbi”). Ova se Uredba odnosi samo na evidentiranje, zaprimljene primjedbe o evidentiranju i retroaktivno uvođenje predmetne antidampinške pristojbe.

(5)

Kako bi ispitala opravdanost retroaktivne primjene konačnih pristojbi Komisija je analizirala potrošnju, cijene, obujam uvoza i prodaje prije i nakon pokretanja ispitnog postupka. Komisija je u okviru te analize poslala i upitnike uvoznicima i/ili korisnicima predmetnog proizvoda s pitanjima o obujmu njihova uvoza, uvoznim cijenama i zalihama u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka, odnosno od 1. travnja 2015. do 31. siječnja 2016. Zaprimljeni su odgovori od 22 nepovezana i povezana uvoznika i/ili korisnika. Upitnici su poslani i podnositelju zahtjeva i petorici proizvođača iz Unije iz uzorka s pitanjima o prodaji u razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka, odnosno od 1. travnja 2015. do 31. siječnja 2016. Zaprimljeni su odgovori od podnositelja zahtjeva i svih proizvođača iz Unije iz uzorka.

(6)

Radi provjere odgovora na pitanja iz upitnika navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi (5), tijekom posjeta na terenu provjereni su podaci koje su dostavile sljedeće stranke:

(7)

Na dan 3. svibnja 2016. na zahtjev Eurofera održano je saslušanje pred službenikom za saslušanja u trgovinskim postupcima. Saslušanje je održano u okviru antidampinškog postupka u vezi s uvozom određenih hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije i jedno se pitanje odnosilo na moguću retroaktivnu naplatu konačne antidampinške pristojbe.

(8)

Na zahtjev uvoznika službe Komisije održale su i dva saslušanja u vezi s pitanjem retroaktivne naplate antidampinške pristojbe.

(9)

Komisija je sve stranke obavijestila o osnovnim činjenicama i razlozima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na evidentirani uvoz hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda („dodatna objava”). Svim je strankama odobreno razdoblje za podnošenje primjedbi o dodatnoj objavi. Primjedbe zainteresiranih stranaka razmatrane su i uzete u obzir kada je to bilo primjereno.

(10)

Nakon dodatne objave nekoliko je stranaka dostavilo svoje primjedbe. Na dan 15. lipnja 2016. jedna je skupina uvoznika saslušana pred službenikom za saslušanja u trgovinskim postupcima. Nakon tog saslušanja jedna je zainteresirana stranka dostavila svoje primjedbe.

(11)

Komisija će u skladu sa svojom komunikacijom „Industrija čelika: očuvanje održivih radnih mjesta i rasta u Europi” (5) prije uvođenja privremenih mjera osigurati stvarnu olakšicu za industriju. To se postiže evidentiranjem uvoza prije donošenja privremenih mjera. Time se Komisiji omogućuje retroaktivna primjena konačnih antidampinških pristojbi tri mjeseca prije donošenja privremenih mjera, ako su ispunjeni relevantni pravni uvjeti. Ti pravni uvjeti utvrđeni su u članku 10. stavku 4. i članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe, koji se temelje na članku 10.6 i 10.7 Sporazuma WTO-a o antidampingu („WTO ADA”).

(12)

Tim pravnim uvjetima utvrđen je mehanizam u dva koraka kako se ne bi ugrozio korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe koja će se primjenjivati.

(13)

Budući da je to prvi slučaj u kojem je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za retroaktivnu naplatu antidampinških pristojbi, Komisija smatra da je potrebno detaljno objasniti metodologiju primijenjenu pri izvođenju tog zaključka.

(14)

Prvi je korak evidentiranje u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe i člankom 10.7 WTO ADA-a kako bi se spriječilo ugrožavanje korektivnog učinka pristojbi; osim evidentiranja uvoza, u tom se koraku zainteresirane stranke, a posebno uvoznici, obavješćuju o mogućoj retroaktivnoj naplati antidampinških pristojbi, ako su ispunjeni materijalni uvjeti. Ako se preventivnim djelovanjem ne uspije očuvati korektivni učinak konačnih pristojbi, drugi je korak retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi na proizvode koji su ušli u potrošnju najviše 90 dana prije datuma primjene privremenih mjera, ali ne prije početka ispitnog postupka, u skladu s člankom 10. stavkom 4. Osnovne uredbe i člankom 10.6 WTO ADA-a.

(15)

Svaki od ta dva koraka može se poduzeti samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe i članka 10.6 WTO ADA-a.

(16)

Komisija smatra primjerenim objasniti kako pri donošenju odluke o retroaktivnom uvođenju antidampinških pristojbi tumači i primjenjuje uvjete „dodatno značajno povećanje uvoza” i „vjerojatnost ozbiljnog ugrožavanja pozitivnog učinka konačne antidampinške pristojbe” iz članka 10. stavka 4. točke (d) Osnovne uredbe.

(17)

Drugi od dva alternativna uvjeta iz članka 10. stavka 4. točke (c) Osnovne uredbe uvijek će biti ispunjen u trenutku objave obavijesti o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije. Stoga nisu potrebna dodatna objašnjenja članka 10. stavka 4. točke (c) Osnovne uredbe.

(18)

U članku 10. stavku 4. točki (d) Osnovne uredbe predviđeno je sljedeće:

„osim razine uvoza koja je nanijela štetu tijekom istrage, došlo je do dodatnog značajnog povećanja uvoza, koje će, s obzirom na rokove, obujam i ostale okolnosti, vjerojatno u ozbiljnoj mjeri ugroziti pozitivan učinak konačne antidampinške pristojbe koja se mora primijeniti.”

(19)

Prema tumačenju Komisije, člankom 10. stavkom 4. točkom (d) Osnovne uredbe utvrđena su dva uvjeta koja moraju biti ispunjena da bi Komisija mogla retroaktivno uvesti konačnu antidampinšku pristojbu (uz uvjete utvrđene u članku 10. stavku 4. točki (c) Osnovne uredbe te u uvodu članka 10. stavka 4. u vezi s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe). Ti su uvjeti sljedeći:

(20)

Kako bi se moglo utvrditi je li došlo do dodatnog značajnog povećanja uvoza, treba usporediti podatke (6). U tu je svrhu potrebno utvrditi razdoblja za usporedbu.

(21)

Osnovna uredba odnosi se, s jedne strane, na razinu uvoza tijekom ispitnog razdoblja. S druge strane, izrazi „dodatno” i „osim” upućuju na zaključak da bi razinu uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka trebalo usporediti s razinom uvoza nakon razdoblja ispitnog postupka.

(22)

Istodobno, razdoblje za usporedbu s razdobljem ispitnog postupka ne može započeti prije ispunjenja jednog od dvaju alternativnih uvjeta iz članka 10. stavka 4. točke (c) Osnovne uredbe. Ako su uvoznici postali svjesni vjerojatnog dampinga tek nakon objave obavijesti o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije, taj trenutak treba smatrati početkom drugog razdoblja.

(23)

Cilj je ukupne analize procijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu pristojbe prije datuma primjene privremenih mjera. Stoga to razdoblje treba završiti u trenutku uvođenja privremenih mjera, kada se i prestaje primjenjivati evidentiranje uvoza (7).

(24)

Statistički podaci o uvozu dostupni su samo na mjesečnoj osnovi. Komisija stoga za to razdoblje upotrebljava podatke za cijeli kalendarski mjesec nakon objave pokretanja postupka u Službenom listu Europske unije, ako su uvoznici pokretanjem postupka postali svjesni postojanja dampinga. Ako su ga postali svjesni na temelju nečega drugog, primjerice na temelju povijesti dampinga tijekom dužeg razdoblja, tada bi to bilo mjesec nakon događaja zbog kojeg su uvoznici postali svjesni postojanja dampinga, ali najranije prvi cijeli mjesec nakon razdoblja ispitnog postupka. Komisija u pogledu završne točke utvrđuje dvije vrijednosti: jednu koja uključuje i drugu koja ne uključuje mjesec u kojem je započela provedba privremenih mjera.

(25)

Komisija obično utvrđuje prosječnu mjesečnu razinu uvoza za cijelo razdoblje ispitnog postupka koje u pravilu traje 12 mjeseci te mjesečni prosjek uvoza od trenutka u kojem su uvoznici postali svjesni postojanja dampinga do uvođenja privremenih mjera. Početna i završna točka za taj prosjek utvrđuju se kako je objašnjeno u prethodnoj točki.

(26)

Nadalje, Komisija utvrđuje i promjene apsolutnih vrijednosti uvoza, njihov učinak na promjene stanja zaliha proizvoda i tržišne udjele, kao i na potrošnju proizvoda tijekom razmatranog razdoblja.

(27)

To utvrđenje trebalo bi se temeljiti na analizi svakog pojedinačnog slučaja. Osim usporedbe mjesečnih ponderiranih prosjeka, Komisija će u obzir uzeti i sve ostale relevantne čimbenike. To su konkretno: promjene ukupne potrošnje predmetnog proizvoda u Uniji, promjene stanja zaliha i promjene tržišnih udjela. Stoga bi rezultate analize trebalo iskazati dvojako, u apsolutnim i relativnim pojmovima. Usporedba dvaju prethodno navedenih prosjeka jest važna, ali nije presudna za utvrđenje „značajnosti” dodatnog povećanja uvoza.

(28)

Antidampinška pristojba ni u kojem se slučaju ne može primijeniti na uvoz koji uđe u Uniju prije evidentiranja. Taj je uvoz međutim važan za to da se utvrdi postoji li vjerojatnost da će uvoz koji uđe u Uniju nakon evidentiranja ugroziti korektivni učinak pristojbi i to zbog sljedećeg razloga: korektivni učinak pristojbi (odnosno povećanja cijene uvezenih proizvoda zbog povećanja cijene ili zbog pristojbe) zbog, među ostalim, postojanja zaliha nikada nije trenutačan, nego nastupi tek nakon prodaje zaliha. Dodatno značajno povećanje uvoza prije evidentiranja obično dovodi do značajnog povećanja zaliha. To znači da se u odnosu na uobičajeno stanje zaliha korektivni učinak pristojbi dodatno odlaže. Korektivni učinak odgodio bi se sa svakim dodatnim uvozom izvršenim od evidentiranja do primjene privremenih mjera, kojim se dodatno povećava stanje zaliha koje je već premašilo uobičajenu razinu.

(29)

U drugom se koraku utvrđuje je li vjerojatno da će to povećanje uvoza ozbiljno ugroziti korektivni učinak konačne pristojbe koja će se primjenjivati. Upotreba izraza „vjerojatno” ukazuje na to da je ovo analiza s predviđanjem. Analiza će uvijek biti specifična za određeni slučaj i njezin će ishod ovisiti o konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja u kojem je naloženo evidentiranje uvoza u svrhu retroaktivnog uvođenja pristojbi.

(30)

U okviru te analize trebalo bi, među ostalim, uzeti u obzir i učinak uvoza koji je ušao u Uniju u razdoblju između evidentiranja i uvođenja privremenih mjera. Ako izvoza nije bilo ili je bio zanemariv, evidentiranje je dovoljno da se izbjegne dodatna šteta za industriju Unije. Stoga primjena drugog koraka, odnosno retroaktivno uvođenje pristojbi, obično nije opravdana.

(31)

Kada procjenjuje postoji li vjerojatnost da će uvoz koji je ušao u Uniju u razdoblju između evidentiranja i uvođenja privremenih mjera ozbiljno ugroziti korektivni učinak pristojbi, Komisija posebno analizira sljedeće čimbenike:

(32)

U ispitnim postupcima u kojima sudjeluje nekoliko predmetnih zemalja zbrajanje uvoza iz tih zemalja u svrhu analize opisane u prethodnim točkama 1.1. i 1.2. ovisit će o odluci Komisije o zbrajanju uvoza u odnosnom antidampinškom ispitnom postupku.

(33)

Evidentiranje se odnosi na uvoz izvršen u razdoblju između 12. prosinca 2015. i datuma uvođenja privremenih antidampinških mjera, odnosno 12. veljače 2016. Tijekom tog razdoblja, uvoz iz predmetnih zemalja izražen u količini iznosio je približno 165 000 tona.

(34)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi (5), informacije su dostavili podnositelj zahtjeva, svi proizvođači iz Unije iz uzorka i 22 nepovezana i povezana uvoznika i/ili korisnika. Njihov uvoz činio je 46 % ukupnog uvoza iz predmetnih zemalja tijekom razdoblja za koje su prikupljeni podaci, odnosno od travnja 2015. do siječnja 2016.

(35)

Kako bi odlučila je li retroaktivna naplata pristojbi opravdana, Komisija je ocijenila kriterije iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe.

(36)

Dostavljene su primjedbe u pogledu evidentiranja uvoza i moguće retroaktivne primjene antidampinških mjera i njihova analiza slijedi u nastavku.

(37)

U skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (c) Osnovne uredbe treba postojati „povijest dampinga tijekom dužeg razdoblja, odnosno uvoznik je bio svjestan ili je trebao biti svjestan, postojanja dampinga što se tiče razine dampinga i štete za koju se tvrdi, odnosno ustanovi da je nanesena”. Komisija u ovom predmetu smatra da su uvoznici bili svjesni ili su trebali biti svjesni postojanja dampinga što se tiče razine dampinga i štete za koju se tvrdi, odnosno ustanovi da je nanesena od dana pokretanja ispitnog postupka zbog razloga navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi (17) i u nastavku.

(38)

Jedan uvoznik tvrdi da dokaz prima facie dampinga naveden u zahtjevu nije dovoljan za tvrdnju da su uvoznici bili svjesni ili su trebali biti svjesni postojanja dampinga u pogledu razine dampinga i štete za koju se tvrdi, odnosno ustanovi da je nanesena. Ta stranka naime napominje da, prvo, zahtjev sam po sebi nije čvrst dokaz stvarnog postojanja dampinga. Drugo, ako se i prihvati da je dokaz naveden u zahtjevu dovoljan za izvođenje zaključka o tome da su uvoznici bili svjesni postojanja dampinga, retroaktivno uvođenje pristojbi bilo bi moguće u svakom pojedinačnom ispitnom postupku. Konačno, ta stranka smatra da tvrdnja Eurofera da uvoznici nisu mogli zanemariti postojanje dampinga s obzirom na krajnje niske cijene kineskog i ruskog uvoza dovodi u zabludu jer navodne niske cijene same po sebi nisu dokaz dampinškog uvoza.

(39)

Druga zainteresirana stranka napominje da Eurofer nije objavio priopćenja za tisak ili druge javne informacije dostupne uvoznicima hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda iz Unije o dampingu kineskih proizvođača određenih hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda. Ta stranka naglašava da su se članci u tiskanim medijima odnosili na čelik općenito, a ne konkretno na hladno valjane plosnate čelične proizvode. Osim toga, indijska i američka priopćenja za tisak koja je Eurofer dostavio nisu bitna za pitanje svijesti uvoznika iz Unije o postojanju dampinga.

(40)

Najprije je važno naglasiti da se pitanje svijesti uvoznika u članku 10. stavku 4. točki (c) Osnovne uredbe odnosi na razine dampinga i štetu za koju se tvrdi, odnosno ustanovi da je nanesena (naknadno podcrtano). Komisija smatra da su uvoznici bili svjesni ili su trebali biti svjesni razine dampinga i štete za koju se tvrdi da je nanesena na temelju objektivnih čimbenika i to ne samo na temelju verzije zahtjeva koja nije povjerljiva, nego i na temelju obavijesti o pokretanju ovog postupka, pri čemu je i jedno i drugo bilo dostupno i na početku postupka dostavljeno svim poznatim zainteresiranim strankama koje obuhvaćaju uvoznike, korisnike i udruženja koja ih predstavljaju. Osim toga, zainteresirane stranke imale su potpuni pristup verziji Euroferova zahtjeva za evidentiranje koja nije povjerljiva i koja je zapravo bila najavljena i u samom zahtjevu. Ispitni postupak pokrenut je jer se smatralo da dokaz prima facie sadržan u zahtjevu u dovoljnoj mjeri upućuje na vjerojatnost dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja na tržište Unije. Taj dokaz prima facie odnosi se na razdoblje od listopada 2013. do rujna 2014., odnosno na duže razdoblje. Osim toga, privremeno je utvrđeno i konačno potvrđeno postojanje dampinga tijekom razdoblja ispitnog postupka, odnosno od travnja 2014. do ožujka 2015. Kao posljedica toga potvrđeno je da su uvoznici bili svjesni ili su trebali biti svjesni postojanja dampinga i štete na dan objave obavijesti o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije.

(41)

Treba napomenuti da je retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi dopušteno samo za uvoz koji podliježe evidentiranju i samo ako su ispunjeni kriteriji iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe. Stoga nije točna tvrdnja da je retroaktivno uvođenje pristojbi moguće „u svakom pojedinačnom ispitnom postupku”. Komisija u pogledu tvrdnje da medijska izvješća koja je dostavio Eurofer navodno nisu bitna uviđa da se članci nisu izrijekom odnosili na hladno valjane plosnate čelične proizvode, ali su bili pouzdan pokazatelj politike utvrđivanja cijena proizvođača izvoznika čelika u predmetnim zemljama. Nadalje, medijska izvješća treba promatrati u svjetlu ostalih objektivnih čimbenika navedenih u prethodnim uvodnim izjavama.

(42)

Stoga se argumenti o pitanju svijesti uvoznika o postojanju dampinga odbacuju.

(43)

Neki su uvoznici u svojem odgovoru na obavijest tvrdili da bi pitanje svijesti o dampingu i šteti trebalo promatrati u svjetlu retroaktivnosti kao „izvanredne mjere” te da su time pred tijelo koje provodi ispitni postupak postavljeni visoki standardi i/ili da je pristup pitanju „svijesti uvoznika” predložen u članku 10. stavku 4. točki (c) Osnovne uredbe preširok. Oni stoga zaključuju da obavijest o pokretanju postupka nije dovoljna za osvješćivanje uvoznika o postojanju dampinga i razmjeru štete. Međutim, u obavijesti o pokretanju postupka o kojoj su tiskani mediji koji prate trgovinu čelikom naširoko izvještavali i u verziji zahtjeva dostupnoj javnosti koja je bila dostavljena poznatim uvoznicima i/ili korisnicima i bila dostupna svim zainteresiranim strankama od prvog dana ispitnog postupka jasno su (i vrlo detaljno) navedeni primijenjena metodologija, izvor korištenih informacija i visoke razine dampinga i štete povezane s uvozom iz NRK-a i Rusije. U tim je dokumentima razina dampinga izražena u postotku uvozne cijene CIF. Nadalje, Komisija je u uvodnim izjavama od (5) do (11) Uredbe o evidentiranju podsjetila sve zainteresirane stranke da raspolaže dovoljnim dokazima o dampingu u pogledu razine dampinga i štete za koju se navodi, ili utvrdi, da je nanesena. Komisija stoga zaključuje da su uvoznici bili svjesni ili su trebali biti svjesni postojanja ili tvrdnji o postojanju dampinga i štete. Činjenica da svi ispitni postupci ne završe antidampinškim mjerama ne znači da uvoznicima nije bio dostupan dokaz prima facie o dampingu i šteti. Komisija stoga smatra da su se u ovom pitanju poštovali potrebni standardi koji se odnose na to pitanje.

(44)

Ruski proizvođači izvoznici i jedan uvoznik tvrdili su da odluka Komisije donesena na temelju članka 10. stavka 4. točke (c) Osnovne uredbe nije u skladu sa standardom iz članka 10. stavka 6. točke (i) ADA-a u kojoj je navedeno da je uvoznik trebao biti svjestan izvoznikova dampinga te činjenice da takav damping uzrokuje štetu. Osim toga, pojavila se tvrdnja da je, prema tumačenju Komisije, uvjet o „svijesti” ispunjen nakon svake objave obavijesti o pokretanju postupka, što je neprihvatljivo. Nadalje se tvrdilo da je procjena dampinga složen postupak koji podrazumijeva pristup poslovnim tajnama koje se ne smiju objavljivati.

(45)

Prije svega treba naglasiti da svaka zemlja članica WTO-a ima pravo uspostaviti svoje antidampinške postupke i prakse u skladu sa svojim okolnostima sve dok ne narušava standarde WTO-a. Komisija smatra da su njezini standardi pokretanja ispitnih postupaka vrlo visoki te da je, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (43), na temelju dostupnih dokaza provedena vrlo detaljna provjera dampinga i štete koja je stavljena na raspolaganje zainteresiranim strankama. Navedeni podaci obuhvaćaju domaće i izvozne cijene po poduzetnicima koje su uvoznici vrlo jednostavno mogli usporediti s nabavnim cijenama iz predmetnih zemalja kako bi utvrdili jesu li i u kojoj mjeri te cijene dampinške. Isto je tako potrebno napomenuti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (5), da su neki odgovori zaprimljeni od povezanih uvoznika koji su imali pristup relevantnim informacijama o domaćim i izvoznim cijenama. Isto je tako potrebno napomenuti da u pravu WTO-a nije predviđeno da uvoznici trebaju moći detaljno izračunati damping, nego da bi trebali biti svjesni razmjera dampinga. Nadalje, bila je dostupna i analiza različitih pokazatelja štete s detaljnim izračunima smanjivanja cijene i prodaje ispod cijene, uz naznaku da bi takav dampinški uvoz mogao uzrokovati štetu.

(46)

Jedan uvoznik tvrdio je i da su ga njegovi dobavljači uvjeravali da ne sudjeluju u dampingu, ali to nisu potkrijepili dokazima. Stoga se ta tvrdnja mora odbaciti.

(47)

Ruski proizvođači izvoznici osporili su nalaz dampinga i naveli da su uvoznici tek 12. veljače 2016. postali svjesni primjene članka 18. Osnovne uredbe i razine dampinga. U tom pogledu treba napomenuti da je u prethodno navedenim informacijama o dokumentaciji, odnosno obavijesti o pokretanju postupka i verziji zahtjeva koja nije povjerljiva, koje su poslane uvoznicima ili su im bile dostupne, bila jasno naznačena razina dampinga te da se uvođenjem privremenih mjera te informacije samo potvrđuju. Ta se tvrdnja stoga mora odbaciti.

(48)

Stoga Komisija u ovom određenom predmetu smatra da su uvoznici imali jasan dokaz štetnog dampinga kineskih i ruskih izvoznika.

(49)

U skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (d) Osnovne uredbe, „osim razine uvoza koja je nanijela štetu tijekom istrage” treba doći do „dodatnog značajnog povećanja uvoza”.

(50)

Prema podacima Eurostata (8) (koji su u vrijeme procjene bili dostupni do uključno ožujka 2016.), prosječni mjesečni obujam uvoza iz predmetnih zemalja tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosio je 118 912 tona. Prosječni mjesečni obujam uvoza iz predmetnih zemalja u razdoblju koje je započelo u prvom cijelom mjesecu nakon objave obavijesti o pokretanju ispitnog postupka u Službenom listu Europske unije i završilo u zadnjem cijelom mjesecu prije uvođenja privremenih mjera (lipanj 2015. – siječanj 2016.) iznosio je 162 457 tona, odnosno bio je 37 % veći nego u razdoblju ispitnog postupka. U istom je razdoblju ukupni obujam uvoza iznosio 1 299 658 tona, od čega 721 386 tona iz NRK-a, a 578 272 tona iz Rusije. Usporedba prosječnog mjesečnog obujma uvoza iz NRK-a i uvoza iz Rusije pokazuje povećanje prosječnog mjesečnog obujma uvoza iz NRK-a od 48 %, odnosno 25 % iz Rusije.

(51)

Ako se promatra razdoblje od prvog cijelog mjeseca nakon objave pokretanja postupka do uključivo mjeseca u kojem su uvedene privremene mjere (odnosno lipanj 2015. – veljača 2016.), prosječni mjesečni obujam uvoza iznosi 150 673 tona, što je 27 % više od mjesečnog prosjeka u ispitnom razdoblju. Kad je u pitanju prosječni mjesečni obujam uvoza iz NRK-a i Rusije, uvoz iz NRK-a pokazuje porast od 34 %, a iz Rusije 19 %.

(52)

Uvoz 22 uvoznika i/ili korisnika koji su dostavili informacije o uvozu u razdoblju nakon pokretanja postupka (od lipnja 2015.do siječnja 2016.) iznosio je 46 posto ukupnog uvoza iz predmetnih zemalja. Tako pribavljene informacije pokazale su da su se tim uvoznicima i/ili korisnicima koji surađuju zalihe predmetnog proizvoda na kraju 2015. ukupno povećale za 22 % u odnosu na kraj 2014. Taj podatak ne samo da potvrđuje statističke podatke o velikom povećanju uvoza, nego i ukazuje na stvaranje zaliha.

(53)

Obje analize pokazuju da je nakon pokretanja postupka doista uslijedilo značajno povećanje obujma uvoza.

(54)

Nekoliko ruskih proizvođača izvoznika osporilo je zaključak da je riječ o značajnom povećanju uvoza, pozivajući se na „vodeće komentatore i stručnjake” koji tvrde da povećanje obujma uvoza doista mora biti golemo. U tom se pogledu prvo navodi da literatura na koju se upućuje nije obvezujuće zakonodavstvo i da ne nudi nikakve posebne upute u pogledu toga što treba smatrati golemim ili značajnim, što je, uostalom, predmet analize od slučaja do slučaja.

(55)

Na temelju toga Komisija smatra da se može govoriti o značajnom povećanju uvoza te se taj zahtjev odbacuje.

(56)

Nekoliko ruskih proizvođača izvoznika i jedan uvoznik iznijeli su tvrdnju da Komisija u svojoj ocjeni Euroferova zahtjeva za evidentiranje nije pravilno razmotrila privremeni učinak Unijinih sankcija na trgovinu s Rusijom. U tom smislu u vrijeme evidentiranja nije bilo „sankcija” protiv predmetnog proizvoda, a takvih sankcija nije bilo ni tijekom ni nakon ispitnog razdoblja, sve dok 12. veljače 2016. nisu uvedene privremene mjere. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(57)

Ruski proizvođači izvoznici vratili su se na to pitanje u komentarima na objavu, tvrdeći da je, iako nije bilo „sankcija” protiv tog proizvoda, došlo do „učinka prelijevanja” na predmetni proizvod zbog opće nevoljkosti potrošača u Uniji da kupuju robu iz Rusije. Taj je argument neutemeljen. Osim toga, jasno je da su na razvoj uvoza predmetnog proizvoda nakon razdoblja ispitnog postupka više utjecala pitanja povezana s tim postupkom nego navodni „učinci prelijevanja” sankcija na druge proizvode. Roba koja podliježe sankcijama jasno je utvrđena i stoga se ne može zaključiti da su sankcije imale ikakav veći utjecaj na velika odstupanja u rastu obujma u razdoblju nakon ispitnog postupka.

(58)

Osim toga, isti ruski proizvođači izvoznici, ali i ruska tijela vlasti, iznijeli su tvrdnju da su se Euroferovi argumenti u pogledu ocjene o dodatnom značajnom povećanju uvoza temeljili na usporedbi proizvoljno odabranih vremenskih razdoblja. Jedna druga zainteresirana strana iznijela je tvrdnju da bi zbog krajnje nestabilnosti u pogledu obujma uvoza hladno valjanih plosnatih proizvoda od čelika, koji se mijenja od mjeseca do mjeseca, odabir bilo kojeg razdoblja za usporedbu s nekim drugim mogao proizvesti dramatično različite rezultate. Drugim riječima, podaci iz Euroferova zahtjeva nisu upućivali na postojanje „značajnog povećavanja uvoza”.

(59)

Vremenska razdoblja odabrana za usporedbu u zahtjevu koji je doveo do evidentiranja bila su duga i dijelom su se preklapala s ispitnim razdobljem, a dijelom bila poslije njega. Osim toga, razne zainteresirane stranke predložile su druga vremenska razdoblja za usporednu analizu dodatnog značajnog povećanja uvoza i sve su zaključile isto (odnosno da postoji dodatno značajno povećanje uvoza u usporedbi s obujmom uvoza tijekom ispitnog razdoblja). Stoga se taj argument odbacuje.

(60)

Nekoliko ruskih proizvođača izvoznika iznijelo je tvrdnju da nije bilo dodatnog značajnog povećanja uvoza, iznijevši podatke za siječanj 2016., veljaču 2016. i ožujak 2016. koji su se odnosili na njihovu aktivnost. Komisiji nije jasno zašto su u predstavci izneseni samo podaci za neke ruske proizvođače izvoznike, a ne ukupni uvoz iz Rusije.

(61)

Točno je da je u statističkim podacima koji se spominju u navedenoj uvodnoj izjavi (50) zabilježen manji obujam uvoza u siječnju, veljači i ožujku 2016., odnosno nakon evidentiranja uvoza, i – u dijelu veljače i ožujka – nakon stupanja na snagu privremenih mjera. U tom smislu treba napomenuti sljedeće. Prvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi (9) uredbe o evidentiranju, Komisija je analizirala zahtjev za evidentiranje na temelju analize razdoblja do uključivo rujna 2015. Ta je analiza pokazala da je, inter alia, i prima facie, došlo do značajnog povećanja razine uvoza, čak i nakon pokretanja postupka, koje bi ozbiljno ugrozilo korektivni učinak antidampinške pristojbe (uvodna izjava (5) uredbe o evidentiranju). značajno povećanje na temelju kojeg je evidentiran uvoz zato se samo djelomično odnosi na isti uvoz na temelju kojeg Komisija utvrđuje treba li retroaktivno uvesti pristojbu. Podsjeća se na to da je drugospomenuto razdoblje ono od prvog cijelog mjeseca nakon objave pokretanja postupka, odnosno lipnja 2015., do uključivo zadnjeg cijelog mjeseca uoči uvođenja privremenih mjera, odnosno siječnja 2016. ili do uključivo mjeseca u kojem su uvedene privremene mjere, odnosno veljače 2016. I tijekom tog mnogo dužeg razdoblja ponovno postoji dodatno značajno povećanje uvoza u usporedbi s ispitnim razdobljem. Činjenica da je obujam uvoza iz tih zemalja bio razmjerno nizak u siječnju, veljači i ožujku 2016. ne mijenja taj zaključak.

(62)

Drugo, daleko najveći obujam uvoza iz predmetnih zemalja zabilježen je u listopadu 2015., odnosno nakon razdoblja analize za evidentiranje, a vrlo velik obujam uvoza u usporedbi s ispitnim razdobljem zabilježen je i u studenome 2015. Razmjerno skromne razine uvoza nakon evidentiranja, na koje je ukazao proizvođač izvoznik, zato bi trebalo ocjenjivati u odnosu prema toj najvišoj razini zabilježenoj neposredno prije evidentiranja, koja se može objasniti jedino predstojećim evidentiranjem. Da evidentiranje nije bilo zatraženo i provedeno vjerojatno bi ukupni obujam bio približno jednako velik. ali bi prosječno mjesečno povećanje bilo uravnoteženije, umjesto neočekivano visokih razina zabilježenih u listopadu i studenome 2015. Komisija u svojoj analizi o tome jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 4. točke (d) ne može zanemariti snažan porast uvoza u tom razdoblju koje se nastavlja na razdoblje analize za evidentiranje uvoza, ali prethodi samom evidentiranju.

(63)

Iako usporedba podataka o uvozu u razdoblju od svibnja 2014. do rujna 2014. u odnosu na razdoblje od svibnja 2015. do rujna 2015. doista pokazuje apsolutno povećanje uvoza, jedna zainteresirana stranka iznijela je tvrdnju da je Eurofer propustio uzeti u obzir cikličku prirodu uvoza predmetnog proizvoda i dinamiku potrošnje u Uniji. Taj argument nije dovoljno potkrijepljen dokazima. Pošteno je reći da predmetni proizvod donekle prati gospodarske okolnosti, koje mogu biti nestabilne. No to ne podrazumijeva da uvoz hladno valjanih plosnatih čeličnih proizvoda slijedi ciklički obrazac. Taj se argument odbacuje.

(64)

Također treba napomenuti da je u pogledu dinamike potrošnje u Uniji, kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama (103) do (106) privremene uredbe, potrošnja za vlastite potrebe blago porasla za 4 %, dok se potrošnja na slobodnom tržištu smanjila za 9 %. Budući da se uvezeni predmetni proizvodi natječu na slobodnom tržištu, Komisiji je taj argument nerazumljiv.

(65)

Kinesko udruženje za željezo i čelik (CISA) također je izrazilo neslaganje s razdobljima koja je odabrao Eurofer. CISA je iznijela tvrdnju da od potvrde narudžbe do stvarnog uvoza čeličnih proizvoda iz NRK-a treba proteći najmanje četiri do pet mjeseci. Stoga da je predmetni proizvod, uvezen između svibnja i rujna 2015., zapravo vezan uz ugovore sklopljene prije pokretanja postupka.

(66)

U skladu s Osnovnom uredbom, takvo dodatno značajno povećanje događa se uz već postojeću razinu uvoza koja nanosi štetu tijekom ispitnog razdoblja. Stoga se ocjena tog pitanja temelji na reprezentativnom razdoblju između pokretanja postupka i privremenih mjera i ispitnog razdoblja. Podatak da je od svibnja do rujna 2015. došlo do dodatnog značajnog porasta uvoza još je dodatno ojačan tvrdnjom CISA-e jer je, neovisno o rokovima iz postojećih ugovora, u spomenutom razdoblju ipak zabilježeno dodatno značajno povećanje uvoza. Stoga se taj argument odbacuje.

(67)

Nekoliko zainteresiranih strana napomenulo je i da hladno valjani plosnati proizvodi od čelika nisu proizvod od kojega se stvaraju zalihe, nego se proizvodi po narudžbi.

(68)

Od predmetnog proizvoda doista se, zbog njegovih karakteristika, obično ne stvaraju dugotrajne zalihe. Neki vremenski uvjeti, na primjer, mogli bi imati poguban utjecaj na kvalitetu proizvoda. Međutim, Komisija nije dobila dokaze koji bi pobili nalaz da je u ovom predmetu doista došlo do stvaranja zaliha nakon pokretanja postupka. Treba naglasiti da stvaranje zaliha nije neuobičajena praksa i da joj se pribjegava kad na tržištu vladaju posebne okolnosti i/ili očekivanja, npr. u pogledu buduće cijene dotičnog proizvoda. Činjenica da obično nema zaliha nekog proizvoda ne znači da ne može doći do stvaranja zaliha kad se pojave takve okolnosti i očekivanja. Na temelju podataka nepovezanih i povezanih uvoznika i/ili korisnika nakon uvođenja privremenih mjera utvrđeno je da su zalihe na kraju 2015. bile za 22 % veće nego na kraju 2014. Stoga, u nedostatku dokaza koji bi pobijali nalaz da bi dodatno značajno povećanje uvoza moglo biti naznaka stvaranja zaliha, taj se argument odbacuje.

(69)

Zainteresirane stranke u svojem su odgovoru na obavijest ponovile da se predmetni proizvod obično ne gomila u zalihe već se kupuje po narudžbi. Prvo, hladno valjani plosnati proizvodi od čelika ne proizvode se isključivo po narudžbi, a uvoznike i/ili korisnike koji predviđaju povećanja cijene u budućnosti ništa ne sprječava da kupe veće količine čak i onih vrsta koje se uglavnom proizvode po narudžbi kako bi stvorili zalihu. Nadalje, pokretanje ispitnog postupka odrazilo se na ponašanje uvoznika jer se, prema dokazima, značajno povećalo stvaranje zaliha robe standardnih razreda koja se uvozi normalno. Također se podsjeća da 22 uvoznika i/ili korisnika koji su dostavili informacije o uvozu u razdoblju nakon pokretanja postupka predstavlja samo 46 % ukupnog uvoza iz predmetnih zemalja. U svjetlu činjenice da uvoznici i/ili korisnici koji predstavljaju više od polovice uvoza nisu Komisiji dostavili tražene podatke i s obzirom na velik obujam uvoza koji je ušao u Uniju u mjesecima nakon pokretanja postupka, Komisija se može osloniti na dovoljno zadovoljavajućih dokaza kako bi zaključila da je doista došlo do stvaranja značajnih zaliha, a da je rezultat pribavljenih i korištenih informacija bila prilično konzervativna procjena razine stvaranja zaliha.

(70)

Na temelju navedenog Komisija zaključuje da je nakon ispitnog razdoblja došlo do značajnog povećanja uvoza.

(71)

Zainteresirane stranke su u svojem odgovoru na obavijest tvrdile da postoji ustaljena praksa Komisije za usporedbu uvoza u razdoblju ispitnog postupka s uvozom u razdoblju evidentiranja, što bi značilo da nije bilo povećanja uvoza. Iste stranke navele su da je Komisija propustila navesti razloge za tu navodnu promjenu prakse.

(72)

Komisija kao prvo primjećuje da je ne obvezuje prethodna praksa (ako takva praksa uopće postoji, quod non, vidjeti sljedeću uvodnu izjavu), nego samo objektivne norme ugovora i sekundarno zakonodavstvo. U svakom slučaju, Komisija može u bilo kojem trenutku suziti ili proširiti svoju analizu u skladu s, primjerice, posebnim okolnostima proizašlim iz ispitnog postupka, pod uvjetom da pruži dovoljno razloga zašto to čini. Komisija je u općem dokumentu o objavi opsežno navela gospodarske, pravne i političke razloge za pristup za koji se odlučila u sadašnjem predmetu (vidjeti navedene uvodne izjave 11. do 32.).

(73)

U svakom slučaju, kao drugo, uvoznik može izdvojiti samo dva prethodna predmeta (solarne ploče i hladno valjani plosnati proizvodi od nehrđajućeg čelika) kao navodni dokaz takve prakse, a ni u jednom od tih predmeta pristojbe nisu bile retroaktivno uvedene. U tim se okolnostima, stoga, to ne može se smatrati ustaljenom praksom. Osim toga, suprotno tvrdnjama tih zainteresiranih stranaka, Komisija je u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2015/1429 (9) analizirala razdoblja nakon pokretanja ispitnog postupka prilikom procjene treba li retroaktivno uvesti antidampinšku pristojbu. Okolnosti u tim predmetima, usto, ne mogu se usporediti s okolnostima u ovom predmetu. Primjerice, iako je razina uvoza u razdoblju evidentiranja prosječno na mjesečnoj bazi bila niža nego u prethodnom razdoblju nakon pokretanja ispitnog postupka, apsolutna razina u ovom je predmetu bila ipak vrlo značajna. Imajući na umu da je ovo prvi predmet u kojem Komisija zbog činjenica zaključuje da je potrebno retroaktivno uvesti pristojbe, u ispitnom su se postupku strogo poštovala načela iz uvodnih izjava (11) do (32). Stoga Komisija nije analizirala razinu uvoza samo u razdoblju evidentiranja nego je u obzir uzela i uvoz u razdoblju između pokretanja postupka i evidentiranja. To je u skladu s odredbama članka 10. stavka 4. točke (d) Osnovne uredbe, kako je objašnjeno u navedenim uvodnim izjavama (21) do (25) kojima se Komisija ovlašćuje da analizira razdoblje nakon ispitnog razdoblja koje u našoj praksi traje od pokretanja ispitnog postupka do trenutka kad se prestane primjenjivati evidentiranje. Tako utvrđeno razdoblje analize, u potpunosti usklađeno sa zakonom, omogućuje izradu potpune procjene porasta uvoza, njegovog naknadnog učinka i sposobnosti da ugrozi korektivne učinke mjera.

(74)

Ruski proizvođači izvoznici i Ministarstvo gospodarskog razvoja Ruske Federacije u svojem su odgovoru na obavijest osporili Komisijin pristup kumulativne procjene (kojim su obuhvaćeni i kineski i ruski uvoz) kako bi se ispunili zahtjevi članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe. Međutim, Osnovna uredba ne zabranjuje kumulativno tumačenje članka 10. stavka 4. pa su uvjeti za kumulaciju nedvojbeno primjenjivi u ovom predmetu. Nadalje, tamo gdje je to bilo prikladno, obavljena je odvojena analiza i ruskog i kineskog izvoza, što je također dovelo do zaključka da je došlo do značajnog povećanja uvoza (vidjeti navedenu uvodnu izjavu (50)), a nije pokazalo da je za Rusku Federaciju potreban drugačiji pristup. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(75)

U nastojanju da se procijeni učinak značajnog povećanja uvoza na korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe, Euroferu i petorici proizvođača iz Unije iz uzorka poslani su upitnici o prodaji nakon ispitnog razdoblja. Razdoblje nakon ispitnog razdoblja za koje su zatraženi podaci bilo je travanj 2015. – siječanj 2016. (u vrijeme slanja upitnika to razdoblje bilo je najbliže ispitnom razdoblju).

(76)

Na taj način prikupljene informacije pokazuju da se potrošnja u Uniji na slobodnom tržištu u tom razdoblju povećala za 14 %, dok je obujam prodaje koji su ostvarili proizvođači iz Unije ostao razmjerno stabilan, s blagim povećanjem od 3 posto. Posljedično tome, tržišni udio industrije iz Unije dodatno se smanjio za 7 postotnih bodova (sa 71 % na 64 %). To je jasan znak dodatne štete po industriju u Uniji.

(77)

Kad je riječ o obujmu, potrebno je razjasniti da je uvoz u razdoblju evidentiranja bio uključen u „dodatno povećanje uvoza” i da se odvojeni uvoz u razdoblju evidentiranja smanjio u usporedbi s razinama prije evidentiranja, ali je ipak ostao značajnog obujma.

(78)

Nekoliko stranaka tvrdilo je da pad uvoza u razdoblju evidentiranja dokazuje da je mjera evidentiranja bila uspješna. Međutim, značajna razina uvoza tijekom razdoblja evidentiranja (oko 165 000 tona) jasno pokazuje da mjera evidentiranja nije odvratila uvoznike i/ili korisnike i da je, kako je objašnjeno u nastavku, retroaktivno uvođenje pristojbi nužno kako se ne bi ugrozili korektivni učinci mjera.

(79)

Usporedbom prosječnih mjesečnih uvoznih cijena na temelju Eurostatovih podataka utvrđeno je da su se tijekom 11 mjeseci nakon ispitnog razdoblja prosječne mjesečne uvozne cijene iz NRK-a i Rusije smanjile za 13 %, odnosno 12 % u odnosu na prosječne mjesečne uvozne cijene tijekom ispitnog razdoblja.

(80)

Točno je da su se u istom razdoblju smanjile i cijene sirovina. No, provedena analiza pokazuje da se padom cijena sirovina mogao opravdati pad prodajnih cijena od najviše 4 %. Činjenicu da te značajno niže uvozne cijene ugrožavaju korektivni učinak antidampinške pristojbe objašnjava ukupna usporedba prosječnih mjesečnih uvoznih cijena iz predmetnih zemalja s prosječnom prodajnom cijenom industrije iz Unije tijekom ispitnog razdoblja i poslije njega. Ta usporedba pokazuje smanjenje cijena od 7 % tijekom ispitnog razdoblja, a 14 % nakon njega.

(81)

Nadalje, uvozne cijene u razdoblju evidentiranja nastavile su padati više od cijena proizvođača iz Unije. Prosječna uvozna cijena u tom razdoblju (10) bila je 408 EUR za Kinu (19 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju ispitnog postupka i 6 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju od pokretanja ispitivanja do evidentiranja (11)) te 371 EUR za Rusiju (24 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju ispitnog postupka i 15 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju od pokretanja ispitivanja do evidentiranja). Ako se promatraju obje zemlje, prosječna uvozna cijena tijekom evidentiranja bila je 386 EUR (22 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju ispitnog postupka i 11 % manje od prosječne uvozne cijene u razdoblju od pokretanja ispitivanja do evidentiranja). Smanjenje cijena u razdoblju evidentiranja posljedično se dodatno povećalo na gotovo 20 % u prosjeku.

(82)

S obzirom na navedeno, Komisija zaključuje da će dodatno značajno povećanje uvoza, s obzirom na njegov obujam i vrijeme u kojem se događa te dodatno smanjenje prosječnih cijena, vjerojatno ozbiljno ugroziti korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe.

(83)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi (52), Komisija je pronašla dokaze o stvaranju zaliha nakon pokretanja ispitnog postupka. S obzirom na to da će proizvodi iz zaliha vjerojatno u konačnici ući na tržište Unije, Komisija drži da je takvo stvaranje zaliha dodatni pokazatelj da će i uvoz koji će se dogoditi nakon evidentiranja ugroziti korektivni učinak pristojbi.

(84)

Određene zainteresirane stranke osporile su argument o stvaranju zaliha, tvrdeći da nalaz o stvaranju zaliha nije potkrijepljen dokazima. Međutim, jasno je da se nakon razdoblja ispitnog postupka uvoz značajno povećao u usporedbi s razinama prije pokretanja postupka i da su uvoznici i/ili korisnici koji surađuju prijavili povećanje zaliha. Osim toga, obilježje je tržišta hladno valjanih proizvoda da se uvozom bave i trgovci i krajnji korisnici. Unatoč činjenici da su u mjesecima nakon pokretanja ovog ispitnog postupka cijene padale, trgovci i korisnici bili su motivirani za povećanje svojih prosječnih mjesečnih razina uvoza i zaliha te su to i učinili. Stoga je jasno da je došlo do stvaranja zaliha.

(85)

Jedna skupina uvoznika tvrdila da je dostavila dokaze da je razina njezinih zaliha pokazala trend smanjivanja i da cilj njezinih kupnji u razdoblju nakon pokretanja postupka nije bio stvaranje zaliha. Ista zainteresirana stranka tvrdila je da razdoblja za usporedbu razina zaliha nisu primjerena jer su zalihe na kraju 2014. bile iznimno niske zbog nevoljkosti banaka da financiraju zalihe. Na kraju je tvrdila da Komisija nije dokazala da je predmetna roba i dalje u zalihama, navodeći kako očekuje da će roba kupljena u razdoblju evidentiranja biti prodana prije uvođenja privremenih mjera. U tom se pogledu prvo napominje da procjena u pogledu razine zaliha može pokazati pojedinačne razlike među poduzećima koja uvoze predmetni proizvod. Međutim Komisijina procjena nije ograničena na pojedinačna poduzeća i informacije u spisu, uključujući i to da ta skupina uvoznika pokazuje da je povećanje iznosilo 22 %. Drugo, potrebno je napomenuti da zahtjev nije potkrijepljen popratnim dokazima u vezi s bankama i obujmom zaliha. Ako se tvrdnje o raspoloživosti financiranja pokažu točnima, Komisija se pita kako bi uvoznici bez raspoloživih financijskih sredstava mogli financirati značajno povećanje uvoza do kojeg je došlo nakon pokretanja ispitnog postupka. Na temelju navedenoga te tvrdnje treba odbaciti.

(86)

Na temelju navedenog Komisija zaključuje da je značajno povećanje uvoza nakon ispitnog razdoblja ozbiljno ugrozilo korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe.

(87)

Nekoliko ruskih proizvođača izvoznika iznijelo je tvrdnju da se, u svjetlu uvjeta navedenih u njemu, u članku 10. stavku 4. Osnovne uredbe ne upućuje na potporu kumulativnoj procjeni. Osim toga su ustvrdili kako smatraju da nisu ispunjeni uvjeti za retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi u pogledu uvoza ruskih hladno valjanih plosnatih proizvoda od čelika. Tako da, u nedostatku upućivanja na kumulativnu procjenu u sklopu članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe, Komisija ne bi imala pravni temelj za retroaktivnu primjenu konačnih antidampinških pristojbi na uvoz iz Rusije. U tom se smislu ukazuje i na temeljno načelo nediskriminacije.

(88)

Potrebno je ponoviti da se Komisija ne slaže s tvrdnjom da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 4. Naglašava se da su u ovom predmetu i u kumulativnoj i u pojedinačnoj procjeni predmetnih zemalja ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 4. za obje zemlje. Stoga se taj argument odbacuje.

(89)

Razne zainteresirane stranke iznijele su tvrdnju da su se zbog evidentiranja uvoznici i/ili korisnici našli u stanju pravne nesigurnosti te da je to imalo poguban učinak na poslovanje uvoznika i/ili korisnika. Još su ustvrdile da bi retroaktivno uvođenje antidampinških pristojbi na evidentirani uvoz dodatno pojačalo pogubni učinak na uvoznike i/ili korisnike iz Unije, koji su se s razlogom pouzdavali u svoje dobavljače pod pretpostavkom da ne sudjeluju u dampingu. Iznesena je i tvrdnja da bi retroaktivne mjere naštetile uvoznicima i/ili korisnicima u pogledu uvoza povezanog s ugovorima sklopljenim prije pokretanja postupka.

(90)

U tom pogledu Komisija najprije navodi da je pravo tijela koje provodi ispitni postupak da evidentira uvoz kad se ispune određeni uvjeti navedeni u Osnovnoj uredbi, na temelju koje je ispitni postupak i pokrenut, i da ono nastavlja evidentiranje samo u iznimnim slučajevima u skladu sa svojim strogim tumačenjem pravnih uvjeta iz članka 14. stavka. 5. Osnovne uredbe. Kao što je već objašnjeno, Komisija smatra da su u ovom predmetu nedvojbeno ispunjeni uvjeti za evidentiranje. Kao drugo, stvarno evidentiranje dogodilo se tek sedam mjeseci poslije pokretanja ispitnog postupka. Stoga se ono odnosi na uvoz ostvaren uz punu svijest o tome da je u tijeku antidampinški ispitni postupak i da je zbog toga moguće uvođenje antidampinških pristojbi. Komisija usto naglašava da i Osnovna uredba i WTO ADA dopuštaju mogućnost retroaktivne primjene antidampinških mjera ako se ispune određeni uvjeti.

(91)

S obzirom na navedeno, Komisija ne spori činjenicu da evidentiranje uvoza može kod predmetnih uvoznika i/ili korisnika izazvati određenu pravnu nesigurnost jer ne dovodi automatski do retroaktivnog uvođenja antidampinških pristojbi. Komisija ne spori ni činjenicu da retroaktivno uvođenje pristojbi na evidentirani uvoz može imati negativni učinak na stranke koje su uvezle predmetnu robu tijekom dvomjesečnog razdoblja evidentiranja koje je završilo uvođenjem privremenih pristojbi. No, Komisija podsjeća da je svrha evidentiranja sprečavanje ugroze korektivnog učinka pristojbi koju bi, na primjer, mogao izazvati značajan uvoz tijekom evidentiranja, nakon značajnog povećanja uvoza i stvaranja zaliha u razdoblju prije evidentiranja. Ako evidentiranje ostane bez učinka zato što subjekti zanemare upozorenje u obliku evidentiranja, retroaktivna primjena pristojbi neophodna je kako bi se osiguralo da se korektivni učinak pristojbi još dodatno ne odgađa zbog uvoza ostvarenog nakon evidentiranja. Vjerojatno je da je u ovom predmetu više uvoznika i/ili korisnika, svjesno jasnog upozorenja da mogu biti uvedene retroaktivne pristojbe, prestalo uvoziti, no drugi su odlučili riskirati. Komisija stoga smatra da nije prekršila načelo pravne sigurnosti.

(92)

Osim toga, ako nakon evidentiranja prestane damping, uvoznici mogu zatražiti povrat plaćenih pristojbi.

(93)

U skladu s člankom 10. stavkom 4. Osnovne uredbe, antidampinške pristojbe mogu se uvesti retroaktivno, pod uvjetom da je uvoz evidentiran u skladu s člankom 14. stavkom 5. Komisija je predmetnim uvoznicima omogućila da se očituju o tome jesu li ispunjeni kriteriji iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe.

(94)

Nakon analize dobivenih očitovanja Komisija zaključuje da su uvoznici i/ili korisnici bili, ili su trebali biti, svjesni navodnog dampinga i štete nakon objave obavijesti o pokretanju postupka 14. svibnja 2015. Osim uvoza koji je tijekom ispitnog razdoblja nanio štetu, nakon pokretanja ispitnog postupka uvezen je dodatni značajno povećani obujam predmetnog proizvoda čak i po nižim cijenama nego tijekom ispitnog razdoblja. Te velike i jeftine količine predmetnog proizvoda već su se dodatno negativno odrazile na cijene i na udio Unijine industrije na Unijinu tržištu. Budući da je obujam uvoza, zajedno s već opisanim ponašanjem u pogledu određivanja cijena i kretanjima tržišnih udjela, iznimno važan i da se njime povećavaju ionako značajno povećane zalihe, uvoz ostvaren nakon evidentiranja vjerojatno će ozbiljno ugroziti korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe.

(95)

Komisija na temelju toga zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe o retroaktivnoj primjeni konačne antidampinške pristojbe. Konačna antidampinška pristojba trebala bi biti uvedena za predmetni proizvod koji je bio podložan evidentiranju u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2015/2325.

(96)

U skladu s člankom 10. stavkom 3. Osnovne uredbe, razinu carina koje se prikupljaju retroaktivno treba utvrditi na razini privremenih pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom (EU) 2016/181, u mjeri u kojoj su niže od razine konačnih pristojbi uvedenih Provedbenom uredbom (EU) 2016/1328.

(97)

Odbor osnovan člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036 nije dostavio mišljenje,

—

plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, svih širina, hladno valjani (hladno reducirani), koji nisu platirani niti prevučeni, hladno valjani i dalje neobrađeni, u kolutima ili nenamotani, svih debljina, električni,

—

plosnati valjani proizvodi od željeza ili nelegiranog čelika, svih širina, hladno valjani (hladno reducirani), koji nisu platirani niti prevučeni, u kolutima, debljine manje od 0,35 mm, žareni (poznati i kao „crne ploče”),

—

plosnati valjani proizvodi od ostalih legiranih čelika, svih širina, od silicijskog elektročelika, i

—

plosnati valjani proizvodi od legiranog čelika, samo hladno valjani (hladno reducirani) i dalje neobrađeni, od brzoreznog čelika.

4.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 210/43

(1)

U Prilogu III. Uredbi Komisije (EZ) br. 1235/2008 (2) utvrđen je popis trećih zemalja čiji su sustavi proizvodnje i mjere kontrole za ekološku proizvodnju poljoprivrednih proizvoda priznati kao ekvivalentni onima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 834/2007.

(2)

Prema informacijama koje je dostavila Australija promijenjena je internetska adresa kontrolne ustanove „Australian Certified Organic Pty. Ltd”.

(3)

Prema informacijama koje je dostavila Kanada povučeno je priznavanje jedne kontrolne ustanove.

(4)

U Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 kontrolna ustanova „SGS India Pvt. Ltd” uklonjena je 2014. iz unosa za Indiju jer nije poštovala područje primjene priznavanja Indije u pogledu proizvoda koji se mogu uvoziti. Na temelju rezultata praćenja koje je provela Indija ta kontrolna ustanova sada može biti ponovno uvrštena u unos za Indiju u Prilogu III. toj Uredbi.

(5)

Komisija je zaprimila informacije o promjeni internetske adrese kontrolne ustanove „IMO Control Private Limited” u Indiji.

(6)

Prema informacijama koje su dostavile Sjedinjene Američke Države povučeno je priznavanje jedne kontrolne ustanove, a jedna je kontrolna ustanova dodana na popis kontrolnih ustanova koje Sjedinjene Američke Države priznaju.

(7)

Komisija je zaprimila informacije o promjeni internetske adrese kontrolne ustanove „AsureQuality Limited” na Novom Zelandu.

(8)

Zbog administrativne pogreške Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 2015/2345 (3) kontrolna ustanova „Doalnara Organic Certificated Korea” izbrisana je iz Priloga III. Budući da to brisanje nije bilo predviđeno, trebalo bi je ponovno uvrstiti na popis kontrolnih ustanova koje priznaje Republika Koreja.

(9)

U Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 utvrđen je popis kontrolnih ustanova i kontrolnih tijela nadležnih za provođenje kontrola i izdavanje certifikata u trećim zemljama u svrhu ekvivalentnosti.

(10)

Subjekti „Egyptian Center of Organic Agriculture (ECOA)”, „Istituto Certificazione Etica e Ambientale”, „Letis SA”, „Oregon Tilth” i „Organic Standard” obavijestili su Komisiju o promjeni svoje adrese.

(11)

Člankom 33. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 834/2007 predviđa se da za proizvode koji nisu uvezeni u skladu s člankom 32. i koji nisu uvezeni iz treće zemlje priznate u skladu s člankom 33. stavkom 2. te Uredbe Komisija može priznati kontrolna tijela i kontrolne ustanove nadležne za obavljanje zadataka u cilju uvoza proizvoda s ekvivalentnim jamstvima. Stoga se člankom 10. stavkom 2. točkom (b) i člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1235/2008 predviđa da kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova ne mogu biti priznati za proizvod podrijetlom iz treće zemlje navedene u Prilogu III. toj Uredbi koji pripada kategoriji proizvoda za koju je ta treća zemlja priznata.

(12)

S obzirom na to da je Australija priznata treća zemlja u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 te je navedena za kategoriju proizvoda F u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1235/2008, čini se da se te odredbe prije nisu primjereno poštovale u pogledu priznavanja subjekta „Australian Certified Organic” koja je u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 priznata za proizvode podrijetlom iz Australije koji su obuhvaćeni kategorijom proizvoda F. To bi se priznavanje stoga trebalo povući.

(13)

Subjekt „AsureQuality Limited” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u svim trećim zemljama za koje je bio priznat te više ne bi trebao biti naveden u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(14)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Bio.inspecta AG” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Côte d'Ivoire.

(15)

Komisija je primila i ispitala zahtjev subjekta „CCPB Srl” za izmjenu svojih specifikacija. Ispitivanjem primljenih podataka došlo se do zaključka da je opravdano proširiti područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda D na vino.

(16)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Certisys” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Burundi, Kamerun, Ruandu, Ujedinjenu Republiku Tanzaniju i Ugandu.

(17)

Nadalje, Komisija je zaprimila informacije od subjekta „Certisys” o prestanku njegove aktivnosti certificiranja u Vijetnamu te on više ne bi trebao biti naveden za tu zemlju u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(18)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Control Union Certifications” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda B, C, D, E i F na Bangladeš, za kategorije proizvoda A i D na Kabo Verde te za kategorije proizvoda A, C i D na Maldive.

(19)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Ecocert SA” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano je proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda A na Lihtenštajn, za kategorije proizvoda A i D na Albaniju, Bahame, Bjelarus, Francusku Polineziju, Gambiju, Jordan, Lesoto, Crnu Goru, Okupirano palestinsko područje i Oman, za kategorije proizvoda A, D i E na Bangladeš, za kategorije proizvoda A, B i F na Čile, za kategoriju proizvoda B na Etiopiju, za kategorije proizvoda B i E na Namibiju, za kategoriju proizvoda D na Bocvanu i za kategoriju proizvoda E na Ujedinjene Arapske Emirate i Zambiju.

(20)

Subjekt Ecocert SA obavijestio je Komisiju i o stjecanju niza subjekata IMO grupe, uključujući subjekt IMO-Control Sertifikasyon Tic. Ltd Ști. Naveo je i da se taj subjekt spojio s društvom kćeri subjekta Ecocert SA u Turskoj, tj. sa subjektom Ecocert Denetim ve Belgelendirme Ltd. Ști. Nastali subjekt pod nazivom ECOCERT IMO Denetim ve Belgelendirme Ltd. Ști preuzet će aktivnosti subjekta IMO-Control Sertifikasyon Tic. Ltd Ști. Stoga je primjereno izbrisati subjekt IMO-Control Sertifikasyon Tic. Ltd Ști iz Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 i umjesto njega uvrstiti ECOCERT IMO Denetim ve Belgelendirme Ltd. Ști uz potrebne izmjene u pogledu adrese i internetske adrese.

(21)

Subjekt „IBD Certifications Ltd.” obavijestio je Komisiju da je službeno registriran pod nazivom „IBD Certificações Ltda.”

(22)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „IMO Control Latinoamérica Ltda.” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Brazil, Čile, Kubu, Trinidad i Tobago te Urugvaj. Nadalje, subjekt „IMO Control Latinoamérica Ltda.” obavijestio je o promjeni korporativnog naziva u „IMOcert Latinoamérica Ltda.” te o promjeni internetske adrese.

(23)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „IMO Control Private Limited” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Laos, Maldive i Papuu Novu Gvineju.

(24)

Subjekt „IMOswiss AG” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u Ukrajini te stoga više ne bi trebao biti naveden za tu zemlju u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(25)

Subjekt „International Certification Services, Inc.” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u svim trećim zemljama za koje je bio priznat te više ne bi trebao biti naveden u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(26)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „OneCert International PVT Ltd” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Etiopiju, Mozambik, Ujedinjenu Republiku Tanzaniju i Šri Lanku te za kategoriju proizvoda D na Singapur.

(27)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Organización Internacional Agropecuaria” za izmjenu svojih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda C na Čile.

(28)

Subjekt „Quality Assurance International” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u Paragvaju te više ne bi trebao biti naveden za tu zemlju u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(29)

U skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1235/2008 Komisija s obzirom na primljene informacije ili nedostatak traženih informacija u svakom trenutku može izmijeniti specifikacije ili suspendirati unos kontrolne ustanove u Prilogu IV. toj Uredbi. Stoga bi trebalo izmijeniti specifikaciju kontrolne ustanove za koju se na temelju ispitivanja svih primljenih podataka zaključilo da više ne poštuje odgovarajuće zahtjeve.

(30)

Subjekt Uganda Organic Certification, Ltd, naveden u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008, 18. ožujka 2016. dostavio je godišnje izvješće u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (b) te iste Uredbe. Akreditacijsko tijelo IOAS u svojem godišnjem izvješću objavilo je da je suspendiralo akreditaciju subjektu Uganda Organic Certification, Ltd. Komisija je pozvala kontrolnu ustanovu da dostavi valjanu potvrdu o akreditaciji s priloženim pozitivnim izvješćem o procjeni u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 834/2007, ali kontrolna ustanova nije odgovorila u utvrđenom roku. Stoga bi unos za subjekt Uganda Organic Certification, Ltd trebalo izbrisati iz Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 dok se ne dostave zadovoljavajuće informacije.

(31)

Radi jasnoće, posebno kako bi se osiguralo da se treće zemlje za koje se navode kontrolna tijela ili kontrolne ustanove u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 pojavljuju istim redoslijedom u svim jezičnim inačicama, primjereno je ponovno rasporediti imena zemalja na temelju kodnih brojeva i taj Prilog zamijeniti u cijelosti.

(32)

Priloge III. i IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(33)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ekološku proizvodnju,

(1)

Prilog III. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi;

(2)

Prilog IV. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi.