(1)

Vijeće je 1. listopada 2015. donijelo Uredbu (EU) 2015/1755.

(2)

Na temelju preispitivanja koje je provelo Vijeće trebalo bi izmijeniti podatke koji se odnose na dvije fizičke osobe iz Priloga I. Uredbi (EU) 2015/1755.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) 2015/1755 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

(1)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1) zahtijeva se da se mjere očuvanja donose uzimajući u obzir dostupne znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, ako je to relevantno, izvješća koja su sastavili Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo i druga savjetodavna tijela, kao i savjete dobivene od savjetodavnih vijeća osnovanih za odgovarajuća geografska područja ili područja nadležnosti te zajedničke preporuke država članica.

(2)

Zadaća je Vijeća donijeti mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti, prema potrebi uključujući određene uvjete koji su s njima funkcionalno povezani. Ribolovne mogućnosti trebalo bi dodijeliti državama članicama tako da se osigura relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti svake države članice za svaki stok ili ribarstvo te uzimajući u obzir ciljeve zajedničke ribarstvene politike (ZRP) utvrđene u Uredbi (EU) br. 1380/2013.

(3)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 predviđa se da je cilj ZRP-a postizanje stope iskorištavanja kojom se osigurava najviši održivi prinos (MSY) gdje je to moguće do 2015., a postupnim povećavanjem najkasnije do 2020. za sve stokove.

(4)

Ukupne dopuštene ulove (TAC-ove) trebalo bi stoga, u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013, utvrditi na temelju dostupnih znanstvenih savjeta, uzimajući u obzir biološke i socioekonomske aspekte, uz istodobno osiguravanje pravednog postupanja prema različitim sektorima ribarstva, te uzimajući u obzir mišljenja iznesena tijekom savjetovanja s dionicima.

(5)

Uredbom (EU) 2016/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđuje se višegodišnji plan za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkome moru i za ribarstvo koje iskorištava te stokove („plan”). Planom se želi osigurati da se iskorištavanjem živih morskih bioloških resursa populacije izlovljavanih vrsta obnavljaju i održavaju iznad razina koje mogu proizvesti MSY. U tu svrhu ciljanu stopu ribolovne smrtnosti za dotične stokove, izraženu u obliku rasponâ vrijednosti, treba postići što prije, a postupnim povećavanjem do 2020. Primjereno je da se ograničenja ulova primjenjiva u 2021. za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkome moru utvrde u skladu s ciljevima plana.

(6)

Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) navelo je da je biomasa haringe u zapadnom Baltiku u podzonama ICES-a 20–24 samo 48 % granične referentne vrijednosti za biomasu stoka u mrijestu (Blim), ispod koje može doći do smanjene reproduktivne sposobnosti Stoga je ICES u svojim godišnjim savjetima o stokovima od 29. svibnja 2020. izdao znanstveni savjet da ne bi smjelo biti ulova haringe u zapadnom Baltiku. U skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/1139, stoga bi trebalo donijeti sve primjerene korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak dotičnog stoka na razine koje su iznad razine koja može proizvesti MSY Osim toga, tom se odredbom zahtijeva donošenje daljnjih korektivnih mjera. U tu svrhu potrebno je uzeti u obzir vremenski okvir za postizanje ciljeva ZRP-a općenito, a posebno ciljeva plana, s obzirom na očekivani učinak donesenih korektivnih mjera, te se istodobno pridržavati cilja u pogledu ostvarenja gospodarske i društvene koristi te koristi za zapošljavanje kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Stoga je, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) 2016/1139, primjereno da se ribolovne mogućnosti za haringu u zapadnom Baltiku utvrde ispod rasponâ ribolovne smrtnosti kako bi se u obzir uzelo smanjenje biomase za taj stok u podzonama ICES-a 20–24.

(7)

Kad je riječ o stoku bakalara u istočnom Baltiku, ICES se od 2019. kao osnovom za savjet koji se temelji na načelu predostrožnosti može poslužiti procjenom koja sadržava veću količinu podataka nego što je prije bilo moguće. ICES procjenjuje da je u 2019. biomasa bakalara u istočnom Baltiku bila ispod razine vrijednosti Blim i da se od tada dodatno smanjila. ICES je stoga ponovio svoj savjet prema kojem u 2021. ne bi smjelo biti ulova bakalara u istočnom Baltiku. Međutim, ICES nije mogao utvrditi vrijednosti rasponâ ribolovne smrtnosti. Kao i prošle godine, ako bi se ribolovne mogućnosti za bakalar u istočnom Baltiku utvrdile na razini navedenoj u znanstvenom savjetu, obveza iskrcavanja svih ulova u mješovitom ribolovu s usputnim ulovom bakalara u istočnom Baltiku dovela bi do pojave vrsta koje ograničavaju ribolov. Kako bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između daljnjeg obavljanja ribolova zbog mogućih teških socioekonomskih posljedica zabrane svih ulova bakalara u istočnom Baltiku i potrebe za postizanjem dobrog biološkog stanja stoka, uzimajući u obzir poteškoće pri istovremenom ribolovu svih stokova u mješovitom ribolovu na razini koja osigurava MSY, primjereno je utvrditi poseban TAC za usputne ulove bakalara u istočnom Baltiku. Ribolovne mogućnosti treba utvrditi u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/1139.

(8)

ICES je u svibnju 2020. dostavio ažurirani savjet o razinama usputnog ulova bakalara u drugim vrstama ribarstva. Primjereno je utvrditi ribolovne mogućnosti u skladu s tim savjetom, uz izuzeće za ribolovne operacije koje se provode isključivo u svrhu znanstvenih istraživanja i koje su potpuno u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 25. Uredbe (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Nadalje, na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/1139 treba donijeti dodatne korektivne mjere kako bi se osigurao brz povratak stoka na razine koje su iznad razine koja može proizvesti MSY. Znanstveni savjet upućuje na to da upravo zabrana ribolova na području mrijestilišta može imati dodatne koristi za stok koje se ne mogu ostvariti samo TAC-om, primjerice povećano novačenje zahvaljujući neometanom mriješćenju. Stoga je primjereno zadržati postojeće ljetno razdoblje zabrane ribolova na području mrijestilišta. Nadalje, znanstveni savjeti upućuju na to da relativna važnost rekreacijskog ribolova bakalara u istočnom Baltiku ovisi o razini TAC-a. S obzirom na vrlo smanjeni TAC, količine ulovljene u rekreacijskom ribolovu smatraju se znatnima, pa je stoga primjereno zadržati zabranu rekreacijskog ribolova bakalara u podzonama ICES-a 25–26, u kojima je bakalar u istočnom Baltiku najbrojniji.

(9)

Kad je riječ o stoku bakalara u zapadnom Baltiku, ICES je revidirao procijenjenu biomasu naniže i procjenjuje da se biomasa stoka bakalara u zapadnom Baltiku nije oporavila iznad granične referentne točke za biomasu stoka u mrijestu ispod koje treba poduzeti konkretne i prikladne mjere upravljanja (Btrigger). Stoga je primjereno zadržati popratne mjere uvedene za 2020. i utvrditi ribolovne mogućnosti u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1139, uzimajući u obzir razine usputno ulovljenog bakalara u drugom ribolovu u podzoni ICES-a 24 u skladu sa savjetom ICES-a radi dosljednosti s pristupom koji se primjenjuje u području upravljanja za bakalara u istočnom Baltiku. Nadalje, znanstveni savjet upućuju na to da se zapadni i istočni stokovi bakalara miješaju u podzoni ICES-a 24. Kako bi se zaštitio istočni stok bakalara i osigurali jednaki uvjeti kao na području upravljanja za bakalara u istočnom Baltiku, uporaba TAC-a u podzoni ICES-a 24 trebala bi i dalje biti ograničena na usputni ulov bakalara, uz izuzeće za ribolov koji se obavlja isključivo u svrhu znanstvenih istraživanja i uz potpuno pridržavanje uvjeta utvrđenih u članku 25. Uredbe (EU) 2019/1241 te za ribare koji se bave malim obalnim ribolovom pasivnim alatima u područjima do šest nautičkih milja od obale gdje je dubina vode manja od 20 metara jer zapadni stok bakalara prevladava u tim plitkim obalnim područjima. Nadalje, razdoblje zabrane ribolova u podzoni ICES-a 24 trebalo bi uskladiti s razdobljem zabrane ribolova u podzonama ICES-a 25 i 26 kako bi se osigurala jednaka zaštita u skladu sa savjetom ICES-a.

(10)

U skladu s tim i kako bi se osigurali jednaki uvjeti kao u podzonama ICES-a 25 i 26, rekreacijski ribolov bakalara u podzoni ICES-a 24 trebao bi ostati zabranjen na udaljenosti većoj od šest nautičkih milja od obale. Nadalje, budući da se u znanstvenom savjetu navodi da rekreacijski ribolov značajno doprinosi ukupnoj ribolovnoj smrtnosti tog stoka te uzimajući u obzir stanje tog stoka i smanjenje TAC-a, dnevno ograničenje ulova po ribaru trebalo bi zadržati. Time se ne dovodi u pitanje načelo relativne stabilnosti koje se primjenjuje na komercijalne ribolovne aktivnosti. Konačno, s obzirom na vrlo osjetljivo stanje stoka i činjenicu da je u znanstvenom savjetu navedeno da upravo zabrana ribolova na području mrijestilišta može imati dodatne koristi za stok koje se ne mogu ostvariti samo TAC-om, primjerice povećano novačenje zahvaljujući neometanom mriješćenju, zimsko razdoblje zabrane ribolova na području mrijestilišta trebalo bi zadržati, uz izuzeće za određene ribare koji se bave malim obalnim ribolovom i za ribolovne operacije koje se provode isključivo u svrhu znanstvenih istraživanja i uz potpuno poštovanje uvjeta utvrđenih u članku 25. Uredbe (EU) 2019/1241.

(11)

ICES procjenjuje da je biomasa haringe u središnjem Baltiku pala ispod granične referentne točke za biomasu stoka u mrijestu ispod koje treba poduzeti konkretne i prikladne mjere upravljanja (Btrigger). Stoga je primjereno utvrditi ribolovne mogućnosti u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1139.

(12)

Prema savjetu ICES-a bakalar je usputni ulov u ribolovu iverka zlatopjega. Nadalje, papalina se lovi u miješanom ribolovu s haringom te predstavlja vrstu koja je prirodni plijen za bakalara. Primjereno je uzeti u obzir ta razmatranja među vrstama pri utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za iverka zlatopjega i papalinu.

(13)

Kako bi se osiguralo potpuno iskorištavanje mogućnosti obalnog ribolova, u 2019. uvedena je ograničena fleksibilnost među područjima za lososa iz podzona ICES-a 22–31 do podzone ICES-a 32. S obzirom na promjene u ribolovnim mogućnostima za ta dva stoka primjereno je povećati tu fleksibilnost.

(14)

Uvođenje zabrane ribolova morske pastrve na udaljenosti većoj od četiri nautičke milje od obale i ograničenja usputnog ulova morske pastrve na 3 % kombiniranog ulova morske pastrve i lososa u velikoj je mjeri doprinijelo bitnom smanjenju prethodno znatnog pogrešnog prikazivanja ulova u ribolovu lososa, posebno kao ulova morske pastrve. Stoga je primjereno zadržati tu odredbu kako bi se što više smanjilo pogrešno prikazivanje.

(15)

Iskorištavanje ribolovnih mogućnosti utvrđenih u ovoj Uredbi podliježe Uredbi Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (4), a posebno njezinim člancima 33. i 34., koji se odnose na evidentiranje ulova i ribolovnog napora te na dostavljanje podataka o iscrpljenju ribolovnih mogućnosti Komisiji. Stoga bi ovom Uredbom trebalo utvrditi oznake za iskrcavanja stokova koji podliježu ovoj Uredbi i koje države članice trebaju upotrebljavati pri dostavljanju podataka Komisiji.

(16)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 847/96 (5) uvedeni su dodatni uvjeti za upravljanje TAC-ovima iz godine u godinu, uključujući odredbe o fleksibilnosti za zaštitne i analitičke TAC-ove iz članaka 3. i 4. U skladu s člankom 2. te uredbe Vijeće pri utvrđivanju TAC-ova treba odlučiti na koje se stokove članak 3. ili članak 4. ne primjenjuje, posebice na temelju biološkog stanja stokova. Nedavno je člankom 15. stavkom 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013 uveden mehanizam fleksibilnosti iz godine u godinu za sve stokove koji podliježu obvezi iskrcavanja. Stoga bi, radi izbjegavanja prekomjerne fleksibilnosti kojom bi se ugrozilo načelo racionalnog i odgovornog iskorištavanja živih morskih bioloških resursa, omelo ostvarivanje ciljeva ZRP-a i pogoršalo biološko stanje stokova, trebalo utvrditi da se članci 3. i 4. Uredbe (EZ) br. 847/96 primjenjuju na analitičke TAC-ove samo ako se ne iskorištava fleksibilnost iz godine u godinu predviđena u članku 15. stavku 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(17)

Štoviše, s obzirom na to da je biomasa stoka bakalara u istočnom Baltiku ispod razine vrijednosti Blim te da su u 2021. dopušteni samo usputni ulovi i ribolov u znanstvene svrhe, države članice obvezale su se da za taj stok za prijenose iz 2020. u 2021. neće primjenjivati članak 15. stavak 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013 kako ulovi u 2021. ne bi premašili TAC utvrđen za bakalara u istočnom Baltiku.

(18)

Ribolovna godina za norvešku ugoticu u zoni ICES-a 3a te vodama Unije u zoni ICES-a 2a i potpodručju ICES-a 4 traje od 1. studenoga do 31. listopada. Na osnovi novog znanstvenog savjeta trebalo bi utvrditi preliminarni TAC za norvešku ugoticu u navedenim područjima. Ujedinjena Kraljevina nema kvotu za norvešku ugoticu. Međutim, dio kvote lovi se u vodama Ujedinjene Kraljevine. S Ujedinjenom Kraljevinom provedeno je savjetovanje u skladu s člankom 130. stavkom 1. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (6). Stoga bi trebalo utvrditi preliminarni TAC za ribolovne mogućnosti za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020. Tim TAC-om omogućit će se početak ribolovne sezone. Provest će se savjetovanje s Ujedinjenom Kraljevinom o ribolovnim mogućnostima za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. listopada 2021. Unatoč činjenici da Ujedinjena Kraljevina nema udio kvota u tom stoku, taj se resurs dijeli s Ujedinjenom Kraljevinom. Stoga bi trebalo održati savjetovanja o zajedničkom upravljanju tim stokom nakon isteka prijelaznog razdoblja 31. prosinca 2020. Uredbu o ribolovnim mogućnostima za norvešku ugoticu u zoni ICES-a 3a te vodama Unije u zoni ICES-a 2a i potpodručju ICES-a 4 trebalo bi izmijeniti kako bi se uključio ishod tih savjetovanja, za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. listopada 2021., kako bi se obuhvatila cijela ribolovna godina od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2021.

(19)

Kako bi se izbjegao prekid ribolovnih aktivnosti, a ribarima iz Unije osigurala sredstva za život, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2021. Međutim, na norvešku ugoticu u zoni ICES-a 3a te vodama Unije u zoni ICES-a 2a i potpodručju ICES-a 4 ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. studenoga 2020. do 31. listopada 2021. Zbog hitnosti ova bi Uredba trebala stupiti na snagu odmah nakon objave,

(1)

Cilj djelovanja Unije u području pomorskog prometa trebao bi biti zaštita morskog okoliša i zdravlja ljudi te poboljšanje pomorske sigurnosti.

(2)

Očekuje se da će Odbor za pomorsku sigurnost Međunarodne pomorske organizacije („IMO”) na svojoj 102. sjednici koja će se održati od 4. do 11. studenoga 2020. („MSC 102”) zajednički s Odborom za zaštitu morskog okoliša IMO-a odobriti okružnicu MSC-MEPC.5 o predlošku sporazuma za ovlašćivanje priznatih organizacija koje djeluju u ime uprave („okružnica MSC-MEPC.5”).

(3)

Očekuje se da će Odbor za zaštitu morskog okoliša IMO-a na svojoj 75. sjednici koja će se održati od 16. do 20. studenoga 2020. („MEPC 75”) zajednički s Odborom za pomorsku sigurnost IMO-a odobriti okružnicu MSC-MEPC.5.

(4)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na MSC-u 102 i MEPC-u 75 jer odobrenje okružnice MSC-MEPC.5 može presudno utjecati na sadržaj prava Unije, konkretno na Direktivu 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1).

(5)

Odobrenjem okružnice MSC-MEPC.5, kojom se zamjenjuju okružnice MSC/Circ.710 i MEPC/Circ.307, ažurirao bi se predložak sporazuma za ovlaštenje priznatih organizacija koje djeluju u ime uprave i uskladio s Kodeksom o priznatim organizacijama (rezolucije IMO-a MSC.349(92) i MEPC.237(65)). Tim bi se odobrenjem doprinijelo točnosti, transparentnosti i odgovornosti uprave države zastave broda i priznatih organizacija na globalnoj razini.

(6)

Unija nije članica IMO-a niti je ugovorna stranka relevantnih konvencija i kodeksa. Vijeće bi stoga trebalo ovlastiti države članice da izraze stajalište Unije.

(7)

Područje primjene ove Odluke trebalo bi biti ograničeno na sadržaj predložene okružnice MSC-MEPC.5, u mjeri u kojoj ta okružnica u isključivoj nadležnosti Unije i može utjecati na zajednička pravila Unije. Ova Odluka ne bi trebala utjecati na podjelu nadležnosti između Unije i njezinih država članica.

(8)

Odluku Vijeća (EU) 2020/721 od 19. svibnja 2020. (2) trebalo bi izmijeniti kako bi se uključilo upućivanje na odobrenje okružnice MSC-MEPC.5,

1.

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„ Odluka Vijeća (EU) 2020/721 od 19. svibnja 2020. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Odbora za zaštitu morskog okoliša Međunarodne pomorske organizacije na njegovoj 75. sjednici i u okviru Odbora za pomorsku sigurnost Međunarodne pomorske organizacije na njegovoj 102. sjednici u pogledu donošenja izmjena pravila 2, 14 i 18 te dodataka I. i VI. Prilogu VI. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja s brodova, dijelovi A-1, B-1, B-1, B-2 do B-4 Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih života na moru, dijelovi A-1 i B-1 Međunarodnog pravilnika o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti i rezolucija A.658(16) o upotrebi katadiopterskih materijala i njihovu ugradnji na sredstva za spašavanje te o odobrenju okružnice MSC-MEPC.5 o predlošku sporazuma za ovlaštenje priznatih organizacija koje djeluju u ime uprave ”;

2.

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

3.

članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

4.

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

(1)

Unija je Odlukom Vijeća (EU) 2016/838 (1) sklopila Sporazum o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Gruzije, s druge strane (2) („Sporazum”), koji je stupio na snagu 1. srpnja 2016.

(2)

Na temelju članka 406. stavka 3. Sporazuma Vijeće za pridruživanje ovlašteno je ažurirati ili izmijeniti priloge Sporazumu.

(3)

Na temelju članka 408. stavka 2. Sporazuma Vijeće za pridruživanje može Odboru za pridruživanje delegirati neke od svojih ovlasti, uključujući ovlast za donošenje obvezujućih odluka.

(4)

Na temelju članka 1. Odluke br. 3/2014 Vijeća za pridruživanje (3), Vijeće za pridruživanje delegiralo je Odboru za pridruživanje u sastavu za trgovinu ovlast da ažurira ili izmijeni priloge Sporazumu koji se, među ostalim, odnose na poglavlje 5. (Carinski režim i olakšavanje trgovine) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) Sporazuma ako u poglavlju 5. ne postoje posebne odredbe koje se odnose na ažuriranje ili izmjenu tih priloga.

(5)

Odbor za pridruživanje u sastavu za trgovinu na 7. sastanku treba donijeti odluku o ažuriranju Priloga XIII. (Približavanje carinskog zakonodavstva) Sporazumu.

(6)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Odbora za pridruživanje u sastavu za trgovinu jer će predviđena odluka biti obvezujuća za Uniju,

(1)

Unija je Odlukom Vijeća (EU) 2019/407 sklopila Sporazum za sprečavanje nereguliranog ribolova na otvorenome moru u središnjem Arktičkom oceanu („Sporazum”) (1). Očekuje se da će Sporazum stupiti na snagu do kraja ove godine.

(2)

Sastanak stranaka odgovoran je za donošenje mjera kojima bi se osigurala provedba Sporazuma radi postizanja cilja sprečavanja nereguliranog ribolova u onom dijelu središnjeg Arktičkog oceana koji je otvoreno more i to primjenom zaštitnih mjera očuvanja i upravljanja u okviru dugoročne strategije zaštite zdravih morskih ekosustava i osiguravanja očuvanja i održivog iskorištavanja ribljih stokova. Takve mjere mogu postati obvezujuće za Uniju.

(3)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) predviđeno je da Unija osigura da aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi budu dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi i koristi za zapošljavanje te doprinosa dostupnosti opskrbe hranom. Njome je predviđeno i da Unija primjenjuje predostrožni pristup u upravljanju ribarstvom i nastoji osigurati da iskorištavanje morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos. Nadalje, predviđeno je da Unija poduzima mjere upravljanja i očuvanja na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta, da podržava razvoj znanstvenih spoznaja i savjetovanja te da postupno eliminira odbacivanja ulova i promiče načine ribolova koji doprinose selektivnijem ribolovu, izbjegavanju i smanjenju, koliko je moguće, neželjenih ulova te ribolovu s malim utjecajem na morski ekosustav i ribolovne resurse. Uz to, u Uredbi (EU) br. 1380/2013 izričito je predviđeno da Unija te ciljeve i načela treba primjenjivati u svojoj vanjskoj politici u području ribarstva.

(4)

Kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 19. studenoga 2019. o oceanima i morima, uključujući Arktik, Zajedničkoj komunikaciji Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije naslovljenoj „Integrirana politika Europske unije za Arktik” te zaključcima Vijeća od 24. ožujka 2017. naslovljenim „Međunarodno upravljanje oceanima: Plan za budućnost naših oceana”, potpora Sporazumu i moguće stvaranje regionalne organizacije ili aranžmana za upravljanje ribarstvom na otvorenome moru Arktika važan je cilj Unije kako bi se zaštitio arktički okoliš i osigurao održivi razvoj u arktičkoj regiji i oko nje na temelju međunarodne suradnje.

(5)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na sastancima stranaka Sporazuma u razdoblju od 2020. do 2024. jer će mjere očuvanja i upravljanja koje se donesu u skladu s tim Sporazumom biti obvezujuće za Uniju te će moći presudno utjecati na sadržaj prava Unije, odnosno uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (3) i (EZ) br. 1224/2009 (4) te Uredbu (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(6)

S obzirom na ograničeno poznavanje i na prirodu ribolovnih resursa na području Sporazuma te na potrebu da se stoga u stajalištu Unije uzmu u obzir razvoj događaja, uključujući nove znanstvene i druge relevantne informacije koje su predstavljene prije ili tijekom sastanaka stranaka, trebalo bi, u skladu s načelom lojalne suradnje među institucijama Unije sadržanim u članku 13. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji, uspostaviti postupke za godišnje utvrđivanje stajališta Unije za razdoblje od 2020. do 2024.

(7)

Nakon ove Odluke može uslijediti zasebna odluka Vijeća o otvaranju pregovora o osnivanju jedne ili više dodatnih regionalnih ili podregionalnih organizacija ili aranžmana za upravljanje ribarstvom na otvorenome moru Arktika,

(1)

Sveobuhvatni i pojačani sporazum o partnerstvu između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Armenije, s druge strane (1) („Sporazum”) potpisan je u ime Unije u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2018/104 (2) te se djelomično privremeno primjenjuje od 1. lipnja 2018.

(2)

Na sastanku 17. listopada 2019. Odbor za partnerstvo je u skladu s člankom 339. stavkom 1. Sporazuma utvrdio popis od 15 osoba koje žele i mogu obavljati dužnost arbitra („popis arbitara”).

(3)

Armenija je obavijestila Uniju da jedna od osoba koje je predložila više ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 339. stavku 2. Sporazuma te bi je stoga trebalo zamijeniti.

(4)

Kako bi se osiguralo funkcioniranje odredaba Sporazuma koje se privremeno primjenjuju, Odbor za partnerstvo treba donijeti odluku o zamjeni popisa arbitara izmijenjenim popisom.

(5)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Odbora za partnerstvo jer će odluka Odbora za partnerstvo o zamjeni popisa arbitara biti obvezujuća za Uniju,

(1)

Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu („Čikaška konvencija”), kojom se uređuje međunarodni zračni prijevoz, stupila je na snagu 4. travnja 1947. Njome je osnovana Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO).

(2)

Države članice su države ugovornice Čikaške konvencije i članice ICAO-a, a Unija ima status promatrača u određenim tijelima ICAO-a. Sedam država članica ima predstavnike u Vijeću ICAO-a.

(3)

U skladu s člankom 54. Čikaške konvencije Vijeće ICAO-a može donositi međunarodne standarde i preporučenu praksu te ih odrediti kao priloge Čikaškoj konvenciji.

(4)

U skladu s člankom 90. Čikaške konvencije svaki takav prilog ili izmjena priloga stupa na snagu unutar tri mjeseca nakon prosljeđivanja državama ugovornicama ICAO-a ili nakon isteka dužeg vremenskog razdoblja koje može utvrditi Vijeće ICAO-a, osim ako je u međuvremenu većina država ugovornica ICAO-a obavijestila Vijeće ICAO-a o svojem neslaganju.

(5)

U skladu s člankom 38. Čikaške konvencije svaka država koja ne smatra prikladnim da se u cijelosti pridržava međunarodnih standarda ili postupaka kako su navedeni u članku 37. te konvencije ili koja ne može potpuno usuglasiti svoje propise ili praksu s takvim međunarodnim standardima ili postupcima ili koja smatra potrebnim usvojiti propise ili praksu različite u bilo kojem određenom dijelu od onih koji su utvrđeni međunarodnim standardom mora o razlikama između svoje prakse i prakse utvrđene međunarodnim standardom odmah obavijestiti ICAO.

(6)

Pandemija bolesti COVID-19 negativno je utjecala na operatore zrakoplova, proizvođače zrakoplova i poddobavljače proizvođača opreme te je usporila razvoj novih sustava. Operatori zrakoplova otkazuju ili odgađaju isporuke zrakoplova, što je dovelo do toga da se isporuke zrakoplova predviđene za 2020. odgađaju za 2021. Novoproizvedeni zrakoplovi konfigurirani za isporuku 2020. čija je isporuka odgođena za 2021. moraju se ponovno konfigurirati u skladu s odredbama koje se primjenjuju nakon 1. siječnja 2021. Operatori zrakoplova i proizvođači zrakoplova suočavaju se s nepotrebnim financijskim opterećenjem ako u te zrakoplove moraju naknadno ugrađivati opremu. Stoga je Komisija u postupku donošenja odgode tog datuma na razini Unije izmjenama Uredbe (EU) br. 965/2012. Uređaj za snimanje zvuka u pilotskoj kabini („CVR”) služi za pomoć u istraživanju nesreća i nezgoda. Odgoda provedbe produljenja vremena snimanja CVR-om s dva sata na 25 sati ne predstavlja znatni sigurnosni rizik, a omogućuje prilagodbu sigurnosnih koristi duljeg vremena snimanja zvuka u pilotskoj kabini situaciji u kojoj se trenutačno nalazi zrakoplovna industrija. Unija snažno podupire ICAO u tome da se poveća sigurnost zrakoplovstva. Budući da je zbog pandemije bolesti COVID-19 nastalo dosad nezabilježeno stanje i da ne postoji znatan sigurnosni rizik, Unija bi stoga trebala podržati te izmjene.

(7)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije na 221. sjednici Vijeća ICAO-a o predviđenoj izmjeni 46. dijela I. Priloga 6. i izmjeni 39. dijela II. Priloga 6. To stajalište trebalo bi biti da se podrže te izmjene i trebaju ga izraziti države članice Unije koje su članice Vijeća ICAO-a djelujući zajednički u ime Unije.

(8)

Stajalište Unije nakon što Vijeće ICAO-a donese, bez znatnih promjena, izmjenu 46. dijela I. Priloga 6. i izmjenu 39. dijela II. Priloga 6., koje će glavni tajnik ICAO-a objaviti putem postupka ICAO-ova dopisa državama, trebalo bi biti da ne obavješćuje o neslaganju već priopćuje sukladnost s tim izmjenama te to stajalište trebaju izraziti sve države članice Unije,

(1)

Vijeće je 1. listopada 2015. donijelo Odluku (ZVSP) 2015/1763 (1) o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Burundiju.

(2)

Na temelju preispitivanja Odluke (ZVSP) 2015/1763 mjere ograničavanja trebalo bi produljiti do 31. listopada 2021., a podatke koji se odnose na dvije fizičke osobe trebalo bi izmijeniti.

(3)

Odluku (ZVSP) 2015/1763 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 6. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ova Odluka primjenjuje se do 31. listopada 2021.”;

2.

Prilog se mijenja kako je navedeno u Prilogu ovoj Odluci.

(1)

Vijeće je 27. rujna 2010. donijelo Odluku 2010/573/ZVSP (1) o mjerama ograničavanja protiv vodstva transnistrijske regije Republike Moldove.

(2)

Na temelju preispitivanja Odluke 2010/573/ZVSP mjere ograničavanja protiv vodstva transnistrijske regije Republike Moldove trebalo bi produljiti do 31. listopada 2021. Vijeće će nakon šest mjeseci preispitati stanje u vezi s mjerama ograničavanja.

(3)

Odluku 2010/573/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

„2.

Ova Odluka primjenjuje se do 31. listopada 2021. Ona se stalno preispituje. Produljuje se ili mijenja, prema potrebi, ako Vijeće smatra da njezini ciljevi nisu ispunjeni.”.

(1)

U skladu s postupkom utvrđenim u člancima od 19. do 22. Uredbe (EU) 2018/1877 („Financijska uredba o 11. ERF-u”) Komisija do 10. listopada 2020. treba podnijeti prijedlog u kojem se određuje (a) iznos trećeg obroka doprinosa za 2020. i (b) revidirani godišnji iznos doprinos za 2020. u slučajevima kada iznos odstupa od stvarnih potreba.

(2)

U skladu s člankom 46. Financijske uredbe o 11. ERF-u Europska investicijska banka (EIB) poslala je Komisiji svoje ažurirane procjene obveza i plaćanja u okviru instrumenata kojima upravlja.

(3)

Člankom 20. stavkom 1. Financijske uredbe o 11. ERF-u predviđeno je da se u okviru poziva za doprinose prvo iskorištavaju iznosi utvrđeni u prethodnim europskim razvojnim fondovima (ERF-ovi). Stoga bi trebalo uputiti poziv za sredstva u okviru 10. Europskog razvojnog fonda („10. ERF”) za EIB i u okviru 11. Europskog razvojnog fonda („11. ERF-a”) za Komisiju.

(4)

Vijeće je na temelju prijedloga Komisije donijelo Odluku (EU) 2019/1800 (3) kojom je utvrđen godišnji iznos doprinosa država članica za ERF za 2020. od 4 400 000 000 EUR za Komisiju i 300 000 000 EUR za EIB.

(5)

Člancima 152. i 153. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (4) utvrđeno je da Ujedinjena Kraljevina ostaje sudionica u ERF-u do zaključenja 11. ERF-a i svih prethodnih nezaključenih ERF-ova. Međutim, udio Ujedinjene Kraljevine u opozvanim sredstvima iz projekata u okviru 10. ERF-a ili prethodnih ERF-ova ne smije se ponovno upotrijebiti,