13.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 338/1

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1236/2005 (2) donesena je 2005. te je stupila na snagu 30. srpnja 2006. Kao odgovor na pozive Europskog parlamenta iz 2010. (3) i zbog naznaka da se lijekove izvezene iz Unije koristilo za izvršenje smrtne kazne u nekoj trećoj zemlji, popisi robe iz priloga II. i III. toj uredbi, čija je trgovina zabranjena ili je pod nadzorom, izmijenjeni su Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1352/2011. (4) Komisija je uz pomoć skupine stručnjaka preispitala potrebu za daljnjim izmjenama Uredbe (EZ) br. 1236/2005 i priloga toj uredbi. U srpnju 2014. Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 775/2014 (5) izmijenjeni su na odgovarajući način prilozi II. i III.

(2)

Povelja Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) postala je pravno obvezujuća stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona 1. prosinca 2009. Definicija mučenja u Uredbi (EZ) br. 1236/2005 preuzeta je iz Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984. te je i dalje valjana. Definiciju „ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja”, koja se ne nalazi u toj konvenciji, trebalo bi izmijeniti kako bi je se uskladilo sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava. Primjereno je i razjasniti značenje pojma „zakonite kazne” u definicijama „mučenja” i „ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja\”, uzimajući u obzir politiku Unije u vezi s izvršenjem smrtne kazne.

(3)

Uredbom (EZ) br. 1236/2005 uspostavljen je sustav izvoznih dozvola osmišljen kako bi se spriječilo da se roba navedena u Prilogu III. toj uredbi koristi za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.

(4)

Sustav izvoznih dozvola trebao bi ostati u okviru razmjernog. Njime se, stoga, ne bi smjeo sprečavati izvoz lijekova koji se koriste u legitimne terapeutske svrhe.

(5)

S obzirom na razlike između smrtne kazne, s jedne strane, i mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, s druge strane, primjereno je uspostaviti specifičan sustav izvoznih dozvola kako bi se spriječilo korištenje određene robe za izvršenje smrtne kazne. Takvim bi sustavom trebalo uzeti u obzir činjenicu da je određeni broj zemalja ukinuo smrtnu kaznu za sva kaznena djela i preuzeo međunarodnu obvezu po tom pitanju. Budući da postoji rizik ponovnog izvoza u zemlje koje to nisu učinile, trebalo bi uvesti određene uvjete i zahtjeve kada se odobrava izvoz u zemlje koje su ukinule smrtnu kaznu. Stoga je primjereno izdati opću izvoznu dozvolu za izvoz u zemlje koje su ukinule smrtnu kaznu za sva kaznena djela i potvrdile to ukidanje međunarodnom obvezom.

(6)

Ako neka zemlja nije ukinula smrtnu kaznu za sva kaznena djela i potvrdila to ukidanje međunarodnom obvezom, nadležna bi tijela pri ispitivanju zahtjeva za izvoznu dozvolu trebala provjeriti postoji li rizik da će krajnji korisnik u zemlji odredišta koristiti izvezenu robu za izvršenje takve kazne. Trebalo bi uvesti primjerene uvjete i zahtjeve za nadzor nad prodajom ili prijenosom trećim osobama koje obavlja krajnji korisnik. Ako je riječ o više pošiljki između istog izvoznika i krajnjeg korisnika, nadležnim bi tijelima trebalo dopustiti da povremeno preispitaju status tog krajnjeg korisnika, na primjer svakih šest mjeseci, umjesto da to čine svaki put kada se izdaje izvozna dozvola za pošiljku, ne dovodeći u pitanje pravo nadležnih tijela da ponište, suspendiraju, izmijene ili opozovu izvoznu dozvolu u skladu s člankom 9. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1236/2005 kada je to opravdano.

(7)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje za izvoznike, nadležnim bi tijelima trebalo dopustiti da izvozniku izdaju globalnu dozvolu za sve pošiljke lijekova od tog izvoznika do određenog krajnjeg korisnika za ograničeno razdoblje, uz precizno navođenje, prema potrebi, količine takvih lijekova koju taj krajnji korisnik obično upotrebljava. Takva bi dozvola u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1236/2005 važila od jedne do tri godine, uz moguće produljenje od najviše dvije godine.

(8)

Izdavanje globalne dozvole bilo bi primjereno i u slučajevima kada proizvođač namjerava izvoziti lijekove obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1236/2005 distributeru u zemlji koja nije ukinula smrtnu kaznu, pod uvjetom da su izvoznik i distributer sklopili pravno obvezujući sporazum kojim se od distributera zahtijeva da primijeni odgovarajući skup mjera kojima se osigurava da se ti lijekovi neće koristiti za izvršenje smrtne kazne.

(9)

Popis robe za čiji je izvoz potrebna dozvola kako bi se spriječilo korištenje te robe za izvršenje smrtne kazne trebao bi obuhvatiti samo robu koja je korištena za izvršenje smrtne kazne u trećoj zemlji koja nije ukinula smrtnu kaznu te robu koju je bilo koja takva treća zemlja odobrila za korištenje za izvršenje smrtne kazne, a da je još nije koristila u tu svrhu. Njime ne bi smjela biti obuhvaćena nesmrtonosna roba koja nije nužna za izvršenje smrtne kazne nad osuđenom osobom, kao što je standardni namještaj koji se također može nalaziti u prostoriji za izvršenje smrtne kazne.

(10)

Lijekovi obuhvaćeni područjem primjene Uredbe (EZ) br. 1236/2005 mogu podlijegati nadzoru u skladu s međunarodnim konvencijama o opojnim drogama i psihotropnim tvarima, kao što je Konvencija o psihotropnim tvarima iz 1971. S obzirom na to da se taj nadzor ne primjenjuje radi sprečavanja korištenja predmetnih lijekova za izvršenje smrtne kazne, nego radi sprečavanja nedopuštene trgovine drogama, nadzor izvoza iz Uredbe (EZ) br. 1236/2005 trebalo bi primjenjivati dodatno uz međunarodni nadzor. Međutim, države članice trebalo bi potaknuti da se koriste jedinstvenim postupkom kako bi primjenjivale oba sustava nadzora.

(11)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje za izvoznike, nadležnim tijelima trebalo bi dopustiti da izvoznicima izdaju globalnu dozvolu u pogledu robe navedene u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1236/2005 kako bi se spriječilo korištenje predmetne robe za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.

(12)

Nadzor nad izvozom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1236/2005 ne bi se smio primjenjivati na robu čiji se izvoz nadzire u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/ZVSP (6), Uredbom Vijeća (EZ) br. 428/2009 (7) i Uredbom (EU) br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(13)

Uredbom (EZ) br. 1236/2005 zabranjuju se izvoz i uvoz robe navedene u Prilogu II. toj uredbi te pružanje tehničke pomoći u vezi s takvom robom. Ako se takva roba nalazi u trećim zemljama, brokerima u Uniji treba zabraniti pružanje brokerskih usluga u vezi s takvom robom jer ona nema nikakvu praktičnu namjenu osim za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Zabrana pružanja takvih brokerskih usluga služila bi za zaštitu javnog morala i poštovanje načela ljudskog dostojanstva na kojima počivaju europske vrijednosti sadržane u Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji.

(14)

Za pružanje brokerskih usluga i pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu III. ili Prilogu III.a Uredbi (EZ) br. 1236/2005 trebala bi biti potrebna prethodna dozvola kako bi se spriječilo da se brokerske usluge ili tehnička pomoć kojima se doprinosi tome da se roba na koju se odnose koristi za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.

(15)

Brokerske usluge i tehnička pomoć za koje je u skladu s ovom Uredbom potrebna prethodna dozvola trebale bi biti one koje se pružaju iz Unije, to jest s područja koja se nalaze unutar teritorijalnog područja primjene Ugovorâ, uključujući zračni prostor te sve letjelice ili sva plovila pod nadležnošću države članice.

(16)

Prilikom odobravanja pružanja tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1236/2005, nadležna tijela trebala bi nastojati osigurati da se tehnička pomoć i svako osposobljavanje za korištenje takve robe koja će biti isporučena ili ponuđena u vezi s tehničkom pomoći za koju je dozvola zatražena, pruže na takav način da se njima promiču standardi kaznenog progona kojima se poštuju ljudska prava te da doprinose sprečavanju mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.

(17)

Budući da roba navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1236/2005 nema nikakvu praktičnu namjenu osim za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, primjereno je brokerima i pružateljima tehničke pomoći zabraniti pružanje osposobljavanja za korištenje takve robe trećim zemljama kao i zabraniti i promidžbu takve robe na sajmovima ili izložbama u Uniji i prodaju ili kupnju oglasnog prostora u tiskanim medijima ili na internetu te oglasnog vremena na televiziji ili radiju u vezi s takvom robom.

(18)

Kako bi se gospodarske subjekte spriječilo da imaju koristi od prijevoza robe koja prolazi kroz carinsko područje Unije na putu prema trećoj zemlji i koja je namijenjena za korištenje za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, treba zabraniti prijevoz takve robe unutar Unije, ako je navedena u Prilogu II. odnosno, pod uvjetom da gospodarski subjekt ima saznanja o predviđeno namjeni, ako je navedena u Prilogu III. ili Prilogu III.a Uredbi (EZ) br. 1236/2005.

(19)

Primjereno je razjasniti da države članice mogu primjenjivati mjere kojima se ograničava pružanje određenih usluga u vezi s robom navedenom u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1236/2005, u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

(20)

Dok bi carinska tijela trebala dijeliti određene informacije s drugim carinskim tijelima koristeći se carinskim sustavom za upravljanje rizikom u skladu s carinskim zakonodavstvom Unije, nadležna tijela iz članka 8. Uredbe (EZ) br. 1236/2005 trebala bi dijeliti određene informacije s drugim nadležnim tijelima u skladu s člankom 11. te uredbe. Primjereno je zahtijevati da se nadležna tijela koriste sigurnim i kodiranim sustavom za razmjenu informacija o odbijenim zahtjevima u skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 1236/2005. U tu bi svrhu Komisija trebala učiniti dostupnom novu funkciju u postojećem sustavu uspostavljenom u skladu s člankom 19. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 428/2009.

(21)

Primjereno je razjasniti da bi, u mjeri u kojoj je riječ o osobnim podacima, obrada i razmjena informacija trebale biti u skladu s primjenjivim pravilima o obradi i razmjeni osobnih podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(22)

Kako bi se donijele odredbe potrebne za primjenu Uredbe (EZ) br. 1236/2005, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom novih priloga III.a, III.b, VI. i VII. Uredbi (EZ) br. 1236/2005. Podsjeća se na to da je Uredbom (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11) Komisiji delegirana ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenama priloga I., II., III., IV. i V. Uredbi (EZ) br. 1236/2005. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (12). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(23)

Kako bi se Uniji omogućilo da reagira brzo kada dođe do razvoja nove robe koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ako postoji jasan i neposredan rizik da će se ta roba koristiti u svrhe koje podrazumijevaju takva kršenja ljudskih prava, primjereno je predvidjeti neodgodivu primjenu odgovarajućeg akta Komisije kada, u slučaju izmjene priloga II. ili III. Uredbi (EZ) br. 1236/2005 postoje krajnje hitni razlozi za takvu izmjenu. Kako bi se Uniji omogućilo da reagira brzo kada jedna ili više trećih zemalja odobri određenu robu za korištenje za izvršenje smrtne kazne ili prihvati ili prekrši međunarodnu obvezu ukidanja smrtne kazne za sva kaznena djela, primjereno je predvidjeti neodgodivu primjenu odgovarajućeg akta Komisije kada, u slučaju izmjene priloga III.a ili III.b Uredbi (EZ) br. 1236/2005, za to postoje krajnje hitni razlozi. Kada se primjenjuje hitni postupak, posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka.

(24)

Trebalo bi uspostaviti koordinacijsku skupinu. Ta bi skupina trebala služiti kao platforma u okviru koje bi stručnjaci država članica i Komisija razmjenjivali informacije o administrativnim praksama i raspravljali o pitanjima tumačenja ove Uredbe, tehničkim pitanjima u pogledu robe koja je na popisu, razvoju događaja povezanom s ovom Uredbom i svim drugim pitanjima koja se mogu pojaviti. Ta skupina posebice može raspravljati o pitanjima povezanima s naravi i željenim učinkom robe, dostupnošću robe u trećim zemljama te o tome je li roba posebno namijenjena ili preinačena za izvršenje smrtne kazne ili mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Ako Komisija odluči savjetovati se s tom skupinom prilikom pripreme delegiranih akata, trebala bi to učiniti u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

(25)

Komisija ne nabavlja opremu za potrebe kaznenog progona jer nije odgovorna za očuvanje javnog poretka, kaznene postupke ili izvršenje sudskih odluka u kaznenim stvarima. Stoga bi trebalo uspostaviti postupak kako bi se osiguralo da Komisija dobiva informacije o opremi i proizvodima za kazneni progon koji se nalaze na tržištu Unije, a nisu na popisima, kako bi se osiguralo da se popisi robe čija je trgovina zabranjena ili nadzirana ažuriraju radi uzimanja u obzir novog razvoja događaja. Kada šalje zahtjev Komisiji, država članica koja podnosi zahtjev trebala bi proslijediti svoj zahtjev za dodavanje robe u Prilog II., Prilog III. ili Prilog III.a Uredbi (EZ) br. 1236/2005 drugim državama članicama.

(26)

Kako bi se gospodarskim subjektima i nadležnim tijelima dalo vremena za podnošenje zahtjeva za dozvole i izdavanje potrebnih dozvola, trebalo bi odrediti kratko prijelazno razdoblje za primjenu novih načina nadzora brokerskih usluga i tehničke pomoći,

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila Unije kojima se uređuje trgovina s trećim zemljama robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne ili za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, te pravila kojima se uređuje pružanje brokerskih usluga, tehničke pomoći, osposobljavanja i oglašavanja u vezi s takvom robom.”.

2.

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

U članku 3. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Zabranjen je svaki izvoz robe navedene u Prilogu II., neovisno o podrijetlu te robe.

Prilogom II. obuhvaćena je roba koja nema nikakvu praktičnu namjenu osim za izvršenje smrtne kazne ili za mučenje i drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.

Pružatelju tehničke pomoći zabranjuje se pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu II., uz naknadu ili bez naknade, bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji.”.

4.

U članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Zabranjen je svaki uvoz robe navedene u Prilogu II., neovisno o njezinom podrijetlu.

Svakoj osobi, subjektu ili tijelu u Uniji zabranjuje se primanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu II. koju iz trećih zemalja, uz naknadu ili bez naknade, pruža bilo koja osoba, subjekt ili tijelo.”.

5.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

Zabrana provoza

1.   Zabranjen je svaki provoz robe navedene u Prilogu II.

2.   Odstupajući od stavka 1. nadležno tijelo može odobriti provoz robe navedene u Prilogu II. ako se dokaže da će se ta roba u zemlji odredišta koristiti isključivo u svrhu javnog izlaganja u muzejima s obzirom na njezin povijesni značaj.

Članak 4.b

Zabrana brokerskih usluga

Brokerima se zabranjuje pružanje brokerskih usluga bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji u vezi s robom navedenom u Prilogu II., neovisno o podrijetlu te robe.

Članak 4.c

Zabrana osposobljavanja

Pružatelju tehničke pomoći ili brokeru zabranjuje se pružanje ili nuđenje osposobljavanja za korištenje robe navedene u Prilogu II. bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji.

Članak 4.d

Sajmovi

Svim fizičkim ili pravnim osobama, subjektima ili tijelima, uključujući partnerstvo, bez obzira na to imaju li boravište ili poslovni nastan u državi članici, zabranjuje se izlaganje ili nuđenje na prodaju robe navedene u Prilogu II. na izložbi ili sajmu u Uniji, osim ako se dokaže da, s obzirom na prirodu izložbe ili sajma, takvo izlaganje ili nuđenje na prodaju nije ključno za prodaju ili dobavljanje predmetne robe bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji niti se njime takva prodaja ili dobavljanje promiče.

Članak 4.e

Oglašavanje

Svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi, subjektu ili tijelu, uključujući partnerstvo, s boravištem ili poslovnim nastanom u državi članici, koji prodaje ili kupuje oglasni prostor ili oglasno vrijeme unutar Unije, svakoj fizičkoj osobi koja ima državljanstvo države članice, koja prodaje ili kupuje oglasni prostor ili oglasno vrijeme unutar Unije te svakoj pravnoj osobi, subjektu ili tijelu osnovanom ili registriranom u skladu s pravom države članice, koji prodaje ili kupuje oglasni prostor ili oglasno vrijeme unutar Unije, zabranjuje se da bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji prodaje ili od njih kupuje oglasni prostor u tiskanim medijima ili na internetu ili oglasno vrijeme na televiziji ili radiju u vezi s robom navedenom u Prilogu II.

Članak 4.f

Nacionalne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila Unije, uključujući zabranu diskriminacije na temelju državljanstva, države članice mogu donijeti ili zadržati nacionalne mjere kojima se ograničavaju prijevoz, financijske usluge, osiguranje ili ponovno osiguranje ili opće oglašavanje ili promidžba u vezi s robom navedenom u Prilogu II.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim mjerama donesenima na temelju stavka 1. O postojećim mjerama obavješćuje se do 17. veljače 2017. O novim mjerama, izmjenama i stavljanjima izvan snage obavješćuje se prije njihova stupanja na snagu.”.

6.

U članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za svaki izvoz robe navedene u Prilogu III. potrebna je dozvola, neovisno o podrijetlu te robe. Međutim, dozvola nije potrebna za robu koja samo prolazi kroz carinsko područje Unije, odnosno robu za koju nije dodijeljen carinski odobren postupak ili upotreba, osim vanjskog provoznog postupka u skladu s člankom 226. Uredbe (EU) br. 952/2013, uključujući skladištenje robe koja nije roba Unije u slobodnoj zoni.

Prilogom III. obuhvaćena je isključivo sljedeća roba koja bi se mogla koristiti za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje:

U Prilog III. nisu uključeni:

(*2)  Uredba (EU) br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o provedbi članka 10. Protokola Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Protokol UN-a o vatrenom oružju), utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenata i streljiva (SL L 94, 30.3.2012., str. 1.)."

(*3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom (SL L 134, 29.5.2009., str. 1.)."

(*4)  Zajedničko stajalište Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme (SL L 335, 13.12.2008., str. 99.).”."

7.

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

8.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 6.a

Zabrana provoza

Fizičkoj ili pravnoj osobi, subjektu ili tijelu, uključujući partnerstvo, bez obzira na to ima li boravište ili poslovni nastan u državi članici, zabranjuje se provoz robe navedene u Prilogu III., ako ima saznanja o tome da je bilo koji dio pošiljke takve robe namijenjen korištenju za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje.”.

9.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 7.a

Zahtjev za dozvolu za određene usluge

1.   Pružatelju tehničke pomoći ili brokeru potrebna je dozvola za svako pružanje jedne od sljedećih usluga bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji, uz naknadu ili bez naknade:

2.   Prilikom odlučivanja o zahtjevima za dozvolu za pružanje brokerskih usluga povezanih s robom navedenom u Prilogu III., članak 6. primjenjuje se mutatis mutandis.

Prilikom odlučivanja o zahtjevima za dozvolu za pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu III., kriteriji navedeni u članku 6. uzimaju se u obzir kako bi se ocijenilo:

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se na pružanje tehničke pomoći

4.   Neovisno o stavku 1., država članica može zadržati zabranu pružanja brokerskih usluga u vezi s okovima za noge, skupnim lancima i prijenosnim napravama za zadavanje električnih šokova. Ako država članica zadrži takvu zabranu, o mjerama koje je donijela obavješćuje Komisiju do 17. veljače 2017. te obavješćuje Komisiju ako su te mjere izmijenjene ili stavljene izvan snage.”.

10.

Iza članka 7.a umeće se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE III.a

Roba koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne

Članak 7.b

Zahtjev za izvoznu dozvolu

1.   Za svaki izvoz robe navedene u Prilogu III.a potrebna je dozvola neovisno o podrijetlu te robe. Međutim, dozvola nije potrebna za robu koja samo prolazi kroz carinsko područje Unije, odnosno robu za koju nije dodijeljen carinski odobren postupak ili upotreba, osim vanjskog provoznog postupka u skladu s člankom 226. Uredbe (EU) br. 952/2013, uključujući skladištenje robe koja nije roba Unije u slobodnoj zoni.

Prilogom III.a obuhvaćena je isključivo roba koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne i koja je odobrena za korištenje za izvršenje smrtne kazne ili se zaista tako koristi u jednoj ili više trećih zemalja koje nisu ukinule smrtnu kaznu. Prilogom nisu obuhvaćeni:

2.   Ako je za izvoz lijekova potrebna izvozna dozvola u skladu s ovom Uredbom, a izvoz uz to podliježe i zahtjevima za dozvolu u skladu s međunarodnim konvencijama kojima se nadziru opojne droge i psihotropne tvari, kao što je Konvencija o psihotropnim tvarima iz 1971., države članice mogu primijeniti jedinstveni postupak za izvršavanje obveza koje su im uvedene ovom Uredbom i odgovarajućom konvencijom.

Članak 7.c

Kriteriji za izdavanje izvoznih dozvola

1.   Nadležna tijela odlučuju o zahtjevima za dozvole za izvoz robe navedene u Prilogu III.a, uzimajući pritom u obzir sve relevantne čimbenike, a posebno pitanje je li zahtjev za dozvolu u pogledu u osnovi istovjetnog izvoza neka druga država članica odbila u protekle tri godine i čimbenike povezane s predviđenom krajnjom namjenom i rizikom preusmjeravanja.

2.   Nadležno tijelo ne izdaje dozvolu ako postoje opravdani razlozi za sumnju da bi se robu navedenu u Prilogu III.a moglo koristiti za izvršenje smrtne kazne u nekoj trećoj zemlji.

3.   Sljedeća pravila primjenjuju se za provjeru predviđene krajnje namjene i rizika preusmjeravanja:

4.   Uz kriterije navedene u stavku 1., pri ocjeni zahtjeva za izdavanje globalne dozvole nadležno tijelo uzima u obzir je li izvoznik primijenio razmjerna i primjerena sredstva i postupke kako bi osigurao usklađenost s odredbama i ciljevima ove Uredbe te s pravilima i uvjetima dozvole.

Članak 7.d

Zabrana provoza

Fizičkoj ili pravnoj osobi, subjektu ili tijelu, uključujući partnerstvo, bez obzira na to ima li boravište ili poslovni nastan u državi članici, zabranjuje se provoz robe navedene u Prilogu III.a, ako ima saznanja o tome da je bilo koji dio pošiljke takve robe namijenjen za korištenje za izvršenje smrtne kazne u trećoj zemlji.

Članak 7.e

Zahtjev za dozvolu za određene usluge

1.   Pružatelju tehničke pomoći ili brokeru potrebna je dozvola za svako pružanje jedne od sljedećih usluga bilo kojoj osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji, uz naknadu ili bez naknade:

2.   Prilikom odlučivanja o zahtjevima za dozvole za pružanje brokerskih usluga povezanih s robom navedenom u Prilogu III.a, članak 7.c primjenjuje se mutatis mutandis.

Prilikom odlučivanja o zahtjevima za dozvole za pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu III.a kriteriji navedeni u članku 7.c uzimaju se u obzir kako bi se ocijenilo:

3.   Stavak 1. ne primjenjuje se na pružanje tehničke pomoći

11.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Vrste dozvola i nadležna tijela koja ih izdaju

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se opća izvozna dozvola Unije za određeni izvoz kako je navedeno u Prilogu III.b.

Nadležno tijelo države članice u kojoj izvoznik ima boravište ili poslovni nastan može izvozniku zabraniti da upotrebljava tu dozvolu u slučaju da opravdano posumnja u njegovu sposobnost postupanja u skladu s tom dozvolom ili odredbama zakonodavstva o nadzoru izvoza.

Nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije o svim izvoznicima kojima je oduzeto pravo upotrebe opće izvozne dozvole Unije, osim ako utvrde da izvoznik neće pokušati izvoziti robu navedenu u Prilogu III.a kroz drugu državu članicu. U tu se svrhu upotrebljava siguran i kodiran sustav za razmjenu informacija.

2.   Dozvolu za izvoz, osim onog iz stavka 1. za koji je potrebna dozvola na temelju ove Uredbe, izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj izvoznik ima boravište ili poslovni nastan, kako je navedeno u Prilogu I. Ta dozvola može biti pojedinačna dozvola ili globalna dozvola, ako se odnosi na robu navedenu u Prilogu III. ili Prilogu III.a. Dozvola koje se odnosi na robu navedenu u Prilogu II. pojedinačna je dozvola.

3.   Dozvolu za provoz robe navedene u Prilogu II. izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo koje prevozi robu unutar carinskog područja Unije ima boravište ili poslovni nastan, kako je navedeno u Prilogu I. Ako ta osoba, subjekt ili tijelo nema boravište ili poslovni nastan u jednoj od država članica, dozvolu izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj roba ulazi na carinsko područje Unije. Takva dozvola pojedinačna je dozvola.

4.   Dozvolu za uvoz za koji je potrebna dozvola na temelju ove Uredbe izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj muzej ima poslovni nastan, kako je navedeno u Prilogu I. Dozvola koja se odnosi na robu navedenu u Prilogu II. pojedinačna je dozvola.

5.   Dozvolu za pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu II. izdaje:

6.   Dozvolu za pružanje tehničke pomoći u vezi s robom navedenom u Prilogu III. ili Prilogu III.a izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj pružatelj tehničke pomoći ima boravište ili poslovni nastan, kako je navedeno u Prilogu I. ili, ako takva država članica ne postoji, nadležno tijelo države članice čije državljanstvo ima pružatelj tehničke pomoći ili u skladu s čijim je pravom osnovan ili registriran.

7.   Dozvolu za pružanje brokerskih usluga u vezi s robom navedenom u Prilogu III. ili Prilogu III.a izdaje nadležno tijelo države članice u kojoj broker ima boravište ili poslovni nastan, kako je navedeno u Prilogu I. ili, ako takva država članica ne postoji, nadležno tijelo države članice čije državljanstvo ima broker ili u skladu s čijim je pravom osnovan ili registriran. Takva dozvola izdaje se za utvrđenu količinu posebne robe koja se kreće između dviju ili više trećih zemalja. Lokaciju robe u trećoj zemlji podrijetla, krajnjeg korisnika i njegovu točnu lokaciju jasno se naznačuje.

8.   Podnositelji zahtjeva nadležnom tijelu dostavljaju sve relevantne informacije potrebne za njihove zahtjeve za pojedinačnu ili globalnu dozvolu za izvoz ili za brokerske usluge, za dozvolu za tehničku pomoć, za pojedinačnu uvoznu dozvolu uvoza ili za pojedinačnu dozvolu za provoz.

U pogledu izvoza nadležna tijela moraju dobiti potpune informacije posebno o krajnjem korisniku, zemlji odredišta i krajnjoj namjeni robe.

U pogledu brokerskih usluga nadležna tijela posebice moraju dobiti detalje o lokaciji robe u trećoj zemlji podrijetla, jasan opis robe i količinu, informacije o trećim osobama uključenima u transakciju, trećoj zemlji odredišta, krajnjem korisniku u toj zemlji i njegovu točnu lokaciju.

Izdavanje dozvole može podlijegati izjavi o krajnjoj namjeni, ako je to primjereno.

9.   Odstupajući od stavka 8., ako proizvođač ili predstavnik proizvođača treba izvesti ili prodati i prenijeti robu navedenu u točki 3.2. ili 3.3. Priloga III. ili u odjeljku 1. Priloga III.a distributeru u trećoj zemlji, proizvođač dostavlja informacije o sklopljenim aranžmanima i mjerama poduzetima radi sprečavanja korištenja robe navedene u točki 3.2. ili 3.3. Priloga III. za mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje ili radi sprečavanja korištenja robe navedene u odjeljku 1. Priloga III.a za izvršenje smrtne kazne, o zemlji odredišta i, ako su dostupne, informacije o krajnjoj namjeni i krajnjim korisnicima robe.

10.   Na zahtjev nacionalnog preventivnog mehanizma uspostavljenog u okviru Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984., nadležna tijela mogu odlučiti da informacije koje su primila od podnositelja zahtjeva o zemlji odredišta, primatelju, krajnjoj namjeni i krajnjim korisnicima ili, ako je to primjenjivo, o distributeru i aranžmanima i mjerama iz stavka 9., učine dostupnima nacionalnom preventivnom mehanizmu koji ih zahtijeva. Nadležna tijela saslušavaju podnositelja zahtjeva prije nego što informacije učine dostupnima te mogu nametnuti ograničenja u vezi s mogućom upotrebom informacija. Nadležna tijela donose odluke u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom.

11.   Države članice obrađuju zahtjeve za pojedinačne ili globalne dozvole u roku koji treba odrediti nacionalnim zakonodavstvom ili praksom.”.

12.

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Dozvole

1.   Dozvole za izvoz, uvoz ili provoz izdaju se na obrascu koji je u skladu s predloškom navedenim u Prilogu V. Dozvole u vezi s brokerskim uslugama izdaju se na obrascu koji je u skladu s predloškom navedenim u Prilogu VI. Dozvole u vezi s tehničkom pomoći izdaju se na obrascu koji je u skladu s predloškom navedenim u Prilogu VII. Takve dozvole važeće su u cijeloj Uniji. Razdoblje važenja dozvole traje od tri do dvanaest mjeseci uz moguće produljenje do najviše dvanaest mjeseci. Razdoblje važenja globalne dozvole traje od jedne do tri godine uz moguće produljenje do najviše dvije godine.

2.   Dozvola za izvoz izdana u skladu s člankom 6. ili člankom 7.c podrazumijeva dozvolu za izvoznika da pruža tehničku pomoć krajnjem korisniku u mjeri u kojoj je takva pomoć potrebna za instalaciju robe, rukovanje robom, održavanje ili popravak robe čiji izvoz odobren.

3.   Dozvole se mogu izdati elektroničkim putem. Posebni postupci uspostavljaju se na nacionalnoj osnovi. Države članice koje se koriste ovom mogućnošću o tome obavješćuju Komisiju.

4.   Dozvole za izvoz, uvoz, provoz, pružanje tehničke pomoći ili pružanje brokerskih usluga podliježu svim zahtjevima i uvjetima koje nadležna tijela smatraju primjerenima.

5.   Nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom mogu odbiti izdati dozvolu i mogu poništiti, suspendirati, izmijeniti ili opozvati dozvolu koju su već izdali.”.

13.

U članku 10. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako je podnesena carinska deklaracija za robu navedenu u prilozima II., III. ili III.a, te je potvrđeno da za predviđeni izvoz ili uvoz nije bila izdana dozvola u skladu s ovom Uredbom, carinska tijela zadržavaju prijavljenu robu i ukazuju izvozniku ili uvozniku na mogućnost podnošenja zahtjeva za dozvolu u skladu s ovom Uredbom. Ako se zahtjev za dozvolu ne podnese u roku od šest mjeseci od zadržavanja robe ili ako nadležno tijelo odbije takav zahtjev, carinska tijela uništavaju robu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.”.

14.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Obavješćivanje i zahtjev za savjetovanje

1.   Država članica obavješćuje ostale države članice i Komisiju ako njezina nadležna tijela, kako su navedena u Prilogu I., donesu odluku o odbijanju zahtjeva za dozvolu u skladu s ovom Uredbom ili ako ponište dozvolu koju su izdali. Takva se obavijest izdaje najkasnije 30 dana od dana donošenju odluke ili od poništenja.

2.   Nadležno tijelo savjetuje se, diplomatskim putem kada je to potrebno ili primjereno, s tijelom ili tijelima koja su u prethodne tri godine odbila zahtjev za dozvolu izvoza, dozvolu za provoz ili pružanje tehničke pomoći za osobu, subjekt ili tijelo u trećoj zemlji ili pružanje brokerskih usluga u skladu s ovom Uredbom, ako primi zahtjev za dozvolu izvoza, dozvolu za provoz ili pružanje tehničke pomoći osobi, subjektu ili tijelu u trećoj zemlji ili pružanje brokerskih usluga koji uključuje transakciju u osnovi istovjetnu transakciji navedenoj u takvom ranijem zahtjevu te smatra da bi unatoč tome dozvola trebala biti izdana.

3.   Ako nakon savjetovanjâ iz stavka 2. nadležno tijelo odluči izdati dozvolu, dotična država članica odmah o njegovoj odluci obavješćuje ostale države članice i Komisiju i pojašnjava razloge za tu odluku, pri čemu prema potrebi prilaže dodatne informacije.

4.   Ako se odbijanje izdavanja dozvole temelji na nacionalnoj zabrani u skladu s člankom 7. stavkom 1. ili člankom 7.a stavkom 4., ono ne predstavlja odluku o odbijanju zahtjeva za dozvolu u smislu stavka 1. ovog članka.

5.   Sve obavijesti potrebne na temelju ovog članka dostavljaju se sigurnim i kodiranim sustavom za razmjenu informacija.”.

15.

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Izmjena prilogâ

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 15.a radi izmjene priloga I., II., III., III.a, III.b, IV., V., VI. i VII. Podaci u Prilogu I. u vezi s nadležnim tijelima država članica mijenjaju se na temelju informacija koje dostave države članice.

Kada, u slučaju izmjene priloga II., III., III.a ili III.b, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 15.b.”.

16.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 12.a

Zahtjevi za dodavanje robe na jedan od popisa robe

1.   Svaka država članica može Komisiji uputiti valjano potkrijepljen zahtjev da se roba namijenjena ili stavljena na tržište za kazneni progon doda u Prilog II., Prilog III. ili Prilog III.a. Takav zahtjev uključuje informacije o:

Kada šalje svoj zahtjev Komisiji, država članica koja podnosi zahtjev prosljeđuje taj zahtjev i ostalim državama članicama.

2.   Komisija može u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva zatražiti od države članice podnositeljice zahtjeva da dostavi dodatne informacije ako smatra da u zahtjevu nedostaju informacije o jednoj ili više relevantnih točaka ili da su potrebne dodatne informacije o jednoj ili više relevantnih točaka. Komisija priopćuje o kojim je točkama potrebno dostaviti dodatne informacije. Komisija svoja pitanja prosljeđuje ostalim državama članicama. Ostale države članice također mogu Komisiji dati dodatne informacije za ocjenu zahtjeva.

3.   Ako smatra da nema potrebe zatražiti dodatne informacije ili, ako je to primjenjivo, nakon primitka dodatnih informacija koje je zatražila, Komisija u roku od 20 tjedana od primitka zahtjeva odnosno od primitka dodatnih informacija pokreće postupak za donošenje zatražene izmjene ili obavješćuje državu članicu podnositeljicu zahtjeva o razlozima zbog kojih to neće učiniti.”.

17.

U članku 13. umeće se sljedeći stavak:

„3.a   Komisija izrađuje godišnje izvješće koje sadržava godišnja izvješća o radu iz stavka 3. To se godišnje izvješće objavljuje.”

18.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.a

Obrada osobnih podataka

Osobni podaci obrađuju se i razmjenjuju u skladu s pravilima utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*5) i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

(*5)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.)."

(*6)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”."

19.

Članak 15.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 16. prosinca 2016. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (*7).

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu ili Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskoga parlamenta ili Vijeća.

(*7)  SL L 123, 12.5.2016., str.1.”."

20.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 15.b

Hitni postupak

1.   Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 15.a stavka 6. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.

Članak 15.c

Koordinacijska skupina za borbu protiv mučenja

1.   Uspostavlja se Koordinacijska skupina za borbu protiv mučenja kojom predsjedava predstavnik Komisije. Svaka država članica imenuje predstavnika u tu skupinu.

2.   Navedena skupina razmatra sva pitanja u vezi s primjenom ove Uredbe, uključujući, bez ograničenja, razmjenu informacija o administrativnim praksama i sva pitanja koja može postaviti ili predsjednik ili predstavnik države članice.

3.   Koordinacijska skupina za borbu protiv mučenja može se, kad god to smatra potrebnim, savjetovati s izvoznicima, brokerima, pružateljima tehničke pomoći i ostalim relevantnim dionicima na koje se ova Uredba odnosi.

4.   Komisija u pisanom obliku Europskom parlamentu podnosi godišnje izvješće o aktivnostima, provjerama i savjetovanjima Koordinacijske skupine za borbu protiv mučenja.

Godišnje se izvješće sastavlja vodeći računa o tome da se ne ugroze poslovni interesi fizičkih ili pravnih osoba. Rasprave u skupini imaju povjerljivi karakter.

Članak 15.d

Preispitivanje

1.   Do 31. srpnja 2020. i svakih pet godina nakon toga Komisija preispituje provedbu ove Uredbe te Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja iscrpno izvješće o ocjeni provedbe Uredbe i njezinu učinku, koje može sadržavati prijedloge njezine izmjene. Preispitivanjem će se ocijeniti potreba za uvrštavanjem aktivnosti državljana EU-a u inozemstvu. Države članice Komisiji pružaju sve potrebne informacije za pripremu izvješća.

2.   Posebni odjeljci izvješća obuhvaćaju sljedeće točke:

21.

U članku 18. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova Uredba ima jednako teritorijalno područje primjene kao Ugovori, osim članka 3. stavka 1. prvog podstavka, članka 4. stavka 1. prvog podstavka, članaka 4.a, 5., 6.a, 7., 7.b i 7.d, članka 8. stavaka od 1. do 4. te članka 10., koji se primjenjuju na:

22.

Prilozi se mijenjaju kako slijedi:

13.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 338/34

(1)

U članku 24. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) predviđeno je da Komisija razmatra povećanje međuplaćanja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za iznos od 10 postotnih bodova iznad stvarne stope sufinanciranja za svaki prioritet ili mjeru za države članice koje su sudjelovale u programu prilagodbe nakon 21. prosinca 2013. i zatražile korištenje tim povećanjem do 30. lipnja 2016. i da podnese Europskom parlamentu i Vijeću izvješće sa svojom ocjenom te, prema potrebi, zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016. Komisija je navedeno izvješće podnijela Europskom parlamentu i Vijeću 27. lipnja 2016.

(2)

Pet država članica ispunjavalo je uvjete za povećana plaćanja u skladu s člankom 24. Uredbe (EU) br. 1303/2013, i to Rumunjska, Irska, Portugal, Cipar i Grčka. Rumunjska, Irska, Portugal i Cipar završili su svoje programe gospodarske prilagodbe. Program prilagodbe provodi se još samo u Grčkoj i ona prima povezanu financijsku pomoć do trećeg tromjesečja 2018. Budući da se Grčka još uvijek suočava s ozbiljnim poteškoćama u odnosu na svoju financijsku stabilnost, trebalo bi produljiti trajanje isplata većih iznosa za države članice s privremenim proračunskim poteškoćama.

(3)

Međutim, mogućnost isplate većih iznosa trebala bi završiti 30. lipnja godine nakon kalendarske godine u kojoj predmetna država članica prestane primati financijsku pomoć u okviru programa prilagodbe.

(4)

Člankom 120. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 zahtijeva se od Komisije da izvrši pregled kako bi provjerila opravdanost održavanja najveće stope sufinanciranja od 85 % na razini svake prioritetne osi za sve operativne programe koji primaju potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Europskog socijalnog fonda (ESF) u Cipru nakon 30. lipnja 2017. i prema potrebi podnese zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016.

(5)

Cipar je zaključio svoj program prilagodbe u ožujku 2016. Međutim, gospodarsko stanje u Cipru još je nestabilno i obilježava ga spora stopa rasta, pad ulaganja, visoka stopa nezaposlenosti i opterećen financijski sektor. Kako bi se smanjio pritisak na nacionalni proračun i ubrzala potrebna ulaganja, trebalo bi produljiti stopu sufinanciranja od 85 % za sve operativne programe koji primaju potporu iz EFRR-a i ESF-a u Cipru do zatvaranja operativnog programa.

(6)

Kako bi se omogućila žurna primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

1.

Članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Isplate većih iznosa državi članici s privremenim proračunskim poteškoćama

1.   Na zahtjev države članice međuplaćanja se mogu povećati za 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja koja se primjenjuje na svaki prioritet EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ili na svaku mjeru EPFRR-a i EFPR-a.

Ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta nakon 21. prosinca 2013., povećana stopa, koja ne smije premašiti 100 %, primjenjuje se na sve zahtjeve te države članice za plaćanje za razdoblje do 30. lipnja 2016.:

Ako država članica ispunjava jedan od uvjeta iz drugog podstavka nakon 30. lipnja 2016., povećana stopa primjenjuje se na njezine zahtjeve za plaćanje za razdoblje do 30. lipnja godine nakon kalendarske godine u kojoj je završila isplata povezane financijske pomoći.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na programe u okviru Uredbe o ETS-u.

2.   Neovisno o stavku 1., potpora Unije u obliku međuplaćanja i konačne isplate ne smije biti viša od:

ovisno o tome što je niže.”.

2.

U članku 120. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do zatvaranja operativnog programa stopa sufinanciranja na razini svake prioritetne osi za sve operativne programe u Cipru ne smije biti viša od 85 %.”.