ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 130

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 66.
16. svibnja 2023.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060

1

 

*

Uredba (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama ( 1 )

52

 

*

Uredba (EU) 2023/957 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Uredbe (EU) 2015/757 radi uključivanja djelatnosti pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama te radi praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija dodatnih stakleničkih plinova i emisija iz dodatnih vrsta brodova ( 1 )

105

 

 

DIREKTIVE

 

*

Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere ( 1 )

115

 

*

Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije ( 1 )

134

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

16.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 130/1


UREDBA (EU) 2023/955 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. svibnja 2023.

o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1. točku (d), članak 192. stavak 1., članak 194. stavak 2. i članak 322. stavak 1. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Pariški sporazum, donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”) (4), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma postigle su dogovor da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem, u sklopu UNFCCC-a, Klimatskog pakta iz Glasgowa 13. studenoga 2021., u kojem je Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala da će učinci klimatskih promjena biti znatno manji pri povišenju temperature od 1,5 °C u odnosu na povišenje od 2 °C i odlučila uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C.

(2)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”) utvrđena je nova strategija rasta kojom se nastoji preobraziti Uniju u održivo, pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem najkasnije do 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Usto, europskim zelenim planom nastoji se obnoviti, zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i učinaka povezanih s okolišem. Naposljetku, u njemu se navodi da bi ta tranzicija trebala biti pravedna i uključiva te da nitko ne bi smio biti zapostavljen.

(3)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) Unija je u zakonodavstvo unijela cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova (emisija nakon što se odbiju uklanjanja) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Od svih se gospodarskih sektora očekuje da doprinesu postizanju tog cilja.

(4)

U zaključcima Europskog vijeća od 10. i 11. prosinca 2020. potvrđen je obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova, uz istodobno isticanje važnosti razmatranja pitanja pravednosti i solidarnosti te načela da nitko ne bude zapostavljen. Ti zaključci ponovno su potvrđeni u zaključcima Europskog vijeća od 24. i 25. svibnja 2021., u kojima je Europsko vijeće pozvalo Komisiju da ubrzo predstavi svoj zakonodavni paket zajedno s dubinskim ispitivanjem učinka na okoliš, gospodarstvo i društvo na razini država članica.

(5)

U Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava, koji je potvrđen u zaključcima Europskog vijeća od 24. i 25. lipnja 2021., ističe se potreba za jačanjem socijalnih prava i europske socijalne dimenzije u svim politikama Unije. U načelu 20. europskog stupa socijalnih prava navodi se da „svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući vodu, kanalizaciju, energiju, prijevoz, financijske usluge i digitalnu komunikaciju. Potpora pristupu takvih uslugama dostupna je onima kojima je potrebna.”.

(6)

U Izjavi iz Porta od 8. svibnja 2021. ponovno je potvrđena predanost Europskog vijeća radu na izgradnji socijalne Europe uz jačanje pravedne tranzicije i njegova odlučnost da nastavi jačati provedbu europskog stupa socijalnih prava na razini Unije i na nacionalnoj razini, uzimajući u obzir odgovarajuće nadležnosti i načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

(7)

Da bi se provele obveze u pogledu klimatske neutralnosti, zakonodavstvo Unije u području klime i energetike preispitano je i izmijenjeno kako bi se ubrzalo smanjivanje emisija stakleničkih plinova.

(8)

Te izmjene imaju različite gospodarske i socijalne učinke na različite sektore gospodarstva, građane i države članice. Osobito bi uključivanje emisija stakleničkih plinova iz zgrada, cestovnog prometa i dodatnih sektora koji odgovaraju industrijskim djelatnostima koje nisu obuhvaćene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) u područje primjene te direktive trebalo dati dodatni gospodarski poticaj za ulaganja u smanjenje potrošnje fosilnih goriva i time ubrzati smanjenje emisija stakleničkih plinova. To bi, u kombinaciji s drugim mjerama, srednjoročno i dugoročno trebalo doprinijeti smanjenju energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, smanjiti troškove zgrada i cestovnog prometa te, ako je to relevantno, osigurati nove mogućnosti za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i održiva ulaganja, potpuno u skladu s ciljevima europskog zelenog plana.

(9)

Međutim, za financiranje tih ulaganja potrebna su sredstva. Osim toga, prije nego što se provedu takva ulaganja, troškovi kućanstava i korisnika usluga prijevoza za grijanje, hlađenje, kuhanje i cestovni promet vjerojatno će se povećati jer će dobavljači goriva koji podliježu obvezama u okviru sustava trgovanja emisijama za zgrade i cestovni promet troškove ugljika prenijeti na potrošače.

(10)

Klimatska tranzicija imat će gospodarski i socijalni učinak koji je teško procijeniti ex ante. Za postizanje povećanih klimatskih ambicija bit će potrebna znatna javna i privatna sredstva. Ulaganja u mjere energetske učinkovitosti, kao i u sustave grijanja koji se temelje na energiji iz obnovljivih izvora, kao što su grijanje električnim dizalicama topline, centralizirano grijanje i hlađenje i sudjelovanje u zajednicama obnovljive energije, djelotvorna su metoda smanjenja ovisnosti o uvozu i emisija, pri čemu se istodobno povećava otpornost Unije. Potrebna su namjenska sredstva za potporu ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza.

(11)

Povećanje cijene fosilnih goriva može nerazmjerno utjecati na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjive korisnike usluga prijevoza koji veći dio svojeg dohotka troše na energiju i prijevoz, a koji u određenim regijama nemaju pristup alternativnim, cjenovno pristupačnim rješenjima u pogledu mobilnosti i prijevoza te kojima možda nedostaju financijske mogućnosti za ulaganje u smanjenje potrošnje fosilnih goriva. U kontekstu siromaštva u pogledu prijevoza, geografske posebnosti kao što su otoci, najudaljenije regije i područja, ruralna ili udaljena područja, manje dostupne periferije, planinska područja ili područja koja zaostaju, mogu imati poseban utjecaj na ranjivost kućanstava, mikropoduzeća i korisnika usluga prijevoza. Stoga bi te geografske posebnosti trebalo uzeti u obzir pri osmišljavanju mjera i ulaganja za potporu ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza, ako je to primjenjivo i relevantno.

(12)

Dio prihoda ostvarenih uključivanjem zgrada, cestovnog prometa i dodatnih sektora u područje primjene Direktive 2003/87/EZ trebao bi se upotrebljavati za ublažavanje socijalnih učinaka koji proizlaze iz tog uključivanja kako bi tranzicija bila pravedna i uključiva i kako nitko ne bi bio zapostavljen. Ukupan iznos Socijalnog fonda za klimatsku politiku uspostavljenog ovom Uredbom („Fond”) trebao bi odražavati razinu ambicija za dekarbonizaciju u vezi s uključivanjem emisija stakleničkih plinova iz zgrada, cestovnog prometa i dodatnih sektora u područje primjene Direktive 2003/87/EZ.

(13)

Upotreba dijela prihoda za odgovor na socijalne učinke koji proizlaze iz uključivanja zgrada, cestovnog prometa i dodatnih sektora u područje primjene Direktive 2003/87/EZ još je relevantnija s obzirom na postojeće razine energetskog siromaštva. Energetsko siromaštvo situacija je u kojoj kućanstva nemaju pristup osnovnim energetskim uslugama na kojima se temelje pristojan životni standard i zdravlje, kao što su odgovarajuća toplina s pomoću grijanja, hlađenje s obzirom na porast temperatura, rasvjeta i energija za napajanje kućanskih uređaja. U okviru istraživanja provedenog 2021. na razini Unije približno 34 milijuna Europljana, odnosno gotovo 6,9 % stanovništva Unije, izjavilo je da si ne može priuštiti dovoljno grijanje svojeg doma. Energetsko siromaštvo stoga je velik izazov za Uniju. Iako socijalne tarife ili privremena izravna potpora dohotku mogu pružiti trenutno olakšanje kućanstvima koja se suočavaju s energetskim siromaštvom u kratkoročnom razdoblju, samo ciljane strukturne mjere, posebno obnova zgrada, među ostalim pristupom energiji iz obnovljivih izvora i aktivnim promicanjem izvora obnovljive energije putem mjera informiranja i podizanja svijesti usmjerenih na kućanstva, te obnova zgrada kojom se doprinosi ciljevima utvrđenima u Direktivi 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) mogu pružiti trajna rješenja i djelotvorno doprinijeti borbi protiv energetskog siromaštva. Trebalo bi biti moguće ažurirati definiciju energetskog siromaštva iz ove Uredbe kako bi odražavala ishod pregovora o direktivi Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka).

(14)

Holistički pristup obnovi zgrada kojim se na učinkovitiji način uzimaju u obzir osobe u opasnosti od isključenosti, odnosno one osobe koje su najviše pogođene energetskim siromaštvom u Uniji, mogao bi dovesti do manje potražnje za energijom. Potpora sektoru zgrada u okviru Fonda stoga bi trebala biti usmjerena na poboljšanje energetske učinkovitosti, čime bi se dovelo do smanjenja potrošnje energije za svako kućanstvu što bi se odrazilo u ušteđenom novcu, te bi slijedom toga bila jedan od načina borbe protiv energetskog siromaštva. Revizijom Direktive 2010/31/EU uspostavili bi se temelji za postizanje tih ciljeva pa bi je stoga trebalo uzeti u obzir pri provedbi ove Uredbe.

(15)

Budući da siromaštvo u pogledu prijevoza još nije definirano na razini Unije, takvu definiciju trebalo bi uvesti za potrebe ove Uredbe. Siromaštvo u pogledu prijevoza moglo bi postati još hitnije pitanje, kako je prepoznato u Preporuci Vijeća od 16. lipnja 2022. o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti (8), i dovesti do smanjenog pristupa ključnim socioekonomskim aktivnostima i uslugama kao što su zapošljavanje, obrazovanje ili zdravstvena skrb, posebno za ranjive pojedince i ranjiva kućanstva. Siromaštvo u pogledu prijevoza obično je uzrokovano jednim čimbenikom ili kombinacijom čimbenika kao što su nizak dohodak, visoki izdaci za gorivo, ili nedostatak cjenovno pristupačnog ili dostupnog privatnog ili javnog prijevoza. Siromaštvo u pogledu prijevoza može posebno pogoditi pojedince i kućanstva u ruralnim, otočnim, perifernim, planinskim, udaljenim i manje dostupnim područjima ili slabije razvijenim regijama ili područjima, uključujući slabije razvijena prigradska područja i najudaljenije regije.

(16)

Fond bi trebalo uspostaviti kako bi se državama članicama pružila sredstva za potporu njihovim politikama za odgovor na socijalne učinke uvođenja sustava trgovanja emisijama za zgrade i cestovni promet na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjive korisnike usluga prijevoza. To bi se osobito trebalo postići privremenom izravnom potporom dohotku te mjerama i ulaganjima namijenjenima smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima, i to povećanjem energetske učinkovitosti zgrada, dekarbonizacijom grijanja i hlađenja zgrada, neovisno o tome tko je vlasnik tih zgrada, uključujući integraciju energije iz obnovljivih izvora, te omogućivanjem boljeg pristupa mobilnosti i prijevozu s nultim i niskim stopom emisijama u korist ranjivih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i ranjivih korisnika usluga prijevoza. Potrebno je obratiti pozornost na različite oblike stambenih objekata za najam, uključujući one na privatnom tržištu najma nekretnina. Kako bi se uzeli u obzir najmoprimci i osobe koje žive u objektima socijalnog stanovanja, u mjere bi se mogli uključiti financijska potpora ili fiskalni poticaji, kao što je odbitak troškova obnove od najamnine.

(17)

Svaka država članica trebala bi Komisiji podnijeti socijalni plan za klimatsku politiku („plan”). Planove bi trebalo podnijeti do 30. lipnja 2025. kako bi se mogli pažljivo i pravodobno razmotriti. Planovi bi trebali imati komponentu ulaganja kojom se promiče dugoročno rješenje za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima, a u njima bi se mogle predvidjeti i druge mjere, uključujući privremenu izravnu potporu dohotku radi kratkoročnog ublažavanja štetnih učinaka na dohodak. Planovi bi trebali imati dva cilja. Prvo, ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza trebali bi osigurati potrebna sredstva za financiranje i provedbu ulaganja u energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju grijanja i hlađenja te u vozila i mobilnost s nultim i niskim emisijama, među ostalim s pomoću vaučera, subvencija ili kredita s nultom kamatnom stopom. Drugo, tijekom prijelaznog razdoblja, dok se takva ulaganja ne provedu, trebali bi ublažiti učinak povećanja cijene fosilnih goriva na najranjivije skupine i time spriječiti energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza. Planovima bi se mogao poduprijeti pristup cjenovno pristupačnom i energetski učinkovitom stanovanju, što uključuje socijalno stanovanje. Pri provedbi mjera za potporu ranjivim korisnicima usluga prijevoza države članice trebale bi moći u svojim planovima dati prednost potpori za vozila s nultim emisijama, pod uvjetom da je to cjenovno pristupačno i izvedivo rješenje.

(18)

Države članice, uz savjetovanje s lokalnim i regionalnim tijelima, gospodarskim i socijalnim partnerima i relevantnim organizacijama civilnog društva, u najboljoj su poziciji da oblikuju, provedu i, ako je to relevantno, izmijene planove koji su prilagođeni njihovim lokalnim, regionalnim i nacionalnim okolnostima, njihovim postojećim politikama u relevantnim područjima i planiranoj upotrebi drugih relevantnih fondova Unije, te su usmjereni na te okolnosti. Svaki put kada Komisija mora ocijeniti plan trebalo bi održati javno savjetovanje s dionicima. Na taj se način najbolje mogu uzeti u obzir velika raznolikost situacija, specifično znanje lokalnih i regionalnih uprava, gospodarskih i socijalnih i partnera, relevantnih organizacija civilnog društva, institucija za istraživanja i inovacije, industrijskih dionika i predstavnika socijalnog dijaloga, kao i nacionalne okolnosti te doprinijeti djelotvornosti i učinkovitosti cjelokupne podrške onima koji su ranjivi.

(19)

Planovi bi trebali biti osmišljeni u bliskoj suradnji s Komisijom i izrađeni u skladu s priloženim predloškom. Kako bi se izbjeglo prekomjerno administrativno opterećenje, države članice trebale bi moći provesti manje prilagodbe planova ili ispraviti pogreške u pisanju u planovima tako da o tim izmjenama jednostavno obavijeste Komisiju. Manje prilagodbe trebale bi predstavljati povećanje ili smanjenje ciljne vrijednosti predviđene u planu za manje od 5 %.

(20)

Za pravednu tranziciju prema klimatskoj neutralnosti ključno je osigurati da mjere i ulaganja budu posebno usmjereni na energetski siromašna kućanstva ili ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjive korisnike usluga prijevoza. Mjere potpore za promicanje smanjenja emisija stakleničkih plinova trebale bi pomoći državama članicama da odgovore na socijalne učinke nastale zbog trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa.

(21)

Dok se ne ostvari učinak tih ulaganja na smanjenje troškova i emisija, dobro usmjerena izravna potpora dohotku za ranjiva kućanstva i ranjive korisnike usluga prijevoza doprinijela bi smanjenju troškova energije i mobilnosti te bi poduprla pravednu tranziciju. Izravnu potporu dohotku trebalo bi smatrati privremenom mjerom kojom je popraćena dekarbonizacija stambenog sektora i prometnog sektora. Ona ne bi bila trajna jer se njome ne rješavaju temeljni uzroci energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza. Takva potpora trebala bi se upotrebljavati samo za odgovor na izravne učinke uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, a ne bi se trebala upotrebljavati za odgovor na troškove za električnu energiju ili grijanje povezane s uključivanjem proizvodnje električne energije i toplinske energije u područje primjene te direktive. Prihvatljivost za takvu izravnu potporu dohotku trebala bi biti vremenski ograničena. Na primatelje izravne potpore dohotku, kao članove opće skupine primatelja, trebalo bi usmjeriti mjere i ulaganja čiji je cilj djelotvoran izlazak tih primatelja iz energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza. Planovi bi stoga trebali uključivati izravnu potporu dohotku pod uvjetom da sadržavaju i mjere ili ulaganja s trajnim učincima usmjerene na ranjiva kućanstva i ranjive korisnike usluga prijevoza koji primaju izravnu potporu dohotku.

(22)

Države članice trebale bi podići svijest ranjivih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i ranjivih korisnika usluga prijevoza pružanjem ciljanih, pristupačnih i cjenovno prihvatljivih informacija, obrazovanja i savjeta o troškovno učinkovitim mjerama i ulaganjima te potpore, među ostalim putem energetskih pregleda zgrada, kao i prilagođenih savjetovanja o energetici ili prilagođenih usluga upravljanja mobilnošću.

(23)

Uzimajući u obzir važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma i obvezama u pogledu ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, mjere i ulaganja iz ove Uredbe osmišljeni su kako bi bili u skladu s ciljem da bi najmanje 30 % ukupnog iznosa proračuna Unije u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (9) („VFO za razdoblje 2021. – 2027.”) i ukupnog iznosa Instrumenta Europske unije za oporavak uspostavljenog Uredbom Vijeća (EU) 2020/2094 (10) te najmanje 37 % ukupnog iznosa Mehanizma za oporavak i otpornost uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (11), trebalo biti namijenjeno za integriranje klimatskih ciljeva. Mjere i ulaganja iz ove Uredbe također su osmišljeni kako bi bili u skladu s ambicijom da se u 2024. 7,5 % godišnje potrošnje u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027. osigura za ciljeve povezane s bioraznolikošću, a da se u 2026. i 2027. tim ciljevima namijeni 10 % godišnje potrošnje u okviru VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., imajući pritom u vidu postojeća preklapanja ciljeva u području klime i bioraznolikosti.

U tu bi se svrhu metodologija utvrđena u Prilogu I. Uredbi (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća (12) trebala upotrebljavati za praćenje rashoda Fonda. Fondom bi trebalo podupirati mjere i ulaganja kojima se u potpunosti poštuju klimatski i okolišni standardi i prioriteti Unije te bi on trebao biti u skladu s načelom nenanošenja bitne štete u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (13). U planove bi trebalo uključiti samo takve mjere i ulaganja. U pravilu bi trebalo smatrati da mjere izravne potpore dohotku imaju neznatan predvidiv učinak na okolišne ciljeve te bi ih kao takve trebalo smatrati usklađenima s načelom nenanošenja bitne štete. Komisija bi trebala državama članicama dati tehničke smjernice znatno prije izrade planova. U smjernicama bi trebalo pojasniti na koji način mjere i ulaganja moraju biti u skladu s načelom nenanošenja bitne štete.

(24)

Žene su nerazmjerno pogođene energetskim siromaštvom i siromaštvom u pogledu prijevoza, a posebno samohrane majke, koje predstavljaju 85 % obitelji sa samohranim roditeljem, te neudane žene, žene s invaliditetom i starije žene koje žive same. Osim toga, žene imaju različite i složenije obrasce mobilnosti. Obitelji sa samohranim roditeljem s uzdržavanom djecom posebno su izložene riziku od siromaštva djece. Rodnu ravnopravnost i jednake mogućnosti za sve te integriranje tih ciljeva, kao i prava pristupačnosti osoba s invaliditetom, trebalo bi očuvati i promicati tijekom izrade i provedbe planova kako nitko ne bi bio zapostavljen.

(25)

Aktivni kupci, energetske zajednice građana i uzajamno trgovanje (peer-to-peer trading) obnovljivom energijom mogu pomoći državama članicama u postizanju ciljeva ove Uredbe s pomoću pristupa odozdo prema gore koji pokreću građani. Njima se osnažuju i uključuju potrošači te omogućuje određenim skupinama kupaca iz kategorije kućanstva da sudjeluju u mjerama i ulaganjima u području energetske učinkovitosti, podupire upotreba obnovljive energije u kućanstvima i istodobno doprinosi borbi protiv energetskog siromaštva. Države članice trebale bi stoga promicati ulogu energetskih zajednica građana i zajednica obnovljive energije te ih smatrati prihvatljivim korisnicima Fonda.

(26)

Države članice trebale bi u planove uključiti mjere i ulaganja koje treba financirati, procijenjene troškove tih mjera i ulaganja te nacionalni doprinos. Kako bi se omogućila usporedivost planova, države članice trebale bi pri podnošenju svojih planova navesti procijenjene ukupne troškove bez poreza na dodanu vrijednost (PDV). Planovi bi također trebali uključivati ključne etape i ciljne vrijednosti kako bi se mogla ocijeniti djelotvorna provedba mjera i ulaganja.

(27)

Fond i planovi trebali bi biti usklađeni s planiranim reformama i obvezama koje su države članice preuzele u okviru svojih ažuriranih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (14), na temelju direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka), u okviru Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava, u okviru programâ kohezijske politike u skladu s Uredbom (EU) 2021/1060, u okviru teritorijalnih planova za pravednu tranziciju u skladu s Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (15), u okviru planova za oporavak i otpornost u skladu s Uredbom (EU) 2021/241, u okviru Modernizacijskog fonda, kako je utvrđen u članku 10.d Direktive 2003/87/EZ, i u okviru dugoročnih strategija država članica za obnovu zgrada u skladu s Direktivom 2010/31/EU. Radi administrativne učinkovitosti, ako je to primjenjivo, informacije sadržane u planovima trebale bi biti u skladu s navedenim zakonodavnim aktima i planovima.

(28)

Radi učinkovitijeg planiranja države članice trebale bi u svojim planovima navesti posljedice odgode sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ, na temelju članka 30.k te direktive. U tu bi svrhu trebalo jasno razlikovati sve relevantne informacije koje se mora uključiti u plan tako da ih se podijeli u dva scenarija, i to opisivanjem i kvantificiranjem potrebnih prilagodbi mjera, ulaganja, ključnih etapa, ciljnih vrijednosti, iznosa nacionalnog doprinosa i svih drugih relevantnih elemenata plana.

(29)

Unija bi putem Fonda trebala pružati financijsku potporu državama članicama za provedbu njihovih planova. Plaćanja iz Fonda trebalo bi uvjetovati postizanjem ključnih etapa i ciljnih vrijednosti navedenih u planovima. Time bi se omogućilo uzimanje u obzir nacionalnih okolnosti i prioriteta, a istodobno bi se pojednostavnilo financiranje, olakšala integracija financiranja u okviru Fonda s drugim nacionalnim programima potrošnje te zajamčili učinak i integritet potrošnje Unije.

(30)

Fond bi se iznimno i privremeno trebao financirati prihodima dobivenima od prodaje na dražbi 50 milijuna emisijskih jedinica na temelju članka 10.a stavka 8.b Direktive 2003/87/EZ, 150 milijuna emisijskih jedinica na temelju članka 30.d stavka 3. te direktive i količinom dodatnih emisijskih jedinica na temelju članka 30.d stavka 4. te direktive, koji bi trebali činiti vanjski namjenske prihode. U načelu bi za provedbu Fonda za razdoblje 2026. – 2032. trebalo staviti na raspolaganje maksimalni iznos od 65 000 000 000 EUR. Komisija treba osigurati dražbu emisijskih jedinica obuhvaćenih poglavljem IV.a te direktive. Ako se sustav trgovanja emisijama uspostavljen u skladu s tim poglavljem odgodi do 2028. na temelju članka 30.k te direktive, maksimalni dostupni iznos za provedbu Fonda trebao bi biti 54 600 000 000 EUR. Taj iznos i godišnji iznosi odražavaju veću potrebu za financiranjem na početku funkcioniranja Fonda. Za svaku bi državu članicu trebalo izračunati maksimalna dodijeljena financijska sredstva u skladu s metodologijom dodjele sredstava kojom se posebno osigurava dodatna potpora onim državama članicama koje su u većoj mjeri pogođene uključivanjem emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ. S obzirom na to da vanjske namjenske prihode treba staviti na raspolaganje nakon prodaje na dražbi emisijskih jedinica na temelju članka 10.a stavka 8.b i članka 30.d stavaka 3. i 4. Direktive 2003/87/EZ, potrebno je predvidjeti odstupanje od članka 22. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (16) kako bi se Uniji omogućilo da svake godine preuzme obveze za iznose potrebne za plaćanja državama članicama u skladu s ovom Uredbom za prilagodbu odobrenih sredstava koja odgovaraju namjenskim prihodima.

(31)

Države članice trebale bi doprinijeti najmanje 25 % procijenjenih ukupnih troškova svojih planova.

(32)

Proračunske obveze trebale bi se moći raščlaniti u godišnje obroke, prema potrebi,. Sporazumima s državama članicama koji čine pojedinačne pravne obveze trebalo bi, među ostalim, uzeti u obzir slučaj iz članka 30.k Direktive 2003/87/EZ koji bi mogao pokrenuti jednogodišnju odgodu početka trgovanja emisijama za zgrade, cestovni promet i dodatne sektore. Tim bi se sporazumima također trebali uzeti u obzir svi potencijalni financijski rizici za Uniju koji bi mogli zahtijevati izmjenu pojedinačnih pravnih obveza zbog posebnosti privremenog i iznimnog financiranja Fonda vanjskim namjenskim prihodima dobivenima od emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama.

(33)

Kako bi se osigurala dodatna sredstva za Fond, države članice trebale bi moći zatražiti prijenos sredstava u Fond iz programâ kohezijske politike u okviru podijeljenog upravljanja uspostavljenih Uredbom (EU) 2021/1060, podložno uvjetima utvrđenima u toj uredbi. Kako bi se državama članicama pružila dostatna fleksibilnost u provedbi njihovih dodijeljenih sredstava u okviru Fonda, trebalo bi biti moguće prenijeti najviše 15 % sredstava iz njihove godišnje dodjele financijskih sredstava u fondove u okviru podijeljenog upravljanja predviđene u Uredbi (EU) 2021/1060. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje koje proizlazi iz uzastopnih prijenosa sredstava iz njihove godišnje dodjele financijskih sredstava iz Fonda u fondove u okviru podijeljenog upravljanja obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2021/1060, odgovarajuća izmjena jednog ili više programa u načelu bi trebala biti potrebna samo jednom, podložno određenim uvjetima kako bi se osigurala djelotvorna financijska kontrola. Trebalo bi biti moguće izvršiti daljnje prijenose u narednim godinama tako da se Komisiji dostave financijske tablice, pod uvjetom da se promjene odnose isključivo na povećanje financijskih sredstava, bez daljnjih promjena dotičnog programa.

(34)

Fondom bi trebalo podupirati mjere kojima se poštuje načelo dodatnosti financiranja Unije. Fond ne bi trebao biti zamjena za redovite nacionalne rashode, osim u propisno opravdanim slučajevima, među ostalim za plaćanja troškova za djelovanja tehničke pomoći navedena u planovima.

(35)

Kako bi se osigurala učinkovita, transparentna i dosljedna raspodjela sredstava i poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja, djelovanja u okviru ove Uredbe trebala bi biti usklađena s tekućim programima Unije te tekućim nacionalnim, i prema potrebi, regionalnim programima te ih dopunjavati, pri čemu bi trebalo izbjegavati dvostruko financiranje istih rashoda iz Fonda i drugih programa Unije. Komisija i države članice osobito bi se trebale pobrinuti za djelotvornu koordinaciju u svim fazama procesa kako bi se osigurali dosljednost, koherentnost, komplementarnost i sinergija među izvorima financiranja. U tu bi svrhu države članice prilikom podnošenja svojih planova Komisiji trebale biti obvezne podnijeti relevantne informacije o postojećem ili planiranom financiranju od strane Unije. Financijskom potporom iz Fonda trebala bi se dopunjivati potpora koja se pruža u okviru drugih programa i instrumenata Unije. Mjere i ulaganja koji se financiraju iz Fonda trebali bi se moći financirati iz drugih programa i instrumenata Unije pod uvjetom da se takvom potporom ne pokrivaju isti troškovi.

(36)

Plaćanja bi se trebala izvršavati na temelju odluke Komisije kojom se odobrava isplata dotičnoj državi članici. Stoga je potrebno odstupiti od članka 116. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 kako bi rok plaćanja mogao početi teći od datuma na koji Komisija dotičnu državu članicu obavijesti o odluci, a ne od datuma primitka zahtjeva za plaćanje.

(37)

Nakon analize svih zahtjeva za plaćanje zaprimljenih u određenom krugu i ako prihodi dodijeljeni Fondu u skladu s člankom 30.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ nisu dovoljni za pokrivanje zahtjeva za plaćanje koje su podnijele države članice, Komisija bi trebala provesti plaćanje državama članicama na proporcionalnoj osnovi kako bi se osiguralo jednako postupanje prema državama članicama. U sljedećem krugu zahtjeva za plaćanje Komisija bi trebala dati prednost državama članicama koje imaju odgođena plaćanja iz prethodnog kruga zahtjevâ, a tek nakon toga isplatiti novopodnesene zahtjeve za plaćanje.

(38)

Kako bi se olakšala izrada planova i osigurala transparentna pravila za praćenje i evaluaciju, prilozi ovoj Uredbi trebali bi sadržavati popis zajedničkih pokazatelja i predložak za planove. Države članice trebale bi moći upotrebljavati relevantne zajedničke pokazatelje za utvrđivanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti u svojim planovima. Popis zajedničkih pokazatelja trebao bi sadržavati zajedničke pokazatelje za izvješćivanje o napretku te u svrhu praćenja i evaluacije provedbe planova i Fonda.

(39)

Fond bi se trebao provoditi u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, uključujući djelotvorno sprečavanje i progon prijevara, poreznih prijevara, utaje poreza, korupcije i sukoba interesa. Fond podliježe općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije u slučaju povreda načelâ vladavine prava u državama članicama uspostavljenom Uredbom (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(40)

U svrhu dobrog financijskog upravljanja, poštujući pritom prirodu Fonda utemeljenu na uspješnosti, trebalo bi utvrditi posebna pravila za proračunske obveze, plaćanja, suspenziju i povrat sredstava, kao i za otkazivanje sporazumâ u vezi s financijskom potporom. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurale da upotreba sredstava u vezi s mjerama koje se podupiru iz Fonda bude u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom. Države članice trebale bi osigurati da se takva potpora dodjeljuje u skladu s Unijinim pravilima o državnim potporama, ako je to primjenjivo. Posebno bi trebale osigurati sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje prijevara, korupcije i sukoba interesa te izbjegavanje dvostrukog financiranja iz Fonda i drugih programa Unije. Suspenzija i otkazivanje sporazumâ u vezi s financijskom potporom te smanjenje i povrat dodijeljenih financijskih sredstava trebali bi biti mogući kada dotična država članica plan nije provela na zadovoljavajući način ili u slučaju ozbiljnih nepravilnosti, kao što su prijevare, korupcija i sukobi interesa, u vezi s mjerama koje se podupiru iz Fonda, ili teške povrede obveza iz sporazumâ u vezi s financijskom potporom. U slučaju otkazivanja sporazuma u vezi s financijskom potporom ili smanjenja i povrata dodijeljenih financijskih sredstava, te bi iznose trebalo dodijeliti drugim državama članicama do 31. prosinca 2033. u skladu s pravilima za raspodjelu emisijskih jedinica utvrđenima u članku 30.d stavku 5. Direktive 2003/87/EZ. Trebalo bi utvrditi odgovarajuće kontradiktorne postupke kako bi se osiguralo da se odlukama Komisije o suspenziji i povratu plaćenih iznosa ili otkazivanju sporazumâ u vezi s financijskom potporom poštuje pravo država članica na dostavljanje opažanja.

(41)

Komisija bi trebala osigurati djelotvornu zaštitu financijskih interesa Unije. Iako su same države članice prvenstveno odgovorne za osiguravanje provedbe Fonda u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom, Komisija bi u tom pogledu trebala moći od država članica dobiti dovoljno jamstvo. U tu bi svrhu države članice u provedbi Fonda trebale osigurati funkcioniranje djelotvornog i učinkovitog sustava unutarnje kontrole te ostvarivati povrat nepropisno plaćenih ili zloupotrijebljenih iznosa. Države članice u tom bi se pogledu trebale moći osloniti na svoje redovne nacionalne sustave upravljanja proračunom. Države članice trebale bi prikupljati, evidentirati i pohranjivati u elektronički sustav standardizirane kategorije podataka i informacija kako bi spriječile, otkrile i ispravile ozbiljne nepravilnosti u vezi s mjerama i ulaganjima koji se podupiru iz Fonda, kao što su prijevare, korupcija i sukobi interesa. Komisija bi trebala staviti na raspolaganje sustav za informiranje i praćenje, uključujući jedinstveni alat za rudarenje podataka i utvrđivanje razine rizika, radi pristupa tim podacima i informacijama i njihove analize. Komisija bi trebala poticati uporabu tog sustava za informiranje i praćenje s ciljem da ga primjenjuju sve države članice.

(42)

Komisija, Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF), Revizorski sud i, ako je to primjenjivo, Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) trebali bi moći upotrebljavati sustav za informiranje i praćenje u okviru svojih nadležnosti i prava.

(43)

Državama članicama i Komisiji trebalo bi dopustiti da obrađuju osobne podatke samo ako je to potrebno u svrhu osiguravanja razrješnice, revizije i kontrole, informiranja, komunikacije i vidljivosti upotrebe sredstava u vezi s mjerama za provedbu u okviru Fonda. Osobne podatke trebalo bi obrađivati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (18) ili Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (19), ovisno o tome koja je od te dvije uredbe primjenjiva.

(44)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20), uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (21), (Euratom, EZ) br. 2185/96 (22) i (EU) 2017/1939 (23) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje prijevara, korupcije i sukoba interesa te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013, OLAF je ovlašten provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije.

EPPO je ovlašten, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon prijevara, korupcije, sukoba interesa i drugih kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (24). U skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(45)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta su pravila utvrđena u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna Unije s pomoću bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravnog upravljanja te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(46)

Uredbu (EU) 2021/1060 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(47)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest doprinos socijalno pravednoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti odgovorom na socijalne učinke uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom uspostavlja Socijalni fond za klimatsku politiku („Fond”) za razdoblje od 2026. do 2032.

Iz Fonda se državama članicama pruža financijska potpora za mjere i ulaganja uključene u njihove socijalne planove za klimatsku politiku („planovi”).

Mjere i ulaganja koji se podupiru iz Fonda namijenjeni su kućanstvima, mikropoduzećima i korisnicima usluga prijevoza, koji su ranjivi i posebno pogođeni uključivanjem emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, a osobito energetski siromašnim kućanstvima ili kućanstvima pogođenima siromaštvom u pogledu prijevoza.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„energetsko siromaštvo” znači da kućanstvo nema pristup osnovnim energetskim uslugama na kojima se temelje pristojan životni standard i pristojan zdravstveni standard, uključujući odgovarajuću toplinu, hlađenje, rasvjetu i energiju za napajanje kućanskih uređaja, u relevantnom nacionalnom kontekstu, postojećim socijalnim politikama i ostalim relevantnim politikama;

2.

„siromaštvo u pogledu prijevoza” znači nemogućnost ili poteškoće pojedinaca i kućanstava da pokriju troškove privatnog ili javnog prijevoza ili njihov nedostatak pristupa prijevozu koji je potreban za pristup osnovnim socioekonomskim uslugama i djelatnostima ili njihov ograničen pristup takvom prijevozu, uzimajući u obzir nacionalni i prostorni kontekst;

3.

„procijenjeni ukupni troškovi plana” znači procijenjeni ukupni troškovi mjera i ulaganja uključenih u plan;

4.

„dodijeljena financijska sredstva” znači bespovratna financijska potpora u okviru Fonda koja je dostupna za dodjelu ili je dodijeljena pojedinoj državi članici;

5.

„ključna etapa” znači kvalitativno postignuće koje se upotrebljava za mjerenje napretka u provedbi mjere ili ulaganja;

6.

„ciljna vrijednost” znači kvantitativno postignuće koje se upotrebljava za mjerenje napretka u provedbi mjere ili ulaganja;

7.

„energija iz obnovljivih izvora” ili „obnovljiva energija” znači energija iz obnovljivih izvora kako je definirana u članku 2. drugom podstavku točki 1. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (25);

8.

„kućanstvo” znači privatno kućanstvo kako je definirano u članku 2. točki 15. Uredbe (EU) 2019/1700 Europskog parlamenta i Vijeća (26);

9.

„mikropoduzeće” znači poduzeće koje zapošljava manje od 10 osoba i čiji godišnji promet ili godišnja bilanca ne premašuje 2 milijuna EUR, izračunano u skladu s člancima od 3. do 6. Priloga I. Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 (27);

10.

„ranjiva kućanstva” znači energetski siromašna kućanstva ili kućanstva, uključujući ona s niskim dohotkom i nižim srednjim dohotkom, koja su znatno pogođena učincima na cijene uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada u područje primjene Direktive 2003/87/EZ i koja nemaju sredstava za obnovu zgrade u kojoj žive;

11.

„ranjiva mikropoduzeća” znači mikropoduzeća koja su znatno pogođena učincima na cijene uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada ili cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ i koja, u svrhu svoje djelatnosti, nemaju sredstava za obnovu zgrade u kojoj su smještena, ili kupnju vozila s nultim i niskim emisijama ili prelazak na alternativne održive načine prijevoza, uključujući javni prijevoz, ovisno o slučaju;

12.

„ranjivi korisnici usluga prijevoza” znači pojedinci i kućanstva pogođeni siromaštvom u pogledu prijevoza, ali i pojedinci i kućanstva, uključujući kućanstva s niskim dohotkom i nižim srednjim dohotkom, koji su znatno pogođeni učincima na cijene uključivanja emisija stakleničkih plinova iz cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ i koji nemaju sredstava za kupnju vozila s nultim i niskim emisijama ili prelazak na alternativne održive načine prijevoza, uključujući javni prijevoz;

13.

„obnova zgrade” znači svaka vrsta obnove zgrada povezana s energijom čiji je cilj povećanje energetske učinkovitosti zgrada, kao što je izolacija ovojnice zgrade, to jest zidova, krova, poda i zamjena prozora, te ugradnja tehničkog sustava zgrade, u skladu sa svim relevantnim nacionalnim sigurnosnim standardima, među ostalim s pomoću doprinosa zahtjevima u pogledu obnove utvrđenima u direktivi Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka);

14.

„tehnički sustav zgrade” znači tehnička oprema zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade za grijanje prostora, hlađenje prostora, ventilaciju, dobivanje sanitarne tople vode, automatizaciju i kontrolu zgrade, proizvodnju i skladištenje energije iz obnovljivih izvora u krugu zgrade ili kombinaciju takve tehničke opreme, uključujući sustave koji upotrebljavaju energiju iz obnovljivih izvora;

15.

„aktivni kupac” znači aktivni kupac kako je definiran u članku 2. točki 8. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (28);

16.

„energetska zajednica građana” znači energetska zajednica građana kako je definirana u članku 2. točki 11. Direktive (EU) 2019/944;

17.

„zajednica obnovljive energije” znači zajednica obnovljive energije kako je definirana u članku 2. točki 16. Direktive (EU) 2018/2001;

18.

„uzajamno trgovanje (peer-to-peer trading) energijom iz obnovljivih izvora” znači uzajamno trgovanje (peer-to-peer trading) energijom iz obnovljivih izvora kako je definirano u članku 2. točki 18. Direktive (EU) 2018/2001;

19.

„vozilo s nultim i niskim emisijama” znači vozilo s nultim i niskim emisijama kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (m) Uredbe (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća (29).

Članak 3.

Ciljevi

1.   Opći je cilj Fonda doprinijeti socijalno pravednoj tranziciji prema klimatskoj neutralnosti odgovorom na socijalne učinke uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ.

2.   Specifični su ciljevi Fonda pružiti potporu ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza privremenom izravnom potporom dohotku te mjerama i ulaganjima namijenjenima povećanju energetske učinkovitosti zgrada, dekarbonizaciji grijanja i hlađenja zgrada, uključujući putem integracije u zgradama proizvodnje i skladištenja energije iz obnovljivih izvora te omogućivanjem boljeg pristupa mobilnosti i prijevozu s nultim i niskim emisijama.

POGLAVLJE II.

Socijalni planovi za klimatsku politiku

Članak 4.

Socijalni planovi za klimatsku politiku

1.   Svaka država članica Komisiji podnosi svoj plan. Plan mora sadržavati koherentan skup postojećih ili novih nacionalnih mjera i ulaganja za odgovor na učinak određivanja cijena ugljika na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjive korisnike usluga prijevoza kako bi se osigurali cjenovno pristupačni grijanje, hlađenje i mobilnost, uz istodobno praćenje i ubrzavanje mjera potrebnih za postizanje klimatskih ciljeva Unije.

2.   Svaka država članica osigurava usklađenost između svojeg plana i svojeg ažuriranog integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana iz članka 14. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999.

3.   Plan može uključivati nacionalne mjere u okviru kojih se ranjivim kućanstvima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza pruža privremena izravna potpora dohotku kako bi se smanjio učinak povećanja cijene fosilnih goriva koje je posljedica uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ.

4.   Plan sadržava nacionalne i, ako je to relevantno, lokalne i regionalne mjere i ulaganja, u skladu s člankom 8., kako bi se:

(a)

provela obnova zgrada i dekarbonizacija grijanja i hlađenja zgrada, uključujući integraciju proizvodnje i skladištenja obnovljive energije;

(b)

povećalo uvođenje mobilnosti i prijevoza s nultim i niskim emisijama.

5.   Ako država članica već ima nacionalni sustav trgovanja emisijama za zgrade i cestovni promet ili porez na ugljik, već uspostavljene nacionalne mjere za ublažavanje socijalnih učinaka i socijalnih izazova mogu se uključiti u plan pod uvjetom da su usklađene s ovom Uredbom.

Članak 5.

Javno savjetovanje

1.   Svaka država članica Komisiji podnosi plan nakon javnog savjetovanja s lokalnim i regionalnim tijelima, predstavnicima gospodarskih i socijalnih partnera, relevantnim organizacijama civilnog društva, organizacijama mladih i drugim dionicima. Svaka država članica provodi to savjetovanje u skladu sa zahtjevima iz članka 10. Uredbe (EU) 2018/1999 i u skladu s nacionalnim pravnim okvirom te države članice.

2.   Svaka država članica u svoj plan uključuje sažetak:

(a)

savjetovanja održanog na temelju stavka 1.; i

(b)

načina na koji je doprinos dionika koji su sudjelovali u savjetovanju odražen u planu.

3.   Za potrebe članka 16. stavka 3. Komisija procjenjuje je li plan izrađen uz savjetovanje s dionicima u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

4.   Komisija podupire države članice pružanjem primjerâ dobre prakse u pogledu savjetovanja o planovima u skladu s člankom 6. stavkom 4.

Članak 6.

Sadržaj socijalnih planova za klimatsku politiku

1.   U planu se utvrđuju sljedeći elementi:

(a)

konkretne mjere i ulaganja u skladu s člancima 4. i 8. za smanjenje učinaka iz točke (d) ovoga stavka zajedno s objašnjenjem načina na koji bi te mjere i ulaganja djelotvorno doprinijeli postizanju ciljeva utvrđenih u članku 3. unutar općeg okvira relevantnih politika države članice;

(b)

ako je to relevantno, konkretne, uzajamno koherentne i ojačane popratne mjere za provedbu mjera i ulaganja te smanjenje učinaka iz točke (d);

(c)

informacije o postojećem ili planiranom financiranju mjera i ulaganja iz drugih Unijinih, međunarodnih, javnih ili, ako je to relevantno, privatnih izvora koji doprinose mjerama i ulaganjima utvrđenima u planu, uključujući informacije o privremenoj izravnoj potpori dohotku;

(d)

procjena vjerojatnih učinaka povećanja cijena koje proizlazi iz uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ na kućanstva, posebno na učestalost energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, te na mikropoduzeća; te se učinke mora analizirati na odgovarajućoj teritorijalnoj razini kako je definirala svaka država članica, uz uzimanje u obzir nacionalnih posebnosti i elemenata kao što su pristup javnom prijevozu i osnovnim uslugama te utvrđivanje najpogođenijih područja;

(e)

procijenjeni broj ranjivih kućanstava i utvrđivanje ranjivih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i ranjivih korisnika usluga prijevoza;

(f)

objašnjenje načina na koji se definicije energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza moraju primjenjivati na nacionalnoj razini;

(g)

ako su planom predviđene mjere iz članka 4. stavka 3., kriteriji za utvrđivanje prihvatljivih krajnjih primatelja, predviđeni rok za dotične mjere i njihovo obrazloženje na temelju kvantitativne procjene i kvalitativnog objašnjenja načina na koji se očekuje da će se tim mjerama smanjiti energetsko siromaštvo, siromaštvo u pogledu prijevoza te ranjivost kućanstava uslijed povećanja cijena goriva za cestovni promet i grijanje;

(h)

predviđene ključne etape, ciljne vrijednosti i indikativni sveobuhvatni vremenski okvir za provedbu mjera i ulaganja koji se moraju dovršiti do 31. srpnja 2032.;

(i)

ako je to primjenjivo, vremenski okvir za postupno smanjenje potpore za vozila s niskim emisijama;

(j)

procijenjeni ukupni troškovi plana popraćeni odgovarajućim obrazloženjem i objašnjenjima načina na koji su usklađeni s načelom troškovne učinkovitosti i razmjerni očekivanom učinku plana;

(k)

predviđen nacionalni doprinos procijenjenim ukupnim troškovima plana, izračunan u skladu s člankom 15.;

(l)

osim za mjere iz članka 4. stavka 3. ove Uredbe, objašnjenje načina na koji se planom osigurava da se nijednom mjerom ili nijednim ulaganjem ne nanosi bitna šteta okolišnim ciljevima u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852;

(m)

mehanizmi koje je dotična država članica uspostavila za djelotvorno praćenje i provedbu plana, posebno predloženih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti, relevantni zajednički pokazatelji iz Priloga IV te, ako nijedan od tih pokazatelja nije relevantan za određenu mjeru ili ulaganje, dodatni pojedinačni pokazatelji koje je predložila dotična država članica;

(n)

kada je riječ o izradi i, ovisno o slučaju, provedbi plana, sažetak postupka javnog savjetovanja iz članka 5.;

(o)

objašnjenje sustava države članice za sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje prijevara, korupcije i sukoba interesa pri upotrebi dodijeljenih financijskih sredstava stavljenih na raspolaganje u okviru Fonda te mehanizama čiji je cilj izbjegavanje dvostrukog financiranja iz Fonda i drugih programa Unije;

(p)

ako je to primjenjivo i relevantno, objašnjenje načina na koji su u planu uzete u obzir geografske posebnosti, kao što su otoci, najudaljenije regije i područja, ruralna ili udaljena područja, manje dostupne periferije, planinska područja ili područja koja zaostaju;

(q)

ako je to relevantno, objašnjenje načina na koji će se mjerama i ulaganjima nastojati riješiti pitanje rodne neravnopravnosti.

2.   Plan može sadržavati djelovanja tehničke pomoći potrebna za djelotvorno upravljanje mjerama i ulaganjima i djelotvornu provedbu mjera i ulaganja.

3.   Plan mora biti usklađen s informacijama i obvezama koje je država članica preuzela u okviru:

(a)

Akcijskog plana za provedbu europskog stupa socijalnih prava;

(b)

vlastitih programâ kohezijske politike na temelju Uredbe (EU) 2021/1060;

(c)

vlastitog plana za oporavak i otpornost na temelju Uredbe (EU) 2021/241;

(d)

vlastitog plana obnove zgrada na temelju direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka);

(e)

vlastitog ažuriranog integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana na temelju Uredbe (EU) 2018/1999; i

(f)

vlastitog teritorijalnog plana za pravednu tranziciju na temelju Uredbe (EU) 2021/1056.

4.   Tijekom izrade planova Komisija organizira razmjenu dobre prakse, među ostalim u području troškovno učinkovitih mjera i ulaganja koje treba uključiti u planove. Države članice mogu zatražiti tehničku potporu u okviru Europskog instrumenta za lokalnu energetsku podršku (ELENA), uspostavljenog sporazumom između Komisije i Europske investicijske banke 2009., ili u okviru Instrumenta za tehničku potporu, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

5.   Za potrebe stavka 1. točke (l) ovog članka Komisija državama članicama pruža tehničke smjernice koje su prilagođene području primjene Fonda u vezi s usklađenosti mjera i ulaganja s načelom nenanošenja bitne štete u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852.

6.   Kako bi pomogla državama članicama u pružanju informacija iz stavka 1. točke (d) ovog članka, Komisija utvrđuje zajedničku vrijednost koju se mora uzeti u obzir kao procjenu za cijenu ugljika koja proizlazi iz uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada, cestovnog prometa i dodatnih sektora u područje primjene Direktive 2003/87/EZ.

7.   Svaka država članica za plan upotrebljava predložak iz Priloga V.

POGLAVLJE III.

Potpora iz Fonda za socijalne planove za klimatsku politiku

Članak 7.

Načela kojima se uređuje Fond

1.   Iz Fonda se pruža financijska potpora državama članicama za financiranje mjera i ulaganja utvrđenih u njihovim planovima.

2.   Isplata financijske potpore na temelju stavka 1. ovog članka svakoj državi članici uvjetuje se time da dotična država članica postigne ključne etape i ciljne vrijednosti za mjere i ulaganja u skladu s člankom 8. ove Uredbe. Te ključne etape i ciljne vrijednosti moraju biti usklađene s klimatskim ciljevima Unije i ciljem utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119, a osobito obuhvaćaju:

(a)

energetsku učinkovitost;

(b)

obnovu zgrada;

(c)

mobilnost i prijevoz s nultim i niskim emisijama;

(d)

smanjenje emisija stakleničkih plinova;

(e)

smanjenje broja ranjivih kućanstava, posebno energetski siromašnih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i ranjivih korisnika usluga prijevoza.

3.   Iz Fonda se podupiru samo mjere i ulaganja koji su u skladu s načelom nenanošenja bitne štete u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852.

4.   Mjerama i ulaganjima koji se podupiru iz Fonda mora se smanjivati ovisnost o fosilnim gorivima i, ako je to relevantno, doprinositi provedbi europskog stupa socijalnih prava te održivim i kvalitetnim radnim mjestima u područjima koja su obuhvaćena mjerama i ulaganjima u okviru Fonda.

Članak 8.

Prihvatljive mjere i prihvatljiva ulaganja koje treba uključiti u socijalne planove za klimatsku politiku

1.   Država članica može u procijenjene ukupne troškove plana uključiti sljedeće mjere i ulaganja s trajnim učincima pod uvjetom da prije svega budu usmjereni na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ili ranjive korisnike usluga prijevoza i da se njima namjerava:

(a)

poduprijeti obnova zgrada, osobito za ranjiva kućanstva i ranjiva mikropoduzeća u zgradama s najlošijim energetskim svojstvima, i među ostalim za najmoprimce i osobe koje žive u objektima socijalnog stanovanja;

(b)

poduprijeti pristup cjenovno pristupačnom i energetski učinkovitom stanovanju, što uključuje socijalno stanovanje;

(c)

doprinijeti dekarbonizaciji, na primjer putem elektrifikacije grijanja i hlađenja zgrada te kuhanja u zgradama, osiguravanjem pristupa cjenovno pristupačnim i energetski učinkovitim sustavima te integracijom proizvodnje i skladištenja obnovljive energije, među ostalim putem zajednica obnovljive energije, energetskih zajednica građana i drugih aktivnih kupaca, kako bi se promicalo prihvaćanje potrošnje vlastite energije iz obnovljivih izvora, kao što su dijeljenje energije i uzajamno trgovanje (peer-to-peer trading) energijom iz obnovljivih izvora, priključivanje na pametne mreže i mreže centraliziranog grijanja, čime se doprinosi postizanju uštede energije ili smanjenju energetskog siromaštva;

(d)

osigurati ciljane, dostupne i cjenovno pristupačne informacije, obrazovanje, osvješćivanje i savjetovanje o troškovno učinkovitim mjerama i ulaganjima, dostupnoj potpori za obnovu zgrada i energetsku učinkovitost te o održivim i cjenovno pristupačnim alternativama u pogledu mobilnosti i prijevoza;

(e)

poduprijeti javne i privatne subjekte, uključujući pružatelje usluga socijalnog stanovanja, osobito javno-privatne zadruge, u razvoju i pružanju pristupačnih rješenja za energetsku učinkovitost i odgovarajućih instrumenata financiranja u skladu sa socijalnim ciljevima Fonda;

(f)

omogućiti pristup vozilima s nultim i niskim emisijama i biciklima, uz istodobno očuvanje tehnološke neutralnosti, uključujući financijsku potporu ili fiskalne poticaje za njihovu kupnju i za odgovarajuću javnu i privatnu infrastrukturu, a osobito, ako je to relevantno, kupnju vozila s nultim i niskim emisijama, infrastrukturu za punjenje i opskrbu, i razvoj tržišta rabljenih vozila s nultim emisijama; države članice nastoje osigurati da, ako vozila s nultim emisijama predstavljaju cjenovno pristupačno i izvedivo rješenje, u svojim planovima daju prednost potpori za takva vozila;

(g)

potaknuti korištenje cjenovno pristupačnog i dostupnog javnog prijevoza te poduprijeti privatne i javne subjekte, uključujući zadruge, u razvoju i pružanju održive mobilnosti na zahtjev, usluga zajedničke mobilnosti i mogućnosti aktivne mobilnosti.

2.   Države članice mogu u procijenjene ukupne troškove planova uključiti troškove mjera u okviru kojih se ranjivim kućanstvima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza pruža izravna potpora dohotku kako bi se smanjio učinak povećanja cijena goriva za cestovni promet i grijanje. Takva potpora mora biti privremena i s vremenom se smanjivati. Države članice mogu pružati privremenu izravnu potporu dohotku ako njihovi planovi sadržavaju mjere ili ulaganja usmjerena na ta ranjiva kućanstva i te ranjive korisnike usluga prijevoza u skladu s člankom 8. stavkom 1. ove Uredbe. Takva potpora mora biti ograničena na izravan učinak uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ. Troškovi mjera u okviru kojih se pruža privremena izravna potpora dohotku ne smiju činiti više od 37,5 % procijenjenih ukupnih troškova plana, kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (j) ove Uredbe.

3.   Države članice mogu u procijenjene ukupne troškove planova uključiti troškove tehničke pomoći za pokrivanje izdataka povezanih s aktivnostima osposobljavanja, programiranja, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su potrebne za upravljanje Fondom i postizanje njegovih ciljeva, kao što su studije, izdaci povezani s informacijskim tehnologijama (IT), javno savjetovanje s dionicima te informacijska i komunikacijska djelovanja. Troškovi takve tehničke pomoći smiju iznositi do 2,5 % procijenjenih ukupnih troškova plana, kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (j).

Članak 9.

Prenošenje koristi na kućanstva, mikropoduzeća i korisnike usluga prijevoza

1.   Države članice mogu u planove uključiti potporu koja se pruža putem javnih ili privatnih subjekata koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ni ranjivi korisnici usluga prijevoza pod uvjetom da ti subjekti provode mjere i ulaganja koji u konačnici donose koristi ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima ili ranjivim korisnicima usluga prijevoza.

2.   Države članice uvode potrebne zakonske i ugovorne zaštitne mjere kako bi osigurale da se cjelokupna korist prenese na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ili ranjive korisnike usluga prijevoza.

Članak 10.

Sredstva Fonda

1.   Za provedbu Fonda za razdoblje od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2032. stavlja se na raspolaganje maksimalni iznos od 65 000 000 000 EUR u tekućim cijenama, u skladu s člankom 10.a stavkom 8.b i člankom 30.d stavcima 3. i 4. Direktive 2003/87/EZ. Taj iznos čini vanjske namjenske prihode za potrebe članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, ne dovodeći u pitanje članak 30.d stavak 4. šesti podstavak Direktive 2003/87/EZ.

Godišnji iznosi dodijeljeni Fondu unutar granica maksimalnog iznosa utvrđenog u prvom podstavku ovog stavka ne smiju premašiti iznose iz članka 30.d stavka 4. četvrtog podstavka Direktive 2003/87/EZ.

Ako je sustav trgovanja emisijama uspostavljen u skladu s poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ odgođen do 2028. u skladu s člankom 30.k te direktive, Fondu se na raspolaganje stavlja maksimalni iznos od 54 600 000 000 EUR, a godišnji iznosi dodijeljeni Fondu ne smiju premašiti odgovarajuće iznose iz članka 30.d stavka 4. petog podstavka Direktive 2003/87/EZ.

2.   Odstupajući od članka 22. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i ne dovodeći u pitanje članak 19. ove Uredbe, odobrena sredstva za preuzimanje obveza koja pokrivaju relevantni maksimalni iznos iz stavka 1. ovog članka automatski se stavljaju na raspolaganje na početku svake financijske godine, počevši od 1. siječnja 2026., do odgovarajućih primjenjivih godišnjih iznosa iz stavka 1. drugog i trećeg podstavka.

3.   Iznosi iz stavka 1. također mogu obuhvaćati izdatke koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, koje su potrebne za upravljanje Fondom i postizanje njegovih ciljeva, osobito studije, sastanke stručnjaka, savjetovanja s dionicima te informacijska i komunikacijska djelovanja, uključujući inkluzivna djelovanja informiranja javnosti i institucijsku komunikaciju o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj se odnose na ciljeve ove Uredbe, izdatke povezane s IT mrežama za obradu i razmjenu informacija, institucijske alate informacijske tehnologije i sve ostale izdatke tehničke i administrativne pomoći koji nastanu Komisiji pri upravljanju Fondom. Izdaci mogu obuhvaćati i troškove drugih popratnih aktivnosti, kao što su kontrola kvalitete i praćenje projekata na terenu, te troškove istorazinskih savjetovanja i stručnjakâ za ocjenu i provedbu prihvatljivih djelovanja.

Članak 11.

Sredstva iz programa i za programe s podijeljenim upravljanjem te upotreba sredstava

1.   Sredstva dodijeljena državama članicama u okviru podijeljenog upravljanja mogu se na njihov zahtjev prenijeti u Fond, podložno uvjetima utvrđenima u relevantnim odredbama Uredbe (EU) 2021/1060. Komisija izravno izvršava ta sredstva u skladu s člankom 62. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Ta se sredstva upotrebljavaju isključivo u korist dotične države članice.

2.   Države članice mogu u svojim planovima podnesenima u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Uredbe zahtijevati prijenos do 15 % njihove maksimalne godišnje dodjele financijskih sredstava u fondove u okviru podijeljenog upravljanja predviđene u Uredbi (EU) 2021/1060. Prenesena sredstva služe financiranju mjera i ulaganja iz članka 8. ove Uredbe, a izvršavaju se u skladu s pravilima fondova u koje se sredstva prenose. Države članice prenose sredstva izmjenom jednog ili više programa, osim za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg), u skladu s člankom 26.a Uredbe (EU) 2021/1060, a sredstva se izvršavaju u skladu s pravilima utvrđenima u toj uredbi i pravilima o fondova u koje se sredstva prenose.

3.   Države članice provedbu mjera i ulaganja za koja se dodjeljuju sredstva iz Fonda mogu povjeriti upravljačkim tijelima programa kohezijske politike iz Uredbe (EU) 2021/1060, ako je to primjenjivo s obzirom na sinergiju s tim programima kohezijske politike i u skladu s ciljevima Fonda. Države članice u svojim planovima navode svoju namjeru da tim tijelima povjere provedbu. U takvim slučajevima smatra se da su postojeći sustavi upravljanja i kontrole koje su države članice uspostavile i priopćile Komisiji u skladu sa zahtjevima ove Uredbe.

4.   Države članice mogu u svoje planove, kao dio procijenjenih ukupnih troškova, uključiti plaćanja za dodatnu tehničku potporu u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) 2021/240 i iznos novčanog doprinosa za potrebe odjeljka „države članice” u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (31). Ti troškovi ne smiju premašiti 4 % maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava za plan, a relevantne mjere, kako su utvrđene u planu, moraju biti u skladu s ovom Uredbom.

Članak 12.

Provedba

Komisija provodi Fond u okviru izravnog upravljanja u skladu s relevantnim pravilima donesenima na temelju članka 322. UFEU-a, a osobito u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 i Uredbom (EU, Euratom) 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

Članak 13.

Dodatnost i dodatno financiranje

1.   Potporom iz Fonda dopunjuje se potpora koja se pruža u okviru drugih fondova, programa i instrumenata Unije. Mjere i ulaganja koji se podupiru u okviru Fonda mogu primiti potporu iz drugih fondova, programa i instrumenata Unije pod uvjetom da se takvom potporom ne pokrivaju isti troškovi.

2.   Potporom iz Fonda, među ostalim privremenom izravnom potporom dohotku iz članka 4. stavka 3., dopunjuju se redoviti nacionalni proračunski rashodi te ona nije zamjena za te rashode.

3.   Kada je riječ o tehničkoj pomoći državama članicama, administrativni troškovi izravno povezani s provedbom plana ne smatraju se redovitim nacionalnim proračunskim rashodima.

Članak 14.

Maksimalna dodijeljena financijska sredstva

1.   Maksimalna dodijeljena financijska sredstva izračunavaju se za svaku državu članicu u skladu s člankom 10. i kako je navedeno u prilozima I. i II.

2.   Svaka država članica može za provedbu svojeg plana podnijeti zahtjev u vrijednosti do maksimalnog iznosa dodijeljenih financijskih sredstava.

Članak 15.

Nacionalni doprinos procijenjenim ukupnim troškovima

Države članice doprinose najmanje 25 % procijenjenih ukupnih troškova svojih planova.

Članak 16.

Ocjena Komisije

1.   Komisija ocjenjuje plan i, ako je to primjenjivo, sve izmjene tog plana koje je država članica dostavila u skladu s člankom 18. radi provjere usklađenosti s ovom Uredbom. Tijekom provedbe te ocjene Komisija blisko surađuje s dotičnom državom članicom. Komisija može iznijeti opažanja ili zatražiti dodatne informacije u roku od dva mjeseca od datuma na koji je država članica podnijela plan. Država članica dostavlja zatražene dodatne informacije te može prema potrebi revidirati plan, među ostalim i nakon što ga je podnijela. Država članica i Komisija mogu se dogovoriti o razumnom produljenju roka za ocjenu ako je to potrebno.

2.   Komisija ocjenjuje ispunjavaju li se prijenosima zatraženima u skladu s člankom 11. ciljevi ove Uredbe.

3.   Komisija ocjenjuje relevantnost, djelotvornost, učinkovitost i koherentnost plana uzimajući u obzir posebne izazove i dodijeljena financijska sredstva države članice, kako slijedi:

(a)

za potrebe ocjene relevantnosti Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

i.

odgovara li se planom primjereno na socijalni učinak i izazove s kojima se zbog uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ suočavaju ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjivi korisnici usluga prijevoza u dotičnoj državi članici, a osobito energetski siromašna kućanstva ili kućanstva pogođena siromaštvom u pogledu prijevoza, uzimajući u obzir izazove utvrđene u Komisijinim ocjenama ažuriranja integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana dotične države članice i njezina napretka na temelju članka 9. stavka 3. te članaka 13. i 29. Uredbe (EU) 2018/1999, kao i u preporukama Komisije državama članicama izdanima na temelju članka 34. Uredbe (EU) 2018/1999 s obzirom na Unijine klimatske i energetske ciljeve do 2030. i dugoročni cilj klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050.;

ii.

očekuje li se da će se planom osigurati da se mjerama i ulaganjima uključenima u plan ne nanosi bitna šteta okolišnim ciljevima u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852 i pomaže li plan u smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima;

iii.

sadržava li plan mjere i ulaganja kojima se doprinosi zelenoj tranziciji, među ostalim rješavanju socijalnih učinaka i izazova koji iz toga proizlaze, a osobito ostvarivanju Unijinih klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. i dugoročnog cilja klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050. te postizanju ključnih etapa Unijine strategije za održivu i pametnu mobilnost do 2030.;

(b)

za potrebe ocjene djelotvornosti Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

i.

očekuje li se da će plan u državi članici imati trajan učinak na izazove koje se njime nastoji riješiti, u skladu s Unijinim klimatskim i energetskim ciljevima do 2030. i dugoročnim ciljem klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050., a posebno na ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjive korisnike usluga prijevoza, osobito energetski siromašna kućanstva ili kućanstva pogođena siromaštvom u pogledu prijevoza;

ii.

očekuje li se da će se aranžmanima koje je predložila država članica osigurati djelotvorno praćenje i provedba plana, uključujući predviđeni vremenski okvir, ključne etape i ciljne vrijednosti te povezane pokazatelje;

iii.

jesu li mjere i ulaganja koje je predložila država članica dosljedni i u skladu sa zahtjevima direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka), Direktive (EU) 2018/2001, uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32) te Direktive 2010/31/EU; i

iv.

potiču li se mjerama i ulaganjima koje je predložila država članica komplementarnost, sinergija, koherentnost i usklađenost s instrumentima Unije iz članka 6. stavka 3.;

(c)

za potrebe ocjene učinkovitosti Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

i.

je li obrazloženje iznosa procijenjenih ukupnih troškova plana koje je navela država članica razumno, uvjerljivo, u skladu s načelom troškovne učinkovitosti te razmjerno očekivanom nacionalnom okolišnom i socijalnom učinku, uzimajući istodobno u obzir nacionalne posebnosti koje bi mogle utjecati na troškove navedene u planu;

ii.

očekuje li se da će se aranžmanima koje je predložila država članica spriječiti, otkriti i ispraviti korupcija, prijevare i sukobi interesa pri korištenju dodijeljenih financijskih sredstava stavljenih na raspolaganje u okviru Fonda, što uključuje aranžmane čiji je cilj izbjegavanje dvostrukog financiranja iz Fonda i drugih programa Unije;

iii.

jesu li ključne etape i ciljne vrijednosti koje je predložila država članica učinkovite s obzirom na područje primjene, ciljeve i prihvatljiva djelovanja Fonda;

(d)

za potrebe ocjene koherentnosti Komisija uzima u obzir sadržava li plan mjere i ulaganja koji čine koherentno djelovanje.

Članak 17.

Odluka Komisije

1.   Na temelju ocjene provedene u skladu s člankom 16. Komisija o planu države članice odlučuje provedbenim aktom najkasnije pet mjeseci od datuma podnošenja tog plana u skladu s člankom 4. stavkom 1.

2.   Ako Komisija pozitivno ocijeni plan, provedbenim aktom iz stavka 1. utvrđuje se sljedeće:

(a)

mjere i ulaganja koje država članica mora provesti, iznos procijenjenih ukupnih troškova plana te ključne etape i ciljne vrijednosti;

(b)

maksimalna financijska sredstva dodijeljena u skladu s člankom 14. stavkom 1. koja se moraju isplatiti u obrocima, u skladu s člankom 20., nakon što je država članica u zadovoljavajućoj mjeri postigla relevantne ključne etape i ciljne vrijednosti utvrđene u vezi s provedbom plana;

(c)

nacionalni doprinos;

(d)

aranžmani i vremenski okvir za praćenje i provedbu plana, uključujući, ako je to relevantno, mjere potrebne za usklađivanje s člankom 21.;

(e)

relevantni pokazatelji povezani s postizanjem predviđenih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti; i

(f)

aranžmani kojima se Komisiji omogućuje pristup osnovnim relevantnim podacima.

3.   Maksimalna dodijeljena financijska sredstva iz stavka 2. točke (b) ovog članka određuju se na temelju procijenjenih ukupnih troškova plana koji je predložila država članica, kako je ocijenjen s obzirom na kriterije utvrđene u članku 16. stavku 3.

Iznos maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava iz stavka 2. točke (b) ovog članka utvrđuje se kako slijedi:

(a)

ako je plan u zadovoljavajućoj mjeri usklađen s kriterijima utvrđenima u članku 16. stavku 3., a iznos procijenjenih ukupnih troškova plana umanjen za nacionalni doprinos jednak je maksimalnim dodijeljenim financijskim sredstvima iz članka 14. stavka 1. za tu državu članicu ili je viši od tih financijskih sredstava, financijska sredstva dodijeljena državi članici jednaka su ukupnom iznosu maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava iz članka 14. stavka 1.;

(b)

ako je plan u zadovoljavajućoj mjeri usklađen s kriterijima utvrđenima u članku 16. stavku 3., a iznos procijenjenih ukupnih troškova plana umanjen za nacionalni doprinos niži je od maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava iz članka 14. stavka 1. za tu državu članicu, financijska sredstva dodijeljena državi članici jednaka su iznosu procijenjenih ukupnih troškova plana umanjenom za nacionalni doprinos;

(c)

ako je plan u zadovoljavajućoj mjeri usklađen s kriterijima utvrđenima u članku 16. stavku 3., ali se u ocjeni utvrde nedostaci u sustavima unutarnje kontrole, Komisija može zahtijevati da države članice u plan uključe dodatne mjere za uklanjanje tih nedostataka i da ih provedu prije prve isplate;

(d)

ako plan nije u zadovoljavajućoj mjeri usklađen s kriterijima utvrđenima u članku 16. stavku 3., državi članici ne dodjeljuju se financijska sredstva.

4.   Ako Komisija negativno ocijeni plan, u odluci iz stavka 1. navode se razlozi za tu negativnu ocjenu. Nakon što uzme u obzir ocjenu Komisije, država članica ponovno podnosi plan.

Članak 18.

Izmjena socijalnih planova za klimatsku politiku

1.   Ako država članica zbog objektivnih okolnosti, osobito zbog stvarnih izravnih učinaka uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, više ne može u cijelosti ili djelomično ostvariti plan, uključujući relevantne ključne etape i ciljne vrijednosti, ili ga mora znatno prilagoditi, dotična država članica Komisiji podnosi izmijenjeni plan kako bi u njega uključila potrebne i propisno opravdane promjene. Države članice mogu za izradu izmijenjenog plana zatražiti tehničku potporu u skladu s člankom 11. stavkom 4.

2.   Komisija ocjenjuje izmijenjeni plan u skladu s člankom 16.

3.   Ako pozitivno ocijeni izmijenjeni plan, Komisija u skladu s člankom 17. stavkom 1. provedbenim aktom donosi odluku u kojoj se navode razlozi za njezinu pozitivnu ocjenu. Odstupajući od članka 17. stavka 1., Komisija odluku iz ovog stavka donosi u roku od tri mjeseca od datuma na koji je dotična država članica podnijela izmijenjeni plan.

4.   Ako negativno ocijeni izmijenjeni plan, Komisija ga odbija u roku iz stavka 3. nakon što je dotičnoj državi članici omogućila da dostavi svoja opažanja u roku od tri mjeseca od datuma dostave obavijesti o Komisijinoj ocjeni izmijenjenog plana.

5.   Svaka država članica do 15. ožujka 2029. procjenjuje primjerenost svojeg plana s obzirom na stvarne izravne učinke uključivanja emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ. Te se procjene dostavljaju Komisiji zajedno s integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku na temelju članka 17. Uredbe (EU) 2018/1999.

6.   U slučaju manjih prilagodbi plana koje predstavljaju povećanje ili smanjenje ciljne vrijednosti utvrđene u planu za manje od 5 %, kao što su manja ažuriranja mjera i ulaganja utvrđenih u planu ili ispravak pogrešaka u pisanju, država članica o takvim izmjenama obavješćuje Komisiju.

Članak 19.

Preuzimanje obveza za dodijeljena financijska sredstva

1.   Nakon što donese pozitivnu odluku kako je navedeno u članku 17. ove Uredbe Komisija s dotičnom državom članicom u primjerenom roku sklapa sporazum koji čini pojedinačnu pravnu obvezu u smislu Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 za razdoblje 2026. – 2032., ne dovodeći u pitanje članak 30.d stavak 4. i članke 30.i i 30.k Direktive 2003/87/EZ. Taj se sporazum sklapa najranije godinu dana prije godine u kojoj počinju dražbe u skladu s poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ ili dvije godine prije te godine, u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 10. stavak 1. treći podstavak ove Uredbe.

2.   Proračunske obveze mogu se temeljiti na ukupnim obvezama i, prema potrebi, mogu se rasporediti na godišnje obroke tijekom nekoliko godina.

Članak 20.

Pravila o plaćanjima, suspenziji i otkazivanju sporazumâ o dodijeljenim financijskim sredstvima

1.   Dodijeljena financijska sredstva isplaćuju se državi članici na temelju ovog članka nakon postizanja relevantnih dogovorenih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti navedenih u planu, kako su odobrene u skladu s člankom 17., i podložno dostupnosti sredstava. Nakon takvog postizanja relevantnih dogovorenih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti država članica Komisiji podnosi propisno obrazložen zahtjev za plaćanje. Država članica podnosi takve zahtjeve za plaćanje Komisiji jedanput ili dvaput godišnje, do 31. srpnja odnosno do 31. prosinca.

2.   Nakon što od države članice primi zahtjev za plaćanje, Komisija ocjenjuje jesu li relevantne ključne etape i ciljne vrijednosti utvrđene u odluci Komisije iz članka 17. postignute u zadovoljavajućoj mjeri. Postizanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti u zadovoljavajućoj mjeri podrazumijeva da dotična država članica nije poništila mjere povezane s ključnim etapama i ciljnim vrijednostima koje su prethodno postignute u zadovoljavajućoj mjeri.

3.   Ako pozitivno ocijeni pojedinačni zahtjev za plaćanje, Komisija donosi pojedinačnu odluku kojom se odobrava isplata dodijeljenih financijskih sredstava u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046, podložno dostupnosti sredstava i osiguravajući pritom jednako postupanje prema državama članicama. Komisija pojedinačnu odluku donosi najranije dva mjeseca, a najkasnije tri mjeseca nakon relevantnog roka za podnošenje zahtjeva za plaćanje u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

4.   Ako Komisija na temelju ocjene iz stavka 3. ovog članka utvrdi da ključne etape i ciljne vrijednosti utvrđene u odluci Komisije iz članka 17. nisu postignute u zadovoljavajućoj mjeri, suspendira se isplata dijela iznosa dodijeljenih financijskih sredstava koji je razmjeran ciljnoj vrijednosti ili ključnoj etapi koje nisu postignute. Država članica može dostaviti svoja opažanja u roku od mjesec dana od dostave obavijesti o Komisijinoj ocjeni.

Suspenzija se ukida samo ako su ključne etape i ciljne vrijednosti utvrđene u odluci Komisije iz članka 17. postignute u zadovoljavajućoj mjeri.

5.   Odstupajući od članka 116. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, rok za plaćanje počinje teći od datuma dostave obavijesti o Komisijinoj odluci o odobravanju isplate dodijeljenih financijskih sredstava dotičnoj državi članici u skladu sa stavkom 3. ovog članka ili od datuma dostave obavijesti o ukidanju suspenzije u skladu sa stavkom 4. drugim podstavkom ovog članka.

6.   Ako ključne etape i ciljne vrijednosti nisu postignute u zadovoljavajućoj mjeri u roku od devet mjeseci od suspenzije iz stavka 4. prvog podstavka, Komisija razmjerno smanjuje iznos dodijeljenih financijskih sredstava nakon što je državi članici omogućila da dostavi svoja opažanja u roku od dva mjeseca od dostave obavijesti o zaključcima Komisije u pogledu postizanja ključnih etapa i ciljnih vrijednosti.

7.   Ako država članica u roku od 15 mjeseci od datuma sklapanja relevantnih sporazuma iz članka 19. ne postigne konkretan napredak u pogledu relevantnih ključnih etapa i ciljnih vrijednosti, Komisija otkazuje te sporazume i opoziva iznos dodijeljenih financijskih sredstava, ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Komisija donosi odluku o otkazivanju tih sporazuma nakon što je državi članici omogućila da dostavi svoja opažanja u roku od dva mjeseca od dostave obavijesti o Komisijinoj ocjeni da nije postignut konkretan napredak.

8.   Sva plaćanja izvršavaju se do 31. prosinca 2033.

9.   Odstupajući od članka 116. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i stavka 5. ovog članka, ako u određenom krugu zahtjeva za plaćanje kako je navedeno u stavku 1. ovog članka prihodi namijenjeni Fondu u skladu s člankom 30.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ nisu dovoljni za pokrivanje podnesenih zahtjeva za plaćanje, Komisija provodi plaćanje državama članicama na proporcionalnoj osnovi utvrđenoj kao udio dostupnih sredstava za plaćanje u ukupnim odobrenim plaćanjima. U sljedećem krugu zahtjeva za plaćanje Komisija daje prednost državama članicama koje imaju odgođena plaćanja iz prethodnog kruga zahtjeva za plaćanje, a tek kasnije novopodnesenim zahtjevima za plaćanje.

10.   Odstupajući od članka 12. stavka 4. točke (c) Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i ne dovodeći u pitanje članak 30.d stavak 4. šesti podstavak Direktive 2003/87/EZ, Komisija državama članicama dodjeljuje iznose koji odgovaraju odobrenim sredstvima neiskorištenima do 31. prosinca 2033. u skladu s pravilima za raspodjelu emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. Direktive 2003/87/EZ kako bi se postigli ciljevi iz članka 3. ove Uredbe.

Članak 21.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Pri provedbi planova države članice kao korisnice sredstava u okviru Fonda poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitile financijske interese Unije te kako bi osigurale da upotreba dodijeljenih financijskih sredstava u vezi s mjerama i ulaganjima koji se podupiru iz Fonda, među ostalim onima koje provode javni ili privatni subjekti koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ni ranjivi korisnici usluga prijevoza u skladu s člankom 9., bude u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, osobito u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara, korupcije i sukoba interesa. U tu svrhu države članice osiguravaju djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole kako je podrobnije utvrđen u Prilogu III. te povrat nepropisno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih iznosa. Države članice mogu se osloniti na svoje redovne nacionalne sustave upravljanja proračunom.

2.   U sporazumima iz članka 19. utvrđuju se sljedeće obveze država članica:

(a)

da redovito provjeravaju jesu li pružena financijska sredstva pravilno upotrijebljena u skladu sa svim primjenjivim pravilima i jesu li sve mjere ili ulaganja u okviru Plana pravilno provedeni u skladu sa svim primjenjivim pravilima, osobito u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja prijevara, korupcije i sukoba interesa;

(b)

da poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje prijevara, korupcije i sukoba interesa kako je utvrđeno u članku 61. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, a kojima se šteti financijskim interesima Unije, te da pokreću pravne postupke za povrat zloupotrijebljenih sredstava, među ostalim u vezi sa svim mjerama ili ulaganjima provedenima u okviru Plana;

(c)

da uz zahtjev za plaćanje podnesu:

i.

izjavu o upravljanju u kojoj se navodi da su dodijeljena financijska sredstva upotrijebljena u predviđenu svrhu, da su informacije podnesene uz zahtjev za plaćanje potpune, točne i pouzdane te da uspostavljeni sustavi unutarnje kontrole pružaju potrebna jamstva da se dodijeljenim financijskih sredstvima upravljalo u skladu sa svim primjenjivim pravilima, osobito s pravilima o izbjegavanju sukoba interesa te sprečavanju prijevara, korupcije i dvostrukog financiranja iz Fonda i drugih programa Unije u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja; i

ii.

sažetak revizija provedenih u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima, uključujući opseg tih revizija u smislu iznosa obuhvaćene potrošnje i obuhvaćenog razdoblja te analizu utvrđenih nedostataka i svih poduzetih korektivnih mjera;

(d)

da u svrhu revizije i kontrole i radi pružanja usporedivih informacija o upotrebi dodijeljenih financijskih sredstava u vezi s mjerama i ulaganjima provedenima u okviru Plana prikupljaju, evidentiraju i pohranjuju u elektronički sustav sljedeće standardizirane kategorije podataka te da im omogućavaju pristup:

i.

imena krajnjih primatelja dodijeljenih financijskih sredstava, njihovi identifikacijski brojevi za PDV ili porezni identifikacijski brojevi i iznos financijskih sredstava dodijeljenih iz Fonda;

ii.

imena ugovarateljâ i podugovarateljâ i njihovi identifikacijski brojevi za PDV ili porezni identifikacijski brojevi te vrijednost ugovorâ ako je krajnji primatelj dodijeljenih financijskih sredstava javni naručitelj u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom u području javne nabave;

iii.

imena, prezimena, datumi rođenja i identifikacijski brojevi za PDV ili porezni identifikacijski brojevi stvarnih vlasnika primatelja dodijeljenih financijskih sredstava ili ugovarateljâ, kako su definirani u članku 3. točki 6. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (33);

iv.

popis svih mjera i ulaganja provedenih u okviru Fonda s ukupnim iznosom javnog financiranja tih mjera i ulaganja te navođenje iznosa sredstava isplaćenih u okviru drugih fondova koji se financiraju iz proračuna Unije;

(e)

da izričito ovlaste Komisiju, OLAF, Revizorski sud i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO da ostvaruju svoja prava kako je predviđeno u članku 129. stavku 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, da za sve krajnje primatelje dodijeljenih financijskih sredstava isplaćenih za provedbu mjera i ulaganja uključenih u plan, ili za sve druge osobe ili subjekte uključene u njihovu provedbu, uvedu obvezu da Komisiju, OLAF, Revizorski sud i, ako je to primjenjivo, EPPO izričito ovlaste da ostvaruju svoja prava kako je predviđeno u članku 129. stavku 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 te da uvedu slične obveze za sve krajnje primatelje isplaćenih sredstava;

(f)

da vode evidenciju u skladu s člankom 132. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, pri čemu je referentna točka platna transakcija relevantna za dotičnu mjeru ili ulaganje.

Informacije iz prvog podstavka točke (d) podtočke ii. ovog članka zahtijevaju se samo ako je vrijednost javne nabave veća od pragova Unije utvrđenih u članku 4. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34). Kada je riječ o podugovarateljima, te se informacije zahtijevaju samo:

(a)

za prvu razinu podugovaranja;

(b)

ako su te informacije zabilježene u pogledu odgovarajućeg ugovaratelja; i

(c)

za podugovore ukupne vrijednosti veće od 50 000 EUR.

3.   Osobne podatke iz stavka 2. točke (d) ovog članka obrađuju države članice i Komisija u svrhu i tijekom odgovarajućeg trajanja postupaka davanja razrješnice, revizije i kontrole, te aktivnosti informiranja, komunikacije i vidljivosti povezanih s upotrebom dodijeljenih financijskih sredstava u vezi s provedbom sporazumâ iz članka 19. Osobne podatke mora se obrađivati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 ili Uredbom (EU) 2018/1725, ovisno o tome koja je od te dvije uredbe primjenjiva. U okviru postupka davanja razrješnice Komisiji u skladu s člankom 319. UFEU-a Fond podliježe izvješćivanju u okviru integriranog financijskog izvješćivanja i izvješćivanja o odgovornosti iz članka 247. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 te, osobito, zasebno u okviru godišnjeg izvješća o upravljanju i uspješnosti.

4.   U sporazumima iz članka 19. predviđa se i pravo Komisije da, u slučaju prijevare, korupcije i sukoba interesa koji utječu na financijske interese Unije i koje država članica nije ispravila ili u slučaju teške povrede obveze koja proizlazi iz takvih sporazuma, razmjerno umanji potporu iz Fonda i osigura povrat svih iznosa koji se duguju proračunu Unije.

Komisija pri odlučivanju o iznosu povrata i smanjenja poštuje načelo proporcionalnosti i uzima u obzir težinu prijevare, korupcije i sukoba interesa koji utječu na financijske interese Unije ili povrede obveze. Prije provedbe smanjenja Komisija daje mogućnost državi članici da dostavi svoja opažanja.

POGLAVLJE IV.

Komplementarnost, praćenje i evaluacija

Članak 22.

Koordinacija i komplementarnost

Komisija i dotične države članice na način koji je razmjeran njihovim nadležnostima potiču sinergiju i osiguravaju djelotvornu koordinaciju Fonda s programima i instrumentima Unije iz članka 6. stavka 3. ove Uredbe te s Modernizacijskim fondom iz članka 10.d Direktive 2003/87/EZ. U tu svrhu:

(a)

osiguravaju komplementarnost, sinergiju, koherentnost i usklađenost različitih instrumenata na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, lokalnoj ili regionalnoj razini, i u fazi planiranja i tijekom provedbe;

(b)

optimiziraju mehanizme koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora; i

(c)

osiguravaju blisku suradnju među onima koji su nadležni za provedbu i kontrolu na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, lokalnoj ili regionalnoj razini kako bi se postigli ciljevi Fonda.

Članak 23.

Informiranje, komunikacija i vidljivost

1.   Države članice podatke iz članka 21. stavka 2. točke (d) podtočaka i., ii. i iv. ove Uredbe objavljuju i ažuriraju na jedinstvenim internetskim stranicama u otvorenim i strojno čitljivim oblicima, kako je utvrđeno u članku 5. stavku 1. Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (35), čime se omogućuje razvrstavanje, pretraživanje, izdvajanje, uspoređivanje i ponovna upotreba podataka. Informacije iz članka 21. stavka 2. točke (d) podtočaka i. i ii. ove Uredbe ne objavljuju se u slučajevima iz članka 38. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 ili u slučaju privremene izravne potpore dohotku ranjivim kućanstvima.

2.   Primatelje potpore iz Fonda obavješćuje se o podrijetlu tih sredstava, među ostalim ako ta sredstva primaju putem posrednikâ. Te informacije uključuju amblem Unije i odgovarajuću izjavu o financiranju koja glasi „Financirano sredstvima Europske unije – Socijalni fond za klimatsku politiku” na dokumentima i komunikacijskim materijalima povezanima s provedbom mjere koji su namijenjeni primateljima. Primatelji potpore iz Fonda, osim potpore za fizičke osobe ili ako postoji rizik od objavljivanja poslovno osjetljivih informacija, osiguravaju vidljivost sredstava Unije, osobito pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti.

3.   Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja koja se odnose na Fond na djelovanja poduzeta na temelju ove Uredbe i na postignute rezultate, među ostalim, prema potrebi i uz suglasnost nacionalnih tijela, zajedničkim komunikacijskim aktivnostima s nacionalnim tijelima i uredima predstavništva Europskog parlamenta i Komisije u dotičnoj državi članici.

Članak 24.

Praćenje provedbe

1.   Svaka država članica svake dvije godine izvješćuje Komisiju o provedbi svojeg plana, istodobno sa svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćem o napretku na temelju članka 17. Uredbe (EU) 2018/1999 i u skladu s člankom 28. te uredbe. Praćenje provedbe usmjereno je na aktivnosti koje se provode u okviru plana i razmjerno je tim aktivnostima. Države članice u svoje izvješće o napretku uključuju pokazatelje utvrđene u Prilogu IV. ovoj Uredbi.

2.   Komisija prati provedbu Fonda i mjeri postizanje njegovih ciljeva. Praćenje provedbe usmjereno je na aktivnosti koje se provode u okviru Fonda i razmjerno je tim aktivnostima.

3.   Komisijinim sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se učinkovito, djelotvorno i pravodobno prikupljanje podataka za praćenje provedbe aktivnosti i rezultata. U tu svrhu uvode se razmjerni zahtjevi u pogledu izvješćivanja za korisnike potpore iz Fonda.

4.   Komisija upotrebljava zajedničke pokazatelje utvrđene u Prilogu IV. za izvješćivanje o napretku te u svrhu praćenja i evaluacije Fonda u pogledu postizanja ciljeva utvrđenih u članku 3.

Članak 25.

Transparentnost

1.   Komisija bez nepotrebne odgode, istodobno i pod jednakim uvjetima Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja planove koje su podnijele države članice i odluke koje je ona objavila.

2.   Informacije koje Komisija dostavlja Vijeću u kontekstu ove Uredbe ili njezine provedbe istodobno se stavljaju na raspolaganje Europskom parlamentu, podložno aranžmanima o povjerljivosti ako je to potrebno.

3.   Nadležni odbori Europskog parlamenta mogu pozvati Komisiju da dostavi informacije o trenutačnom stanju njezine ocjene planova.

Članak 26.

Socijalno-klimatski dijalog

1.   Kako bi se poboljšao dijalog među institucijama Unije, a posebno između Europskog parlamenta i Komisije, te kako bi se osigurale veća transparentnost i odgovornost, nadležni odbori Europskog parlamenta mogu dvaput godišnje pozvati Komisiju na raspravu o sljedećim temama:

(a)

planovima koje su podnijele države članice;

(b)

Komisijinoj ocjeni planova koje su podnijele države članice;

(c)

stanju u pogledu postizanja ključnih etapa i ciljnih vrijednosti utvrđenih u planovima koje su podnijele države članice;

(d)

postupcima plaćanja, suspenzije i otkazivanja, među ostalim i opažanjima koje su dostavile i korektivnim mjerama koje su poduzele države članice u cilju osiguravanja postizanja, u zadovoljavajućoj mjeri, ključnih etapa i ciljnih vrijednosti utvrđenih u planovima koje su podnijele.

2.   Komisija uzima u obzir sve elemente koji proizlaze iz stajališta izraženih u okviru socijalno-klimatskog dijaloga, uključujući eventualne rezolucije Europskog parlamenta.

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 27.

Evaluacija i preispitivanje Fonda

1.   Dvije godine nakon početka provedbe planova Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija dostavlja izvješće o evaluaciji provedbe i funkcioniranja Fonda, uzimajući u obzir rezultate iz prvih izvješća koje su države članice podnijele u skladu s člankom 24., te, prema potrebi, podnosi prijedloge izmjene ove Uredbe.

2.   U izvješću o evaluaciji iz stavka 1. osobito se ocjenjuje sljedeće:

(a)

mjera u kojoj su postignuti ciljevi Fonda utvrđeni u članku 3., učinkovitost upotrebe resursa i dodana vrijednost za Uniju;

(b)

za svaku pojedinu zemlju, učinkovitost mjera i ulaganja te korištenje izravne potpore dohotku s obzirom na postizanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti utvrđenih u planovima;

(c)

način na koji se definicije energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza primjenjuju u državama članicama, na temelju informacija iz članka 6. stavka 1. točke (f), kao i potreba za izmjenom takvih definicija;

(d)

kontinuirana relevantnost svih ciljeva te mjera i ulaganja utvrđenih u članku 8. ove Uredbe s obzirom na učinak koji na emisije stakleničkih plinova imaju uključivanje emisija stakleničkih plinova iz zgrada i cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ i nacionalne mjere poduzete kako bi se ispunila obvezujuća godišnja smanjenja emisija stakleničkih plinova u državama članicama u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (36), kao i kontinuirana relevantnost namjenskih prihoda s obzirom na moguće razvoje događaja u vezi s prodajom na dražbi emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama za zgrade, cestovni promet i dodatne sektore u skladu s poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ i druga relevantna pitanja.

3.   Komisija do 31. prosinca 2033. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija dostavlja neovisno izvješće o ex post evaluaciji. Izvješće o ex post evaluaciji sastoji se od sveobuhvatne ocjene Fonda i uključuje informacije o njegovu učinku.

4.   Ne dovodeći u pitanje višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2027., u slučaju da se prihodi dobiveni od prodaje na dražbi emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. Direktive 2003/87/EZ odrede kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. stavkom 3. UFEU-a, Komisija prema potrebi predstavlja potrebne prijedloge kako bi se u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2027. osigurali djelotvornost i kontinuitet provedbe Fonda, koji se privremeno i iznimno financira vanjskim namjenskim prihodima dobivenima od emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama.

Članak 28.

Izmjena Uredbe (EU) 2021/1060

U Uredbu (EU) 2021/1060 umeće se sljedeći članak:

„Članak 26.a

Sredstva prenesena iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku

1.   Prijenosi sredstava iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku uspostavljenog Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) izvršavaju se u skladu s ovom Uredbom i odredbama kojima se uređuje fond u koji se sredstva prenose te su konačni. Ta sredstva čine vanjske namjenske prihode za potrebe članka 21. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i njima se dopunjuju sredstva iz članka 110. ove Uredbe.

2.   Ako sredstva iz stavka 1. ovog članka izvršavaju u okviru podijeljenog upravljanja, države članice podnose izmjene programa u vezi s jednim programom ili više njih u skladu s člankom 24. ove Uredbe. Države članice planiraju upotrebu tih sredstava u cilju ostvarenja klimatskih ciljeva utvrđenih za proračun Unije u skladu s člankom 6. stavkom 1. ove Uredbe. Tim se sredstvima doprinosi postizanju relevantnih ciljeva Socijalnog fonda za klimatsku politiku kako su utvrđeni u članku 3. Uredbe (EU) 2023/955 i ona se upotrebljavaju za potporu mjerama i ulaganjima utvrđenima u članku 8. te uredbe. Programiraju se u okviru jednog ili više posebnih prioriteta koji odgovaraju jednom ili više specifičnih ciljeva fonda u koji se sredstva prenose i za jednu ili više kategorija regija, ako je to primjenjivo, uz navođenje raščlambe sredstava po godinama. Ne uzimaju se u obzir u izračunu koji služi za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima u pogledu tematske koncentracije kako su utvrđeni u pravilima za pojedine fondove.

3.   Ako je Komisija već odobrila zahtjev države članice za izmjenu programa u vezi s prijenosom sredstava iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku, država članica za svaki daljnji prijenos sredstava u narednim godinama može umjesto izmjene programa dostaviti financijske tablice, pod uvjetom da se predložene promjene odnose isključivo na povećanje financijskih sredstava, bez daljnjih promjena programa.

4.   Odstupajući od članka 18. i članka 86. stavka 1. drugog podstavka ove Uredbe, sredstva prenesena u skladu s ovim člankom i člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EU) 2023/955 ne uzimaju se u obzir u preispitivanju sredinom programskog razdoblja ni u iznosu fleksibilnosti.

5.   Odstupajući od članka 14. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, rok nakon kojeg Komisija opoziva iznose u skladu s člankom 105. stavkom 1. ove Uredbe počinje od godine u kojoj su preuzete odgovarajuće proračunske obveze. Sredstva se ne prenose u programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” (Interreg).

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 30. lipnja 2024., datuma do kojeg države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebi radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća (37) o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu Poglavlja IV.a Direktive 2003/87/EZ.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

J. ROSWALL


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 158.

(2)   SL C 301, 5.8.2022., str. 70.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2023.

(4)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(5)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(6)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(7)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).

(8)   SL C 243, 27.6.2022., str. 35.

(9)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433I, 22.12.2020., str. 11.).

(10)  Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (SL L 433I, 22.12.2020., str. 23.).

(11)  Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(12)  Uredba (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i vizne politike (SL L 231, 30.6.2021., str. 159.).

(13)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(14)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

(15)  Uredba (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (SL L 231, 30.6.2021., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(17)  Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL L 433I, 22.12.2020., str. 1.).

(18)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(19)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(20)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(21)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(22)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(23)  Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(24)  Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).

(25)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(26)  Uredba (EU) 2019/1700 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. listopada 2019. o uspostavi zajedničkog okvira za europske statistike o osobama i kućanstvima koje se temelje na podacima o pojedincima prikupljenima na uzorcima, izmjeni uredaba (EZ) br. 808/2004, (EZ) br. 452/2008 i (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća, te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1177/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98 (SL L 261 I, 14.10.2019., str. 1).

(27)  Uredba Komisije (EU) br. 651/2014 оd 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. Ugovora (SL L 187, 26.6.2014., str. 1.).

(28)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).

(29)  Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13.).

(30)  Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.).

(31)  Uredba (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017 (SL L 107, 26.3.2021., str. 30.).

(32)  Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 5.).

(33)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).

(34)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65).

(35)  Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 172, 26.6.2019., str. 56.).

(36)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26).

(37)  Direktiva (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije (vidjeti stranicu 134. ovoga Službenog lista).


PRILOG I.

Metodologija za izračun maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava u okviru Fonda za svaku državu članicu na temelju članka 14.

U ovom se Prilogu utvrđuje metodologija za izračun maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava dostupnih za svaku državu članicu u skladu s člancima 10. i 14.

U metodologiji se u obzir uzimaju sljedeće varijable za svaku državu članicu:

stanovništvo izloženo riziku od siromaštva koje živi u ruralnim područjima (2019.),

emisije ugljikova dioksida iz izgaranja goriva u kućanstvima (prosjek za razdoblje 2016. – 2018.),

postotak kućanstava izloženih riziku od siromaštva koja zaostaju u plaćanju režija (2019.),

ukupno stanovništvo (2019.),

bruto nacionalni dohodak (BND) države članice po stanovniku, izražen u standardu kupovne moći (2019.),

udio referentnih emisija u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/842 za izvore emisija 1A3b, 1A4a i 1A4b, kako je utvrđeno u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006. (prosjek za razdoblje 2016. – 2018.), kako su sveobuhvatno preispitane na temelju članka 4. stavka 3. te uredbe.

Maksimalna dodijeljena financijska sredstva za državu članicu iz Fonda (MFAi) utvrđuju se kako slijedi:

Formula

pri čemu je:

MA je maksimalni iznos za provedbu Fonda kako je navedeno u članu 10. stavku 1. i αi je udio države članice i u maksimalnom iznosu, utvrđen na temelju sljedećih koraka:

Formula

pri čemu je

Formula

Formula

Formula

Formula

fi = 1 ako

Formula
; fi = 2,5 ako
Formula

Pri čemu za svaku državu članicu i:

rural pop i predstavlja stanovništvo izloženo riziku od siromaštva koje živi u ruralnim područjima države članice i;

rural pop EU predstavlja zbroj stanovništva izloženog riziku od siromaštva koje živi u ruralnim područjima 27 država članica EU-a;

pop i predstavlja stanovništvo države članice i;

pop EU predstavlja zbroj stanovništva 27 država članica EU-a;

HCO2 i predstavlja emisije ugljikova dioksida iz izgaranja goriva u kućanstvima države članice i;

HCO2 EU predstavlja zbroj emisija ugljikova dioksida iz izgaranja goriva u kućanstvima 27 država članica EU-a;

arrears i predstavlja postotak kućanstava države članice i izloženih riziku od siromaštva koja zaostaju u plaćanju režija;

arrears EU predstavlja postotak kućanstava 27 država članica EU-a izloženih riziku od siromaštva koja zaostaju u plaćanju režija;

Formula
predstavlja BND po stanovniku države članice i;

Formula
predstavlja BND po stanovniku 27 država članica EU-a.

βi onih država članica s BND-om po stanovniku nižim od vrijednosti za 27 država članica EU-a i za koje je

Formula
minimalna sastavnica proporcionalno se prilagođava kako bi se osiguralo da zbroj βi svih država članica iznosi 100 %. Svi λi proporcionalno se prilagođavaju kako bi se osiguralo da njihov zbroj iznosi 100 %.

αi svih država članica ne može biti niži od 0,07 % maksimalnog iznosa iz članka 10. stavka 1. α i svih država članica s α i višim od 0,07 % proporcionalno se prilagođavaju kako bi se osiguralo da zbroj svih α i iznosi 100 %.

Za države članice čiji je BND po stanovniku niži od 90 % vrijednosti za 27 država članica EU-a α i ne može biti niži od udjela referentnih emisija u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/842 za izvore emisija 1A3b, 1A4a i 1A4b, kako je utvrđeno u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006. za prosjek za razdoblje 2016. – 2018., kako su sveobuhvatno preispitane na temelju članka 4. stavka 3. te uredbe. α i država članica s BND-om po stanovniku većim od vrijednosti za 27 država članica EU-a proporcionalno se prilagođava kako bi se osiguralo da zbroj svih α i iznosi 100 %.


PRILOG II.

Maksimalna dodijeljena financijska sredstva u okviru Fonda za svaku državu članicu na temelju članaka 10. i 14.

Primjenom metodologije iz Priloga I. na iznose iz članka 10. stavka 1. dobivaju se sljedeći udjeli i maksimalna dodijeljena financijska sredstva za svaku državu članicu.

Svi iznosi koji proizlaze iz članka 10. stavka 3. pokrit će se u granicama maksimalnih dodijeljenih financijskih sredstava za svaku državu članicu na proporcionalnoj osnovi.

Maksimalna dodijeljena financijska sredstva po državi članici

Država članica

Udio kao % ukupnog iznosa

UKUPNO

2026. – 2032.

(u EUR, tekuće cijene)

na temelju članka 10. stavka 1. prvog i drugog podstavka

na temelju članka 10. stavka 1. trećeg podstavka

Belgija

2,55

1 659 606 425

1 394 069 397

Bugarska

3,85

2 499 490 282

2 099 571 836

Češka

2,40

1 562 617 717

1 312 598 882

Danska

0,50

324 991 338

272 992 724

Njemačka

8,18

5 317 778 511

4 466 933 949

Estonija

0,29

186 244 570

156 445 439

Irska

1,02

663 390 868

557 248 329

Grčka

5,52

3 586 843 608

3 012 948 631

Španjolska

10,52

6 837 784 631

5 743 739 090

Francuska

11,19

7 276 283 944

6 112 078 513

Hrvatska

1,94

1 263 071 899

1 060 980 395

Italija

10,81

7 023 970 924

5 900 135 577

Cipar

0,20

131 205 466

110 212 591

Latvija

0,71

463 676 528

389 488 284

Litva

1,02

664 171 367

557 903 948

Luksemburg

0,10

66 102 592

55 526 177

Mađarska

4,33

2 815 968 174

2 365 413 267

Malta

0,07

45 500 000

38 220 000

Nizozemska

1,11

720 463 632

605 189 451

Austrija

0,89

578 936 189

486 306 399

Poljska

17,60

11 439 026 446

9 608 782 215

Portugal

1,88

1 223 154 017

1 027 449 374

Rumunjska

9,25

6 012 677 290

5 050 648 923

Slovenija

0,55

357 971 733

300 696 256

Slovačka

2,35

1 530 553 074

1 285 664 582

Finska

0,54

348 132 328

292 431 155

Švedska

0,62

400 386 447

336 324 616

EU-27

100  %

65 000 000 000

54 600 000 000


PRILOG III.

Glavni zahtjevi za sustav unutarnje kontrole države članice

1.

Država članica osigurava djelotvoran i učinkovit sustav unutarnje kontrole, u skladu sa svojim institucijskim, pravnim i financijskim okvirom, uključujući razdvajanje funkcija i mehanizme za izvješćivanje, nadzor i praćenje.

To uključuje:

(a)

određivanje tijela kojima je povjerena provedba plana i dodjela povezanih nadležnosti i funkcija,

(b)

određivanje jednog ili više tijela nadležnih za potpisivanje izjave o upravljanju koja se prilaže zahtjevima za plaćanje,

(c)

postupke kojima se osigurava da će to tijelo ili ta tijela dobiti jamstvo o postizanju ključnih etapa i ciljnih vrijednosti utvrđenih u planu te da se sredstvima upravljalo u skladu sa svim primjenjivim pravilima, osobito pravilima o izbjegavanju sukoba interesa te sprečavanju prijevara, korupcije i dvostrukog financiranja,

(d)

odgovarajuće razdvajanje upravljačkih i revizijskih funkcija.

2.

Država članica djelotvorno provodi proporcionalne mjere za borbu protiv prijevara i korupcije, kao i sve potrebne mjere za djelotvorno izbjegavanje sukoba interesa.

To uključuje:

(a)

odgovarajuće mjere u vezi sa sprečavanjem, otkrivanjem i ispravljanjem prijevara, korupcije i sukoba interesa, kao i izbjegavanjem dvostrukog financiranja te pokretanje pravnih postupaka za povrat zloupotrijebljenih sredstava,

(b)

procjenu rizika od prijevare i utvrđivanje odgovarajućih mjera za borbu protiv prijevara.

3.

Država članica održava odgovarajuće postupke za sastavljanje izjave o upravljanju i sažetka revizija provedenih na nacionalnoj razini.

To uključuje:

(a)

djelotvoran postupak za sastavljanje izjave o upravljanju, dokumentiranje sažetka revizija te čuvanje osnovnih informacija za revizijski trag,

(b)

djelotvorne postupke kojima se osigurava pravilno prijavljivanje svih slučajeva prijevare, korupcije i sukoba interesa i njihovo ispravljanje putem povrata sredstava.

4.

Kako bi pružila potrebne informacije, država članica osigurava odgovarajuće provjere upravljanja, uključujući postupke za provjeru postizanja ključnih etapa i ciljnih vrijednosti te usklađenosti s horizontalnim načelima dobrog financijskog upravljanja.

To uključuje:

(a)

odgovarajuće provjere upravljanja putem kojih će provedbena tijela provjeravati postizanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti (npr. pregled dokumentacije, provjere na licu mjesta),

(b)

odgovarajuće provjere upravljanja putem kojih će provedbena tijela provjeravati postoje li ozbiljne nepravilnosti, odnosno prijevara, korupcija i sukob interesa, i dvostruko financiranje (npr. pregled dokumentacije, provjere na licu mjesta).

5.

Država članica provodi primjerene i neovisne revizije sustavâ i operacija u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima.

To uključuje:

(a)

određivanje jednog tijela ili više njih koja će provoditi revizije sustavâ i operacija i načina na koji se osigurava njihova funkcionalna neovisnost,

(b)

dodjelu dostatnih sredstava tom tijelu ili tim tijelima za potrebe Fonda,

(c)

djelotvorno rješavanje rizika od prijevare, korupcije, sukoba interesa i dvostrukog financiranja s pomoću revizija sustava i operacija koje provodi to tijelo ili više njih.

6.

Država članica održava djelotvoran sustav kojim se osigurava čuvanje svih informacija i dokumenata potrebnih za čuvanje revizijskog traga.

To uključuje:

(a)

djelotvorno prikupljanje, evidentiranje i pohranjivanje u elektroničkom sustavu podataka o krajnjim primateljima mjera ili ulaganja potrebnih za postizanje ključnih etapa i ciljnih vrijednosti,

(b)

pristup Komisije, OLAF-a, Europskog revizorskog suda i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-a podacima o krajnjim primateljima.


PRILOG IV.

Zajednički pokazatelji za okvirne ključne etape i ciljne vrijednosti za socijalne planove za klimatsku politiku država članica iz članka 6. stavka 1. točke (m), praćenje, od strane države članice, provedbe svojeg plana iz članka 24. stavka 1., Komisijina evaluacija napretka u pogledu postizanja ciljeva Fonda iz članka 24. stavka 4.

Mjerama i ulaganjima može se doprinijeti nizu zajedničkih pokazatelja. Ako plan države članice ne sadržava mjeru ili ulaganje kojima se doprinosi pojedinim pokazateljima, država članica može navesti „nije primjenjivo”.

Broj

Zajednički pokazatelj povezan s potporom Fonda

Objašnjenje

Jedinica

Sektor zgrada

Pokazatelji konteksta

1.

Broj ranjivih kućanstava

U skladu s definicijom iz članka 2. točke 10.

Broj kućanstava

2.

Broj energetski siromašnih kućanstava

U skladu s definicijom iz članka 2. točke 1.

Broj kućanstava

Pokazatelji ostvarenja

3.

Broj ranjivih kućanstava koja su ostvarila korist od barem jedne strukturne mjere za smanjenje svojih emisija u sektoru zgrada

U skladu s člankom 2. točkom 10. i člankom 8. stavkom 1. Samo mjere koje se temelje na potpori iz Fonda.

Broj kućanstava

4.

Broj zgrada na kojima je provedena temeljita obnova (tj. obnova kojom se zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade (a) prije 1. siječnja 2030. pretvara u zgradu gotovo nulte energije (b) od 1. siječnja 2030. u zgradu s nultim emisijama)

Pokazateljem se broji broj zgrada i odgovarajuća površina poda koje se u cijelosti ili djelomično obnavljaju na temelju potpore mjerama i ulaganjima u okviru Fonda, pri čemu je „obnova zgrada” definirana u članku 2. točki 13. Osim toga, pokazateljem se razlikuju zgrade na temelju njihova razreda energetskih certifikata i posebno utvrđuje koliko je zgrada s najlošijim energetskim svojstvima obnovljeno.

Samostalne uporabne cjeline zgrada

5.

Ukupna korisna površina poda zgrada na kojima je provedena temeljita obnova (tj. obnova kojom se zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade (a) prije 1. siječnja 2030. pretvara u zgradu gotovo nulte energije (b) od 1. siječnja 2030. u zgradu s nultim emisijama)

Obnovljena površina poda (m2/godina)

6.

Broj zgrada na kojima su provedene druge energetske obnove (tj. sve energetske obnove osim temeljitih obnova, koje treba navesti gore)

Samostalne uporabne cjeline zgrada

7.

Ukupna korisna površina poda zgrada na kojima su provedene druge energetske obnove (tj. sve energetske obnove osim temeljitih obnova, koje treba navesti gore)

Obnovljena površina poda (m2/godina)

8.

Zamjena postrojenja za grijanje na fosilna goriva uređajem koji radi na obnovljive izvore energije i/ili visokoučinkovitim postrojenjem na temelju razreda energetske učinkovitosti kako je utvrđen u relevantnoj uredbi.

Tim se mjerama ispunjava referentna vrijednost EU-a za energiju iz obnovljivih izvora i okvirni udio energije iz obnovljivih izvora (u konačnoj potrošnji energije) utvrđen na nacionalnoj razini u građevinskom sektoru u skladu s relevantnom odredbom Direktive (EU) 2018/2001. I sustavi grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora i električna energija iz obnovljivih izvora mogu doprinijeti toj referentnoj vrijednosti. Tim bi se mjerama također doprinijelo cilju grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora u skladu s relevantnom odredbom te direktive. To se odnosi samo na dodatne zamjene postrojenja za grijanje na fosilna goriva na temelju potpore iz Fonda.

Broj zamijenjenih jedinica postrojenja za grijanje na fosilna goriva (npr. dizalicom topline ili solarnom termalnom instalacijom)

9.

Ugrađeni dodatni operativni kapaciteti za energiju iz obnovljivih izvora

Broj i kapacitet krovnih fotonaponskih i solarnih termalnih kolektora ili fotonaponskih termalnih ploča (PVT); broj i kapacitet dizalica topline; broj i kapacitet drugih tehnologija za grijanje i hlađenje prostora iz obnovljivih izvora, uključujući kotlove koji rade na obnovljive izvore energije. Odnosi se samo na dodatne operativne kapacitete na temelju potpore iz Fonda.

MW

10.

Broj jedinica

Pokazatelji rezultata

11.

Smanjenje broja ranjivih kućanstava

Smanjenje broja ranjivih kućanstava kao rezultat mjera i ulaganja financiranih u okviru Fonda.

%

12.

Procijenjeno smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru zgrada

Smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru zgrada potaknuto mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Emisije u sektoru zgrada utvrđene su kao emisije obuhvaćene poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ (za sektor zgrada izvori emisija 1A4a i 1A4b kako su utvrđeni u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova).

ktCO2e

13.

Smanjenje broja energetski siromašnih kućanstava

Smanjenje broja energetski siromašnih kućanstava kao rezultat mjera i ulaganja u okviru Fonda.

Države članice na koje se odnosi članak 3. stavak 3. točka (d) Uredbe (EU) 2018/1999 na temelju članka 24. točke (b) te uredbe u svoja integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku uključuju kvantitativne informacije o broju energetski siromašnih kućanstava. Države članice mogu upotrebljavati pokazatelje dostupne u Statističkom uredu Europske unije (Eurostat) koji su utvrđeni kao relevantni u Preporuci Komisije (EU) 2020/1563 od 14. listopada 2020. o energetskom siromaštvu (1), navedene u predlošku za izvješćivanje za integrirana nacionalna energetska i klimatska izvješća o napretku, ali nisu ograničene na upotrebu tih pokazatelja.

Pokazateljem se ne uzimaju u obzir objekti grupnog smještaja kao što su bolnice, domovi za njegu, zatvori, vojarne, vjerske ustanove, pansioni, hosteli za radnike itd.

%

14.

Uštede u godišnjoj potrošnji primarne energije

Ostvarene uštede energije izračunavaju se u tu svrhu samo na temelju financijske potpore iz Fonda.

Države članice izvješćuju o godišnjem smanjenju potrošnje krajnje/primarne energije među ranjivim kućanstvima, osobama pogođenima energetskim siromaštvom i, ako je to primjenjivo, osobama koje žive u socijalnom stanovanju na temelju relevantnih odredaba direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti (preinaka) na temelju potpore iz Fonda koja je komplementarna nacionalnom fondu za energetsku učinkovitost na temelju relevantnih odredaba te direktive, uključujući potporu usmjerenu putem sustava obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike na temelju relevantne odredbe te direktive te uključujući intervencije provedene radi usklađivanja s minimalnim standardima energetskih svojstava na temelju relevantnih odredaba te direktive.

MWh/godina

15.

kWh/m2 (ako je dostupna ukupna površina poda)

16.

Uštede u godišnjoj potrošnji krajnje energije

Polazna vrijednost odnosi se na godišnju potrošnju krajnje i primarne energije prije intervencije, a postignuta vrijednost odnosi se na godišnju potrošnju krajnje i primarne energije za godinu nakon intervencije.

Uštede energije u pojedinačnim zgradama dokumentiraju se na temelju energetskih certifikata ili drugih kriterija za utvrđivanje ciljanih ili ostvarenih ušteda energije utvrđenih u relevantnoj odredbi direktive Europskog parlamenta i Vijeća o energetskim svojstvima zgrada (preinaka).

kWh/m2 (ako je dostupna ukupna površina poda)

17.

MWh/godina

Sektor cestovnog prometa

Pokazatelji konteksta

18.

Broj ranjivih korisnika usluga prijevoza

U skladu s definicijom iz članka 2. točke 12.

Broj kućanstava

19.

Broj kućanstava pogođenih siromaštvom u pogledu prijevoza

U skladu s definicijom iz članka 2. točke 2.

Broj kućanstava

Pokazatelji ostvarenja

20.

Broj ranjivih korisnika usluga prijevoza koji su ostvarili korist od barem jedne strukturne mjere za smanjenje svojih emisija u sektoru cestovnog prometa

U skladu s člankom 2. točkom 12. i člankom 8. stavkom 1. Samo mjere koje se temelje na potpori iz Fonda.

Broj kućanstava

21.

Kupnje vozila s nultim emisijama

Broj vozila s nultim emisijama koja se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Broj vozila s nultim emisijama

22.

Kupnje vozila s nultim emisijama

Broj vozila s niskim emisijama koja se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Broj vozila s niskim emisijama

23.

Kupnje bicikala i vozila za mikromobilnost

Broj bicikala i vozila za mikromobilnost koji se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Broj bicikala i vozila za mikromobilnost

24.

Dodatna infrastruktura za alternativna goriva (mjesta za opskrbu/mjesta za punjenje)

Broj mjesta za opskrbu i mjesta za punjenje (novih ili moderniziranih) za vozila s nultim i niskim emisijama koja se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda, s dodatnim naglaskom na udaljenim područjima.

Pojmovi „alternativno gorivo”, „mjesto za punjenje” i „mjesto za opskrbu” imaju isto značenje kao definicije tih pojmova u uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća.

Pokazatelj se prikuplja i o njemu se izvješćuje zasebno za i. mjesta za punjenje; i ii. mjesta za opskrbu.

U okviru potonjeg; iii. o mjestima za opskrbu vodikom izvješćuje se zasebno.

Broj mjesta za opskrbu i punjenje

25.

Karte za javni prijevoz s popustom ili besplatne karte za javni prijevoz

Broj korisnika javnog prijevoza koji se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Pokazatelj se prikuplja i o njemu se izvješćuje zasebno za i. karte s popustom; i ii. besplatne karte.

Broj korisnika

26.

Dodatna rješenja za zajedničku mobilnost i mobilnost na zahtjev

Broj korisnika rješenja za zajedničku mobilnost i mobilnost na zahtjev koji se podupiru mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Broj korisnika

27.

Jedinice

28.

Infrastruktura namijenjena biciklima za koju je primljena potpora

Duljina novoizgrađene infrastrukture namijenjene biciklima ili one koja je znatno poboljšana projektima koji se podupiru u okviru Fonda. Infrastruktura namijenjena biciklima uključuje biciklističku infrastrukturu odvojenu od cesta za promet vozila ili drugih dijelova iste ceste s pomoću strukturnih sredstava (kao što su rubnici i prepreke), biciklističke ulice, biciklističke tunele itd. Za biciklističku infrastrukturu s odvojenim jednosmjernim trakama (npr. na svakoj strani ceste) duljina se mjeri kao duljina prometne trake.

Broj km

Pokazatelji rezultata

29.

Smanjenje broja ranjivih korisnika usluga prijevoza

Smanjenje broja ranjivih korisnika usluga prijevoza kao rezultat mjera i ulaganja u okviru Fonda.

%

30.

Smanjenje broja kućanstava pogođenih siromaštvom u pogledu prijevoza

Smanjenje broja kućanstava pogođenih siromaštvom u pogledu prijevoza kao rezultat mjera i ulaganja financiranih u okviru Fonda.

%

31.

Smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektoru cestovnog prometa

Države članice izvješćuju o smanjenju emisija stakleničkih plinova u sektoru cestovnog prometa potaknutom mjerama i ulaganjima financiranima u okviru Fonda.

Emisije u sektoru cestovnog prometa definirane su kao emisije obuhvaćene poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ (za sektor cestovnog prometa, izvori emisija 1A3b kako su utvrđene u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova).

ktCO2e

Mikropoduzeća (sektor zgrada i sektor cestovnog prometa)

Pokazatelji konteksta

32.

Broj ranjivih mikropoduzeća

U skladu s definicijom iz članka 2. točke 11.

Broj mikropoduzeća

Pokazatelji ostvarenja

33.

Broj ranjivih mikropoduzeća koja su ostvarila korist od barem jedne strukturne mjere za smanjenje svojih emisija u sektoru zgrada i sektoru cestovnog prometa

U skladu s člankom 2. točkom 11. i člankom 8. stavkom 1. Samo mjere koje se temelje na potpori iz Fonda.

Broj mikropoduzeća

Pokazatelji rezultata

34.

Smanjenje broja ranjivih mikropoduzeća

Smanjenje broja ranjivih mikropoduzeća kao rezultat mjera i ulaganja financiranih u okviru Fonda.

%

Privremena izravna potpora dohotku

Pokazatelji konteksta

35.

Udio privremene izravne potpore dohotku u ukupnim troškovima socijalnih planova za klimatsku politiku

U skladu s člankom 4. stavkom 3. i člankom 10.

%

Pokazatelji ostvarenja

36.

Broj ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza koji su primili privremenu izravnu potporu dohotku

U pokazatelju se navodi broj ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza koji su primili privremenu izravnu potporu dohotku, čime se broje svi krajnji primatelji privremene izravne potpore dohotku isplaćene u okviru Fonda.

Pokazatelj se prikuplja i o njemu se izvješćuje zasebno za ranjiva kućanstva i za ranjive korisnike usluga prijevoza, u skladu s člankom 2. točkama 10. i 12. i člankom 4. stavkom 3.

Broj ranjivih kućanstava

(jedinica: kućanstva)

37.

Broj ranjivih korisnika usluga prijevoza

(jedinica: kućanstva)

Pokazatelji rezultata

38.

Prosječna privremena izravna potpora dohotku po ranjivom kućanstvu i ranjivom korisniku usluga prijevoza

U pokazatelju se navodi prosječni iznos privremene izravne potpore dohotku primljene po ranjivom kućanstvu i ranjivom korisniku usluga prijevoza u okviru Fonda.

EUR/kućanstvo (sektor zgrada)

39.

EUR/kućanstvo (sektor cestovnog prometa)


(1)   SL L 357, 27.10.2020., str. 35.


PRILOG V.

Predložak za socijalne planove za klimatsku politiku iz članka 6. stavka 7.

Sadržaj

1.

PREGLED I POSTUPAK ZA IZRADU SOCIJALNOG PLANA ZA KLIMATSKU POLITIKU 43

1.1.

Informativni sažetak 43

1.2.

Pregled postojećeg stanja u pogledu politika 43

1.3

Postupak javnog savjetovanja 43

2.

OPIS MJERA I ULAGANJA, KLJUČNIH ETAPA I CILJNIH VRIJEDNOSTI 44

2.1.

KOMPONENTA [1][2]: [sektor zgrada][prometni sektor] 44

i.

Opis komponente 44

ii.

Opis mjera i ulaganja komponente 44

iii.

Načelo nenanošenja bitne štete 44

iv.

Ključne etape, ciljne vrijednosti i vremenski okvir 45

v.

Financiranje i troškovi 45

vi.

Obrazloženje za subjekte koji ostvaruju korist koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjivi korisnici usluga prijevoza (ako je to primjenjivo) 45

vii.

Procijenjeni ukupni troškovi komponente 46

viii.

Scenarij u slučaju kasnijeg početka rada sustava trgovanja emisijama 46

2.2.

KOMPONENTA [3]: izravna potpora dohotku 46

i.

Opis komponente 46

ii.

Opis mjera programa: 46

iii.

Ključne etape i ciljne vrijednosti za mjere izravne potpore dohotku 47

iv.

Obrazloženje mjera 47

v.

Troškovi mjera 47

vi.

Obrazloženje za subjekte koji ostvaruju korist koji nisu ranjiva kućanstva ni ranjivi korisnici usluga prijevoza (ako je to primjenjivo) 47

vii.

Procijenjeni trošak plana za komponentu izravne potpore dohotku 48

viii.

Scenarij u slučaju kasnijeg početka rada sustava trgovanja emisijama 48

2.3.

Tehnička pomoć 48

2.4.

Prijenosi u programe s podijeljenim upravljanjem 48

2.5.

Ukupni troškovi 48

3.

ANALIZA I OPĆI UČINAK 49

3.1.

Definicije 49

3.2.

Predviđeni učinak na ranjive skupine 49

3.3.

Predviđeni učinak planiranih mjera i ulaganja 49

4.

KOMPLEMENTARNOST, DODATNOST I PROVEDBA PLANA 50

4.1.

Praćenje i provedba plana 50

4.2.

Usklađenost s drugim inicijativama 50

4.3.

Komplementarnost financiranja 50

4.4.

Dodatnost 50

4.5.

Zemljopisne posebnosti 51

4.6.

Sprečavanje korupcije, prijevara i sukoba interesa 51

4.7.

Informacije i komunikacije 51

1.   PREGLED I POSTUPAK ZA IZRADU SOCIJALNOG PLANA ZA KLIMATSKU POLITIKU

1.1   Informativni sažetak

Kontekst zelene tranzicije u državi članici s posebnim naglaskom na glavnim izazovima povezanima sa socijalnim učincima uključivanja emisija stakleničkih plinova iz sektora zgrada i sektora cestovnog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ te način na koji će se planom odgovoriti na te izazove.

Tablica sa sažetkom glavnih ciljeva plana, zajedno s procijenjenim ukupnim troškovima plana, uključujući doprinos iz Fonda, nacionalni doprinos i sredstva iz programâ s podijeljenim upravljanjem koja će se prenijeti u Fond, podijeljena na tri područja djelovanja: mjere i ulaganja za sektor zgrada, mjere i ulaganja za sektor cestovnog prometa te mjere za izravnu potporu dohotku, na temelju predloška u nastavku:

Područje djelovanja:

Ukupni troškovi (apsolutni i % ukupnih sredstava) prema izvoru financiranja

Pregled glavnih planiranih mjera i ulaganja

Ciljevi mjera i ulaganja

Učinak mjera i ulaganja

Smanjenje broja ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza (jedinica: kućanstva)

Smanjenje emisija CO2

Sektor zgrada

 

 

 

 

 

Sektor cestovnog prometa

 

 

 

 

 

Privremena izravna potpora dohotku

 

 

 

 

 

Tehnička pomoć (članak 8. stavak 3.)

 

 

 

 

 

Doprinos Instrumentu za tehničku potporu (članak 11. stavak 3.)

 

 

 

 

 

Doprinos odjeljku za države članice u programu InvestEU (članak 11. stavak 3.)

 

 

 

 

 

1.2   Pregled postojećeg stanja u pogledu politika

Informacije o postojećim nacionalnim energetskim i klimatskim politikama, o načinu na koji se one primjenjuju u nacionalnom kontekstu, s posebnim naglaskom na sektoru zgrada i sektoru cestovnog prometa te u pogledu najranjivijih skupina.

1.3   Postupak javnog savjetovanja

Sažetak postupka savjetovanja s lokalnim i regionalnim tijelima, socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva, organizacijama mladih i drugim relevantnim dionicima, kako je provedeno u skladu s nacionalnim pravnim okvirom, radi izrade i, ako je to moguće, provedbe plana, uključujući opseg, vrstu i vremenski raspored aktivnosti savjetovanja, kao i način na koji su stajališta dionika odražena u planu.

2.   OPIS MJERA I ULAGANJA, KLJUČNIH ETAPA I CILJNIH VRIJEDNOSTI

Informacije za svaku komponentu za tri područja plana zasebno:

sektor zgrada,

sektor cestovnog prometa,

privremena izravna potpora dohotku.

Komponenta može uključivati nekoliko podkomponenti usmjerenih na određeni izazov ili potrebu. Svaka komponenta ili podkomponenta može uključivati jednu ili više usko povezanih ili međusobno ovisnih mjera ili ulaganja.

2.1   KOMPONENTA [1][2]: [sektor zgrada][prometni sektor]

Informacije o komponenti:

i.   Opis komponente

Okvir za sažetak:

Okvir za sažetak za komponentu [1][2] [sektor zgrada][prometni sektor]

Područje djelovanja: [sektor zgrada][prometni sektor]

Cilj:

Mjere i ulaganja:

Procijenjeni ukupni troškovi: XX EUR, od čega

Troškovi za koje se traži da budu pokriveni u okviru Fonda: XX EUR

Troškovi koji trebaju pokriti nacionalnim doprinosom: XX EUR

ii.   Opis mjera i ulaganja komponente

Detaljan opis komponente i njezinih posebnih mjera i ulaganja, kao i njihovih međusobnih povezanosti i sinergije, koji obuhvaća sljedeće:

jasnu i na dokazima utemeljenu analizu postojećih izazova i načina na koji se oni nastoje riješiti mjerama i ulaganjima;

prirodu, vrstu i veličinu mjere ili ulaganja, što može uključivati dodatne mjere tehničke potpore u skladu s člankom 11. stavkom 4., uz naznaku je li riječ o novoj ili postojećoj mjeri ili ulaganju koji se namjeravaju proširiti potporom u okviru Fonda;

detaljne informacije o cilju mjere ili ulaganja i o tome na koga ili na što su usmjerene; objašnjenje načina na koji bi se mjerom i ulaganjem djelotvorno doprinijelo postizanju ciljeva Fonda u cjelokupnom okviru relevantnih politika države članice i načina na koji će se mjerom i ulaganjem smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima;

opis načina provedbe mjere ili ulaganja (sredstva provedbe), uz upućivanje na administrativne kapacitete države članice na središnjoj i, ako je to relevantno, regionalnoj i lokalnoj razini, uz objašnjenje načina na koji će se sredstva pravodobno apsorbirati i načina na koji će se usmjeriti na podnacionalne razine, ako jeto primjenjivo;

objašnjenje način na koji će se mjerom ili ulaganjem nastojati riješiti problem rodne neravnopravnosti, ako je to primjenjivo;

vremenski okvir mjere ili ulaganja; kada je riječ o potpori koja se odnosi na vozila s niskim emisijama, vremenski okvir za postupno smanjivanje te potpore.

iii.   Načelo nenanošenja bitne štete

Informacije o načinu na koji su mjere i ulaganja uključeni u komponentu usklađeni s načelom nenanošenja bitne štete u smislu članka 17. Uredbe (EU) 2020/852. Komisija će pružiti tehničke smjernice na temelju članka 6. stavka 5. ove Uredbe.

iv.   Ključne etape, ciljne vrijednosti i vremenski okvir

Informacije o svakoj ključnoj etapi i ciljnoj vrijednosti koje će odražavati napredak u provedbi mjera i ulaganja u okviru ove komponente, kako slijedi:

zašto je odabrana konkretna ključna etapa ili konkretna ciljna vrijednost;

što se mjeri ključnom etapom ili ciljnom vrijednošću;

kako će se to mjeriti, koja će se metodologija i izvor upotrijebiti te kako će se objektivno provjeriti pravilno postizanje ključne etape ili ciljne vrijednosti;

koja je polazna vrijednost (početna točka) i koja je razina ili konkretna točka koju treba dosegnuti;

do kada će navedeno biti dosegnuto (po tromjesečju i godini);

tko će i koja institucija biti zaduženi za provedbu, mjerenje i izvješćivanje.

Tablica s ključnim etapama, ciljnim vrijednostima i vremenskim okvirom za komponente sa sljedećim informacijama:

Redni broj

Naziv mjere/ulaganja

Ključna etapa ili ciljna vrijednost

Naziv ključne etape/ciljne vrijednosti

Kvalitativni pokazatelji

(ključne etape)

Kvantitativni pokazatelji (ciljne vrijednosti)

Vremenski okvir za postizanje

Opis svake ključne etape i ciljne vrijednosti

Jedinica mjere/ulaganja

Polazna vrijednost

Cilj

Tromjesečje

Godina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

v.   Financiranje i troškovi

Informacije i objašnjenja o procijenjenim ukupnim troškovima komponente i za svaku mjeru i ulaganje, potkrijepljene odgovarajućim obrazloženjem, uključujući:

korištenu metodologiju, temeljne pretpostavke (npr. o jediničnim troškovima, ulaznim troškovima) i obrazloženje tih pretpostavki;

okvirni sveobuhvatni raspored unutar kojeg se očekuje da će ti troškovi nastati;

informacije o nacionalnom doprinosu ukupnim troškovima mjera i ulaganja;

informacije o tome koje je financiranje iz drugih instrumenata Unije predviđeno ili bi se moglo predvidjeti u vezi s istom komponentom;

informacije o predviđenom financiranju iz privatnih izvora i o tome koja je razina financijske poluge ciljana, ako je to relevantno;

obrazloženje vjerodostojnosti i opravdanosti procijenjenih troškova, prema potrebi, uzimajući u obzir nacionalne posebnosti.

vi.   Obrazloženje za subjekte koji ostvaruju korist koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća i ranjivi korisnici usluga prijevoza (ako je to primjenjivo)

Ako se potpora iz Fonda pruža putem javnih ili privatnih subjekata koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ni ranjivi korisnici usluga prijevoza, objašnjenje o tome koje će mjere ili ulaganja ti subjekti provesti i načina na koji će te mjere i ulaganja u konačnici koristiti ranjivim kućanstvima, ranjivim mikropoduzećima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza.

Ako se potpora iz Fonda pruža putem financijskih posrednika, opis mjera koje država članica namjerava donijeti kako bi osigurala da financijski posrednici prenesu cjelokupnu korist na krajnje primatelje.

vii.   Procijenjeni ukupni troškovi komponente

Ispunjavanje tablice o procijenjenom trošku mjera i ulaganja uključenih u komponentu u skladu s predloškom koji je naveden u nastavku):

Redni broj

Povezana mjera (mjera ili ulaganje)

Relevantno razdoblje

Procijenjeni troškovi za koje se traži financiranje iz Fonda

Ukupno zatraženo

Ako je dostupno: podjela po godinama

Od (datum)

Do (datum)

Iznos (u milijunima EUR)

2026.

2027.

2028.

2029.

2030.

2031.

2032.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

viii.   Scenarij u slučaju kasnijeg početka rada sustava trgovanja emisijama

Opis i kvantifikacija potrebnih prilagodbi mjera, ulaganja, ključnih etapa, ciljnih vrijednosti, iznosa nacionalnog doprinosa i svih drugih relevantnih elemenata plana koji proizlaze iz odgode početka rada sustava trgovanja emisijama uspostavljenog na temelju poglavlja IV.a Direktive 2003/87/EZ u skladu s člankom 30.k te direktive.

Zasebna verzija okvira za sažetak, tablice o ključnim etapama, ciljnim vrijednostima i vremenskom okviru te tablica s procijenjenim troškovima.

2.2   KOMPONENTA [3]: izravna potpora dohotku

Informacije o komponenti izravne potpore dohotku:

i.   Opis komponente

Okvir za sažetak:

Okvir za sažetak za komponentu 3. – izravna potpora dohotku

Područje djelovanja: izravna potpora dohotku

Cilj:

Mjere:

Procijenjeni ukupni troškovi: XX EUR, od čega

Troškovi za koje se traži da budu pokriveni u okviru Fonda: XX EUR

Troškovi koji trebaju pokriti nacionalnim doprinosom: XX EUR

ii.   Opis mjera komponente:

Detaljan opis komponente i njezinih posebnih mjera, kao i njihove međusobne povezanosti i sinergije, uključujući:

jasnu i na dokazima utemeljenu analizu postojećih izazova i načina na koji se oni nastoje riješiti te ciljeva potpore;

prirodu, vrstu i obujam potpore;

detaljne informacije o krajnjim primateljima potpore i kriterijima upotrijebljenima za njihovu identifikaciju;

vremenski okvir za smanjenje izravne potpore dohotku u skladu s vremenskim okvirom Fonda, uključujući konkretan datum završetka potpore;

objašnjenje načina na koji će se potporom nastojati riješiti problem rodne neravnopravnosti, ako je to primjenjivo;

opis načina provedbe potpore;

informacije o nacionalnom doprinosu troškovima mjera.

iii.   Ključne etape i ciljne vrijednosti za mjere izravne potpore dohotku

Informacije o svakoj ključnoj etapi i ciljnoj vrijednosti koje će odražavati napredak u provedbi ove komponente, kako slijedi:

zašto je odabrana konkretna ključna etapa ili konkretna ciljna vrijednost;

što se mjeri ključnom etapom ili ciljnom vrijednošću;

kako će se to mjeriti, koja će se metodologija i izvor upotrijebiti te kako će se objektivno provjeriti pravilno postizanje ključne etape ili ciljne vrijednosti;

koja je polazna vrijednost (početna točka) i koja je razina ili konkretna točka koju treba dosegnuti;

do kada će navedeno biti dosegnuto;

tko će i koja institucija biti zaduženi za provedbu, mjerenje i izvješćivanje.

Tablica s ključnim etapama, ciljnim vrijednostima i vremenskim okvirom za mjere privremene izravne potpore dohotku (predložak je naveden u nastavku):

Redni broj

Mjera

Ključna etapa ili ciljna vrijednost

Naziv ključne etape/ciljne vrijednosti

Kvalitativni pokazatelji

(ključne etape)

Kvantitativni pokazatelji (ciljne vrijednosti)

Vremenski okvir za postizanje

Opis svake ključne etape i ciljne vrijednosti

Jedinica mjere

Polazna vrijednost

Cilj

Tromjesečje

Godina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

iv.   Obrazloženje mjera

Obrazloženje potrebe za privremenom izravnom potporom dohotku na temelju kriterija utvrđenih u članku 6. stavku 1. i članku 8. stavku 2.:

kvantitativna procjena i kvalitativno objašnjenje načina na koji će se mjerama iz plana smanjiti energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza te ranjivost kućanstava i korisnika usluga prijevoza zbog povećanja cijena goriva za cestovni promet i grijanje;

obrazloženje predloženog vremenskog okvira za smanjenje privremene izravne potpore dohotku i uvjeta kada se ona više ne primjenjuje;

opis načina na koji su na skupine primatelja privremene izravne potpore dohotku također usmjerene strukturne mjere i ulaganja za njihov djelotvoran izlazak iz energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza te opis načina na koji se privremenom izravnom potporom dohotku nadopunjuju strukturne mjere i ulaganja za potporu ranjivim kućanstvima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza.

v.   Troškovi mjera

Informacije o procijenjenim ukupnim troškovima komponente, potkrijepljene odgovarajućim obrazloženjem, uključujući:

korištenu metodologiju, donesene temeljne pretpostavke i obrazloženje tih pretpostavki;

usporedne podatke o troškovima za stvarne troškove, ako su u prošlosti provedene slične mjere potpore;

informacije o tome koje je financiranje iz drugih instrumenata Unije predviđeno ili bi se moglo predvidjeti u vezi s istom potporom;

odgovarajuće detaljno obrazloženje vjerodostojnosti i opravdanosti procijenjenih troškova, uključujući sve upotrijebljene podatke ili dokaze priložene planu.

vi.   Obrazloženje za subjekte koji ostvaruju korist koji nisu ranjiva kućanstva ni ranjivi korisnici usluga prijevoza (ako je primjenjivo)

Ako se potpora iz Fonda pruža putem javnih ili privatnih subjekata koji nisu ranjiva kućanstva ni ranjivi korisnici usluga prijevoza, objašnjenje o tome koju će vrstu mjera ti subjekti provesti i načina na koji će te mjere u konačnici koristiti ranjivim kućanstvima i ranjivim korisnicima usluga prijevoza.

Ako se potpora iz Fonda pruža putem financijskih posrednika, opis mjera koje država članica namjerava donijeti kako bi osigurala da financijski posrednici prenesu cjelokupnu korist na krajnje primatelje.

vii.   Procijenjeni trošak plana za komponentu privremene izravne potpore dohotku

Ispunjavanje tablice o procijenjenim troškovima potpore uključene u komponentu (predložak je naveden u nastavku):

Redni broj

Vrsta potpore

Relevantno razdoblje

Procijenjeni troškovi za koje se traži financiranje iz Fonda

Ukupno zatraženo

Ako je dostupno: podjela po godinama

Od (datum)

Do (datum)

Iznos (u milijunima EUR)

2026.

2027.

2028.

2029.

2030.

2031.

2032.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

viii.   Scenarij u slučaju kasnijeg početka rada sustava trgovanja emisijama

Opis i kvantifikacija potrebnih prilagodbi mjera, ulaganja, ključnih etapa, ciljnih vrijednosti, iznosa nacionalnog doprinosa i svih drugih relevantnih elemenata plana koji proizlaze iz odgode početka rada sustava trgovanja emisijama uspostavljenog na temelju poglavlja IV.a Direktive 2003/87/EZ u skladu s člankom 30.k te direktive.

Zasebna verzija okvira za sažetak, tablice o ključnim etapama, ciljnim vrijednostima i vremenskom okviru te tablica s procijenjenim troškovima.

2.3   Tehnička pomoć

Opis djelovanja tehničke pomoći koja će biti uključena radi djelotvornog upravljanja mjerama i ulaganjima utvrđenima u planu i njihove provedbe, u skladu s člankom 8. stavkom 3., uključujući:

prirodu, vrstu i opseg djelovanja tehničke pomoći;

procijenjeni trošak djelovanja tehničke pomoći.

2.4   Prijenosi u programe s podijeljenim upravljanjem

Ako se sredstva namjeravaju prenijeti iz Fonda u fondove u okviru podijeljenog upravljanja na temelju članka 11. stavka 2., potrebno je navesti u koje će se programe ta sredstva prenijeti i prema kojem vremenskom okviru te navesti kako bi mjere i ulaganja koje treba provesti u okviru tih programa bili usklađeni s ciljevima iz članka 3., uključujući jesu li obuhvaćeni mjerama i ulaganjima utvrđenima u članku 8.

2.5   Procijenjeni ukupni troškovi plana

Procijenjeni ukupni troškovi plana, uključujući sve iznose stavljene na raspolaganje za dodatnu tehničku potporu na temelju članka 11. stavka 4. ove Uredbe, iznos novčanog doprinosa za potrebe odjeljka „države članice” na temelju relevantnih odredaba Uredbe (EU) 2021/523 i sve iznose stavljene na raspolaganje za dodatnu tehničku pomoć na temelju članka 8. stavka 3. ove Uredbe.

Navođenje nacionalnog doprinosa ukupnim troškovima svojeg plana, uključujući navođenje svih sredstava koja se namjeravaju prenijeti u Fond iz programâ s podijeljenim upravljanjem na temelju članka 11. stavka 1. ove Uredbe i svih sredstava koja se namjeravaju prenijeti iz Fonda u programe s podijeljenim upravljanjem na temelju članka 11. stavka 2. ove Uredbe.

Opis načina na koji su troškovi u skladu s načelom troškovne učinkovitosti i razmjerni očekivanom učinku plana.

Ispunjavanje tablice u kojoj su sažeti troškovi Fonda prema izvoru financiranja (predložak je naveden u nastavku):

Ukupni troškovi socijalnog plana za klimatsku politiku

Polazni scenarij

U slučaju članka 30.k Direktive 2003/87/EZ

PROCIJENJENI UKUPNI TROŠKOVI PLANA,

od čega

XXX EUR

XXX EUR

Pokriveno sredstvima iz Fonda

XXX EUR

XXX EUR

Nacionalni doprinos

XXX EUR

XXX EUR

Prijenosi iz programâ s podijeljenim upravljanjem

XXX EUR

XXX EUR

(Prijenosi u programe s podijeljenim upravljanjem)

-XXX EUR

-XXX EUR

3.   ANALIZA I OPĆI UČINAK

3.1   Definicije

Objašnjenje načina na koji se definicije energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza trebaju primjenjivati na nacionalnoj razini.

3.2   Predviđeni učinak na ranjive skupine

Procjena vjerojatnih učinaka povećanja cijena zbog sustava trgovanja emisijama uspostavljenog na temelju poglavlja IV.a Direktive 2003/87/EZ na kućanstva, a posebno na učestalost energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, i na mikropoduzeća, što posebno uključuje procijenjeni broj i identifikaciju ranjivih kućanstava, ranjivih mikropoduzeća i ranjivih korisnika usluga prijevoza. Te se učinke mora analizirati na odgovarajućoj teritorijalnoj razini kako ju je utvrdila svaka država članica, uz uzimanje u obzir nacionalnih posebnosti i elemenata kao što su pristup javnom prijevozu i osnovnim uslugama te utvrđivanje najpogođenijih područja.

Opis metodologije upotrijebljene u procjenama, pri čemu se mora osigurati da se procjene izračunavaju uz dostatnu razinu regionalne raščlambe.

3.3   Predviđeni učinak planiranih mjera i ulaganja

Procjena predviđenih učinaka mjera i ulaganja planiranih u odjeljku 2. na emisije stakleničkih plinova, energetsko siromaštvo i siromaštvo u pogledu prijevoza, u usporedbi s prethodno opisanom polaznom vrijednošću.

Opis metodologije upotrijebljene u procjenama.

Kvalitativne i kvantitativne tablice učinka plana (predložak je naveden u nastavku):

Komponenta

Opis očekivanih učinaka komponente na:

(ocjena uključuje relevantne kvantitativne pokazatelje)

Energetska učinkovitost

Obnova zgrada

Mobilnost i prijevoz s nultom i niskom stopom emisija

Smanjenje emisija stakleničkih plinova

Smanjenje broja ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza (jedinica: kućanstva)

Ukupni plan

 

 

 

 

 

Sektor zgrada

 

 

 

 

 

Sektor cestovnog prometa

 

 

 

 

 


Komponenta

Kvantifikacija učinka (ako je dostupno)

tj. % razlike od politički neutralne polazne vrijednosti

Kratkoročno (3 godine unaprijed)

Srednjoročno (kraj plana)

Emisije stakleničkih plinova

Energetski siromašna kućanstva

Kućanstva pogođena siromaštvom u pogledu prijevoza

Emisije stakleničkih plinova

Broj energetski siromašnih kućanstava

Kućanstva pogođena siromaštvom u pogledu prijevoza

Ukupni plan

 

 

 

 

 

 

Sektor zgrada

 

 

 

 

 

 

Sektor cestovnog prometa

 

 

 

 

 

 

Kvalitativna i kvantitativna tablica o očekivanom učinku mjera privremene izravne potpore dohotku na smanjenje broja ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza te energetski siromašnih kućanstava i kućanstava pogođenih siromaštvom u pogledu prijevoza (predložak je naveden u nastavku):

Komponenta: izravna potpora dohotku

Smanjenje broja ranjivih kućanstava i ranjivih korisnika usluga prijevoza

Opis očekivanih učinaka

Procjena očekivanih učinaka; jedinica: kućanstva

Smanjenje broja energetski siromašnih kućanstava i kućanstava pogođenih siromaštvom u pogledu prijevoza

Opis očekivanih učinaka

Procjena očekivanih učinaka; jedinica: kućanstva

4.   KOMPLEMENTARNOST, DODATNOST I PROVEDBA PLANA

Ovaj se dio odnosi na cijeli plan. Različiti kriteriji navedeni u nastavku moraju biti opravdani za plan u cjelini.

4.1   Praćenje i provedba plana

Objašnjenje načina na koji država članica namjerava provesti predložene mjere i ulaganja, s naglaskom na aranžmanima i vremenskim okvirom za praćenje i provedbu, uključujući, ako je to relevantno, mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti s člankom 21.

4.2   Usklađenost s drugim inicijativama

Objašnjenje usklađenosti plana s uključenim informacijama i obvezama koje je država članica preuzela u okviru drugih relevantnih planova i fondova te međudjelovanja različitih planova u budućnosti, kako je utvrđeno u članku 6. stavku 3. i članku 16. stavku 3. točki (b) podtočki iii.

4.3   Komplementarnost financiranja

Informacije o postojećem ili planiranom financiranju mjera i ulaganja iz drugih Unijinih, međunarodnih, javnih ili, ako je to relevantno, privatnih izvora koji doprinose mjerama i ulaganjima utvrđenima u planu, uključujući informacije o privremenoj izravnoj potpori dohotku u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (c).

4.4   Dodatnost

Objašnjenje i obrazloženje načina na koji su nove ili postojeće mjere ili ulaganja dodatni i ne zamjenjuju ponavljajuće nacionalne proračunske rashode u skladu s člankom 13. stavkom 2., uključujući takvo objašnjenje i obrazloženje u pogledu mjera i ulaganja uključenih u plan u skladu s člankom 4. stavkom 5.

4.5   Zemljopisne posebnosti

Objašnjenje načina na koji su u planu uzete u obzir zemljopisne posebnosti, kao što su otoci, najudaljenije regije i područja, ruralna ili udaljena područja, manje dostupne periferije, planinska područja ili područja koja zaostaju.

4.6   Sprečavanje korupcije, prijevara i sukoba interesa

Sustav za sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje korupcije, prijevara i sukoba interesa pri korištenju sredstava stavljenih na raspolaganje u okviru Fonda te aranžmani čiji je cilj izbjegavanje dvostrukog financiranja iz Fonda i drugih programa Unije u skladu s člankom 21. i Prilogom III., uključujući sredstva koja se pružaju putem javnih ili privatnih subjekata koji nisu ranjiva kućanstva, ranjiva mikropoduzeća ni ranjivi korisnici usluga prijevoza u skladu s člankom 9.

4.7   Informiranje, komunikacija i vidljivost

Usklađenost s odredbama iz članka 23. koje se odnose na javni pristup podacima, uz navođenje internetske stranice na kojoj će se podaci objaviti, kao i mjera informiranja, komunikacije i vidljivosti.

Opis planirane nacionalne komunikacijske strategije čiji je cilj osiguravanje osviještenosti javnosti o financiranju koje pruža Unija.


16.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 130/52


UREDBA (EU) 2023/956 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. svibnja 2023.

o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

U svojoj Komunikaciji od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”) Komisija je utvrdila novu strategiju rasta. Tom se strategijom Uniju nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem najkasnije do 2050. neće biti neto emisija (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast neće biti povezan s iskorištavanjem resursa. Europskim zelenim planom nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i učinaka povezanih s okolišem. Ta preobrazba istodobno mora biti pravedna i uključiva i nitko ne smije biti zapostavljen. Komisija je u svojoj Komunikaciji od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve, Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” najavila i promicanje odgovarajućih instrumenata i poticaja kako bi se bolje provodilo načelo „onečišćivač plaća” utvrđeno u članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i tako dovršilo postupno ukidanje „besplatnog onečišćavanja” radi postizanja što veće sinergije između dekarbonizacije i cilja nulte stope onečišćenja.

(2)

Pariški sporazum (4), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povećanje prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. U skladu s Klimatskim paktom iz Glasgowa, koji je usvojen 13. ., Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala je i da bi se ograničavanjem povišenja prosječne globalne temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju znatno smanjili rizici i posljedice klimatskih promjena te se obvezala na to da će do kraja 2022. ojačati svoje ciljeve za 2030. kako bi se premostio jaz u razini ambicija.

(3)

Suočavanje s klimatskim i drugim izazovima povezanima s okolišem te ostvarenje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu su europskog zelenog plana. U kontekstu vrlo ozbiljnih učinaka pandemije bolesti COVID-19 za zdravstvenu i gospodarsku dobrobit građana Unije vrijednost europskog zelenog plana samo je porasla.

(4)

Unija se obvezala da će do 2030. smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu Unije za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990., kako je utvrđeno u podnesku UNFCCC-u u ime Europske unije i njezinih država članica o ažuriranju nacionalno utvrđenog doprinosa Europske unije i njezinih država članica.

(5)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) u zakonodavstvo je ugrađen cilj postizanja klimatske neutralnosti u cjelokupnom gospodarstvu najkasnije do 2050. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(6)

U posebnom izvješću Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) iz 2018. o učincima povišenja globalne temperature od 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju i povezanim putanjama globalnih emisija stakleničkih plinova iznosi se čvrsto znanstveno uporište za borbu protiv klimatskih promjena i skreće pozornost na potrebu za jačanjem djelovanja u području klime. U tom se izvješću potvrđuje da je za smanjenje vjerojatnosti ekstremnih vremenskih uvjeta potrebno hitno smanjiti emisije stakleničkih plinova i da je klimatske promjene potrebno ograničiti na povišenje globalne temperature od 1,5 °C. Osim toga, ako se brzo ne aktiviraju načini ublažavanja, u skladu s ograničavanjem globalnog zatopljenja na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, bit će potrebno poduzeti mnogo skuplje i složenije mjere prilagodbe kako bi se izbjegli učinci viših razina globalnog zatopljenja. U doprinosu radne skupine I. Šestom izvješću o procjeni IPCC-a naslovljenom „Climate Change 2021: The Physical Science Basis” (Klimatske promjene 2021.: znanstveni dokazi) podsjeća se da klimatske promjene već utječu na svaku regiju na Zemlji te se predviđa da će u idućim desetljećima doći do povećanja klimatskih promjena u svim regijama. U tom se izvješću ističe da će ograničavanje zatopljenja na razini blizu 1,5 °C ili čak 2 °C biti izvan dosega ako ne dođe do trenutačnog, brzog i opsežnog smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(7)

Unija provodi ambicioznu politiku djelovanja u području klime i uspostavila je regulatorni okvir za postizanje svojeg cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. Zakonodavstvo kojim se taj cilj nastoji ostvariti među ostalim obuhvaća Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije („EU sustav trgovanja emisijama”) i osigurava usklađeno određivanje cijena emisija stakleničkih plinova na razini Unije za energetski intenzivne sektore i podsektore, Uredbu (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kojom se uspostavljaju nacionalni ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. te Uredbu (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (8) kojom se od država članica zahtijeva da emisije stakleničkih plinova proizišle iz korištenja zemljišta kompenziraju uklanjanjem stakleničkih plinova iz atmosfere.

(8)

Unatoč tome što je Unija znatno smanjila svoje domaće emisije stakleničkih plinova, emisije stakleničkih plinova koje su ugrađene u uvoz rastu, čime se podrivaju nastojanja Unije da smanji svoj globalni otisak emisija stakleničkih plinova. Unija ima odgovornost i dalje predvoditi globalno djelovanje u području klime.

(9)

Sve dok znatan broj međunarodnih partnera Unije zauzima politički pristup kojim se ne ostvaruju klimatske ambicije na istoj razini kao u Uniji, postoji rizik od izmještanja emisija ugljika. Do izmještanja emisija ugljika dolazi kad zbog troškova povezanih s klimatskim politikama poduzeća u određenim industrijskim sektorima ili podsektorima premještaju proizvodnju u druge zemlje ili kad se istovjetni proizvodi s nižom razinom emisija stakleničkih plinova zamjenjuju uvezenim proizvodima iz tih zemalja. Takve situacije mogle bi dovesti do povećanja ukupnih globalnih emisija, čime bi se ugrozilo smanjenje emisija stakleničkih plinova koje je hitno potrebno ako svijet namjerava zadržati povećanje prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju i ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. S obzirom na to da Unija povećava svoje klimatske ambicije, taj bi rizik od izmještanja emisija ugljika mogao podrivati učinkovitost politika Unije za smanjenje emisija.

(10)

Inicijativa za mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) dio je zakonodavnog paketa „Spremni za 55 %”. CBAM treba služiti kao ključan element paketa instrumenata Unije kojim će se nositi s rizikom od izmještanja emisija ugljika koji proizlazi iz većih klimatskih ambicija Unije kako bi se u skladu s Pariškim sporazumom ostvario cilj klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. Očekuje se da će CBAM doprinijeti i promicanju dekarbonizacije u trećim zemljama.

(11)

Postojeći mehanizmi za nošenje s rizikom od izmještanja emisija ugljika u sektorima ili podsektorima u kojima takav rizik postoji uključuju prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama i financijske mjere za nadoknadu troškova neizravnih emisija koji proizlaze iz troškova emisija stakleničkih plinova prenesenih u cijene električne energije. Ti su mehanizmi utvrđeni u članku 10.a stavku 6. odnosno u članku 10.b Direktive 2003/87/EZ. Besplatna dodjela emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama na razini najuspješnijih zemalja instrument je politike za određene industrijske sektore kako bi se nosilo s rizikom od izmještanja emisija ugljika. Međutim, u usporedbi s prodajom svih jedinica na dražbi takva besplatna dodjela slabi cjenovni signal koji sustav šalje te stoga takva dodjela utječe na poticaje za ulaganje u daljnje smanjenje emisija stakleničkih plinova.

(12)

U okviru CBAM-a ti se postojeći mehanizmi nastoje zamijeniti drukčijim pristupom riziku od izmještanja emisija ugljika, odnosno osiguravanjem određivanja istovjetne cijene ugljika za uvezene i domaće proizvode. Kako bi se osigurao postupan prelazak s trenutačnog sustava besplatnih emisijskih jedinica na CBAM, trebalo bi postupno uvoditi CBAM i istodobno postupno ukidati besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u sektorima obuhvaćenima CBAM-om. Kombinirana i prijelazna primjena besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama i CBAM-a ni u kojem slučaju ne bi trebala dovesti do povoljnijeg postupanja prema robi iz Unije u odnosu na robu uvezenu u carinsko područje Unije.

(13)

Cijena ugljika raste, a trgovačkim društvima potrebni su dugoročna vidljivost, predvidljivost i pravna sigurnost kako bi donijela odluke o ulaganjima u dekarbonizaciju industrijskih procesa. Stoga bi, kako bi se ojačao pravni okvir za borbu protiv izmještanja emisija ugljika, trebalo zacrtati jasan put za postupno daljnje proširenje područja primjene CBAM-a na proizvode, sektore i podsektore izložene riziku od izmještanja emisija ugljika.

(14)

Iako je cilj CBAM-a spriječiti rizik od izmještanja emisija ugljika, ovom bi se Uredbom istodobno potaknuli proizvođači iz trećih zemalja da upotrebljavaju tehnologije koje su učinkovitije u pogledu emisija stakleničkih plinova kako bi nastajalo manje emisija. Zbog toga se očekuje da će se CBAM-om učinkovito poduprijeti smanjenje emisija stakleničkih plinova u trećim zemljama.

(15)

S obzirom na to da je CBAM instrument za sprečavanje izmještanja emisija ugljika i smanjenje emisija stakleničkih plinova, njime bi trebalo osigurati da uvezeni proizvodi podliježu regulatornom sustavu u kojem se primjenjuju troškovi ugljika istovjetni onima u okviru EU sustava trgovanja emisijama, što bi dovelo do toga da je cijena ugljika istovjetna za uvezene i domaće proizvode. CBAM je klimatska mjera kojom bi se trebalo poduprijeti smanjenje globalnih emisija stakleničkih plinova i spriječiti rizik od izmještanja emisija ugljika uz istodobno osiguravanje usklađenosti s pravom Svjetske trgovinske organizacije.

(16)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na robu uvezenu u carinsko područje Unije iz trećih zemalja, osim ako njezina proizvodnja već podliježe EU sustavu trgovanja emisijama u okviru njegove primjene na treće zemlje ili područja ili sustav određivanja cijene ugljika koji je potpuno povezan s EU sustavom trgovanja emisijama.

(17)

Kako bi se osiguralo da se prelazak na ugljično neutralno gospodarstvo stalno odvija uz ekonomsku i socijalnu koheziju, pri budućoj reviziji ove Uredbe trebalo bi u obzir uzeti posebna svojstva i ograničenja najudaljenijih regija iz članka 349. UFEU-a, kao i otočnih država koje su dio carinskog područja Unije, ne ugrožavajući cjelovitost i dosljednost pravnog poretka Unije, uključujući unutarnje tržište i zajedničke politike.

(18)

Kako bi se spriječio rizik od izmještanja emisija ugljika u odobalnim postrojenjima, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na robu ili proizvode prerađene od te robe koji su dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje, a koji su doneseni na umjetni otok, fiksnu ili plutajuću strukturu ili neku drugu strukturu u epikontinentalnom pojasu ili u isključivom gospodarskom pojasu države članice ako taj epikontinentalni pojas ili isključivi gospodarski pojas graniče s carinskim područjem Unije. Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih uvjeta za primjenu CBAM-a na takvu robu.

(19)

Emisije stakleničkih plinova koje bi trebale podlijegati CBAM-u trebale bi odgovarati emisijama stakleničkih plinova obuhvaćenima Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ, odnosno ugljikovu dioksidu (CO2) te, prema potrebi didušikovu oksidu i perfluorougljicima. CBAM bi se u početku trebao primjenjivati na izravne emisije tih stakleničkih plinova nastale od trenutka proizvodnje robe do uvoza te robe u carinsko područje Unije, odražavajući područje primjene EU sustava trgovanja emisijama kako bi se osigurala koherentnost. CBAM bi se trebao primjenjivati i na neizravne emisije. Te neizravne emisije su emisije koje potječu iz proizvodnje električne energije koja se upotrebljava za proizvodnju robe na koju se primjenjuje ova Uredba. Uključivanjem neizravnih emisija dodatno bi se povećala okolišna učinkovitost CBAM-a i njegova ambicija da doprinese borbi protiv klimatskih promjena. Međutim, neizravne emisije ne bi se trebale u početku uzimati u obzir za robu na koju se primjenjuju financijske mjere u Uniji kojima se nadoknađuju troškovi neizravnih emisija koji proizlaze iz troškova emisija stakleničkih plinova prenesenih u cijene električne energije. Ta je roba navedena u Prilogu II. ovoj Uredbi. Kad je riječ o području primjene CBAM-a trebalo bi na odgovarajući način uzeti u obzir buduće revizije EU sustava trgovanja emisijama iz Direktive 2003/87/EZ, a posebno revizije mjera za nadoknadu neizravnih troškova. Tijekom prijelaznog razdoblja trebalo bi prikupljati podatke u svrhu dodatnog utvrđivanja metodologije za izračun neizravnih emisija. U toj bi se metodologiji trebala u obzir uzeti količina električne energije upotrijebljene za proizvodnju robe navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi, kao i zemlja podrijetla, izvor proizvodnje i faktori emisije povezani s tom električnom energijom. Trebalo bi dodatno utvrditi posebnu metodologiju kako bi se postiglo da se na najprikladniji način spriječi izmještanje emisija ugljika i kako bi se osigurao okolišni integritet CBAM-a.

(20)

EU sustav trgovanja emisijama i CBAM imaju zajednički cilj određivanja cijena emisija stakleničkih plinova ugrađenih u iste sektore i robu na temelju posebnih emisijskih jedinica ili certifikata. Oba su sustava regulatorne prirode i opravdana su zbog potrebe za ograničavanjem emisija stakleničkih plinova, u skladu s obvezujućim okolišnim ciljem na temelju prava Unije utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119 da se do 2030. neto emisije stakleničkih plinova Unije smanje za najmanje 55 % u odnosu na razinu iz 1990. i ciljem da se najkasnije do 2050. postigne i klimatska neutralnost u cjelokupnom gospodarstvu.

(21)

Iako se u okviru EU sustava trgovanja emisijama utvrđuje ukupni broj izdanih emisijskih jedinica (gornja granica) za emisije stakleničkih plinova iz djelatnosti obuhvaćenih njegovim područjem primjene i omogućuje se trgovanje emisijskim jedinicama (sustav određivanja gornjih granica emisija i trgovanja emisijama), u okviru CBAM-a ne bi trebalo uvoditi količinska ograničenja za uvoz kako se ne bi ograničavali trgovinski tokovi. Nadalje, premda se EU sustav trgovanja emisijama primjenjuje na postrojenja u Uniji, CBAM bi se trebao primjenjivati na određenu robu koja se uvozi u carinsko područje Unije.

(22)

Sustav CBAM-a ima određene posebne značajke u usporedbi s EU sustavom trgovanja emisijama, među ostalim značajke u pogledu izračuna cijene CBAM certifikata, mogućnosti trgovanja CBAM certifikatima i njihova razdoblja valjanosti. Te su značajke uvedene zbog potrebe da se očuva djelotvornost CBAM-a kao mjere za sprečavanje izmještanja emisija ugljika tijekom vremena. Njima se osigurava i da upravljanje sustavom CBAM ne dovodi do pretjeranog opterećenja i u smislu obveza koje se određuju operatorima i u pogledu administrativnih resursa, uz istodobno očuvanje razine fleksibilnosti dostupne operatorima istovjetne onoj u EU sustavu trgovanja emisijama. Osiguravanje takve ravnoteže posebno je važno za dotična mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(23)

Kako bi se očuvala njegova djelotvornost kao mjere za sprečavanje izmještanja emisija ugljika, CBAM treba vjerno odražavati cijenu iz EU sustava trgovanja emisijama. Iako se na tržištu EU sustava trgovanja emisijama cijena emisijskih jedinica stavljenih na tržište određuje na dražbama, cijena CBAM certifikata trebala bi objektivno odražavati cijenu s takvih dražbi na temelju prosječnih vrijednosti koje se izračunavaju svakog tjedna. Takve prosječne tjedne cijene vjerno odražavaju fluktuacije cijena u EU sustavu trgovanja emisijama i razumno omogućuju da uvoznici ostvare korist od promjena cijena u tom sustavu, a istodobno osiguravaju i da upravna tijela mogu i dalje jednostavno upravljati sustavom.

(24)

U okviru EU sustava trgovanja emisijama na temelju gornje granice određuje se ponuda emisijskih jedinica i pruža se sigurnost kad je riječ o maksimalnoj razini emisija stakleničkih plinova. Cijena ugljika ovisi o ravnoteži te ponude i potražnje na tržištu. Za cjenovni poticaj nužno je pomanjkanje. Ovom se Uredbom ne namjerava uvesti gornja granica broja CBAM certifikata dostupnih uvoznicima; kad bi uvoznici mogli prenositi te certifikate i njima trgovati, ta bi mogućnost mogla dovesti do situacija u kojima cijena CBAM certifikata više ne bi odražavala kretanje cijene u EU sustavu trgovanja emisijama. Zbog takve situacije oslabio bi poticaj za dekarbonizaciju, što bi pogodovalo izmještanju emisija ugljika i naškodilo općem klimatskom cilju CBAM-a. Mogla bi se pojaviti i razlika u cijenama za operatore iz različitih zemalja. Ograničenja mogućnosti za trgovanje CBAM certifikatima i njihov prijenos stoga su opravdani zbog potrebe da se izbjegne podrivanje djelotvornosti i klimatskog cilja CBAM-a te da se osigura nepristrano postupanje prema operatorima iz različitih zemalja. Međutim, kako bi se zadržala mogućnost uvoznika da optimiziraju svoje troškove, ovom bi se Uredbom trebao predvidjeti sustav u kojem nadležna tijela mogu od uvoznika ponovno kupiti određenu količinu viška certifikata. Takva količina trebala bi se utvrditi na razini koja uvoznicima razumno omogućuje da u razdoblju valjanosti certifikatâ optimiziraju troškove i istodobno zadrže ukupni učinak prijenosa cijene, čime se održava okolišni cilj CBAM-a.

(25)

S obzirom na to da bi se CBAM primjenjivao na uvoz robe u carinsko područje Unije, a ne na postrojenja, u okviru CBAM-a trebale bi se primjenjivati i određene prilagodbe i pojednostavljenja. Jedno takvo pojednostavljenje trebalo bi biti uvođenje jednostavnog i pristupačnog sustava deklaracija u okviru kojeg bi uvoznici prijavljivali ukupne verificirane emisije stakleničkih plinova ugrađene u robu uvezenu određene kalendarske godine. Trebalo bi primijeniti i drukčiji vremenski okvir u odnosu na ciklus ispunjenja obveza za EU sustav trgovanja emisijama kako bi se izbjegla moguća uska grla koja bi mogla proizići iz obveza akreditiranih verifikatora u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2003/87/EZ.

(26)

Države članice trebale bi, za povrede ove Uredbe, izricati sankcije i osigurati da se te sankcije izvršavaju. Konkretnije, iznos sankcije za nepredaju CBAM certifikata za ovlaštenog CBAM deklaranta trebao bi biti jednak iznosu u skladu s člankom 16. stavcima 3. i 4. Direktive 2003/87/EZ. Međutim, ako je robu u Uniju unijela osoba koja nije ovlašteni CBAM deklarant, bez poštovanja obveza na temelju ove Uredbe, iznos tih sankcija trebao bi biti veći kako bi bio učinkovit, proporcionalan i odvraćajući, uzimajući u obzir i činjenicu da ta osoba nije obvezna predati CBAM certifikate. Izricanjem sankcija na temelju ove Uredbe ne dovode se u pitanje sankcije koje se na temelju prava Unije ili nacionalnog prava mogu izreći za povrede drugih relevantnih obveza, posebno onih koje se odnose na carinske propise.

(27)

Iako se EU sustav trgovanja emisijama primjenjuje na određene procese proizvodnje i djelatnosti, CBAM bi trebao biti usmjeren na odgovarajući uvoz robe. Za to je potrebno jasno identificirati uvezenu robu njezinim razvrstavanjem u kombiniranu nomenklaturu (KN) utvrđenu u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (9) i povezati je s ugrađenim emisijama.

(28)

Roba ili prerađeni proizvodi obuhvaćeni CBAM-om trebali bi odražavati djelatnosti obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama jer se taj sustav temelji na kvantitativnim i kvalitativnim kriterijima povezanima s okolišnim ciljem Direktive 2003/87/EZ te je najopsežniji sustav za regulaciju emisija stakleničkih plinova u Uniji.

(29)

Utvrđivanje područja primjene CBAM-a tako da odražava djelatnosti obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama doprinijelo bi i tome da se prema uvezenim proizvodima ne postupa nepovoljnije u odnosu na slične proizvode domaćeg podrijetla.

(30)

Iako je krajnji cilj CBAM-a obuhvatiti širok opseg proizvoda, bilo bi razborito započeti s odabranim brojem sektora s relativno homogenom robom gdje postoji rizik od izmještanja emisija ugljika. Sektori Unije za koje se smatra da su izloženi riziku od izmještanja emisija ugljika navedeni su u Delegiranoj odluci Komisije (EU) 2019/708 (10).

(31)

Robu, na koju bi se ova Uredba trebala primjenjivati, trebalo bi odabrati nakon pažljive analize njezine važnosti u smislu kumuliranih emisija stakleničkih plinova i rizika od izmještanja emisija ugljika u odgovarajućim sektorima EU sustava trgovanja emisijama, a istodobno bi trebalo ograničiti složenost i administrativno opterećenje za dotične operatore. Osobito bi pri odabiru trebalo uzeti u obzir osnovne materijale i osnovne proizvode obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama kako bi se osiguralo da emisije ugrađene u proizvode s visokim emisijama koji su uvezeni u Uniju podliježu cijeni ugljika koja je istovjetna onoj koja se primjenjuje na proizvode iz Unije te kako bi se ublažio rizik od izmještanja emisija ugljika. Relevantni kriteriji za suženje odabira trebali bi biti sljedeći: prvo, važnost sektora u smislu emisija, odnosno je li sektor jedan od najvećih ukupnih izvora emisija stakleničkih plinova; drugo, izloženost sektora znatnom riziku od izmještanja emisija ugljika, kako je definiran u skladu s Direktivom 2003/87/EZ; i treće, potreba za uravnoteženjem širokog opsega proizvoda u smislu emisija stakleničkih plinova te ograničavanja složenosti i administrativnog opterećenja.

(32)

Primjena prvog kriterija omogućila bi navođenje sljedećih industrijskih sektora u smislu kumuliranih emisija: željezo i čelik, rafinerije, cement, aluminij, organske osnovne kemikalije, vodik i gnojiva.

(33)

Zbog svojih posebnih značajki određeni sektori navedeni u Delegiranoj odluci (EU) 2019/708 ipak se u ovoj fazi ne bi trebali razmatrati u ovoj Uredbi.

(34)

Osobito organske kemikalije ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe zbog tehničkih ograničenja koja u trenutku donošenja ove Uredbe onemogućuju jasno definiranje ugrađenih emisija takve uvezene robe. Referentna vrijednost primjenjiva na tu robu u okviru EU sustava trgovanja emisijama osnovni je parametar, na temelju kojeg nije moguće nedvosmisleno dodijeliti emisije ugrađene u pojedinačnu uvezenu robu. Za usmjereniju dodjelu organskim kemikalijama potrebno je više podataka i analiza.

(35)

Slična se tehnička ograničenja primjenjuju na rafinerijske proizvode za koje pojedinačnim izlaznim proizvodima nije moguće nedvosmisleno dodijeliti emisije stakleničkih plinova. Međutim, relevantna referentna vrijednost u EU sustavu trgovanja emisijama ne odnosi se izravno na određene proizvode, kao što su benzin, dizel ili kerozin, nego na sve rafinerijske proizvode.

(36)

Proizvode od aluminija trebalo bi uključiti u CBAM jer su izrazito izloženi izmještanju emisija ugljika. Povrh toga, u više industrijskih primjena oni izravno konkuriraju proizvodima od čelika zbog značajki koje su vrlo slične značajkama proizvoda od čelika.

(37)

U trenutku donošenja ove Uredbe uvoz vodika u Uniju relativno je nizak. Međutim, očekuje se da će se ta situacija znatno promijeniti u idućim godinama jer se u paketu Unije „Spremni za 55 %” promiče upotreba vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora. Kad je riječ o dekarbonizaciji industrije u cjelini, povećat će se potražnja za vodikom proizvedenim iz obnovljivih izvora, što će dovesti do neintegriranih procesa proizvodnje u proizvodima na kraju proizvodnog lanca u kojima je vodik prekursor. Uvrštavanje vodika u područje primjene CBAM-a primjereno je sredstvo za daljnje poticanje dekarbonizacije vodika.

(38)

Slično tome, u područje primjene CBAM-a trebalo bi uključiti određene proizvode unatoč niskoj razini ugrađenih emisija koje nastaju tijekom njihova procesa proizvodnje jer bi se njihovim izuzimanjem povećala vjerojatnost izbjegavanja uključenja čeličnih proizvoda u CBAM promjenom strukture trgovine prema proizvodima na kraju proizvodnog lanca.

(39)

S druge strane, ova se Uredba u početku ne bi trebala primjenjivati na određene proizvode čija proizvodnja ne podrazumijeva visoke razine emisija, kao što su željezna lomljevina, neke feroslitine i određena gnojiva.

(40)

U područje primjene ove Uredbe trebalo bi uključiti uvoz električne energije jer je taj sektor odgovoran za 30 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Uniji. Veće klimatske ambicije Unije dovele bi do povećanja razlike u troškovima ugljika pri proizvodnji električne energije u Uniji i trećim zemljama. Tom razlikom u kombinaciji s napretkom u povezivanju elektroenergetske mreže Unije s elektroenergetskom mrežom njezinih susjeda povećao bi se rizik od izmještanja emisija ugljika zbog povećanog uvoza električne energije, čiji se znatan dio proizvodi u elektranama na ugljen.

(41)

Kako bi se izbjeglo prekomjerno administrativno opterećenje nadležnih nacionalnih uprava i uvoznika, primjereno je utvrditi ograničen broj slučajeva u kojima se obveze iz ove Uredbe ne bi trebale primjenjivati. Međutim, tom de minimis odredbom ne dovodi se u pitanje kontinuirana primjena odredbi na temelju prava Unije ili nacionalnog prava koje su potrebne kako bi se osiguralo poštovanje obveza iz ove Uredbe, a posebno carinskog zakonodavstva, uključujući sprečavanje prijevara.

(42)

S obzirom na to da uvoznici robe obuhvaćene ovom Uredbom u trenutku uvoza ne bi trebali biti dužni ispuniti svoje obveze iz ove Uredbe, trebalo bi primijeniti posebne administrativne mjere kako bi se osiguralo da se te obveze ispune kasnije. Stoga bi uvoznici trebali imati pravo na uvoz robe koja podliježe ovoj Uredbi tek nakon što im nadležna tijela izdaju ovlaštenje.

(43)

Carinska tijela ne bi trebala dopustiti uvoz robe bilo kojoj drugoj osobi osim ovlaštenom CBAM deklarantu. U skladu s člancima 46. i 48. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) carinska tijela imaju pravo provoditi provjere robe, među ostalim u pogledu identifikacije ovlaštenog CBAM deklaranta, osmeroznamenkaste oznake KN, količine i zemlje podrijetla uvezene robe, datuma deklaracije te carinskog postupka. Komisija bi trebala uvrstiti rizike povezane s CBAM-om u uspostavu zajedničkih kriterija i standarda za rizike na temelju članka 50. Uredbe (EU) br. 952/2013.

(44)

Tijekom prijelaznog razdoblja carinska tijela trebala bi obavješćivati carinske deklarante o obvezi prijavljivanja informacija kako bi se doprinijelo prikupljanju informacija te osviještenosti o potrebi da se zatraži status ovlaštenog CBAM deklaranta kad je to primjenjivo. Carinska tijela trebala bi takve informacije priopćiti na odgovarajući način kako bi se osiguralo da su carinski deklaranti svjesni te obveze.

(45)

CBAM bi se trebao temeljiti na sustavu deklaracija u kojem bi ovlašteni CBAM deklarant, koji bi mogao zastupati više uvoznika, svake godine podnio deklaraciju ugrađenih emisija u robi uvezenoj u carinsko područje Unije i predao onoliko CBAM certifikata koliko odgovara tim deklariranim emisijama. Prvu CBAM deklaraciju za kalendarsku godinu 2026. trebalo bi podnijeti do 31. svibnja 2027.

(46)

Ovlaštenom CBAM deklarantu trebalo bi omogućiti da zatraži smanjenje broja CBAM certifikata koje treba predati u skladu s cijenom ugljika koja je već stvarno plaćena u zemlji podrijetla za deklarirane ugrađene emisije.

(47)

Deklarirane ugrađene emisije trebala bi verificirati osoba koju je akreditiralo nacionalno akreditacijsko tijelo imenovano u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2067 (13).

(48)

U okviru CBAM-a trebalo bi omogućiti operatorima proizvodnih postrojenja u trećim zemljama da se registriraju u CBAM registru i da svoje verificirane ugrađene emisije iz proizvodnje robe stave na raspolaganje ovlaštenim CBAM deklarantima. Operatoru bi trebalo omogućiti da prema njegovoj odluci njegovo ime i prezime, adresa i informacije za kontakt u CBAM registru ne budu dostupni javnosti.

(49)

CBAM certifikati razlikovali bi se od emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama čija su ključna značajka dnevne dražbe. Zbog potrebe za određivanjem jasne cijene CBAM certifikata svakodnevno objavljivanje dovelo bi do prekomjernog opterećenja i zabune među operatorima jer postoji rizik da će dnevne cijene nakon objave postati zastarjele. Stoga bi tjedno objavljivanje cijena CBAM-a točnije odražavalo kretanje cijena emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama koje su stavljene na tržište i na taj bi se način nastojao ostvariti isti klimatski cilj. Stoga bi izračun cijene CBAM certifikata trebalo utvrditi na temelju vremenskog okvira, odnosno jednom tjedno, duljeg od onog utvrđenog EU sustavom trgovanja emisijama, odnosno jednom dnevno. Komisija bi trebala biti zadužena za izračun i objavu te prosječne cijene.

(50)

Kako bi se ovlaštenim CBAM deklarantima omogućilo da budu fleksibilni pri ispunjavanju obveza iz ove Uredbe i iskoriste fluktuacije cijena emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama, CBAM certifikati trebali bi biti valjani ograničeno razdoblje od datuma njihove kupnje. Ovlaštenom CBAM deklarantu trebalo bi biti dopušteno da suvišni dio kupljenih certifikata preproda. Kako bi predao CBAM certifikate, ovlašteni CBAM deklarant trebao bi tijekom godine prikupiti potreban broj certifikata koji odgovara pragovima postavljenima na kraju svakog tromjesečja.

(51)

Zbog fizičkih svojstava električne energije kao proizvoda opravdan je nešto drukčiji oblik CBAM-a nego kod druge robe. Zadane vrijednosti trebalo bi upotrebljavati pod jasno utvrđenim uvjetima, a ovlašteni CBAM deklaranti trebali bi moći zatražiti da se njihove obveze iz ove Uredbe izračunaju na temelju stvarnih emisija. Trgovina električnom energijom razlikuje se od trgovine drugom robom, posebno zato što se odvija u međupovezanim elektroenergetskim mrežama, na burzama električne energije i uz primjenu posebnih oblika trgovanja. Tržišno povezivanje strogo je reguliran oblik trgovine električnom energijom koji omogućuje agregiranje prodajnih i kupovnih ponuda u cijeloj Uniji.

(52)

Kako bi se spriječio rizik od izbjegavanja mjera i poboljšala sljedivost stvarnih emisija CO2 iz uvoza električne energije i njihove primjene u robi, izračun stvarnih emisija trebao bi biti dopušten isključivo pod određenim strogim uvjetima. Posebno bi trebalo dokazati da postoji jamčena nominacija dodijeljenog interkonekcijskog kapaciteta i da postoji izravan ugovorni odnos kupca i proizvođača obnovljive električne energije ili kupca i proizvođača električne energije čija je vrijednost emisija niža od zadane.

(53)

Kako bi se smanjio rizik od izmještanja emisija ugljika, Komisija bi trebala poduzeti mjere kako bi odgovorila na prakse izbjegavanja mjera. Komisija bi trebala evaluirati rizik od takvog izbjegavanja u svim sektorima na koje se primjenjuje ova Uredba.

(54)

Ugovorne stranke Ugovora o osnivanju Energetske zajednice sklopljenog Odlukom Vijeća 2006/500/EZ (14) te stranke sporazumâ o pridruživanju, uključujući detaljna i sveobuhvatna područja slobodne trgovine, predane su provedbi postupaka dekarbonizacije koji bi s vremenom trebali dovesti do donošenja mehanizama za određivanje cijene ugljika koji su slični ili istovjetni EU sustavu trgovanja emisijama ili do njihova sudjelovanja u EU sustavu trgovanja emisijama.

(55)

Integracija trećih zemalja u Unijino tržište električne energije važan je faktor za te zemlje da ubrzaju svoj prelazak na energetske sustave s visokim udjelom energije iz obnovljivih izvora. Zahvaljujući tržišnom povezivanju tržištâ električne energije, kako je utvrđeno u Uredbi Komisije (EU) 2015/1222 (15), treće zemlje mogu bolje integrirati električnu energiju iz obnovljivih izvora u tržište električne energije, učinkovito razmjenjivati takvu električnu energiju unutar šireg područja i pritom održavati ravnotežu ponude i potražnje na širem tržištu Unije te smanjiti intenzitet emisija CO2 u okviru svoje proizvodnje električne energije. Integracija trećih zemalja u Unijino tržište električne energije istodobno doprinosi sigurnosti opskrbe električnom energijom u tim zemljama i susjednim državama članicama.

(56)

Nakon što se u okviru tržišnog povezivanja tržišta električnom energijom trećih zemalja usko integriraju u Unijino tržište električne energije, trebalo bi pronaći tehnička rješenja za osiguranje primjene CBAM-a na električnu energiju koja se iz tih zemalja izvozi u carinsko područje Unije. Ako nije moguće pronaći tehnička rješenja, treće zemlje čija su tržišta povezana s tržištem Unije trebale bi do 2030. imati pravo na vremenski ograničeno izuzeće od CBAM-a isključivo u pogledu izvoza električne energije i ako ispunjavaju određene uvjete. Te treće zemlje trebale bi, međutim, izraditi plan djelovanja i obvezati se na provedbu mehanizma za određivanje cijene ugljika kojim se predviđa cijena istovjetna onoj u EU sustavu trgovanja emisijama te bi se trebale obvezati na postizanje ugljične neutralnosti najkasnije do 2050., kao i na usklađivanje sa zakonodavstvom Unije u području okoliša, klime, tržišnog natjecanja i energije. Takvo bi izuzeće trebalo povući u bilo kojem trenutku ako postoje razlozi za sumnju da predmetna zemlja ne ispunjava svoje obveze ili do 2030. nije donijela sustav trgovanja emisijama istovjetan EU sustavu trgovanja emisijama.

(57)

Prijelazne odredbe trebale bi se primjenjivati tijekom ograničenog razdoblja. U tu bi svrhu, a kako bi se olakšalo njegovo neometano uvođenje i time smanjio rizik od remećenja trgovine, CBAM trebalo primjenjivati bez financijske prilagodbe. Uvoznici bi svaka tri mjeseca trebali izvješćivati o ugrađenim emisijama u robi uvezenoj tijekom prethodnog tromjesečja određene kalendarske godine i pritom navesti izravne i neizravne emisije te cijenu ugljika stvarno plaćenu u inozemstvu. Zadnje CBAM izvješće, koje je izvješće koje treba podnijeti za posljednje tromjesečje 2025., trebalo bi podnijeti do 31. siječnja 2026.

(58)

Kako bi se olakšalo i osiguralo pravilno funkcioniranje CBAM-a, Komisija bi trebala poduprijeti nadležna tijela pri izvršavanju njihovih funkcija i dužnosti na temelju ove Uredbe. Komisija bi trebala koordinirati, izdavati smjernice i podupirati razmjenu najboljih praksi.

(59)

Kako bi se ova Uredba primjenjivala na troškovno učinkovit način, Komisija bi trebala upravljati CBAM registrom koji sadržava podatke o ovlaštenim CBAM deklarantima, operatorima i postrojenjima u trećim zemljama.

(60)

Trebalo bi uspostaviti zajedničku središnju platformu za prodaju i ponovnu kupnju CBAM certifikata. Radi nadzora transakcija na zajedničkoj središnjoj platformi Komisija bi trebala olakšati razmjenu informacija i suradnju među nadležnim tijelima kao i između tih tijela i Komisije. Nadalje, trebalo bi uspostaviti brz protok informacija između zajedničke središnje platforme i CBAM registra.

(61)

Kako bi se doprinijelo učinkovitoj primjeni ove Uredbe, Komisija bi trebala provoditi provjere koje se temelje na procjeni rizika i u skladu s time preispitati sadržaj CBAM deklaracija.

(62)

Kako bi se dodatno omogućila ujednačena primjena ove Uredbe, Komisija bi, kao preliminarni doprinos, nadležnim tijelima trebala staviti na raspolaganje vlastite izračune u pogledu CBAM certifikata koje treba predati, na temelju svojeg preispitivanja CBAM deklaracija. Takav preliminarni doprinos trebalo bi dostaviti samo u indikativne svrhe i ne dovodeći u pitanje konačni izračun koji treba utvrditi nadležno tijelo. Osobito ne bi trebalo biti moguće pravo na žalbu ili drugu korektivnu mjeru protiv takvog preliminarnog doprinosa Komisije.

(63)

Države članice trebale bi za potrebe provedbe također moći provoditi preispitivanja pojedinačnih CBAM deklaracija. Zaključke preispitivanja pojedinačnih CBAM deklaracija trebalo bi podijeliti s Komisijom. Ti bi zaključci trebali biti dostupni i drugim nadležnim tijelima putem CBAM registra.

(64)

Države članice trebale bi biti odgovorne za pravilno utvrđivanje i prikupljanje prihoda koji proizlaze iz primjene ove Uredbe.

(65)

Komisija bi trebala redovito evaluirati primjenu ove Uredbe i o tome izvješćivati Europski parlament i Vijeće. U tim izvješćima posebno bi se trebala usredotočiti na mogućnosti za poboljšanje djelovanja u području klime kako bi se najkasnije do 2050. ostvario cilj klimatske neutralnosti Unije. Komisija bi u okviru tog izvješćivanja trebala prikupiti potrebne informacije s ciljem daljnjeg proširenja područja primjene ove Uredbe na ugrađene neizravne emisije u robi navedenoj u Prilogu II. što je prije moguće te na drugu robu i usluge koje bi mogle biti izložene riziku od izmještanja emisija ugljika, kao što su proizvodi na kraju proizvodnog lanca, te s ciljem osmišljavanja metoda za izračun ugrađenih emisija na temelju metoda za mjerenje ekološkog otiska, kako je utvrđeno u Preporuci Komisije 2013/179/EU (16). Ta bi izvješća trebala sadržavati i procjenu učinka CBAM-a na izmještanje emisija ugljika, među ostalim u odnosu na izvoz, te njegova gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog učinka u cijeloj Uniji, uzimajući u obzir također posebna svojstva i ograničenja najudaljenijih regija iz članka 349. UFEU-a i otočnih država koje su dio carinskog područja Unije.

(66)

Komisija bi trebala pratiti prakse izbjegavanja mjera iz ove Uredbe i reagirati na njih, uključujući slučajeve u kojima bi operatori mogli neznatno izmijeniti svoju robu bez mijenjanja njezinih bitnih značajki ili umjetno razdvojiti pošiljke kako bi izbjegli obveze na temelju ove Uredbe. Trebalo bi pratiti i situacije u kojima je roba poslana u treću zemlju ili regiju prije njezina uvoza na tržište Unije, s ciljem izbjegavanja obveza na temelju ove Uredbe, ili one u kojima operatori iz trećih zemalja izvoze svoje proizvode s manjim emisijama stakleničkih plinova u Uniju i zadržavaju svoje proizvode s višim emisijama stakleničkih plinova za druga tržišta, ili reorganizaciju obrazaca i kanala prodaje i proizvodnje od strane izvoznika ili proizvođača ili bilo koje druge vrste dvojne proizvodnje i dvostruke prodajne prakse, radi izbjegavanja obveza na temelju ove Uredbe.

(67)

Uz potpuno poštovanje načela iz ove Uredbe, cilj rada na proširenju područja primjene ove Uredbe trebao bi biti da se do 2030. uključe svi sektori obuhvaćeni Direktivom 2003/87/EZ. Stoga bi pri preispitivanju i evaluaciji primjene ove Uredbe Komisija trebala zadržati upućivanje na taj vremenski okvir i prednost dati uključivanju, u područje primjene ove Uredbe, emisija stakleničkih plinova ugrađenih u robu koja je najviše izložena izmještanju emisija ugljika i s najvećim emisijama ugljika te u proizvode na kraju proizvodnog lanca koji sadržavaju znatan udio barem jedne robe obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Ako Komisija ne podnese zakonodavni prijedlog za takvo proširenje područja primjene ove Uredbe do 2030., trebala bi obavijestiti Europski parlament i Vijeće o razlozima i poduzeti potrebne korake za postizanje cilja uključivanja, što je prije moguće, svih sektora obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ.

(68)

Komisija bi također trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Uredbe dvije godine od kraja prijelaznog razdoblja i svake dvije godine nakon toga. Rokovi za podnošenje izvješća trebali bi biti u skladu s rokovima za funkcioniranje tržišta ugljika u skladu s člankom 10. stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ. Ta bi izvješća trebala sadržavati procjenu učinaka CBAM-a.

(69)

Kako bi se omogućio brz i učinkovit odgovor na nepredvidive, izvanredne i neizazvane okolnosti koje imaju razorne posljedice za gospodarsku i industrijsku infrastrukturu jedne treće zemlje ili više njih koje podliježu CBAM-u, Komisija bi prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti zakonodavni prijedlog o izmjeni ove Uredbe. Takvim zakonodavnim prijedlogom trebale bi se utvrditi mjere koje su najprikladnije s obzirom na okolnosti s kojima se treća zemlja ili treće zemlje suočavaju, uz istodobno očuvanje ciljeva ove Uredbe. Te bi mjere trebale biti vremenski ograničene.

(70)

Trebalo bi nastaviti dijalog s trećim zemljama te bi trebao postojati prostor za suradnju i rješenja koji bi mogli poslužiti kao temelj za konkretne odluke o pojedinostima CBAM-a koje će se donijeti tijekom njegove provedbe, posebno u prijelaznom razdoblju.

(71)

Komisija bi trebala nastojati nepristrano i u skladu s međunarodnim obvezama Unije surađivati s trećim zemljama na čiju trgovinu u Uniji utječe ova Uredba, kako bi istražila mogućnost za dijalog i suradnju u provedbi posebnih elemenata CBAM-a. Komisija bi trebala istražiti i mogućnost sklapanja sporazuma kojima se uzima u obzir mehanizam određivanja cijene ugljika trećih zemalja. Unija bi u te svrhe trebala pružiti tehničku pomoć zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama kako su ih utvrdili Ujedinjeni narodi.

(72)

Za uspostavu CBAM-a potrebno je razviti bilateralnu, multilateralnu i međunarodnu suradnju s trećim zemljama. U tu svrhu trebalo bi osnovati forum zemalja koje raspolažu instrumentima za određivanje cijena ugljika ili drugim usporedivim instrumentima („klimatski klub”) kako bi se promicala provedba ambicioznih klimatskih politika u svim zemljama i otvorio put globalnom okviru za određivanje cijena ugljika. Klimatski klub trebao bi biti otvoren, dobrovoljan, neisključiv i usmjeren posebno na postizanje visokih ciljeva u području klime u skladu s Pariškim sporazumom. Klimatski klub mogao bi funkcionirati pod pokroviteljstvom multilateralne međunarodne organizacije i trebao bi omogućiti usporedbu i, prema potrebi, koordinaciju relevantnih mjera koje utječu na smanjenje emisija. Klimatski klub trebao bi podupirati i usporedivost relevantnih klimatskih mjera osiguravanjem kvalitete praćenja, izvješćivanja i provjere u području klime među svojim članovima te osiguravanjem sredstava za angažman i transparentnost između Unije i njezinih trgovinskih partnera.

(73)

Kako bi se dodatno poduprlo postizanje ciljeva Pariškog sporazuma u trećim zemljama, poželjno je da Unija nastavi pružati financijsku potporu iz proračuna Unije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima u najmanje razvijenim zemljama, među ostalim u njihovim naporima usmjerenima na dekarbonizaciju i transformaciju njihovih proizvodnih industrija. Ta potpora Unije također bi trebala doprinijeti olakšavanju prilagodbe dotičnih industrija novim regulatornim zahtjevima koji proizlaze iz ove Uredbe.

(74)

S obzirom na to da se CBAM-om nastoji potaknuti čišća proizvodnja, Unija je predana suradnji s trećim zemljama s niskim i srednjim dohotkom te pružanju potpore tim zemljama kako bi se njihova proizvodna industrija dekarbonizirala u okviru vanjske dimenzije europskog zelenog plana i u skladu s Pariškim sporazumom. Unija bi trebala nastaviti podupirati te zemlje u okviru proračuna Unije, posebno najslabije razvijene zemlje, kako bi doprinijela osiguravanju njihove prilagodbe obvezama na temelju ove Uredbe. Unija bi također trebala nastaviti podupirati ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima u tim zemljama, među ostalim u njihovim naporima usmjerenima na dekarbonizaciju i transformaciju njihovih proizvodnih industrija, unutar gornje granice višegodišnjeg financijskog okvira i financijske potpore koju Unija pruža za međunarodno financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Unija radi na uvođenju novih vlastitih sredstava koja se temelje na prihodima od prodaje CBAM certifikata.

(75)

Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje uredbe (EU) 2016/679 (17) i (EU) 2018/1725 (18) Europskog parlamenta i Vijeća.

(76)

Radi učinkovitosti Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 (19) trebala bi se primjenjivati mutatis mutandis na ovu Uredbu.

(77)

Kako bi dopunila ili izmijenila određene elemente ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s:

dopunom ove Uredbe utvrđivanjem zahtjeva i postupaka za treće zemlje ili područja koji su uklonjeni s popisa u točki 2. Priloga III. kako bi se osigurala primjena ove Uredbe na te zemlje ili područja u pogledu električne energije;

izmjenom popisa trećih zemalja i područja navedenih u točki 1. ili 2. Priloga III. dodavanjem tih zemalja ili područja na taj popis kako bi se iz CBAM-a isključile one treće zemlje ili područja koji su u potpunosti integrirani u EU sustav trgovanja emisijama u slučaju budućih sporazuma, ili su s njim povezani, ili uklanjanjem trećih zemalja ili područja s tog popisa, čime se na njih primjenjuje CBAM, pri čemu ne naplaćuju stvarnu cijenu u okviru EU sustava trgovanja emisijama za robu izvezenu u Uniju;

dopunom ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta za dodjelu akreditacije verifikatorima, kontrolu i nadzor akreditiranih verifikatora, povlačenje akreditacije te uzajamno priznavanje i istorazinsku evaluaciju akreditacijskih tijela;

dopunom ove Uredbe dodatnim utvrđivanjem vremenskog okvira, upravljanja i drugih aspekata prodaje i ponovne kupnje CBAM certifikata; i

izmjenom popisa robe u Prilogu I. dodavanjem, u određenim okolnostima, robe koja je neznatno izmijenjena kako bi se ojačale mjere kojima se odgovara na prakse izbjegavanja mjera.

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (20). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(78)

Ta savjetovanja trebala bi se provoditi na transparentan način i mogu uključivati prethodna savjetovanja s dionicima, kao što su nadležna tijela, industrija (uključujući MSP-ove), socijalni partneri kao što su sindikati, organizacije civilnog društva i organizacije za zaštitu okoliša.

(79)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(80)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije. Stoga bi se CBAM trebao oslanjati na odgovarajuće i učinkovite mehanizme za izbjegavanje gubitaka prihoda.

(81)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest sprečavanje rizika od izmještanja emisija ugljika, a time i smanjenje globalnih emisija ugljika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(82)

Kako bi se omogućilo pravodobno donošenje delegiranih i provedbenih akata na temelju ove Uredbe, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM) namijenjen rješavanju pitanja emisija stakleničkih plinova ugrađenih u robu navedenu u Prilogu I. pri njezinu uvozu u carinsko područje Unije kako bi se spriječio rizik od izmještanja emisija ugljika i time smanjile globalne emisije ugljika te poduprli ciljevi Pariškog sporazuma, između ostalog i stvaranjem poticaja za smanjenje emisija operatora u trećim zemljama.

2.   CBAM-om se dopunjuje sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije uspostavljen Direktivom 2003/87/EZ („EU sustav trgovanja emisijama”) primjenom istovjetnog skupa pravila na uvoz robe iz članka 2. ove Uredbe u carinsko područje Unije.

3.   CBAM treba zamijeniti mehanizme za sprečavanje rizika od izmještanja emisija ugljika uspostavljene na temelju Direktive 2003/87/EZ odražavanjem mjere u kojoj se emisijske jedinice u okviru EU sustava trgovanja emisijama besplatno dodjeljuju u skladu s člankom 10.a te direktive.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na robu navedenu u Prilogu I. podrijetlom iz treće zemlje u slučaju kad se ta roba ili proizvodi prerađeni od te robe koji su dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje iz članka 256. Uredbe (EU) br. 952/2013 uvoze na carinsko područje Unije.

2.   Ova se Uredba primjenjuje i na robu navedenu u Prilogu I. ovoj Uredbi podrijetlom iz treće zemlje u slučaju kad se ta roba ili proizvodi prerađeni od te robe koji su dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje iz članka 256. Uredbe (EU) br. 952/2013 donose na umjetni otok, fiksnu ili plutajuću strukturu ili neku drugu strukturu u epikontinentalnom pojasu ili isključivom gospodarskom pojasu određene države članice koji graniče s carinskim područjem Unije.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljni uvjeti za primjenu CBAM-a na takvu robu, posebno u pogledu slučajeva koji su istovjetni uvozu u carinsko područje Unije i puštanju u slobodni promet, u pogledu postupaka povezanih s podnošenjem CBAM deklaracije za takvu robu te kontrola koje trebaju provesti carinska tijela. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2. ove Uredbe.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

robu navedenu u Prilogu I. ovoj Uredbi koja se uvozi na carinsko područje Unije pod uvjetom da stvarna vrijednost takve robe ne prelazi, po pošiljci, vrijednost utvrđenu za robu zanemarive vrijednosti, kako je navedeno u članku 23. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 (22);

(b)

robu sadržanu u osobnoj prtljazi putnika koji dolaze iz treće zemlje pod uvjetom da stvarna vrijednost takve robe ne prelazi vrijednost utvrđenu za robu zanemarive vrijednosti, kako je navedeno u članku 23. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(c)

robu koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti u skladu s člankom 1. točkom 49. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (23).

4.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., ova se Uredba ne primjenjuje na robu podrijetlom iz trećih zemalja i područja navedenih u točki 1. Priloga III.

5.   Za uvezenu robu smatra se da je podrijetlom iz trećih zemalja u skladu s pravilima za određivanje nepovlaštenog podrijetla robe kako su navedena u članku 59. Uredbe (EU) br. 952/2013.

6.   Treće zemlje i područja uvrštavaju se na popis u točki 1. Priloga III. ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

na tu se treću zemlju ili područje primjenjuje EU sustav trgovanja emisijama ili su ta treća zemlja ili područje i Unija sklopili sporazum na temelju kojeg se EU sustav trgovanja emisijama potpuno povezuje sa sustavom trgovanja emisijama te treće zemlje ili područja;

(b)

cijena ugljika plaćena u zemlji podrijetla robe stvarno je naplaćena za emisije stakleničkih plinova ugrađene u tu robu bez ikakvih rabata, osim onih koji se primjenjuju i u skladu s EU sustavom trgovanja emisijama.

7.   Ako određena treća zemlja ili područje ima tržište električne energije koje je tržišnim povezivanjem integrirano u Unijino unutarnje tržište električne energije, a ne postoji tehničko rješenje za primjenu CBAM-a na uvoz električne energije na carinsko područje Uniju iz te treće zemlje ili područja, takav uvoz električne energije iz te zemlje ili područja izuzet je od primjene CBAM-a ako je Komisija ocijenila da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti u skladu sa stavkom 8.:

(a)

treća zemlja ili područje s Unijom su sklopili sporazum na temelju kojeg se utvrđuje obveza primjene prava Unije u području električne energije, među ostalim zakonodavstva o razvoju obnovljivih izvora energije, te drugih pravila u području energije, okoliša i tržišnog natjecanja;

(b)

u okviru nacionalnog zakonodavstva te treće zemlje ili područja provode se glavne odredbe zakonodavstva Unije o tržištu električne energije, među ostalim odredbe o razvoju obnovljivih izvora energije i tržišnom povezivanju tržišta električne energije;

(c)

treća zemlja ili područje Komisiji su dostavili plan djelovanja s rasporedom donošenja mjera za provedbu uvjeta utvrđenih u točkama (d) i (e);

(d)

treća zemlja ili područje obvezali su se na klimatsku neutralnost do 2050. i u skladu s tim, ako je primjenjivo, službeno sastavili i Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) dostavili dugoročnu razvojnu strategiju o niskim emisijama stakleničkih plinova do sredine stoljeća usklađenu s tim ciljem, te su tu obvezu proveli u svojem nacionalnom zakonodavstvu;

(e)

pri provedbi plana djelovanja iz točke (c) treća zemlja ili područje pokazali su ispunjenje zadanih rokova i znatan napredak u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s pravom Unije kad je riječ o djelovanju u području klime na temelju tog plana djelovanja, među ostalim u određivanju cijene ugljika na razini istovjetnoj onoj u Uniji, barem u pogledu proizvodnje električne energije; provedba sustava trgovanja emisijama za električnu energiju s cijenom istovjetnom onoj u EU sustavu trgovanja emisijama treba se dovršiti do 1. siječnja 2030.;

(f)

treća zemlja ili područje uspostavili su djelotvoran sustav za sprečavanje neizravnog uvoza električne energije u Uniju iz ostalih trećih zemalja ili područja koji ne ispunjavaju uvjete utvrđene u točkama od (a) do (e).

8.   Treća zemlja ili područje koji ispunjavaju sve uvjete utvrđene u stavku 7. uvrštavaju se na popis u točki 2. Priloga III. i podnose dva izvješća o ispunjavanju tih uvjeta, prvo izvješće do 1. srpnja 2025., a drugo do 31. prosinca 2027. Komisija do 31. prosinca 2025. i do 1. srpnja 2028. ocjenjuje, posebno na temelju plana djelovanja iz stavka 7. točke (c) i izvješća primljenih od treće zemlje ili područja, ispunjava li i dalje ta treća zemlja ili područje uvjete utvrđene u stavku 7.

9.   Treća zemlja ili područje navedeni u točki 2. Priloga III. uklanjaju se s tog popisa ako je ispunjen jedan ili više od sljedećih uvjeta:

(a)

Komisija ima razloga smatrati da ta treća zemlja ili područje nisu pokazali dostatan napredak u ispunjavanju jednog od uvjeta utvrđenih u stavku 7. ili su ta treća zemlja ili područje poduzeli mjere koje nisu u skladu s ciljevima utvrđenima u zakonodavstvu Unije u području klime i okoliša;

(b)

ta treća zemlja ili područje poduzeli su mjere protivne svojim ciljevima dekarbonizacije, kao što je pružanje javne potpore uspostavi novih proizvodnih kapaciteta koji ispuštaju više od 550 grama ugljikova dioksida (CO2) iz fosilnih goriva po kilovatsatu električne energije;

(c)

Komisija ima dokaze da su se emisije po kilovatsatu električne energije proizvedene u toj trećoj zemlji ili na tom području povećale za barem 5 % u odnosu na 1. siječnja 2026. zbog povećanog izvoza električne energije u Uniju.

10.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 28. radi dopune ove Uredbu utvrđivanjem zahtjeva i postupaka za treće zemlje ili područja koji su uklonjeni s popisa iz točke 2. Priloga III. da bi se osigurala primjena ove Uredbe na te zemlje ili područja u pogledu električne energije. Ako u takvim slučajevima tržišno povezivanje i dalje nije u skladu s primjenom ove Uredbe, Komisija može odlučiti da će te treće zemlje ili područja isključiti iz tržišnog povezivanja na razini Unije i zahtijevati eksplicitnu dodjelu kapaciteta na granici između Unije i tih trećih zemalja ili područja kako bi se CBAM mogao primjenjivati.

11.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 28. radi izmjene popisâ trećih zemalja ili područja navedenih u točki 1. ili 2. Priloga III. dodavanjem ili uklanjanjem određene treće zemlje ili područja, ovisno o tome jesu li u pogledu te treće zemlje ili područja ispunjeni uvjeti iz stavka 6., 7. ili 9.

12.   Unija može sklapati sporazume s trećim zemljama ili područjima kako bi se za potrebe primjene članka 9. u obzir uzimali mehanizmi za određivanje cijene ugljika u tim zemljama ili područjima.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„roba” znači roba navedena u Prilogu I.;

2.

„staklenički plinovi” znači staklenički plinovi kako su navedeni u Prilogu I. u odnosu na svaku robu navedenu u tom Prilogu;

3.

„emisije” znači ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu pri proizvodnji robe;

4.

„uvoz” znači puštanje u slobodni promet kako je predviđeno u članku 201. Uredbe (EU) br. 952/2013;

5.

„EU sustav trgovanja emisijama” znači sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije za djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ koje nisu zrakoplovne djelatnosti;

6.

„carinsko područje Unije” znači područje definirano u članku 4. Uredbe (EU) br. 952/2013;

7.

„treća zemlja” znači zemlja ili područje izvan carinskog područja Unije;

8.

„epikontinentalni pojas” znači epikontinentalni pojas kako je definiran u članku 76. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora;

9.

„isključivi gospodarski pojas” znači isključivi gospodarski pojas kako je definiran u članku 55. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i koji je određena država članica proglasila isključivim gospodarskim pojasom u skladu s tom konvencijom;

10.

„stvarna vrijednost” znači stvarna vrijednost za robu komercijalne naravi kako je definirana u članku 1. točki 48. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446;

11.

„tržišno povezivanje” znači dodjela prijenosnog kapaciteta putem sustava Unije koji istodobno uparuje naloge i dodjeljuje prekozonski kapacitet kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2015/1222;

12.

„eksplicitna dodjela kapaciteta” znači dodjela prekograničnog prijenosnog kapaciteta odvojenog od trgovine električnom energijom;

13.

„nadležno tijelo” znači tijelo koje je svaka država članica odredila u skladu s člankom 11.;

14.

„carinska tijela” znači carinske uprave država članica kako su definirane u članku 5. točki 1. Uredbe (EU) br. 952/2013;

15.

„uvoznik” znači osoba koja podnosi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodni promet u svoje ime i za svoj račun ili, ako carinsku deklaraciju podnosi neizravni carinski zastupnik u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 952/2013, osoba za čiji se račun takva deklaracija podnosi;

16.

„carinski deklarant” znači deklarant kako je definiran u članku 5. točki 15. Uredbe (EU) br. 952/2013 koji podnosi carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodni promet u svoje ime ili osoba u čije se ime ta deklaracija podnosi;

17.

„ovlašteni CBAM deklarant” znači osoba koju je ovlastilo nadležno tijelo u skladu s člankom 17.;

18.

„osoba” znači fizička osoba, pravna osoba ili svako udruženje osoba koje nije pravna osoba, ali kojem se na temelju prava Unije ili nacionalnog prava priznaje sposobnost poduzimanja pravnih radnji;

19.

„poslovni nastan u državi članici” znači:

(a)

u slučaju fizičke osobe, svaka osoba čije je boravište u državi članici;

(b)

u slučaju pravne osobe ili udruženja osoba, svaka osoba čije je registrirano sjedište, glavno sjedište ili trajni poslovni nastan u državi članici;

20.

„registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI broj)” znači broj koji je dodijelilo carinsko tijelo pri provođenju registracije za carinske svrhe u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 952/2013;

21.

„izravne emisije” znači emisije iz procesa proizvodnje robe, uključujući emisije iz proizvodnje grijanja i hlađenja koje se troši tijekom procesa proizvodnje, bez obzira na lokaciju proizvodnje grijanja ili hlađenja;

22.

„ugrađene emisije” znači izravne emisije ispuštene tijekom proizvodnje robe i neizravne emisije iz proizvodnje električne energije koja se troši tijekom procesa proizvodnje, izračunane u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu IV. i dodatno utvrđene u provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 7. stavkom 7.;

23.

„tona CO2e” znači jedna metrička tona CO2 ili količina bilo kojeg drugog stakleničkog plina navedenog u Prilogu I. s ekvivalentnim potencijalom globalnog zagrijavanja;

24.

„CBAM certifikat” znači certifikat u elektroničkom obliku koji odgovara jednoj toni CO2e ugrađenih emisija u robi;

25.

„predaja” znači kompenziranje CBAM certifikata s obzirom na deklarirane ugrađene emisije u uvezenoj robi ili s obzirom na ugrađene emisije u uvezenoj robi koje su trebale biti deklarirane;

26.

„procesi proizvodnje” znači kemijski i fizički procesi koji se provode pri proizvodnji robe u postrojenju;

27.

„zadana vrijednost” znači vrijednost koja se izračunava ili izvodi na temelju sekundarnih podataka te koja se odnosi na ugrađene emisije u robi;

28.

„stvarne emisije” znači emisije izračunane na temelju primarnih podataka iz procesa proizvodnje robe i iz proizvodnje električne energije koja se troši tijekom tih procesa, kako su određene u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu IV.;

29.

„cijena ugljika” znači novčani iznos plaćen u trećoj zemlji, u okviru sustava smanjenja emisija ugljika, u obliku poreza, pristojbe ili naknade ili u obliku emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova, izračunan na temelju stakleničkih plinova obuhvaćenih takvom mjerom i ispuštenih pri proizvodnji robe;

30.

„postrojenje” znači nepokretna tehnička jedinica u kojoj se provodi određeni proces proizvodnje;

31.

„operator” znači svaka osoba koja upravlja postrojenjem u trećoj zemlji ili ga nadzire;

32.

„nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako ga imenuje svaka država članica u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

33.

„emisijska jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama” znači emisijska jedinica kako je definirana u članku 3. točki (a) Direktive 2003/87/EZ za djelatnosti navedene u Prilogu I. toj direktivi koje nisu zrakoplovne djelatnosti;

34.

„neizravne emisije” znači emisije iz proizvodnje električne energije koja se troši tijekom procesa proizvodnje robe, bez obzira na lokaciju proizvodnje potrošene električne energije.

POGLAVLJE II.

OBVEZE I PRAVA OVLAŠTENIH CBAM DEKLARANATA

Članak 4.

Uvoz robe

Robu na carinsko područje Unije uvozi samo ovlašteni CBAM deklarant.

Članak 5.

Zahtjev za ovlaštenje

1.   Svaki uvoznik s poslovnim nastanom u državi članici prije uvoza robe na carinsko područje Unije podnosi zahtjev za dodjelu statusa ovlaštenog CBAM deklaranta („zahtjev za ovlaštenje”). Ako takav uvoznik imenuje neizravnog carinskog zastupnika u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 952/2013 i neizravni carinski zastupnik pristane djelovati kao ovlašteni CBAM deklarant, zahtjev za ovlaštenje podnosi neizravni carinski zastupnik.

2.   Ako uvoznik nema poslovni nastan u državi članici, zahtjev za ovlaštenje podnosi neizravni carinski zastupnik.

3.   Zahtjev za ovlaštenje podnosi se putem CBAM registra uspostavljenog u skladu s člankom 14.

4.   Odstupajući od stavka 1., ako se prijenosni kapacitet za uvoz električne energije dodjeljuje eksplicitnom dodjelom kapaciteta, osoba kojoj je dodijeljen kapacitet za uvoz i koja taj kapacitet nominira za uvoz smatra se, za potrebe ove Uredbe, ovlaštenim CBAM deklarantom u državi članici u kojoj je ta osoba u carinskoj deklaraciji deklarirala taj uvoz električne energije. Uvoz se mjeri po granici za razdoblja koja nisu dulja od jednog sata i nije moguće dobiti odbitak izvoza ili provoza u istom satu.

Nadležno tijelo države članice u kojoj je podnesena carinska deklaracija registrira osobu u CBAM registru.

5.   Zahtjev za ovlaštenje sadržava sljedeće informacije o podnositelju zahtjeva:

(a)

ime, adresu i informacije za kontakt;

(b)

EORI broj;

(c)

glavnu gospodarsku djelatnost koja se obavlja u Uniji;

(d)

potvrdu poreznog tijela u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan o tome da za podnositelja zahtjeva nije izdan nalog za povrat nacionalnih poreznih dugova;

(e)

časnu izjavu da podnositelj zahtjeva nije sudjelovao ni u kakvim teškim povredama ni ponovljenim povredama carinskog zakonodavstva, poreznih pravila ili pravila o zlouporabi tržišta tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi godini u kojoj je podnesen zahtjev, među ostalim da nije počinio teška kaznena djela povezana sa svojom gospodarskom djelatnošću;

(f)

informacije kojima se dokazuje financijska i operativna sposobnost podnositelja zahtjeva da ispuni svoje obveze na temelju ove Uredbe i, ako nadležno tijelo na temelju procjene rizika tako odluči, popratnu dokumentaciju kojom se te informacije potkrepljuju, kao što su račun dobiti i gubitka te bilanca stanja za najviše posljednje tri financijske godine za koje je pripremljena završna računovodstvena dokumentacija;

(g)

procijenjenu novčanu vrijednost i količinu robe koju je uvezao na carinsko područje Unije prema vrsti robe, za kalendarsku godinu tijekom koje je podnesen zahtjev i za sljedeću kalendarsku godinu;

(h)

imena i informacije za kontakt osoba za čiji račun podnositelj zahtjeva djeluje, ako je primjenjivo.

6.   Podnositelj zahtjeva može povući svoj zahtjev u bilo kojem trenutku.

7.   Ovlašteni CBAM deklarant bez odgode putem CBAM registra obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija dostavljenih na temelju stavka 5. ovog članka do kojih je došlo nakon što je na temelju članka 17. donesena odluka o dodjeli statusa ovlaštenog CBAM deklaranta i koje bi mogle utjecati na tu odluku ili na sadržaj ovlaštenja izdanog na temelju nje.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata u vezi s komunikacijom između podnositelja zahtjeva, nadležnog tijela i Komisije, u vezi sa standardnim formatom zahtjeva za ovlaštenje i postupcima za podnošenje takvog zahtjeva putem CBAM registra, u vezi s postupkom kojeg se nadležno tijelo treba pridržavati i rokovima pri obradi zahtjevâ za ovlaštenje u skladu sa stavkom 1. ovog članka te u vezi s pravilima za identifikaciju ovlaštenih CBAM deklaranata za uvoz električne energije koju provode nadležna tijela. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 6

CBAM deklaracija

1.   Do 31. svibnja svake godine, te prvi put 2027. za godinu 2026., svaki ovlašteni CBAM deklarant, koristeći se CBAM registrom iz članka 14., podnosi CBAM deklaraciju za prethodnu kalendarsku godinu.

2.   CBAM deklaracija sadržava sljedeće informacije:

(a)

ukupnu količinu svake vrste robe uvezene tijekom prethodne kalendarske godine, izraženu u megavatsatima za električnu energiju i u tonama za drugu robu;

(b)

ukupne ugrađene emisije u robi iz točke (a) ovog stavka, izražene u tonama emisija CO2e po megavatsatu električne energije ili, za drugu robu, u tonama emisija CO2e po toni svake vrste robe, izračunane u skladu s člankom 7. i verificirane u skladu s člankom 8.;

(c)

ukupni broj CBAM certifikata koje treba predati, koji odgovara ukupnim ugrađenim emisijama iz točke (b) ovog stavka nakon smanjenja koje treba primijeniti zbog cijene ugljika plaćene u zemlji podrijetla u skladu s člankom 9. i potrebne prilagodbe kako bi se odrazio opseg besplatne dodjele emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 31.;

(d)

preslike verifikacijskih izvješća koje su izdali akreditirani verifikatori, u skladu s člankom 8. i Prilogom VI.

3.   Ako su prerađeni proizvodi dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje iz članka 256. Uredbe (EU) br. 952/2013 uvezeni, ovlašteni CBAM deklarant u CBAM deklaraciji izvješćuje o emisijama ugrađenima u robu koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje te je rezultirala uvezenim prerađenim proizvodima, čak i ako prerađeni proizvodi nisu roba navedena u Prilogu I. ovoj Uredbi. Ovaj se stavak također primjenjuje ako su prerađeni proizvodi dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje vraćena roba kako je navedeno u članku 205. Uredbe (EU) br. 952/2013.

4.   Ako su uvezena roba navedena u Prilogu I. ovoj Uredbi prerađeni proizvodi dobiveni postupkom vanjske proizvodnje iz članka 259. Uredbe (EU) br. 952/2013, ovlašteni CBAM deklarant u CBAM deklaraciji navodi samo emisije iz proizvodne radnje koja je poduzeta izvan carinskog područja Unije.

5.   Ako je uvezena roba vraćena roba iz članka 203. Uredbe (EU) br. 952/2013, ovlašteni CBAM deklarant u CBAM deklaraciji zasebno navodi „nulu” za ukupne ugrađene emisije koje odgovaraju toj robi.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata u vezi sa standardnim formatom CBAM deklaracije, što uključuje detaljne informacije za svako postrojenje i zemlju podrijetla i vrstu robe koje treba navesti kako bi se potkrijepili ukupni iznosi iz stavka 2. ovog članka, posebno u pogledu ugrađenih emisija i plaćene cijene ugljika, u vezi s postupkom za podnošenje CBAM deklaracije putem CBAM registra te u vezi s mehanizmima za predaju CBAM certifikata na koje se upućuje u stavku 2. točki (c) ovog članka, u skladu s člankom 22. stavkom 1., posebno u pogledu postupka i odabira certifikata koje treba predati koji provodi ovlašteni CBAM deklarant. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 7.

Izračun ugrađenih emisija

1.   Emisije ugrađene u robu izračunavaju se u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu IV. Za robu navedenu u Prilogu II. izračunavaju se i uzimaju u obzir samo izravne emisije.

2.   Emisije ugrađene u robu, osim električne energije, utvrđuju se na temelju stvarnih emisija u skladu s metodama utvrđenima u točkama 2. i 3. Priloga IV. Ako se stvarne emisije ne mogu na odgovarajući način utvrditi, kao i u slučaju neizravnih emisija, ugrađene emisije utvrđuju se primjenom zadanih vrijednosti u skladu s metodama utvrđenima u točki 4.1. Priloga IV.

3.   Emisije ugrađene u uvezenu električnu energiju utvrđuju se primjenom zadanih vrijednosti u skladu s metodom utvrđenom u točki 4.2. Priloga IV., osim ako ovlašteni CBAM deklarant pokaže da su ispunjeni kriteriji navedeni u točki 5. Priloga IV. za utvrđivanje ugrađenih emisija na temelju stvarnih emisija.

4.   Ugrađene neizravne emisije izračunavaju se u skladu s metodom utvrđenom u točki 4.3. Priloga IV. i dodatno utvrđuju u provedbenim aktima donesenima na temelju stavka 7. ovog članka, osim ako ovlašteni CBAM deklarant pokaže da su ispunjeni kriteriji navedeni u točki 6. Priloga IV. za utvrđivanje ugrađenih emisija na temelju stvarnih emisija.

5.   Ovlašteni CBAM deklarant vodi evidenciju informacija potrebnih za izračun ugrađenih emisija u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu IV. Ta evidencija mora biti dovoljno detaljna kako bi se verifikatorima akreditiranima u skladu s člankom 18. omogućilo da verificiraju ugrađene emisije u skladu s člankom 8. i Prilogom VI. te kako bi se Komisiji i nadležnom tijelu omogućilo da preispita CBAM deklaraciju u skladu s člankom 19. stavkom 2.

6.   Ovlašteni CBAM deklarant vodi evidenciju informacija iz stavka 5., uključujući izvješće verifikatora, do kraja četvrte godine nakon godine u kojoj je CBAM deklaracija podnesena ili je trebala biti podnesena.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata koji se odnose na:

(a)

primjenu elemenata metoda za izračun utvrđenih u Prilogu IV., što uključuje utvrđivanje granica sustava procesa proizvodnje i relevantnih ulaznih materijala (prekursora), faktora emisije, vrijednosti stvarnih emisija i zadanih vrijednosti za pojedino postrojenje i njihove primjene na pojedinačnu robu, te utvrđivanje metoda za osiguravanje pouzdanosti podataka na temelju kojih se utvrđuju zadane vrijednosti, uključujući razinu detalja i provjeru podataka, te uključujući dodatno utvrđivanje robe koja se smatra „jednostavnom robom” i „složenom robom” za potrebe točke 1. Priloga IV.; u tim se provedbenim aktima utvrđuju i uvjeti pod kojima se smatra da se stvarne emisije ne mogu utvrditi na odgovarajući način, kao i elementi dokaza kojima se dokazuje da su ispunjeni kriteriji navedeni u točkama 5. i 6. Priloga IV. potrebni za opravdanje uporabe stvarnih emisija za električnu energiju potrošenu u procesima proizvodnje robe za potrebe stavka 2.; i

(b)

primjenu elemenata metoda za izračun na temelju stavka 4. u skladu s točkom 4.3. Priloga IV.

Ako je to objektivno opravdano, u provedbenim aktima iz prvog podstavka predviđa se da se zadane vrijednosti mogu prilagoditi određenim područjima, regijama ili zemljama kako bi se uzeli u obzir posebni objektivni čimbenici koji utječu na emisije, kao što su prevladavajući izvori energije ili industrijski procesi. Ti provedbeni akti temelje se na postojećem zakonodavstvu za praćenje i verifikaciju emisija i podataka o djelatnostima za postrojenja obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ, posebno na Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/2066 (24), Provedbenoj uredbi (EU) 2018/2067 i Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331 (25). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 8.

Verifikacija ugrađenih emisija

1.   Ovlašteni CBAM deklarant osigurava da ukupne ugrađene emisije deklarirane u CBAM deklaraciji podnesenoj u skladu s člankom 6. verificira verifikator akreditiran u skladu s člankom 18., na temelju načela verifikacije utvrđenih u Prilogu VI.

2.   Za emisije ugrađene u robu proizvedenu u postrojenjima u trećoj zemlji registriranima u skladu s člankom 10. ovlašteni CBAM deklarant može odlučiti upotrijebiti verificirane informacije koje su mu otkrivene u skladu s člankom 10. stavkom 7. kako bi ispunio obvezu iz stavka 1. ovog članka.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata za primjenu načela verifikacije utvrđenih u Prilogu VI. u pogledu:

(a)

mogućnosti izuzeća, u propisno opravdanim okolnostima i bez ugrožavanja pouzdane procjene ugrađenih emisija, od obveze da verifikator obiđe postrojenje u kojem se proizvodi relevantna roba;

(b)

definiranja pragova za odlučivanje o tome jesu li pogrešna prikazivanja ili neusklađenosti značajni; i

(c)

popratne dokumentacije potrebne za izvješće o verifikaciji, uključujući njegov format.

Pri donošenju provedbenih akata iz prvog podstavka Komisija nastoji postići istovjetnost i koherentnost s postupcima utvrđenima u Provedbenoj uredbi (EU) 2018/2067. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 9.

Cijena ugljika plaćena u trećoj zemlji

1.   Ovlašteni CBAM deklarant može u CBAM deklaraciji zatražiti da se smanji broj CBAM certifikata koje treba predati kako bi se u obzir uzela cijena ugljika plaćena u zemlji podrijetla za deklarirane ugrađene emisije. Smanjenje se može zatražiti samo ako je cijena ugljika stvarno plaćena u zemlji podrijetla. U tom se slučaju uzima u obzir svaki rabat ili drugi oblik naknade dostupan u toj zemlji koji bi doveo do smanjenja te cijene ugljika.

2.   Ovlašteni CBAM deklarant vodi evidenciju o dokumentaciji koja je potrebna kako bi se dokazalo da se na deklarirane ugrađene emisije u zemlji podrijetla robe primjenjivala cijena ugljika koja je stvarno plaćena kako je navedeno u stavku 1. Ovlašteni CBAM deklarant posebno čuva dokaze koji se odnose na rabat ili drugi dostupni oblik naknade, posebno upućivanja na relevantno zakonodavstvo te zemlje. Informacije sadržane u toj dokumentaciji ovjerava osoba koja je neovisna o ovlaštenom CBAM deklarantu i o tijelima zemlje podrijetla. U dokumentaciji se nalaze ime i informacije za kontakt te neovisne osobe. Ovlašteni CBAM deklarant također čuva dokaze o stvarnom plaćanju cijene ugljika.

3.   Ovlašteni CBAM deklarant vodi evidenciju iz stavka 2. do kraja četvrte godine nakon godine u kojoj je CBAM deklaracija podnesena ili je trebala biti podnesena.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata koji se odnose na konverziju godišnje prosječne cijene ugljika koja je stvarno plaćena u skladu sa stavkom 1. u odgovarajuće smanjenje broja CBAM certifikata koje treba predati, što uključuje konverziju cijene ugljika koja je stvarno plaćena u stranoj valuti u eure prema godišnjem prosječnom deviznom tečaju, tražene dokaze o stvarnom plaćanju cijene ugljika, primjere svih relevantnih rabata ili drugih oblika naknade iz stavka 1. ovog članka, kvalifikacije neovisne osobe iz stavka 2. ovog članka i uvjete za utvrđivanje neovisnosti te osobe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 10.

Registracija operatora i postrojenja u trećim zemljama

1.   Na zahtjev operatora postrojenja koje se nalazi u trećoj zemlji Komisija registrira informacije o tom operatoru i njegovu postrojenju u CBAM registar iz članka 14.

2.   Zahtjev za registraciju iz stavka 1. sadržava sljedeće informacije koje nakon registracije treba unijeti u CBAM registar:

(a)

ime, adresu i informacije za kontakt operatora;

(b)

lokaciju svakog postrojenja, uključujući punu adresu i geografske koordinate izražene u obliku zemljopisne dužine i širine sa šest decimala;

(c)

glavnu gospodarsku djelatnost postrojenja.

3.   Komisija obavješćuje operatora o registraciji u CBAM registar. Registracija vrijedi pet godina od datuma obavješćivanja operatora postrojenja o registraciji.

4.   Operator bez odgode obavješćuje Komisiju o svim promjenama informacija iz stavka 2. koje nastanu nakon registracije, a Komisija ažurira relevantne informacije u CBAM registru.

5.   Operator je dužan:

(a)

utvrditi ugrađene emisije izračunane u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu IV., prema vrsti robe proizvedene u postrojenju iz stavka 1. ovog članka;

(b)

osigurati da ugrađene emisije iz točke (a) ovog stavka verificira verifikator akreditiran na temelju članka 18. u skladu s načelima verifikacije utvrđenima u Prilogu VI.;

(c)

čuvati primjerak izvješća o verifikaciji i evidenciju informacija potrebnih za izračun emisija ugrađenih u robu, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu V., tijekom razdoblja od četiri godine nakon obavljanja verifikacije.

6.   Evidencija iz stavka 5. točke (c) ovog članka mora biti dovoljno detaljna kako bi se omogućila verifikacija ugrađenih emisija u skladu s člankom 8. i Prilogom VI. te kako bi se u skladu s člankom 19. mogla preispitati CBAM deklaracija koju je podnio ovlašteni CBAM deklarant kojem su relevantne informacije otkrivene u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

7.   Operator može ovlaštenom CBAM deklarantu otkriti informacije o verifikaciji ugrađenih emisija iz stavka 5. ovog članka. Ovlašteni CBAM deklarant ima pravo upotrijebiti te otkrivene informacije kako bi ispunio obvezu iz članka 8.

8.   Operator može u bilo kojem trenutku zatražiti da ga se izbriše iz CBAM registra. Komisija na takav zahtjev i nakon što o tome obavijesti nadležna tijela briše operatora i briše informacije o tom operatoru i o njegovu postrojenju iz CBAM registra, pod uvjetom da te informacije nisu potrebne za preispitivanje podnesenih CBAM deklaracija. Nakon što dotičnom operatoru pruži mogućnost da bude saslušan i nakon što se savjetuje s relevantnim nadležnim tijelima, Komisija može izbrisati informacije iz registra i ako utvrdi da informacije o tom operatoru više nisu točne. Komisija obavješćuje nadležna tijela o takvim brisanjima iz registra.

POGLAVLJE III.

NADLEŽNA TIJELA

Članak 11.

Nadležna tijela

1.   Svaka država članica određuje nadležno tijelo za izvršavanje funkcija i dužnosti na temelju ove Uredbe i o tome obavješćuje Komisiju.

Komisija državama članicama stavlja na raspolaganje popis svih nadležnih tijela i objavljuje tu informaciju u Službenom listu Europske unije te je stavlja na raspolaganje u CBAM registru.

2.   Nadležna tijela razmjenjuju sve informacije koje su ključne ili relevantne za obavljanje njihovih funkcija i dužnosti na temelju ove Uredbe.

Članak 12.

Komisija

Povrh drugih zadaća koje obavlja u okviru ove Uredbe, Komisija pomaže nadležnim tijelima u izvršavanju njihovih funkcija i dužnosti na temelju ove Uredbe i koordinira njihove aktivnosti tako što podupire razmjenu najbolje prakse u okviru područja primjene ove Uredbe i objavljuje smjernice o njoj te promiče odgovarajuće razmjene informacija i suradnju među nadležnim tijelima kao i između nadležnih tijela i Komisije.

Članak 13.

Čuvanje poslovne tajne i otkrivanje informacija

1.   Sve informacije koje nadležno tijelo ili Komisija dobiju tijekom obavljanja svojih dužnosti, a koje su po svojoj prirodi povjerljive ili su pružene na povjerljivoj osnovi, obuhvaćene su obvezom čuvanja poslovne tajne. Nadležno tijelo ili Komisija ne smiju otkriti takve informacije bez izričitog prethodnog dopuštenja osobe ili tijela koje ih je dostavilo ili na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela i Komisija mogu dijeliti takve informacije međusobno, s carinskim tijelima, tijelima zaduženima za administrativne ili kaznene sankcije i Uredom europskog javnog tužitelja kako bi se osiguralo da osobe ispunjavaju svoje obveze na temelju ove Uredbe i da se primjenjuje carinsko zakonodavstvo. Te podijeljene informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne i ne smiju se otkriti drugoj osobi ili tijelu, osim na temelju prava Unije ili nacionalnog prava.

Članak 14.

CBAM registar

1.   Komisija uspostavlja CBAM registar ovlaštenih CBAM deklaranata u obliku standardizirane elektroničke baze podataka koja sadržava podatke o CBAM certifikatima tih ovlaštenih CBAM deklaranata. Komisija automatski i u stvarnom vremenu informacije iz CBAM registra stavlja na raspolaganje carinskim tijelima i nadležnim tijelima.

2.   CBAM registar iz stavka 1. sadržava račune s informacijama o svakom ovlaštenom CBAM deklarantu, a osobito:

(a)

ime, adresu i informacije za kontakt ovlaštenog CBAM deklaranta;

(b)

EORI broj ovlaštenog CBAM deklaranta;

(c)

broj CBAM računa;

(d)

identifikacijski broj, prodajnu cijenu, datum kupnje te datum predaje, ponovne kupnje ili poništenja CBAM certifikata za svakog ovlaštenog CBAM deklaranta.

3.   CBAM registar u posebnom odjeljku registra sadržava informacije o operatorima i postrojenjima u trećim zemljama koji su registrirani u skladu s člankom 10. stavkom 2.

4.   Informacije u CBAM registru iz stavaka 2. i 3. povjerljive su, uz iznimku imena, adresa i informacija za kontakt operatora te lokacije postrojenja u trećim zemljama. Operator može odlučiti da njegovo ime, adresa i informacije za kontakt ne budu dostupni javnosti. Komisija javne informacije u CBAM registru stavlja na raspolaganje u interoperabilnom formatu.

5.   Komisija svake godine za svaku robu navedenu u Prilogu I. objavljuje objedinjene emisije ugrađene u uvezenu robu.

6.   Komisija donosi provedbene akte o infrastrukturi i posebnim procesima i postupcima CBAM registra, uključujući analizu rizika iz članka 15., elektroničke baze podataka koje sadržavaju informacije iz stavaka 2. i 3. ovog članka, podatke o računima u CBAM registru iz članka 16., prijenos informacija o prodaji, ponovnoj kupnji i poništenju CBAM certifikata u CBAM registar iz članka 20. i unakrsnu provjeru informacije iz članka 25. stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 15.

Analiza rizika

1.   Komisija provodi provjere koje se temelje na procjeni rizika o podatcima i transakcijama evidentiranima u CBAM registru iz članka 14. kako bi se osiguralo da ne postoje nepravilnosti u kupnji, posjedovanju, predaji, ponovnoj kupnji i poništenju CBAM certifikata.

2.   Ako Komisija u okviru provjera provedenih u skladu sa stavkom 1. utvrdi nepravilnosti, ona obavješćuje dotična nadležna tijela radi daljnje istrage kako bi se ispravile utvrđene nepravilnosti.

Članak 16.

Računi u CBAM registru

1.   Komisija svakom ovlaštenom CBAM deklarantu dodjeljuje jedinstveni broj CBAM računa.

2.   Svakom ovlaštenom CBAM deklarantu odobrava se pristup njegovu računu u CBAM registru.

3.   Komisija uspostavlja račun čim se izda ovlaštenje iz članka 17. stavka 1. i o tome obavješćuje ovlaštenog CBAM deklaranta.

4.   Ako je ovlašteni CBAM deklarant prestao obavljati svoju gospodarsku djelatnost ili mu je ovlaštenje opozvano, Komisija zatvara račun tog ovlaštenog CBAM deklaranta, pod uvjetom da je ovlašteni CBAM deklarant ispunio sve svoje obveze na temelju ove Uredbe.

Članak 17.

Ovlaštenje

1.   Ako je zahtjev za ovlaštenje podnesen u skladu s člankom 5., nadležno tijelo u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan dodjeljuje status ovlaštenog CBAM deklaranta pod uvjetom da su ispunjeni kriteriji utvrđeni u stavku 2. ovog članka. Status ovlaštenog CBAM deklaranta priznaje se u svim državama članicama.

Prije dodjele statusa ovlaštenog CBAM deklaranta nadležno tijelo provodi postupak savjetovanja o zahtjevu za ovlaštenje putem CBAM registra. Postupak savjetovanja uključuje nadležna tijela u drugim državama članicama i Komisiju i ne smije trajati dulje od 15 radnih dana.

2.   Kriteriji za dodjelu statusa ovlaštenog CBAM deklaranta jesu sljedeći:

(a)

podnositelj zahtjeva nije sudjelovao u teškim povredama ni ponovljenim povredama carinskog zakonodavstva, poreznih pravila, pravila o zlouporabi tržišta ili ove Uredbe i delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju ove Uredbe, a podnositelj zahtjeva posebno nije počinio teška kaznena djela povezana sa svojom gospodarskom djelatnošću tijekom razdoblja od pet godina prije podnošenja zahtjeva;

(b)

podnositelj zahtjeva dokazuje svoju financijsku i operativnu sposobnost za ispunjavanje svojih obveza na temelju ove Uredbe;

(c)

podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je zahtjev podnesen; i

(d)

podnositelju zahtjeva dodijeljen je EORI broj u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 952/2013.

3.   Ako nadležno tijelo utvrdi da kriteriji iz stavka 2. ovog članka nisu zadovoljeni ili ako podnositelj zahtjeva ne dostavi informacije navedene u članku 5. stavku 5., dodjela statusa ovlaštenog CBAM deklaranta odbija se. U takvoj se odluci o odbijanju statusa ovlaštenog CBAM deklaranta navode razlozi odbijanja i informacije o mogućnosti žalbe.

4.   Odluka nadležnog tijela kojom se dodjeljuje status ovlaštenog CBAM deklaranta registrira se u CBAM registru i sadržava sljedeće informacije:

(a)

ime, adresu i informacije za kontakt ovlaštenog CBAM deklaranta;

(b)

EORI broj ovlaštenog CBAM deklaranta;

(c)

broj CBAM računa koji je dodijeljen ovlaštenom CBAM deklarantu u skladu s člankom 16. stavkom 1.;

(d)

jamstvo potrebno u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

5.   Za potrebe ispunjavanja kriterija iz stavka 2. točke (b) ovog članka nadležno tijelo zahtijeva pružanje jamstva ako podnositelj zahtjeva nije imao poslovni nastan tijekom dvije financijske godine koje su prethodile godini u kojoj je podnesen zahtjev u skladu s člankom 5. stavkom 1.

Nadležno tijelo određuje iznos takvog jamstva na razini iznosa izračunanog kao ukupna vrijednost broja CBAM certifikata koje bi ovlašteni CBAM deklarant morao predati u skladu s člankom 22. u pogledu uvoza robe prijavljenog u skladu s člankom 5. stavkom 5. točkom (g). Jamstvo se pruža u obliku bankovnog jamstva financijske institucije koja posluje u Uniji, plativog na prvi zahtjev, ili u drugom obliku jamstva kojim se daje istovjetno osiguranje.

6.   Ako nadležno tijelo utvrdi da se pruženim jamstvom ne osiguravaju financijska i operativna sposobnost ovlaštenog CBAM deklaranta za ispunjenje obveza na temelju ove Uredbe ili da ono više nije dostatno za njihovo osiguravanje, od ovlaštenog CBAM deklaranta zahtijeva da odabere između pružanja dodatnog jamstva ili zamjene početnog jamstva novim jamstvom u skladu sa stavkom 5.

7.   Nadležno tijelo vraća jamstvo odmah nakon 31. svibnja druge godine u kojoj je ovlašteni CBAM deklarant predao CBAM certifikate u skladu s člankom 22.

8.   Nadležno tijelo opoziva status ovlaštenog CBAM deklaranta ako:

(a)

ovlašteni CBAM deklarant zatraži opoziv; ili

(b)

ovlašteni CBAM deklarant više ne ispunjava kriterije iz stavka 2. ili 6. ovog članka, ili je sudjelovao u teškoj ili ponovljenoj povredi obveze predaje CBAM certifikatâ iz članka 22. stavka 1. ili obveze iz članka 22. stavka 2. da na kraju svakog tromjesečja na svom računu u CBAM registru osigura dostatan broj CBAM certifikata.

Prije opoziva statusa ovlaštenog CBAM deklaranta nadležno tijelo ovlaštenom CBAM deklarantu daje mogućnost da bude saslušan te provodi postupak savjetovanja o mogućem opozivu tog statusa. Postupak savjetovanja uključuje nadležna tijela u drugim državama članicama i Komisiju i ne smije trajati dulje od 15 radnih dana.

Svaka odluka o opozivu sadržava obrazloženje te odluke i informacije o pravu na žalbu.

9.   Nadležno tijelo u CBAM registar unosi informacije o:

(a)

podnositeljima zahtjeva čiji je zahtjev za ovlaštenje odbijen u skladu sa stavkom 3.; i

(b)

osobama čiji je status ovlaštenog CBAM deklaranta opozvan u skladu sa stavkom 8.

10.   Komisija putem provedbenih akata donosi uvjete za:

(a)

primjenu kriterija iz stavka 2. ovog članka, uključujući kriterij nesudjelovanja u teškoj povredi ili ponovljenoj povredi iz stavka 2. točke (a) ovog članka;

(b)

primjenu jamstva iz stavaka 5., 6. i 7. ovog članka;

(c)

primjenu kriterija za tešku ili ponovljenu povredu iz stavka 8. ovog članka;

(d)

posljedice opoziva statusa ovlaštenog CBAM deklaranta iz stavka 8. ovog članka; i

(e)

posebne rokove i format postupka savjetovanja iz stavaka 1. i 8. ovog članka;

Provedbeni akti iz prvog podstavka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 18.

Akreditacija verifikatora

1.   Svaka osoba akreditirana u skladu s Provedbenom uredbom (EU) 2018/2067 za relevantnu skupinu djelatnosti smatra se akreditiranim verifikatorom za potrebe ove Uredbe. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata za utvrđivanje relevantnih skupina djelatnosti s pomoću usklađivanja kvalifikacija akreditiranog verifikatora koje su potrebne za provedbu verifikacija za potrebe ove Uredbe s relevantnom skupinom djelatnosti koja je navedena u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2018/2067 i naznačena u potvrdi o akreditaciji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2. ove Uredbe.

2.   Nacionalno akreditacijsko tijelo može na zahtjev akreditirati osobu kao verifikatora za potrebe ove Uredbe ako smatra, na temelju dokumentacije koja mu je podnesena, da takva osoba ima sposobnost primijeniti načela verifikacije iz Priloga VI. dok izvršava zadaće verifikacije ugrađenih emisija u skladu s člancima 8. i 10.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 28. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta za dodjelu akreditacije iz stavka 2. ovog članka, za provjeru i nadzor akreditiranih verifikatora, za povlačenje akreditacije te za uzajamno priznavanje i istorazinsku evaluaciju akreditacijskih tijela.

Članak 19.

Preispitivanje CBAM deklaracija

1.   Komisija ima nadzornu ulogu u preispitivanju CBAM deklaracija.

2.   Komisija može preispitati CBAM deklaracije, u skladu sa strategijom za preispitivanje, uključujući čimbenike rizika, u roku koji završava četvrtom godinom nakon godine u kojoj su CBAM deklaracije trebale biti podnesene.

Preispitivanje se može sastojati od provjere informacija navedenih u CBAM deklaraciji i u izvješćima o verifikaciji na temelju informacija koje su u skladu s člankom 25. priopćila carinska tijela i svih drugih relevantnih dokaza te na temelju svake revizije koja se smatra potrebnom, među ostalim u prostorijama ovlaštenog CBAM deklaranta.

Komisija putem CBAM registra nadležnom tijelu države članice u kojoj CBAM deklarant ima poslovni nastan dostavlja informacije o pokretanju i rezultatima preispitivanja.

Nadležno tijelo države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan također može preispitati CBAM deklaraciju u roku iz prvog podstavka ovog stavka. Nadležno tijelo putem CBAM registra obavješćuje Komisiju o pokretanju i rezultatima preispitivanja.

3.   Komisija periodično utvrđuje posebne čimbenike rizika i točke na koje treba obratiti pozornost, na temelju analize rizika u vezi s provedbom CBAM-a na razini Unije, uzimajući u obzir informacije sadržane u CBAM registru, podatke koje dostavljaju carinska tijela i druge relevantne izvore informacija, uključujući kontrole i provjere provedene u skladu s člankom 15. stavkom 2. i člankom 25.

Komisija olakšava i razmjenu informacija s nadležnim tijelima o prijevarnim aktivnostima i sankcijama izrečenima u skladu s člankom 26.

4.   Ako ovlašteni CBAM deklarant ne podnese CBAM deklaraciju u skladu s člankom 6., ili ako Komisija na temelju svojeg preispitivanja u skladu sa stavkom 2. ovog članka smatra da je deklarirani broj CBAM certifikata netočan, Komisija procjenjuje obveze iz ove Uredbe tog ovlaštenog CBAM deklaranta na temelju informacija koje ima na raspolaganju. Komisija utvrđuje preliminarni izračun ukupnog broja CBAM certifikata koji su trebali biti predani, i to najkasnije do 31. prosinca godine koja slijedi nakon godine u kojoj je CBAM deklaracija trebala biti podnesena, ili najkasnije do 31. prosinca četvrte godine koja slijedi nakon godine u kojoj je netočna CBAM deklaracija podnesena, kako je primjenjivo. Komisija nadležnim tijelima dostavlja takav preliminarni izračun, u indikativne svrhe i ne dovodeći u pitanje konačni izračun koji je utvrdilo nadležno tijelo države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan.

5.   Ako nadležno tijelo zaključi da je deklarirani broj CBAM certifikata koje treba predati netočan ili da nije podnesena CBAM deklaracija u skladu sa stavkom 6., ono utvrđuje broj CBAM certifikata koje je ovlašteni CBAM deklarant trebao predati, uzimajući u obzir informacije koje je dostavila Komisija.

Nadležno tijelo obavješćuje ovlaštenog CBAM deklaranta o svojoj odluci o utvrđenom broju CBAM certifikata i od tog ovlaštenog CBAM deklaranta zahtijeva da u roku od mjesec dana preda dodatne CBAM certifikate.

Odluka nadležnog tijela sadržava obrazloženje te odluke i informacije o pravu na žalbu. O odluci se obavješćuje i putem CBAM registra.

Ako nadležno tijelo, nakon što od Komisije primi preliminarni izračun u skladu sa stavcima 2. i 4. ovog članka, odluči da neće poduzeti nikakve mjere, nadležno tijelo o tome obavješćuje Komisiju putem CBAM registra.

6.   Ako nadležno tijelo zaključi da broj predanih CBAM certifikata premašuje broj koji je trebao biti predan, ono o tome bez odgode obavješćuje Komisiju. Višak predanih CBAM certifikata ponovno se kupuje u skladu s člankom 23.

POGLAVLJE IV.

CBAM CERTIFIKATI

Članak 20.

Prodaja CBAM certifikata

1.   Država članica ovlaštenim CBAM deklarantima s poslovnim nastanom u toj državi članici prodaje CBAM certifikate na zajedničkoj središnjoj platformi.

2.   Komisija uspostavlja zajedničku središnju platformu i upravlja njome nakon postupka zajedničke nabave između Komisije i država članica.

Komisija i nadležna tijela imaju pristup informacijama na zajedničkoj središnjoj platformi.

3.   Informacije o prodaji, ponovnoj kupnji i poništenju CBAM certifikata na zajedničkoj središnjoj platformi prenose se u CBAM registar na kraju svakog radnog dana.

4.   CBAM certifikati prodaju se ovlaštenim CBAM deklarantima po cijeni izračunanoj u skladu s člankom 21.

5.   Komisija osigurava da se svakom CBAM certifikatu pri izradi dodijeli jedinstveni identifikacijski broj. Komisija registrira jedinstveni identifikacijski broj, kao i cijenu i datum prodaje CBAM certifikata, u CBAM registru u račun ovlaštenog CBAM deklaranta koji kupuje taj certifikat.

6.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 28. kojim se ova Uredba dopunjuje dodatnim utvrđivanjem vremenskog okvira, upravljanja i drugih aspekata povezanih s upravljanjem prodajom i ponovnom kupnjom CBAM certifikata, čime se nastoji postići koherentnost s postupcima iz Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010 (26).

Članak 21.

Cijena CBAM certifikata

1.   Komisija izračunava cijenu CBAM certifikata kao prosjek zaključnih cijena emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama na dražbovnoj platformi, u skladu s postupcima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1031/2010, za svaki kalendarski tjedan.

Za kalendarske tjedne u kojima na dražbovnoj platformi nema planiranih dražbi, cijena CBAM certifikata jednaka je prosjeku zaključnih cijena emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama u posljednjem tjednu u kojem su se na dražbovnoj platformi održavale dražbe.

2.   Komisija objavljuje prosječnu cijenu, kako je navedeno u stavku 1. drugom podstavku, na svojoj internetskoj stranici ili na neki drugi odgovarajući način prvog radnog dana sljedećeg kalendarskog tjedna. Ta se cijena primjenjuje od prvog radnog dana nakon dana objave do prvog radnog dana sljedećeg kalendarskog tjedna.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata o primjeni metodologije, predviđene u stavku 1. ovog članka, za izračun prosječne cijene CBAM certifikata te o praktičnim mehanizmima za objavu te cijene. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

Članak 22.

Predaja CBAM certifikatâ

1.   Do 31. svibnja svake godine, te prvi put 2027. za godinu 2026., ovlašteni CBAM deklarant putem CBAM registra predaje broj CBAM certifikata koji odgovara ugrađenim emisijama deklariranima u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom (c) i verificiranima u skladu s člankom 8. za kalendarsku godinu koja prethodi predaji. Komisija uklanja predane CBAM certifikate iz CBAM registra. Ovlašteni CBAM deklarant osigurava da je potrebni broj CBAM certifikata dostupan na njegovu računu u CBAM registru.

2.   Ovlašteni CBAM deklarant osigurava da broj CBAM certifikata na njegovu računu u CBAM registru na kraju svakog tromjesečja odgovara najmanje 80 % ugrađenih emisija, utvrđenih primjenom zadanih vrijednosti u skladu s metodama utvrđenima u Prilogu IV., u svoj robi koju je uvezao od početka kalendarske godine.

3.   Ako Komisija utvrdi da broj CBAM certifikata na računu ovlaštenog CBAM deklaranta nije u skladu s obvezama na temelju stavka 2., ona putem CBAM registra obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan.

Nadležno tijelo obavješćuje ovlaštenog CBAM deklaranta o potrebi da se osigura dostatan broj CBAM certifikata na njegovu računu u roku od mjesec dana od takve obavijesti.

Nadležno tijelo registrira obavijest ovlaštenom CBAM deklarantu i odgovor ovlaštenog CBAM deklaranta u CBAM registar.

Članak 23.

Ponovna kupnja CBAM certifikata

1.   Ako ovlašteni CBAM deklarant to zatraži, država članica u kojoj taj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan ponovno kupuje višak CBAM certifikata koji je preostao na računu deklaranta u CBAM registru nakon što su certifikati predani u skladu s člankom 22.

Komisija višak CBAM certifikata ponovno kupuje putem zajedničke središnje platforme iz članka 20. u ime države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan. Ovlašteni CBAM deklarant zahtjev za ponovnu kupnju podnosi do 30. lipnja svake godine tijekom koje su CBAM certifikati predani.

2.   Broj certifikata koji se mogu ponovno kupiti kako je navedeno u stavku 1. ograničen je na trećinu ukupnog broja CBAM certifikata koje je ovlašteni CBAM deklarant kupio tijekom prethodne kalendarske godine.

3.   Cijena ponovne kupnje za svaki CBAM certifikat jest cijena koju je ovlašteni CBAM deklarant platio za taj certifikat u trenutku kupnje.

Članak 24.

Poništenje CBAM certifikata

Komisija 1. srpnja svake godine poništava sve CBAM certifikate koji su kupljeni tijekom godine prije prethodne kalendarske godine i koji su ostali na računu ovlaštenog CBAM deklaranta u CBAM registru. Ti CBAM certifikati poništavaju se bez naknade.

Ako se broj CBAM certifikata koje treba predati osporava u sporu koji je u tijeku u državi članici, Komisija suspendira poništenje CBAM certifikata u razmjeru koji odgovara spornom iznosu. Nadležno tijelo države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan Komisiji bez odgode dostavlja sve relevantne informacije.

POGLAVLJE V.

PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA UVOZ ROBE

Članak 25.

Pravila koja se primjenjuju na uvoz robe

1.   Carinska tijela ne dopuštaju uvoz robe nijednoj drugoj osobi osim ovlaštenom CBAM deklarantu.

2.   Carinska tijela periodično i automatski, posebno putem mehanizma nadzora uspostavljenog na temelju članka 56. stavka 5. Uredbe (EU) br. 952/2013, Komisiji priopćuju konkretne informacije o robi deklariranoj za uvoz. Te informacije uključuju EORI broj i broj CBAM računa ovlaštenog CBAM deklaranta, osmeroznamenkastu oznaku KN robe, količinu, zemlju podrijetla, datum carinske deklaracije i carinski postupak.

3.   Komisija informacije iz stavka 2. ovog članka priopćuje nadležnom tijelu države članice u kojoj ovlašteni CBAM deklarant ima poslovni nastan te za svakog CBAM deklaranta unakrsno provjerava te informacije s podatcima u CBAM registru u skladu s člankom 14.

4.   Carinska tijela mogu, u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, Komisiji i nadležnom tijelu države članice koja je dodijelila status ovlaštenog CBAM deklaranta priopćiti povjerljive informacije koje su carinska tijela dobila tijekom obavljanja svojih dužnosti ili koje su carinskim tijelima pružene na povjerljivoj osnovi.

5.   Uredba (EZ) br. 515/97 primjenjuje se mutatis mutandis na ovu Uredbu.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuje opseg informacija te periodičnost, vremenski okvir i sredstva priopćivanja tih informacija na temelju stavka 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

POGLAVLJE VI.

IZVRŠENJE

Članak 26.

Sankcije

1.   Ovlašteni CBAM deklarant koji do 31. svibnja svake godine ne preda broj CBAM certifikata koji odgovara emisijama ugrađenima u robu uvezenu tijekom prethodne kalendarske godine snosi odgovornost za plaćanje sankcije. Takva sankcija jednaka je kazni za prekomjerne emisije iz članka 16. stavka 3. Direktive 2003/87/EZ i uvećana na temelju članka 16. stavka 4. te direktive, kako je primjenjivo u godini uvoza robe. Takva sankcija primjenjuje se na svaki CBAM certifikat koji ovlašteni CBAM deklarant nije predao.

2.   Ako osoba koja nije ovlašteni CBAM deklarant unese robu na carinsko područje Unije bez poštovanja obveza na temelju ove Uredbe, ta osoba snosi odgovornost za plaćanje sankcije. Takva sankcija mora biti učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća te je njezin iznos, ovisno posebno o trajanju, težini, opsegu, namjernoj prirodi i ponavljanju takvog nepoštovanja te razini suradnje osobe s nadležnim tijelom, veći od tri do pet puta od sankcije iz stavka 1., kako je primjenjivo u godini unošenja robe, za svaki CBAM certifikat koji osoba nije predala.

3.   Plaćanje sankcije ne oslobađa ovlaštenog CBAM deklaranta obveze predaje preostalog broja CBAM certifikata u određenoj godini.

4.   Ako nadležno tijelo utvrdi, među ostalim s obzirom na preliminarne izračune koje je provela Komisija u skladu s člankom 19., da ovlašteni CBAM deklarant nije ispunio obvezu predaje CBAM certifikatâ kako je navedena u stavku 1. ovog članka ili da je osoba unijela robu na carinsko područje Unije bez ispunjavanja obveza na temelju ove Uredbe kako je navedeno u stavku 2. ovog članka, nadležno tijelo izriče sankciju na temelju stavka 1. ili 2. ovog članka, kako je primjenjivo. U tu svrhu nadležno tijelo obavješćuje ovlaštenog CBAM deklaranta ili, ako se primjenjuje stavak 2. ovog članka, osobu o sljedećem:

(a)

zaključku nadležnog tijela da ovlašteni CBAM deklarant ili osoba iz stavka 2. ovog članka nisu ispunili obveze na temelju ove Uredbe;

(b)

razlozima za svoj zaključak;

(c)

iznosu sankcije izrečene ovlaštenom CBAM deklarantu ili osobi iz stavka 2. ovog članka;

(d)

datumu dospijeća sankcije;

(e)

radnji koju ovlašteni CBAM deklarant ili osoba iz stavka 2. ovog članka trebaju poduzeti kako bi platili sankciju; i

(f)

pravu ovlaštenog CBAM deklaranta ili osobe iz stavka 2. ovog članka da podnesu žalbu.

5.   Ako sankcija nije plaćena do datuma dospijeća iz stavka 4. točke (d), nadležno tijelo osigurava plaćanje te sankcije svim sredstvima koja su mu na raspolaganju na temelju nacionalnog prava dotične države članice.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o odlukama o sankcijama iz stavaka 1. i 2. te registriraju završno plaćanje iz stavka 5. u CBAM registar.

Članak 27.

Izbjegavanje mjera

1.   Komisija na temelju relevantnih i objektivnih podataka poduzima mjere u skladu s ovim člankom kako bi se odgovorilo na prakse izbjegavanja mjera iz ove Uredbe.

2.   Izbjegavanje mjera definira se kao promjena u strukturi trgovine robom koja proizlazi iz prakse, postupka ili rada koji se ne temelje na dostatnom valjanom ili ekonomski opravdanom razlogu, nego na pokušaju da se, u cijelosti ili djelomično, izbjegnu obveze utvrđene u ovoj Uredbi. Takva praksa, postupak ili rad mogu sastoje se, ali nisu ograničeni na:

(a)

neznatno mijenjanje dotične robe kako bi ta roba bila razvrstana u oznake KN koje nisu navedene u Prilogu I., osim ako se tom izmjenom mijenjaju njezine bitne značajke;

(b)

umjetno razdvajanje pošiljaka na pošiljke čija stvarna vrijednost ne premašuje gornju granicu iz članka 2. stavka 3.

3.   Komisija kontinuirano prati situaciju, na razini Unije, u cilju utvrđivanja praksi izbjegavanja mjera, među ostalim na temelju nadzora tržišta ili na temelju svih relevantnih izvora informacija, kao što su podnesci i izvješća organizacija civilnog društva.

4.   Država članica ili bilo koja strana koja je zahvaćena ili je imala koristi od bilo koje od situacija iz stavka 2. može obavijestiti Komisiju ako se suoči s praksama izbjegavanja mjera. Zainteresirane strane osim onih izravno zahvaćenih ili onih koje su od toga imale koristi, kao što su organizacije za zaštitu okoliša i nevladine organizacije, koje pronađu konkretne dokaze o praksama za izbjegavanje mjera, također mogu obavijestiti Komisiju.

5.   U obavijesti iz stavka 4. navode se razlozi na kojima se ta obavijest temelji te ona sadržava relevantne podatke i statističke podatke koji potkrepljuju tvrdnju o izbjegavanju mjera iz ove Uredbe. Komisija pokreće ispitni postupak u vezi s tvrdnjom o izbjegavanju mjera ako je obavijest uputila država članica, ili pogođena strana, strana koja je od toga imala koristi ili druga zainteresirana strana, pod uvjetom da obavijest ispunjava zahtjeve iz ovog stavka, ili ako sama Komisija utvrdi da je takav ispitni postupak potreban. Tijekom provođenja ispitnog postupka Komisiji mogu pomagati nadležna tijela i carinska tijela. Komisija zaključuje ispitni postupak u roku od devet mjeseci od datuma obavijesti. Ako se pokrenuo ispitni postupak, Komisija o tome obavješćuje sva nadležna tijela.

6.   Ako Komisija, uzimajući u obzir relevantne podatke, izvješća i statističke podatke, među ostalim one koje dostave carinska tijela, ima dovoljno razloga smatrati da okolnosti iz stavka 2. točke (a) ovog članka postoje u jednoj ili više država članica prema utvrđenoj strukturi, ovlaštena je za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 28. radi izmjene popisa robe iz Priloga I. dodavanjem relevantnih neznatno izmijenjenih proizvoda iz stavka 2. točke (a) ovog članka u svrhu sprečavanja izbjegavanja mjera.

POGLAVLJE VII.

IZVRŠAVANJE DELEGIRANJA OVLASTI I POSTUPAK ODBORA

Članak 28.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 10., članka 2. stavka 11., članka 18. stavka 3., članka 20. stavka 6. i članka 27. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 17. svibnja 2023. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 2. stavka 10., članka 2. stavka 11., članka 18. stavka 3., članka 20. stavka 6. i članka 27. stavka 6.

4.   Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranog akta koji su već na snazi.

5.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

6.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

7.   Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavka 10., članka 2. stavka 11., članka 18. stavka 3., članka 20. stavka 6. ili članka 27. stavka 6. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 29.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor za CBAM. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VIII.

IZVJEŠĆIVANJE I PREISPITIVANJE

Članak 30.

Preispitivanje i izvješćivanje koje provodi Komisija

1.   Komisija, uz savjetovanje s relevantnim dionicima, prikuplja potrebne informacije u svrhu proširenja područja primjene ove Uredbe kako je navedeno u stavku 2. točki (a) i u skladu s njom, te u svrhu razvoja metoda za izračun ugrađenih emisija na temelju metoda za mjerenje ekološkog otiska.

2.   Prije kraja prijelaznog razdoblja iz stavka 32. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe.

To izvješće sadržava procjenu:

(a)

mogućnosti proširenja područja primjene na:

i.

ugrađene neizravne emisije u robi navedenoj u Prilogu II.;

ii.

emisije ugrađene u prijevoz robe navedene u Prilogu I. i usluge prijevoza;

iii.

robu koja je izložena riziku od izmještanja emisija ugljika osim one navedene u Prilogu I., a posebno organske kemikalije i polimere;

iv.

druge ulazne materijale (prekursore) za robu navedenu u Prilogu I.;

(b)

kriterijâ za identifikaciju robe koju treba uvrstiti na popis u Prilogu I. ovoj Uredbi na temelju sektora izloženih riziku od izmještanja emisija ugljika utvrđenih u skladu s člankom 10.b Direktive 2003/87/EZ; toj se procjeni prilaže vremenski raspored postupnog uključivanja robe u područje primjene ove Uredbe koji završava 2030., posebno uzimajući u obzir razinu rizika od izmještanja emisija ugljika;

(c)

tehničkih zahtjeva za izračun ugrađenih emisija za drugu robu koju treba uvrstiti na popis u Prilogu I.;

(d)

napretka postignutog u međunarodnim raspravama o djelovanju u području klime;

(e)

sustava upravljanja, uključujući administrativne troškove;

(f)

učinka ove Uredbe na robu navedenu u Prilogu I. koja se uvozi iz zemalja u razvoju s posebnim interesom za najmanje razvijene zemlje kako su ih utvrdili Ujedinjeni narodi te na učinak pružene tehničke pomoći;

(g)

metodologije za izračun neizravnih emisija u skladu s člankom 7. stavkom 7. i točkom 4.3. Priloga IV.

3.   Barem godinu dana prije kraja prijelaznog razdoblja Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se utvrđuju proizvodi koji su dalje u lancu vrijednosti robe navedene u Prilogu I. za koje se preporučuje da ih se uzme u obzir za uključivanje u područje primjene ove Uredbe. U tu svrhu Komisija pravodobno razvija metodologiju koja bi se trebala temeljiti na relevantnosti u smislu kumuliranih emisija stakleničkih plinova i rizika od izmještanja emisija ugljika.

4.   Izvješćima iz stavaka 2. i 3. prema potrebi se prilaže zakonodavni prijedlog do kraja prijelaznog razdoblja, uključujući detaljnu procjenu učinka, posebno s ciljem proširenja područja primjene ove Uredbe na temelju zaključaka donesenih u tim izvješćima.

5.   Svake dvije godine od kraja prijelaznog razdoblja Komisija u okviru svojeg godišnjeg izvješća Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 10. stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ procjenjuje učinkovitost CBAM-a u nošenju s rizikom od izmještanja emisija ugljika robe proizvedene u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam za određivanje cijena ugljika. U tom izvješću posebno se ocjenjuje razvoj izvoza Unije u sektorima obuhvaćenima CBAM-om te razvoj trgovinskih tokova i ugrađenih emisija te robe na globalnom tržištu. Ako se u izvješću zaključi da postoji rizik od izmještanja emisija ugljika robe proizvedene u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam za određivanje cijena ugljika, Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za nošenje s tim rizikom na način koji je u skladu s pravom Svjetske trgovinske organizacije i kojim se uzima u obzir dekarbonizacija postrojenja u Uniji.

6.   Komisija prati funkcioniranje CBAM-a radi evaluacije učinaka i mogućih prilagodbi njegove primjene.

Komisija prije 1. siječnja 2028. te nakon toga svake dvije godine podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe i funkcioniranju CBAM-a Europskom parlamentu i Vijeću. To izvješće sadržava barem sljedeće:

(a)

procjenu učinka CBAM-a na:

i.

izmještanje emisija ugljika, među ostalim u vezi s izvozom;

ii.

obuhvaćene sektore;

iii.

unutarnje tržište, gospodarski i teritorijalni učinak u cijeloj Uniji;

iv.

inflaciju i cijenu robe;

v.

učinak na industrije koje upotrebljavaju robu navedenu u Prilogu I.;

vi.

međunarodnu trgovinu, uključujući miješanje resursa; i

vii.

najmanje razvijene zemlje;

(b)

procjenu:

i.

sustava upravljanja, uključujući procjenu provedbe ovlašćivanja CBAM deklaranata i upravljanja tim ovlašćivanjem u državama članicama;

ii.

područja primjene ove Uredbe,

iii.

prakse izbjegavanja mjera;

iv.

primjene sankcija u državama članicama;

(c)

rezultate istraga i izrečenih sankcija;

(d)

objedinjene informacije o intenzitetu emisija za svaku zemlju podrijetla za različitu robu navedenu u Prilogu I.

7.   U slučaju nepredvidivog, izvanrednog i neizazvanog događaja koji je izvan kontrole treće zemlje ili više trećih zemalja na koje se primjenjuje CBAM, a koji ima razorne posljedice na gospodarsku i industrijsku infrastrukturu takve dotične zemlje ili dotičnih zemalja, Komisija procjenjuje situaciju te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, kojemu se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe utvrđivanjem potrebnih privremenih mjera za rješavanje tih izvanrednih okolnosti.

8.   Od kraja prijelaznog razdoblja iz članka 32. ove Uredbe Komisija u okviru godišnjeg izvješćivanja u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća (27) evaluira i izvješćuje o tome kako je financiranje na temelju te uredbe doprinijelo dekarbonizaciji proizvodne industrije u najmanje razvijenim zemljama.

POGLAVLJE IX.

KOORDINACIJA S BESPLATNOM DODJELOM EMISIJSKIH JEDINICA U OKVIRU EU SUSTAVA TRGOVANJA EMISIJAMA

Članak 31.

Besplatna dodjela emisijskih jedinica u okviru EU sustava trgovanja emisijama i obveza predaje CBAM certifikatâ

1.   CBAM certifikati koje treba predati u skladu s člankom 22. ove Uredbe prilagođavaju se kako bi odražavali opseg u kojem se emisijske jedinice u okviru EU sustava trgovanja emisijskim jedinicama u skladu s člankom 10.a Direktive 2003/87/EZ besplatno dodjeljuju postrojenjima koja unutar Unije proizvode robu navedenu u Prilogu I. ovoj Uredbi.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju detaljna pravila za izračun prilagodbe iz stavka 1. ovog članka. Takva detaljna pravila razrađuju se na temelju načela koja se primjenjuju u EU sustavu trgovanja emisijama za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica postrojenjima koja unutar Unije proizvode robu navedenu u Prilogu I., uzimajući u obzir različite referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju u EU sustavu trgovanja emisijama za besplatnu dodjelu s ciljem kombiniranja tih referentnih vrijednosti u odgovarajuće vrijednosti za dotičnu robu te uzimajući u obzir relevantne ulazne materijale (prekursore). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2.

POGLAVLJE X.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 32.

Područje primjene prijelaznog razdoblja

Tijekom prijelaznog razdoblja od 1. listopada 2023. do 31. prosinca 2025. obveze uvoznika na temelju ove Uredbe ograničene su na obveze izvješćivanja utvrđene u člancima 33., 34. i 35. ove Uredbe. Ako uvoznik ima poslovni nastan u državi članici i imenuje neizravnog carinskog zastupnika u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 952/2013 te ako se neizravni carinski zastupnik s time složi, obveze izvješćivanja primjenjuju se na takvog neizravnog carinskog zastupnika. Ako uvoznik nema poslovni nastan u državi članici, obveze izvješćivanja primjenjuju se na neizravnog carinskog zastupnika.

Članak 33.

Uvoz robe

1.   Carinska tijela obavješćuju uvoznika ili, u situacijama obuhvaćenima člankom 32., neizravnog carinskog zastupnika o obvezi izvješćivanja iz članka 35. najkasnije u trenutku puštanja robe u slobodni promet.

2.   Carinska tijela periodično i automatski, posebno putem mehanizma nadzora uspostavljenog na temelju članka 56. stavka 5. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili elektroničkim prijenosom podataka, Komisiji priopćuju informacije o uvezenoj robi, među ostalim o prerađenim proizvodima dobivenima postupkom vanjske proizvodnje. Te informacije uključuju EORI broj carinskog deklaranta i uvoznika, osmeroznamenkastu oznaku KN, količinu, zemlju podrijetla, datum carinske deklaracije i carinski postupak.

3.   Komisija dostavlja informacije iz stavka 2. nadležnim tijelima država članica u kojima carinski deklarant i, ako je primjenjivo, uvoznik imaju poslovni nastan.

Članak 34.

Obveza izvješćivanja za određene carinske postupke

1.   Ako su prerađeni proizvodi dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje iz članka 256. Uredbe (EU) br. 952/2013 uvezeni, obveza izvješćivanja iz članka 35. ove Uredbe uključuje informacije o robi koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje te je rezultirala uvezenim prerađenim proizvodima, čak i ako prerađeni proizvodi nisu navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi. Ovaj se stavak također primjenjuje ako su prerađeni proizvodi dobiveni postupkom unutarnje proizvodnje vraćena roba kako je navedeno u članku 205. Uredbe (EU) br. 952/2013.

2.   Obveza izvješćivanja iz članka 35. ove Uredbe ne primjenjuje se na uvoz:

(a)

prerađenih proizvoda dobivenih postupkom vanjske proizvodnje iz članka 259. Uredbe (EU) br. 952/2013;

(b)

robe koja se smatra vraćenom robom u skladu s člankom 203. Uredbe (EU) br. 952/2013.

Članak 35.

Obveza izvješćivanja

1.   Svaki uvoznik ili, u situacijama obuhvaćenima člankom 32, neizravni carinski zastupnik koji je uvezao robu tijekom određenog tromjesečja kalendarske godine za to tromjesečje podnosi Komisiji izvješće („CBAM izvješće”) koje sadržava informacije o robi uvezenoj tijekom tog tromjesečja, i to najkasnije mjesec dana nakon kraja tog tromjesečja.

2.   CBAM izvješće sadržava sljedeće informacije:

(a)

ukupnu količinu svake vrste robe za svako postrojenje koje proizvodi robu u zemlji podrijetla, izraženo u megavatsatima za električnu energiju i u tonama za drugu robu;

(b)

stvarne ukupne ugrađene emisije, izražene u tonama emisija CO2e po megavatsatu električne energije ili za drugu robu u tonama emisija CO2e po toni svake vrste robe, izračunane u skladu s metodom utvrđenom u Prilogu IV.;

(c)

ukupne neizravne emisije izračunane u skladu s provedbenim aktom iz stavka 7.;

(d)

cijenu ugljika koja se plaća u zemlji podrijetla za emisije ugrađene u uvezenu robu, uzimajući u obzir sve rabate ili druge dostupne oblike naknade.

3.   Komisija periodično priopćuje relevantnim nadležnim tijelima popis onih uvoznika ili neizravnih carinskih zastupnika s poslovnim nastanom u državi članici, uz odgovarajuća obrazloženja, za koje ima razloga vjerovati da nisu ispunili obvezu podnošenja CBAM izvješća u skladu sa stavkom 1.

4.   Ako Komisija smatra da je izvješće o CBAM-u nepotpuno ili netočno, priopćuje nadležnom tijelu države članice u kojoj uvoznik ima poslovni nastan ili, u situacijama obuhvaćenima člankom 32., neizravni carinski zastupnik ima poslovni nastan dodatne informacije koje smatra potrebnima za dopunu ili ispravak tog izvješća. Takve se informacije pružaju u indikativne svrhe i ne dovodeći u pitanje konačnu ocjenu nadležnog tijela. To nadležno tijelo pokreće postupak ispravka i obavješćuje uvoznika ili, u situacijama obuhvaćenima člankom 32., neizravnog carinskog zastupnika o dodatnim informacijama potrebnima za ispravak tog izvješća. Prema potrebi, uvoznik ili taj neizravni carinski zastupnik podnosi ispravljeno izvješće dotičnom nadležnom tijelu i Komisiji.

5.   Ako nadležno tijelo države članice iz stavka 4. ovog članka pokrene postupak ispravka, među ostalim uzimajući u obzir informacije primljene u skladu sa stavkom 4. ovog članka, i utvrdi da uvoznik ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravni carinski zastupnik nije poduzeo potrebne korake za ispravljanje CBAM izvješća ili ako dotično nadležno tijelo utvrdi, među ostalim uzimajući u obzir informacije primljene u skladu sa stavkom 3. ovog članka, da uvoznik ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravni carinski zastupnik nije ispunio obvezu podnošenja CBAM izvješća u skladu sa stavkom 1. ovog članka, to nadležno tijelo uvozniku ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravnom carinskom zastupniku izriče učinkovitu, proporcionalnu i odvraćajuću sankciju. U tu svrhu nadležno tijelo obavješćuje uvoznika ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravnog carinskog zastupnika te Komisiju o sljedećem:

(a)

zaključku i razlozima za zaključak da uvoznik ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravni carinski zastupnik nije ispunio obvezu podnošenja izvješća za određeno tromjesečje ili poduzeo potrebne korake za ispravljanje izvješća;

(b)

iznosu sankcije izrečene uvozniku ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravnom carinskom zastupniku;

(c)

datumu dospijeća sankcije;

(d)

radnji koju uvoznik ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravni carinski zastupnik treba poduzeti kako bi platio sankciju; i

(e)

pravu uvoznika ili, ako je primjenjivo u skladu s člankom 32., neizravnog carinskog zastupnika da podnese žalbu.

6.   Ako nadležno tijelo, nakon što od Komisije primi informacije u skladu s ovim člankom, odluči da neće poduzeti nikakve mjere, nadležno tijelo o tome obavješćuje Komisiju.

7.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata koji se odnose na:

(a)

informacije o kojima se izvješćuje, način i format tog izvješćivanja, uključujući detaljne informacije po zemlji podrijetla i vrsti robe kojima se potkrepljuju ukupni iznosi iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te primjere svih relevantnih rabata ili drugih dostupnih oblika naknade kako je navedeno u stavku 2. točki (d);

(b)

okvirni raspon sankcija koje se izriču u skladu sa stavkom 5. i kriterije koje treba uzeti u obzir pri određivanju stvarnog iznosa, uključujući ozbiljnost i trajanje neizvješćivanja;

(c)

detaljna pravila o konverziji prosječne godišnje cijene ugljika iz stavka 2. točke (d), izražene u stranoj valuti u EUR prema prosječnom godišnjem tečaju;

(d)

detaljna pravila o elementima metoda za izračun utvrđenih u Prilogu IV., među ostalim za utvrđivanje granica sustava procesa proizvodnje, faktora emisije, vrijednosti stvarnih emisija za pojedino postrojenje i njihove primjene na pojedinačnu robu, te za utvrđivanje metoda za osiguravanje pouzdanosti podataka, uključujući razinu detalja; i

(e)

sredstva i format u pogledu zahtjeva za izvješćivanje o neizravnim emisijama u uvezenoj robi; taj format uključuje količinu električne energije upotrijebljene za proizvodnju robe navedene u Prilogu I., kao i zemlju podrijetla, izvor proizvodnje i faktore emisije povezane s tom električnom energijom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 29. stavka 2. ove Uredbe. Primjenjuju se na robu uvezenu tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 32. ove Uredbe i temelje se na postojećem zakonodavstvu za postrojenja koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2003/87/EZ.

POGLAVLJE XI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 36.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 1. listopada 2023. Međutim:

(a)

članci 5., 10, 14., 16. i 17. primjenjuju se od 31. prosinca 2024.;

(b)

članak 2. stavak 2., članak 4., članci od 6. do 9., članci 15. i 19., članak 20. stavci 1., 3., 4. i 5., članci od 21. do 27. te članak 31. primjenjuju se od 1. siječnja 2026.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

J. ROSWALL


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 181.

(2)   SL C 301, 5.8.2022., str. 116.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2023.

(4)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(5)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1).

(6)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(7)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).

(8)  Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(10)  Delegirana odluka Komisije (EU) 2019/708 od 15. veljače 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu utvrđivanja sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, za razdoblje od 2021. do 2030. (SL L 120, 8.5.2019., str. 20.).

(11)  Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).

(12)  Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(13)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2067 оd 19. prosinca 2018. o verifikaciji podataka i akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 334, 31.12.2018., str. 94.).

(14)  Odluka Vijeća 2006/500/EZ od 29. svibnja 2006. o sklapanju Ugovora o Energetskoj zajednici od strane Europske zajednice (SL L 198, 20.7.2006., str. 15.).

(15)  Uredba Komisije (EU) 2015/1222 od 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (SL L 197, 25.7.2015., str. 24.).

(16)  Preporuka Komisije 2013/179/EU od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(18)  Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(19)  Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str. 1.).

(20)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(21)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(22)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (SL L 324, 10.12.2009., str. 23.).

(23)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 1.).

(24)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1.).

(25)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/331 od 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 59, 27.2.2019., str. 8.).

(26)  Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).

(27)  Uredba (EU) 2021/947 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. lipnja 2021. o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju – Globalna Europa, izmjeni i stavljanju izvan snage Odluke br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) 2017/1601 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (SL L 209, 14.6.2021., str. 1.).


PRILOG I.

Popis robe i stakleničkih plinova

1.   

Za potrebe identifikacije robe ova se Uredba primjenjuje na robu koja je obuhvaćena oznakama kombinirane nomenklature („KN”) navedenima u tablici u nastavku. Oznake KN oznake su iz Uredbe (EEZ) br. 2658/87.

2.   

Za potrebe ove Uredbe staklenički plinovi koji se odnose na robu iz točke 1. su staklenički plinovi navedeni u sljedećoj tablici za dotičnu robu.

Cement

Oznaka KN

Staklenički plin

2507 00 80 – Ostale kaolinske gline

Ugljikov dioksid

2523 10 00 – Cement u obliku klinkera

Ugljikov dioksid

2523 21 00 – Bijeli cement, neovisno je li umjetno obojan ili ne

Ugljikov dioksid

2523 29 00 – Portland-cement, ostalo

Ugljikov dioksid

2523 30 00 – Aluminatni cement

Ugljikov dioksid

2523 90 00 – Ostali hidraulični cementi

Ugljikov dioksid

Električna energija

Oznaka KN

Staklenički plin

2716 00 00 – Električna energija

Ugljikov dioksid

Gnojiva

Oznaka KN

Staklenički plin

2808 00 00 – Dušična kiselina; sulfodušične kiseline

Ugljikov dioksid i didušikov oksid

2814 – Amonijak, bezvodni ili u vodenoj otopini

Ugljikov dioksid

2834 21 00 – Nitrati kalija

Ugljikov dioksid i didušikov oksid

3102 – Dušična gnojiva, mineralna ili kemijska

Ugljikov dioksid i didušikov oksid

3105 – Mineralna ili kemijska gnojiva koja sadrže dva ili tri gnojiva elementa – dušik, fosfor i kalij; ostala gnojiva; roba iz ovog poglavlja u obliku tableta ili u sličnim oblicima ili u pakiranjima bruto mase ne veće od 10 kg

osim: 3105 60 00 – Mineralna ili kemijska gnojiva koja sadrže dva gnojiva elementa – fosfor i kalij

Ugljikov dioksid i didušikov oksid

Željezo i čelik

Oznaka KN

Staklenički plin

72

– Željezo i čelik

osim:

 

7202 2 – Ferosilicij

 

7202 30 00 – Ferosilikomangan

 

7202 50 00 – Ferosilikokrom

 

7202 70 00 – Feromolibden

 

7202 80 00 – Ferovolfram i ferosilikovolfram

 

7202 91 00 – Ferotitanij i ferosilikotitanij

 

7202 92 00 – Ferovanadij

 

7202 93 00 – Feroniobij

 

7202 99 – Ostalo:

 

7202 99 10 – Ferofosfor

 

7202 99 30 – Ferosilikomagnezij

 

7202 99 80 – Ostalo

 

7204 – Željezni otpaci i lomljevina; otpadni ingoti za pretaljivanje, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

2601 12 00 – Aglomerirana željezna rudača i koncentrati (osim prženih željeznih pirita)

Ugljikov dioksid

7301 – Žmurje (talpe) od željeza ili čelika, neovisno o tome jesu li bušene, probijene ili izrađene spajanjem elemenata ili ne; zavareni profili od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7302 – Dijelovi za izgradnju željezničkih i tramvajskih kolosijeka od željeza ili čelika: tračnice, tračnice vodilice i ozubljene tračnice, skretnički jezičci, skretnička srca, skretničko polužje i drugi dijelovi skretnica, pragovi, vezice, klizni jastuci, stezni klinovi, podložne ploče, elastične pritiskalice, uporne pločice, spojne motke i drugi dijelovi posebno konstruirani za spajanje i pričvršćivanje tračnica

Ugljikov dioksid

7303 00 – Cijevi i šuplji profili od lijevanog željeza

Ugljikov dioksid

7304 – Cijevi i šuplji profili, bešavni, od željeza (osim od lijevanog željeza) ili čelika

Ugljikov dioksid

7305 – Ostale cijevi (na primjer, zavarene, zakovane ili zatvorene na sličan način), kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7306 – Ostale cijevi i šuplji profili (na primjer, s otvorenim spojevima ili zavareni, zakovani ili zatvoreni na sličan način), od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7307 – Pribor za cijevi (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci), od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7308 – Konstrukcije (isključujući montažne zgrade iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (na primjer, mostovi i sekcije mostova, vrata prijevodnica (splavnica), tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, kosturi krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, kapci, ograde, potporni stupovi i stupovi), od željeza ili čelika; ploče, šipke, profili, cijevi i slično, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7309 00 – Rezervoari, cisterne, bačve i slični spremnici za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma većeg od 300 l, neovisno imaju li oblogu ili toplinsku izolaciju ili ne, ali neopremljeni mehaničkim ni toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid

7310 – Cisterne, bačve, burad, limenke, kutije i slični spremnici, za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim ni toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid

7311 00 – Spremnici za stlačene ili ukapljene plinove, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7318 – Vijci, svornjaci, matice, vijci za pragove, vijci s kukom, zakovice, klinovi, rascjepke, podloške (uključujući elastične podloške) i slični proizvodi, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7326 – Ostali proizvodi od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

Aluminij

Oznaka KN

Staklenički plin

7601 – Aluminij u sirovim oblicima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7603 – Prah i ljuskice, od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7604 – Šipke i profili od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7605 – Žica od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7606 – Ploče, limovi i trake, od aluminija, debljine veće od 0,20 mm

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7607 – Folije od aluminija (neovisno jesu li tiskane ili s podlogom od papira, kartona, plastičnih masa ili sličnih materijala ili ne) debljine (ne računajući podlogu) ne veće od 0,20 mm

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7608 – Cijevi od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7609 00 00 – Pribor za cijevi od aluminija (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci)

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7610 – Konstrukcije (osim montažnih zgrada iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (na primjer, mostovi i sekcije mostova, tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, ograde, potporni stupovi i stupovi), od aluminija; limovi, šipke, profili, cijevi i slično, od aluminija, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7611 00 00 – Rezervoari, cisterne, bačve i slično, od aluminija, za bilo koji materijal (osim stlačenih ili ukapljenih plinova), obujma većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7612 – Aluminijske bačve, burad, limenke, kutije i slični spremnici (uključujući krute ili sklopive cjevaste spremnike), za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7613 00 00 – Aluminijski spremnici za stlačene ili ukapljene plinove

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7614 – Žica u strukovima, užad, pletene trake i slično, od aluminija, električno neizolirani

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7616 – Ostali proizvodi od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

Kemikalije

Oznaka KN

Staklenički plin

2804 10 00 – Vodik

Ugljikov dioksid


PRILOG II.

Popis robe za koju se uzimaju u obzir samo izravne emisije, u skladu s člankom 7. stavkom 1.

Željezo i čelik

Oznaka KN

Staklenički plin

72

– Željezo i čelik

osim:

 

7202 2 – Ferosilicij

 

7202 30 00 – Ferosilikomangan

 

7202 50 00 – Ferosilikokrom

 

7202 70 00 – Feromolibden

 

7202 80 00 – Ferovolfram i ferosilikovolfram

 

7202 91 00 – Ferotitanij i ferosilikotitanij

 

7202 92 00 – Ferovanadij

 

7202 93 00 – Feroniobij

 

7202 99 – Ostalo:

 

7202 99 10 – Ferofosfor

 

7202 99 30 – Ferosilikomagnezij

 

7202 99 80 – Ostalo

 

7204 – Željezni otpaci i lomljevina; otpadni ingoti za pretaljivanje i čelik

Ugljikov dioksid

7301 – Žmurje (talpe) od željeza ili čelika, neovisno o tome jesu li bušene, probijene ili izrađene spajanjem elemenata ili ne; zavareni profili od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7302 – Dijelovi za izgradnju željezničkih i tramvajskih kolosijeka od željeza ili čelika: tračnice, tračnice vodilice i ozubljene tračnice, skretnički jezičci, skretnička srca, skretničko polužje i drugi dijelovi skretnica, pragovi, vezice, klizni jastuci, stezni klinovi, podložne ploče, elastične pritiskalice, uporne pločice, spojne motke i drugi dijelovi posebno konstruirani za spajanje i pričvršćivanje tračnica

Ugljikov dioksid

7303 00 – Cijevi i šuplji profili od lijevanog željeza

Ugljikov dioksid

7304 – Cijevi i šuplji profili, bešavni, od željeza (osim od lijevanog željeza) ili čelika

Ugljikov dioksid

7305 – Ostale cijevi (na primjer, zavarene, zakovane ili zatvorene na sličan način), kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera većeg od 406,4 mm, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7306 – Ostale cijevi i šuplji profili (na primjer, s otvorenim spojevima ili zavareni, zakovani ili zatvoreni na sličan način), od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7307 – Pribor za cijevi (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci), od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7308 – Konstrukcije (isključujući montažne zgrade iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (na primjer, mostovi i sekcije mostova, vrata prijevodnica (splavnica), tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, kapci, ograde, potporni stupovi i stupovi), od željeza ili čelika; ploče, šipke, profili, cijevi i slično, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7309 00 – Rezervoari, cisterne, bačve i slični spremnici za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma većeg od 300 l, neovisno imaju li oblogu ili toplinsku izolaciju ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid

7310 – Cisterne, bačve, burad, limenke, kutije i slični spremnici, za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), od željeza ili čelika, obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid

7311 00 – Spremnici za stlačene ili ukapljene plinove, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7318 – Vijci, svornjaci, matice, vijci za pragove, vijci s kukom, zakovice, klinovi, rascjepke, podloške (uključujući elastične podloške) i slični proizvodi, od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

7326 – Ostali proizvodi od željeza ili čelika

Ugljikov dioksid

Aluminij

Oznaka KN

Staklenički plin

7601 – Aluminij u sirovim oblicima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7603 – Prah i ljuskice, od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7604 – Šipke i profili od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7605 – Žica od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7606 – Ploče, limovi i trake, od aluminija, debljine veće od 0,20 mm

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7607 – Folije od aluminija (neovisno jesu li tiskane ili s podlogom od papira, kartona, plastičnih masa ili sličnih materijala ili ne) debljine (ne računajući podlogu) ne veće od 0,20 mm

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7608 – Cijevi od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7609 00 00 – Pribor za cijevi od aluminija (na primjer, spojnice, koljena, kolčaci)

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7610 – Konstrukcije (osim montažnih zgrada iz tarifnog broja 9406 ) i dijelovi konstrukcija (na primjer, mostovi i sekcije mostova, tornjevi, rešetkasti stupovi, krovovi, krovišta, vrata i prozori te okviri za njih, pragovi za vrata, ograde, potporni stupovi i stupovi), od aluminija; limovi, šipke, profili, cijevi i slično, od aluminija, pripremljeni za uporabu u konstrukcijama

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7611 00 00 – Rezervoari, cisterne, bačve i slično, od aluminija, za bilo koji materijal (osim stlačenih ili ukapljenih plinova), obujma većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7612 – Aluminijske bačve, burad, limenke, kutije i slični spremnici (uključujući krute ili sklopive cjevaste spremnike), za bilo koji materijal (osim za stlačene ili ukapljene plinove), obujma ne većeg od 300 l, neovisno jesu li obloženi ili toplinski izolirani ili ne, ali neopremljeni mehaničkim i toplinskim uređajima

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7613 00 00 – Aluminijski spremnici za stlačene ili ukapljene plinove

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7614 – Žica u strukovima, užad, pletene trake i slično, od aluminija, električno neizolirani

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

7616 – Ostali proizvodi od aluminija

Ugljikov dioksid i perfluorougljici

Kemikalije

Oznaka KN

Staklenički plin

2804 10 00 – Vodik

Ugljikov dioksid


PRILOG III.

Treće zemlje i područja izvan područja primjene ove Uredbe za potrebe članka 2.

1.   TREĆE ZEMLJE I PODRUČJA IZVAN PODRUČJA PRIMJENE OVE UREDBE

Ova se Uredba ne primjenjuje na robu podrijetlom iz sljedećih zemalja:

Island,

Lihtenštajn,

Norveška,

Švicarska.

Ova se Uredba ne primjenjuje na robu podrijetlom sa sljedećih područja:

Büsingen,

Heligoland,

Livigno,

Ceuta,

Melilla.

2.   TREĆE ZEMLJE I PODRUČJA IZVAN PODRUČJA PRIMJENE OVE UREDBE U POGLEDU UVOZA ELEKTRIČNE ENERGIJE NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE

[Treće zemlje ili područja treba dodati ili ukloniti Komisija na temelju članka 2. stavka 11.]


PRILOG IV.

Metode za izračun ugrađenih emisija za potrebe članka 7.

1.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Priloga i priloga V. i VI. primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„jednostavna roba” znači roba proizvedena u procesu proizvodnje za koji su potrebni isključivo ulazni materijali (prekursori) i goriva s nultim ugrađenim emisijama;

(b)

„složena roba” znači roba koja nije jednostavna roba;

(c)

„specifične ugrađene emisije” znači ugrađene emisije jedne tone robe, izražene u tonama emisija CO2e po toni robe;

(d)

„faktor emisije CO2” znači ponderirani prosjek intenziteta CO2 električne energije proizvedene iz fosilnih goriva unutar nekog zemljopisnog područja; faktor emisije CO2 dobiva se dijeljenjem podataka o emisijama CO2 za sektor električne energije s bruto proizvodnjom električne energije iz fosilnih goriva na predmetnom zemljopisnom području; izražava se u tonama CO2 po megavatsatu;

(e)

„faktor emisije za električnu energiju” znači zadana vrijednost, izražena u CO2e, koja predstavlja intenzitet emisija električne energije potrošene u proizvodnji robe;

(f)

„ugovor o kupnji energije” znači ugovor na temelju kojeg osoba ugovara kupnju električne energije izravno od proizvođača električne energije;

(g)

„operator prijenosnog sustava” znači operator kako je definiran u članku 2. točki 35. Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

2.   UTVRĐIVANJE STVARNIH SPECIFIČNIH UGRAĐENIH EMISIJA ZA JEDNOSTAVNU ROBU

Za utvrđivanje specifičnih stvarnih ugrađenih emisija za jednostavnu robu proizvedenu u određenom postrojenju uzimaju se u obzir izravne i, ako je to primjenjivo, neizravne emisije. U tu se svrhu treba primijeniti sljedeća jednadžba:

Formula

pri čemu:

SEEg

su specifične ugrađene emisije robe g izražene u CO2e po toni;

AttrEmg

su pripisane emisije robe g; i

ALg

je razina aktivnosti robe, koja podrazumijeva količinu robe proizvedenu u tom postrojenju u izvještajnom razdoblju.

„Pripisane emisije” znači dio emisija postrojenja tijekom izvještajnog razdoblja koje nastaju u procesu proizvodnje u kojem se proizvodi roba g kad se primjenjuju granice sustava u procesu proizvodnje definirane provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 7. stavkom 7. Pripisane emisije izračunavaju se upotrebom sljedeće jednadžbe:

Formula

pri čemu:

DirEm

su izravne emisije koje nastaju u procesu proizvodnje, izražene u tonama CO2e, unutar granica sustava iz provedbenog akta donesenog u skladu s člankom 7. stavkom 7.; i

indir Em

su neizravne emisije koje nastaju u proizvodnji električne energije koja se troši tijekom procesa proizvodnje robe, izražene u tonama CO2e, unutar granica sustava iz provedbenog akta donesenog u skladu s člankom 7. stavkom 7.

3.   UTVRĐIVANJE STVARNIH UGRAĐENIH EMISIJA ZA SLOŽENU ROBU

Za utvrđivanje specifičnih stvarnih ugrađenih emisija za složenu robu proizvedenu u određenom postrojenju treba se primijeniti sljedeća jednadžba:

Formula

pri čemu:

AttrEmg

su pripisane emisije robe g;

ALg

je razina aktivnosti robe, koja podrazumijeva količinu robe proizvedenu u tom postrojenju u izvještajnom razdoblju; i

EEInpMat

su ugrađene emisije ulaznih materijala (prekursora) potrošenih u procesu proizvodnje. U obzir se uzimaju samo ulazni materijali (prekursori) koji su navedeni kao relevantni za granice sustava u procesu proizvodnje kako su navedene u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 7. stavkom 7. Relevantne emisije EEInpMat izračunavaju se na sljedeći način:

Formula

pri čemu:

Mi

je masa ulaznog materijala (prekursora) i koji se upotrebljava u procesu proizvodnje; i

SEEi

su specifične ugrađene emisije za ulazni materijal (prekursor) i. Za SEEi operator postrojenja primjenjuje vrijednost emisija koje proizlaze iz postrojenja u kojem je ulazni materijal (prekursor) proizveden, pod uvjetom da se podatci tog postrojenja mogu na odgovarajući način izmjeriti.

4.   UTVRĐIVANJE ZADANIH VRIJEDNOSTI IZ ČLANKA 7. STAVAKA 2. I 3.

Kako bi se utvrdile zadane vrijednosti, za utvrđivanje ugrađenih emisija upotrebljavaju se samo stvarne vrijednosti. Ako ne postoje stvarni podatci, mogu se upotrijebiti vrijednosti iz literature. Prije nego što se prikupe podatci potrebni za utvrđivanje relevantnih zadanih vrijednosti za svaku vrstu robe navedenu u Prilogu I. Komisija objavljuje smjernice o pristupu koji se primjenjuje kako bi se provela korekcija za otpadne plinove ili stakleničke plinove upotrijebljene kao ulazni materijal u procesu. Zadane vrijednosti utvrđuju se na temelju najboljih dostupnih podataka. Najbolji dostupni podatci temelje se na pouzdanim i javno dostupnim informacijama. Zadane vrijednosti periodično se revidiraju u okviru provedbenih akata donesenih u skladu s člankom 7. stavkom 7. na temelju najnovijih i pouzdanih informacija, među ostalim na temelju informacija koje je dostavila treća zemlja ili skupina trećih zemalja.

4.1.   Zadane vrijednosti iz članka 7. stavka 2.

Kad ovlašteni CBAM deklarant ne može na odgovarajući način utvrditi stvarne emisije, primjenjuju se zadane vrijednosti. Te se vrijednosti utvrđuju prema prosječnom intenzitetu emisija svake zemlje izvoznice i za svaku vrstu robe navedenu u Prilogu I., osim električne energije, uvećanom za proporcionalno utvrđenu maržu. Ta se marža utvrđuje u provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 7. stavkom 7. i određuje se na odgovarajućoj razini kako bi se osigurao okolišni integritet CBAM-a, na temelju najnovijih i pouzdanih informacija, među ostalim na temelju informacija prikupljenih tijekom prijelaznog razdoblja. Ako se pouzdani podatci za zemlju izvoznicu ne mogu primijeniti na određenu vrstu robe, zadane vrijednosti temelje se na prosječnom intenzitetu emisija X % postrojenja u okviru EU sustava trgovanja emisijama s najlošijim rezultatima za tu vrstu robe. Vrijednost X utvrđuje se u provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 7. stavkom 7. i određuje se na odgovarajućoj razini kako bi se osigurao okolišni integritet CBAM-a, na temelju najnovijih i pouzdanih informacija, među ostalim na temelju informacija prikupljenih tijekom prijelaznog razdoblja.

4.2.   Zadane vrijednosti za uvezenu električnu energiju iz članka 7. stavka 3.

Zadane vrijednosti za uvezenu električnu energiju utvrđuju se za treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili regiju unutar treće zemlje ili na temelju specifičnih zadanih vrijednosti, u skladu s točkom 4.2.1. ili, ako te vrijednosti nisu dostupne, na temelju alternativnih zadanih vrijednosti u skladu s točkom 4.2.2.

Ako se električna energija proizvodi u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji u trećoj zemlji i provozi se kroz treće zemlje, skupine trećih zemalja, regije u trećim zemljama ili države članice s ciljem uvoza u Uniju, upotrebljavaju se zadane vrijednosti iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili regije u trećoj zemlji u kojoj je električna energija proizvedena.

4.2.1.   Specifične zadane vrijednosti za treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili regiju u trećoj zemlji

Specifične zadane vrijednosti utvrđuju se na razini faktora emisije CO2 u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji u trećoj zemlji na temelju najboljih podataka dostupnih Komisiji.

4.2.2.   Alternativne zadane vrijednosti

Ako specifična zadana vrijednost nije dostupna za treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili regiju unutar treće zemlje, alternativna zadana vrijednost za električnu energiju utvrđuje se na razini faktora emisije CO2 u Uniji.

Ako se na temelju pouzdanih podataka može dokazati da je faktor emisije CO2 u trećoj zemlji, skupini trećih zemalja ili regiji u trećoj zemlje niži od specifične zadane vrijednosti koju je utvrdila Komisija ili niži od emisijskog faktora CO2 u Uniji, za tu se treću zemlju, skupinu trećih zemalja ili regiju u trećoj zemlji može upotrijebiti alternativna zadana vrijednost temeljena na tom faktoru emisije CO2.

4.3   Zadane vrijednosti za ugrađene neizravne emisije

Zadane vrijednosti za neizravne emisije ugrađene u robu proizvedenu u trećoj zemlji utvrđuju se na temelju zadane vrijednosti izračunane na temelju prosjeka emisijskog faktora elektroenergetske mreže Unije, emisijskog faktora elektroenergetske mreže zemlje podrijetla ili faktora emisije CO2 izvorâ za određivanje cijena električne energije upotrijebljene za proizvodnju te robe u zemlji podrijetla.

Ako treća zemlja ili skupina trećih zemalja na temelju pouzdanih podataka dokaže Komisiji da je prosječni faktor emisije za kombinaciju izvora električne energije ili faktor emisije CO2 izvorâ za određivanje cijene u toj trećoj zemlji ili skupini trećih zemalja niži od zadane vrijednosti za neizravne emisije, za tu se zemlju ili skupinu zemalja utvrđuje alternativna zadana vrijednost temeljena na tom prosječnom faktoru emisije CO2.

Komisija najkasnije 30. lipnja 2025. donosi provedbeni akt u skladu s člankom 7. stavkom 7. kako bi dodatno utvrdila koje se metode izračuna određene u skladu s prvim odlomkom primjenjuju na izračun zadanih vrijednosti. U tu se svrhu Komisija oslanja na najnovije i pouzdane podatke, uključujući podatke prikupljene tijekom prijelaznog razdoblja, o količini električne energije upotrijebljene za proizvodnju robe navedene u Prilogu I., kao i o zemlji podrijetla, izvoru proizvodnje i faktorima emisije povezanima s tom električnom energijom. Posebna metoda izračuna određuje se na temelju najprikladnijeg načina za zadovoljavanje obaju sljedećih kriterija:

sprječavanja izmještanja emisija ugljika;

osiguravanja okolišnog integriteta CBAM-a.

5.   UVJETI ZA PRIMJENU STVARNIH EMISIJA UGRAĐENIH U UVEZENU ELEKTRIČNU ENERGIJU

Ovlašteni CBAM deklarant može za izračun iz članka 7. stavka 3. umjesto zadanih vrijednosti primijeniti stvarne ugrađene emisije ako su ispunjeni sljedeći kumulativni kriteriji:

(a)

količina električne energije za koju se traži primjena stvarnih ugrađenih emisija obuhvaćena je ugovorom o kupnji energije između ovlaštenog CBAM i proizvođača električne energije koji se nalazi u trećoj zemlji;

(b)

postrojenje koje proizvodi električnu energiju izravno je povezano s prijenosnim sustavom Unije ili se može dokazati da u vrijeme izvoza nije bilo fizičkog zagušenja mreže ni u jednoj točki mreže između postrojenja i prijenosnog sustava Unije;

(c)

postrojenje koje proizvodi električnu energiju ne ispušta više od 550 grama CO2 iz fosilnih goriva po kilovatsatu električne energije;

(d)

svi nadležni operatori prijenosnih sustava u zemlji podrijetla, zemlji odredišta i, ako je relevantno, svakoj zemlji provoza za dodijeljeni interkonekcijski kapacitet jamčeno su imenovali količinu električne energije za koju se traži primjena stvarnih ugrađenih emisija, a imenovani kapacitet i proizvodnja električne energije u postrojenju odnose se na isto razdoblje, koje ne smije biti dulje od jednog sata;

(e)

ispunjavanje prethodno navedenih kriterija potvrđuje akreditirani verifikator, kojem se dostavljaju barem mjesečna privremena izvješća u kojima se pokazuje kako su ti kriteriji ispunjeni.

Akumulirana količina električne energije na temelju ugovora o kupnji energije i njezine odgovarajuće stvarne ugrađene emisije isključuju se iz izračuna emisijskog faktora zemlje odnosno emisijskog faktora CO2 koji se upotrebljava za potrebe izračuna neizravnih emisija električne energije ugrađenih u robu u skladu s točkom 4.3.

6.   UVJETI ZA PRIMJENU STVARNIH UGRAĐENIH EMISIJA ZA NEIZRAVNE EMISIJE

Ovlašteni CBAM deklarant može umjesto zadanih vrijednosti primijeniti stvarne ugrađene emisije za izračun iz članka 7. stavka 4. ako može dokazati izravnu tehničku vezu između postrojenja u kojem se uvezena roba proizvodi i izvora za proizvodnju električne energije ili ako je operator tog postrojenja sklopio ugovor o kupnji energije s proizvođačem električne energije koji se nalazi u trećoj zemlji za količinu električne energije koja je istovjetna količini za koju se traži upotreba specifične vrijednosti.

7.   PRILAGODBA ZADANIH VRIJEDNOSTI IZ ČLANKA 7. STAVKA 2. NA TEMELJU ZNAČAJKI SPECIFIČNIH ZA REGIJU

Zadane vrijednosti mogu se prilagoditi određenim područjima odnosno regijama unutar trećih zemalja u kojima prevladavaju specifične značajke u smislu objektivnih faktora emisije. Ako su podatci prilagođeni tim specifičnim lokalnim značajkama dostupni i ako se mogu odrediti preciznije zadane vrijednosti, one se mogu upotrijebiti.

Ako deklaranti za robu podrijetlom iz treće zemlje, skupine trećih zemalja ili regije unutar treće zemlje mogu na temelju pouzdanih podataka dokazati da su alternativne prilagodbe zadanih vrijednosti s obzirom na značajke specifične za regije niže od zadanih vrijednosti koje je odredila Komisija, mogu se upotrijebiti takve prilagodbe specifične za regije.


(1)  Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).


PRILOG V.

Knjigovodstveni zahtjevi za informacije koje se upotrebljavaju za izračun ugrađenih emisija za potrebe članka 7. stavka 5.

1.   MINIMALNI PODATCI KOJE OVLAŠTENI CBAM DEKLARANT TREBA ČUVATI ZA UVEZENU ROBU:

1.

podatci na temelju kojih se identificira ovlašteni CBAM deklarant:

(a)

ime;

(b)

broj CBAM računa;

2.

podatci o uvezenoj robi:

(a)

vrsta i količina svake vrste robe;

(b)

zemlja podrijetla;

(c)

stvarne emisije ili zadane vrijednosti.

2.   MINIMALNI PODATCI KOJE OVLAŠTENI CBAM DEKLARANT TREBA ČUVATI ZA EMISIJE UGRAĐENE U UVEZENU ROBU KOJE SE UTVRĐUJU NA TEMELJU STVARNIH EMISIJA

Za svaku vrstu uvezene robe u kojoj se ugrađene emisije utvrđuju na temelju stvarnih emisija čuvaju se sljedeći dodatni podatci:

(a)

identifikacija postrojenja u kojem je roba proizvedena;

(b)

informacije za kontakt operatora postrojenja u kojem je roba proizvedena;

(c)

izvješće o verifikaciji kako je utvrđeno u Prilogu VI.;

(d)

specifične ugrađene emisije robe.


PRILOG VI.

Načela verifikacije i sadržaj izvješćâ o verifikaciji za potrebe članka 8.

1.   NAČELA VERIFIKACIJE

Primjenjuju se sljedeća načela:

(a)

verifikatori provode verifikacije uz stručni skepticizam;

(b)

ukupne ugrađene emisije koje treba deklarirati u CBAM deklaraciji smatraju se verificiranima samo ako verifikator s razumnom sigurnošću utvrdi da u izvješću o verifikaciji nema značajnih pogrešnih prikazivanja i značajnih neusklađenosti u odnosu na izračun ugrađenih emisija u skladu s pravilima iz Priloga IV.;

(c)

verifikator je dužan obilaziti postrojenja, osim ako su ispunjeni specifični kriteriji za izuzeće od obilaska postrojenja;

(d)

verifikator se pri donošenju odluke o tome jesu li pogrešna prikazivanja ili neusklađenosti značajni koristi pragovima koji su navedeni u provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 8. stavkom 3.

U slučaju parametara za koje takvi pragovi nisu određeni, verifikator stručnom prosudbom utvrđuje trebaju li se pogrešna prikazivanja ili neusklađenosti, pojedinačno ili zajedno s drugim pogrešnim prikazivanjima ili neusklađenostima, smatrati značajnima.

2.   SADRŽAJ IZVJEŠĆA O VERIFIKACIJI

Verifikator izrađuje izvješće o verifikaciji u kojem utvrđuje ugrađene emisije robe i navodi sva pitanja relevantna za obavljeni posao te u koje uključuje barem sljedeće informacije:

(a)

identifikaciju postrojenja u kojem je roba proizvedena;

(b)

informacije za kontakt operatora postrojenja u kojem je roba proizvedena;

(c)

primjenjivo izvještajno razdoblje;

(d)

ime i informacije za kontakt verifikatora;

(e)

akreditacijski broj verifikatora i naziv akreditacijskog tijela;

(f)

datum obilaska postrojenja, ako je primjenjivo, ili razloge zbog kojih obilazak postrojenja nije proveden;

(g)

količine svake vrste deklarirane robe koja je proizvedena u izvještajnom razdoblju;

(h)

kvantifikaciju izravnih emisija iz postrojenja tijekom izvještajnog razdoblja;

(i)

opis načina na koji se emisije postrojenja pripisuju različitim vrstama robe;

(j)

kvantitativne informacije o robi, emisijama i energetskim tokovima koji nisu povezani s tom robom;

(k)

u slučaju složene robe:

i.

količine svakog od upotrijebljenih ulaznih materijala (prekursora);

ii.

specifične ugrađene emisije povezane sa svakim od upotrijebljenih ulaznih materijala (prekursora);

iii.

ako se upotrebljavaju stvarne emisije: identifikaciju postrojenja u kojem je ulazni materijal (prekursor) proizveden i stvarne emisije koje nastaju tijekom proizvodnje tog materijala;

(l)

izjavu verifikatora kojom potvrđuje da s razumnom sigurnošću smatra da izvješće ne sadržava značajna pogrešna prikazivanja i značajne neusklađenosti u odnosu na pravila za izračun iz Priloga IV.;

(m)

informacije o značajnim pogrešnim prikazivanjima koja su utvrđena i ispravljena;

(n)

informacije o značajnim neusklađenostima s pravilima za izračun iz Priloga IV. koje su utvrđene i ispravljene.


16.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 130/105


UREDBA (EU) 2023/957 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. svibnja 2023.

o izmjeni Uredbe (EU) 2015/757 radi uključivanja djelatnosti pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama te radi praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija dodatnih stakleničkih plinova i emisija iz dodatnih vrsta brodova

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Pariški sporazum (4), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem, u sklopu UNFCCC-a, Klimatskog pakta iz Glasgowa od 13. studenoga 2021. u kojem je Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala da će učinci klimatskih promjena biti znatno manji pri povišenju temperature od 1,5 °C u odnosu na povišenje od 2 °C i odlučila uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C.

(2)

Hitnost potrebe za održavanjem cilja Pariškog sporazuma od 1,5 °C postala je značajnija nakon što je Međuvladin panel o klimatskim promjenama u svojem Šestom izvješću o procjeni zaključio da se globalno zatopljenje može ograničiti na 1,5 °C samo ako se odmah poduzmu snažna i održiva smanjenja globalnih emisija stakleničkih plinova u ovom desetljeću.

(3)

Suočavanje s izazovima u području klime i okoliša te ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu su Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”).

(4)

U europskom zelenom planu povezuju se sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se uzajamno podupiru i koje su usmjerene na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. te se u njemu utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Europskim zelenim planom također se nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. Ova tranzicija različito utječe na radnike iz različitih sektora. Istodobno, ta tranzicija ima aspekte rodne ravnopravnosti i posebno utječe na pojedine skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla te osobe i kućanstva s nižim i nižim srednjim dohotkom. Ta tranzicija također predstavlja veće izazove za određene regije, osobito za regije sa strukturnim nedostacima i rubne regije te otoke. Stoga se mora osigurati pravednu i uključivu tranziciju u kojoj nitko nije zapostavljen.

(5)

Nužnost i vrijednost ostvarenja europskog zelenog plana dodatno su se povećali s obzirom na vrlo ozbiljne učinke pandemije bolesti COVID-19 za zdravlje, životne i radne uvjete te dobrobit građana Unije. Ti učinci pokazali su da naše društvo i naše gospodarstvo moraju postati otporniji na vanjske poremećaje i rano djelovati kako bi spriječili ili ublažili učinke vanjskih poremećaja na pravedan način kojim se postiže da nitko ne bude zapostavljen, uključujući one kojima prijeti energetsko siromaštvo. Europski građani i dalje su duboko uvjereni da se to posebno odnosi na klimatske promjene.

(6)

U ažuriranom nacionalno utvrđenom doprinosu dostavljenom tajništvu UNFCCC-a 17. prosinca 2020. Unija se obvezala do 2030. smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu Unije za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(7)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) Unija je u zakonodavstvo unijela cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. (emisije nakon što se odbije uklanjanje) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. te se predviđa da Komisija treba nastojati uskladiti sve buduće nacrte mjera ili zakonodavne prijedloge, uključujući proračunske prijedloge, s ciljevima te uredbe i, u svakom slučaju neusklađenosti, navesti razloge za takvu neusklađenost u okviru procjene učinka priložene tim prijedlozima.

(8)

Svi gospodarski sektori trebaju doprinijeti postizanju smanjenja emisija utvrđenih Uredbom (EU) 2021/1119. Stoga se Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) mijenja radi uključivanja djelatnosti pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama kako bi se osiguralo da te djelatnosti svojim pravednim udjelom doprinose povećanim klimatskim ciljevima Unije i ciljevima Pariškog sporazuma. Potrebno je stoga izmijeniti i Uredbu (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kako bi se u obzir uzelo uključivanje djelatnosti pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama.

(9)

Nadalje, kako bi se uzeli u obzir povećani klimatski ciljevi Unije i ciljevi Pariškog sporazuma, trebalo bi izmijeniti područje primjene Uredbe (EU) 2015/757. Pouzdan sustav za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju preduvjet je za svaku tržišno utemeljenu mjeru, standard učinkovitosti ili drugu relevantnu mjeru, bilo da se primjenjuje na razini Unije ili globalno. Iako emisije ugljikova dioksida (CO2) čine veliku većinu emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, emisije metana (CH4) i didušikova oksida (N2O) čine bitan udio takvih emisija. Uključenje emisija CH4 i N2O u Uredbu (EU) 2015/757 bilo bi korisno za integritet okoliša i poticanje dobre prakse te bi se trebalo primjenjivati od 2024. Brodovi za opći teret bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona čine značajan udio emisija stakleničkih plinova svih brodova za opći teret. Kako bi se povećala okolišna djelotvornost sustava za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju, osigurali jednaki uvjeti i smanjio rizik od zaobilaženja, brodove za opći teret bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona, trebalo bi od 2025. uključiti u Uredbu (EU) 2015/757. Odobalni brodovi ispuštaju relevantan udio emisija stakleničkih plinova. Stoga bi se ta uredba od 2025. trebala primjenjivati i na odobalne brodove od 400 bruto tona i veće. Komisija bi prije 31. prosinca 2024. trebala procijeniti bi li u Uredbu (EU) 2015/757 trebalo uključiti dodatne vrste brodova bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona.

(10)

Uredbu (EU) 2015/757 trebalo bi izmijeniti kako bi se društva obvezalo da izvješćuju o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva i da dostavljaju takve podatke nadležnom upravljačkom tijelu te da podnose tom tijelu radi odobrenja svoje verificirane planove praćenja. Pri verifikaciji na razini društva verifikator ne bi trebao verificirati izvješća o emisijama na razini broda ni izvješća na razini broda koja treba podnijeti u slučaju promjene društva jer bi ta izvješća na razini broda već bila verificirana. Kako bi se osigurala koherentnost u upravljanju i izvršenju, subjekt odgovoran za usklađenost s Uredbom (EU) 2015/757 trebao bi biti isti kao i subjekt odgovoran za usklađenost s Direktivom 2003/87/EZ.

(11)

Kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje EU sustava trgovanja emisijama na upravljačkoj razini i uzelo u obzir uključenje emisija CH4 i N2O u područje primjene Uredbe (EU) 2015/757, kao i uključenje emisija stakleničkih plinova iz odobalnih brodova, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu metoda i pravila praćenja i pravila o izvješćivanju za emisije obuhvaćene Uredbom (EU) 2015/757, kao i za sve druge relevantne informacije utvrđene u toj Uredbi, u pogledu pravila za odobravanje planova praćenja i njihovih izmjena od strane nadležnih upravljačkih tijela, pravila za praćenje, izvješćivanje i dostavljanje objedinjenih podataka o emisijama na razini društva te pravila za verifikaciju objedinjenih podataka o emisijama na razini društva i za izdavanje izvješćâ o verifikaciji u pogledu objedinjenih podataka o emisijama na razini društva. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (8). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(12)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje pravila za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju koja su potrebna za proširenje EU sustava trgovanja emisijama na djelatnosti pomorskog prometa i predviđanje praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija dodatnih stakleničkih plinova i emisija iz dodatnih vrsta brodova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(13)

Uredbu (EU) 2015/757 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) 2015/757

Uredba (EU) 2015/757 mijenja se kako slijedi:

1.

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ”;

2.

u cijeloj Uredbi, osim u članku 2., članku 5. stavku 2. i članku 21. stavku 5. i u prilozima I. i II., izraz „CO2” zamjenjuje se izrazom „staklenički plin” te se unose sve potrebne gramatičke izmjene;

3.

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Predmet

„Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za točno praćenje emisija stakleničkih plinova i drugih relevantnih informacija o brodovima koji dolaze u luke pod nadležnošću države članice, polaze iz tih luka ili se u njima nalaze te za izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa na troškovno učinkovit način.”

;

4.

u članku 2. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Uredba primjenjuje na brodove bruto tonaže od 5 000 tona i veće u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja za prijevoz tereta ili putnika u komercijalne svrhe od zadnje luke pristajanja takvih brodova do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.a   Ova se Uredba od 1. siječnja 2025. primjenjuje i na brodove za opći teret bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja za prijevoz tereta u komercijalne svrhe od njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice te na odobalne brodove bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja od njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.b   Ova se Uredba od 1. siječnja 2025. primjenjuje na odobalne brodove bruto tonaže od 5 000 tona i veće u pogledu emisija stakleničkih plinova ispuštenih tijekom njihovih putovanja iz njihove zadnje luke pristajanja do luke pristajanja pod nadležnošću države članice te od luke pristajanja pod nadležnošću države članice do njihove sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pristajanja pod nadležnošću države članice.

1.c   Staklenički plinovi obuhvaćeni ovom Uredbom su sljedeći:

(a)

ugljikov dioksid (CO2);

(b)

kad je riječ o emisijama ispuštenima od 2024. nadalje, metan (CH4); i

(c)

kad je riječ o emisijama ispuštenima od 2024. nadalje, didušikov oksid (N2O).

Ako se u ovoj Uredbi upućuje na ukupne objedinjene emisije stakleničkih plinova ili ukupne objedinjene emitirane stakleničke plinove, smatra se da se to odnosi na ukupne objedinjene količine svakog plina zasebno.”

;

5.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

točke od (a) do (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

‚emisije stakleničkih plinova’ znači ispuštanje, iz brodova, stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom u skladu s člankom 2. stavkom 1.c prvim podstavkom;

(b)

‚luka pristajanja’ znači luka pristajanja kako je definirana u članku 3. točki (z) Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1);

(c)

‚putovanje’ znači svako kretanje broda koje potječe iz luke pristajanja ili završava u luci pristajanja;

(d)

‚društvo’ znači brodarsko društvo kako je definirano u članku 3. točki (w) Direktive 2003/87/EZ;

(*1)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).”;"

(b)

točka (m) zamjenjuje se sljedećim:

„(m)

‚razdoblje izvješćivanja’ znači razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca bilo koje godine; za putovanja koja počinju i završavaju u dvije različite godine, odgovarajući podaci ulaze u dotičnu godinu;”;

(c)

dodaju se sljedeće točke:

„(p)

‚nadležno upravljačko tijelo’ znači upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo iz članka 3.gf Direktive 2003/87/EZ;

(q)

‚objedinjeni podaci o emisijama na razini društva’ znači zbroj emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima društvo izvješćuje na temelju te direktive za sve brodove pod svojom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja.”;

6.

u članku 4. dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Društva izvješćuju o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva za brodove pod njihovom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja na temelju članka 11.a.”

;

7.

u članku 5. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Uredbe radi izmjene priloga I. i II. ovoj Uredbi kako bi se uzelo u obzir uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe, kao i uključivanje emisija stakleničkih plinova iz odobalnih brodova, te izmjene Direktive 2003/87/EZ te kako bi se ti prilozi uskladili s provedbenim aktima donesenima na temelju članka 14. stavka 1. te direktive, s relevantnim međunarodnim propisima te s međunarodnim i europskim normama. Komisija je isto tako ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Uredbe radi izmjene priloga I. i II. ovoj Uredbi kako bi se jasnije definirali elementi metoda praćenja koje su u njima utvrđene s obzirom na tehnološki i znanstveni razvoj te kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje EU sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s Direktivom 2003/87/EZ.

Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte kako bi se uzelo u obzir uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe, kao i uključivanje emisija stakleničkih plinova iz odobalnih brodova, kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka. Metode za praćenje emisija CH4 i N2O temelje se na istim načelima kao metode za praćenje emisija CO2 utvrđene u Prilogu I. ovoj Uredbi, uz prilagodbe koje su potrebne da bi se uzela u obzir priroda relevantnih stakleničkih plinova. Metode utvrđene u Prilogu I. ovoj Uredbi i pravila utvrđena u Prilogu II. ovoj Uredbi prema potrebi se usklađuju s metodama i pravilima utvrđenima u uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi obnovljivih i niskougljičnih goriva u pomorskom prometu i izmjeni Direktive 2009/16/EZ.”

;

8.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

ime društva i adresu, telefonski broj i adresu elektroničke pošte osobe za kontakt te jedinstveni IMO identifikacijski broj društva i identifikacijski broj registriranog vlasnika”;

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Društva se koriste standardiziranim planovima praćenja koji se temelje na predlošcima i podnose te planove upotrebom automatiziranih sustava i formata za razmjenu podataka. Te predloške, uključujući tehnička pravila za njihovu ujednačenu primjenu i tehnička pravila za njihovo automatsko podnošenje, određuje Komisija provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 24. stavka 2.”

;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„6.   Društva do 1. travnja 2024. za svaki od svojih brodova obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe podnose nadležnom upravljačkom tijelu plan praćenja, za koji je verifikator ocijenio da je sukladan s ovom Uredbom i koji odražava uključivanje emisija CH4 i N2O u područje primjene ove Uredbe.

7.   Neovisno o stavku 6., za brodove koji su prvi put obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe nakon 1. siječnja 2024. društva podnose nadležnom upravljačkom tijelu plan praćenja u skladu sa zahtjevima ove Uredbe bez nepotrebne odgode, a najkasnije tri mjeseca nakon prvog pristajanja svakog broda u luku u nadležnosti države članice.

8.   Nadležna upravljačka tijela do 6. lipnja 2025. odobravaju planove praćenja koje su društva podnijela u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela u skladu s trećim podstavkom ovog stavka. Za brodove koji su prvi put obuhvaćeni područjem primjene Direktive 2003/87/EZ nakon 1. siječnja 2024., nadležno upravljačko tijelo odobrava podneseni plan praćenja u roku od četiri mjeseca od prvog pristajanja broda u luku pod nadležnošću države članice u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela u skladu s trećim podstavkom ovog stavka.

Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene članaka od 6. do 10. u pogledu pravila sadržanih u tim člancima za planove praćenja kako bi se u obzir uzelo obuhvaćanje emisija CH4 i N2O te emisija iz odobalnih brodova područjem primjene ove Uredbe.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila za upravljačka tijela o odobravanju planova praćenja.”

;

9.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Izmjene plana praćenja iz stavka 2. točaka (b), (c) i (d) ovog članka podložne su ocjeni verifikatora u skladu s člankom 13. stavkom 1. Nakon ocjene verifikator obavješćuje društvo o tome jesu li te izmjene usklađene. Nakon što od verifikatora primi obavijest da je plan praćenja usklađen, društvo podnosi izmijenjeni plan praćenja nadležnom upravljačkom tijelu.”

;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Nadležno upravljačko tijelo odobrava izmjene plana praćenja iz stavka 2. točaka (a) do (d) u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima koje je Komisija donijela na temelju drugog podstavka ovog stavka.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe u pogledu pravila za nadležna upravljačka tijela o odobravanju izmjena planova praćenja.”

;

10.

u članku 10. prvom stavku dodaje se sljedeća točka:

„(k)

ukupan zbroj emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima se izvješćuje u skladu s tom direktivom, zajedno s potrebnim informacijama kojima se opravdava primjena svih relevantnih odstupanja od članka 12. stavka 3. te direktive predviđenih u njezinu članku 12. stavcima od 3.-e do 3.-b.”;

11.

članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Društva od 2025. nadalje, do 31. ožujka svake godine, za svaki brod pod svojom odgovornošću podnose nadležnom upravljačkom tijelu, tijelima dotičnih država zastave za brodove koji plove pod zastavom države članice te Komisiji izvješće o emisijama za cijelo razdoblje izvješćivanja prethodne godine, koje je verifikator verificirao kao zadovoljavajuće u skladu s člankom 13. Nadležno upravljačko tijelo može zahtijevati od društava da svoja izvješća o emisijama podnesu prije 31. ožujka, ali ne i prije 28. veljače.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako dođe do promjene društva, prethodno društvo nadležnom upravljačkom tijelu, nadležnim tijelima dotičnih država zastave za brodove koji plove pod zastavom države članice, novom društvu i Komisiji podnosi, i to na dan što je bliže moguće datumu završetka promjene, a najkasnije u roku od tri mjeseca od promjene, verificirano izvješće koje obuhvaća iste elemente kao izvješće o emisijama iz stavka 1., ali samo za razdoblje koje odgovara djelatnostima provedenima pod njegovom odgovornošću.”

;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Komisija do 1. listopada 2023. donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi izmjene članaka 11., 11.a i 12. u pogledu pravila za izvješćivanje, kako bi se u obzir uzelo uključivanje emisija CH4 i N2O te emisija iz odobalnih brodova u područje primjene ove Uredbe.”

;

12.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva i njihovo dostavljanje

1.   Društva utvrđuju objedinjene podatke o emisijama na razini društva tijekom razdoblja izvješćivanja na temelju podataka iz izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2. za svaki brod koji je bio pod njihovom odgovornošću tijekom razdoblja izvješćivanja, u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

2.   Društva od 2025. nadležnom upravljačkom tijelu do 31. ožujka svake godine dostavljaju objedinjene podatke o emisijama na razini društva koji obuhvaćaju emisije u razdoblju izvješćivanja prethodne godine o kojima se izvješćuje u skladu s Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa, u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 4. ovog članka, i koji su verificirani u skladu s poglavljem III. ove Uredbe.

3.   Nadležno upravljačko tijelo može zahtijevati od društava da verificirane objedinjene podatke o emisijama na razini društva iz stavka 2. dostave prije 31. ožujka, ali ne i prije 28. veljače.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe pravilima o praćenju objedinjenih podataka o emisijama na razini društva i izvješćivanju o njima te o dostavljanju objedinjenih podataka o emisijama na razini društva nadležnom upravljačkom tijelu.”

;

13.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Format izvješća o emisijama i izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva”;

(b)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Izvješće o emisijama i izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva dostavljaju se uz pomoć automatiziranih sustava i formata za razmjenu podataka, uključujući elektroničke obrasce.”

;

14.

članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Verifikator ocjenjuje usklađenost izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2. sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 8. do 12. i prilozima I. i II.”

;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Verifikator ocjenjuje usklađenost objedinjenih podataka o emisijama na razini društva sa zahtjevima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu sa stavkom 6.

Ako verifikator s razumnom sigurnošću zaključi da u objedinjenim podacima o emisijama na razini društva nema materijalnih netočnosti, verifikator izdaje izvješće o verifikaciji u kojem navodi da su objedinjeni podaci o emisijama na razini društva verificirani kao zadovoljavajući u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima na temelju stavka 6.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Uredbe pravilima o verifikaciji objedinjenih podataka o emisijama na razini društva, uključujući metode verifikacije i postupak verifikacije, i izdavanju izvješća o verifikaciji.”

;

15.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

izračune kojima se utvrđuju ukupne emisije stakleničkih plinova i ukupan zbroj objedinjenih emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ u vezi s djelatnostima pomorskog prometa u skladu s Prilogom I. toj direktivi o kojima se izvješćuje na temelju te direktive;”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Pri razmatranju verifikacije objedinjenih podataka o emisijama na razini društva verifikator ocjenjuje potpunost podataka o kojima je izviješteno i dosljednost tih podataka s informacijama koje je dostavilo društvo, uključujući njegova verificirana izvješća o emisijama i izvješća iz članka 11. stavka 2.”

;

16.

u članku 15. dodaje se sljedeći stavak:

„6.   U pogledu verifikacije objedinjenih podataka o emisijama na razini društva, verifikator i društvo poštuju pravila o verifikaciji utvrđena u delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 13. stavkom 6. Verifikator ne verificira izvješće o emisijama i izvješće iz članka 11. stavka 2. za svaki brod pod odgovornošću društva.”

;

17.

u članku 16. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Verifikatore koji ocjenjuju planove praćenja, izvješća o emisijama, izvješća iz članka 11. stavka 2. ove Uredbe i objedinjene podatke o emisijama na razini društva te izdaju izvješća o verifikaciji iz članka 13. stavaka 3. i 5. ove Uredbe i dokumente o usklađenosti iz članka 17. stavka 1. ove Uredbe akreditira na temelju Uredbe (EZ) br. 765/2008 nacionalno akreditacijsko tijelo za djelatnosti u području primjene ove Uredbe.”

;

18.

članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ako brod nije ispunio obveze praćenja i izvješćivanja tijekom dvaju ili više uzastopnih razdoblja izvješćivanja i ako se drugim izvršnim mjerama nije osigurala usklađenost, nadležno tijelo države članice u kojoj je ulazna luka može, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog o protjerivanju o kojemu obavješćuje Komisiju, Europsku agenciju za pomorsku sigurnost (EMSA), druge države članice i dotičnu državu zastave. Zbog izdavanja takvog naloga o protjerivanju svaka država članica, osim države članice pod čijom zastavom brod plovi, odbija dotičnom brodu ulazak u sve svoje luke sve dok društvo ne ispuni obveze praćenja i izvješćivanja u skladu s člancima 11. i 18. Ako takav brod plovi pod zastavom države članice i uđe u jednu od njezinih luka ili ga ondje zateknu, ta država članica, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, zadržava brod sve dok društvo ne ispuni svoje obveze praćenja i izvješćivanja.

Ako se brod iz prvog podstavka zatekne u jednoj od luka države članice pod čijom zastavom brod plovi, dotična država članica može, nakon što dotičnom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog države zastave o zadržavanju broda sve dok društvo ne ispuni svoje obveze praćenja i izvješćivanja. Država članica o tome izvješćuje Komisiju, EMSA-u i druge države članice.

Ispunjavanje tih obveza praćenja i izvješćivanja potvrđuje se valjanim dokumentom o usklađenosti koji se upućuje nadležnom nacionalnom tijelu koje je izdalo nalog o protjerivanju. Ovim stavkom ne dovode se u pitanje međunarodna pomorska pravila koja se primjenjuju u slučaju brodova u nevolji.”

;

(b)

u stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:

„Mogućnost odstupanja na temelju prvog podstavka ne primjenjuje se na državu članicu čije je tijelo nadležno upravljačko tijelo.”;

19.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

identitet broda (ime, društvo, identifikacijski broj prema IMO-u, luka upisa ili matična luka);”;

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisija svake dvije godine ocjenjuje ukupan učinak djelatnosti pomorskog prometa na globalnu klimu, među ostalim na temelju emisija ili učinaka drugih stakleničkih plinova koji nisu CO2 i čestica s potencijalom globalnog zatopljenja koje nisu obuhvaćene ovom Uredbom.”

;

20.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Preispitivanje

Komisija najkasnije 31. prosinca 2024. preispituje ovu Uredbu, posebno uzimajući u obzir daljnje iskustvo stečeno u njezinoj provedbi, među ostalim u svrhu uključivanja brodova bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona u područje primjene ove Uredbe radi mogućeg naknadnog uključivanja takvih brodova u područje primjene Direktive 2003/87/EZ ili predlaganja drugih mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz takvih brodova. Tom preispitivanju se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe.”

;

21.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2., članka 15. stavka 5. i članka 16. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 1. srpnja 2015.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4. i članka 13. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 5. lipnja 2023.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja relevantnog razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4., članka 13. stavka 6., članka 15. stavaka 5. i 6. te članka 16. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.”

;

(b)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 2., članka 6. stavka 8., članka 7. stavka 5., članka 11. stavka 4., članka 11.a stavka 4., članka 13. stavka 6., članka 15. stavka 5.. ili članka 16. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Međutim, zadnja rečenica prvog podstavka ovog stavka ne primjenjuje se na delegirane akte donesene do 1. listopada 2023. na temelju članka 5. stavka 2. drugog podstavka, članka 6. stavka 8. drugog podstavka ili članka 11. stavka 4.”

.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 5. lipnja 2023. Međutim, članak 1. točka 5. podtočka (a) i točka 5. podtočka (b) ove Uredbe, u pogledu članka 3. točaka (b), (d) i (m) Uredbe (EU) 2015/757 primjenjuju se od 1. siječnja 2024.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

J. ROSWALL


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 175.

(2)   SL C 301, 5.8.2022., str. 116.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2023.

(4)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(5)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(6)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(7)  Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 55.).

(8)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.


DIREKTIVE

16.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 130/115


DIREKTIVA (EU) 2023/958 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. svibnja 2023.

o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavljen je sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije radi promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno i gospodarski učinkovit način. Zrakoplovne djelatnosti uključene su u EU sustav trgovanja emisijama Direktivom 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Europska unija nadležna je za proširenje EU sustava trgovanja emisijama na sve letove koji započinju ili završavaju u zračnoj luci smještenoj u državi članici.

(2)

Zaštita okoliša jedan je od najvažnijih izazova s kojima se suočavaju Unija i ostatak svijeta. Pariški sporazum (6), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju te ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem Klimatskog pakta iz Glasgowa u sklopu UNFCCC-a 13. studenoga 2021. u kojem je Konferencija stranaka UNFCC-a koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma prepoznala da bi se zadržavanjem povišenja globalne prosječne temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju znatno smanjili rizici i posljedice klimatskih promjena te su se te stranke obvezale na to da će do kraja 2022. povećati svoje ciljeve za 2030. kako bi se u ovom presudnom desetljeću ubrzalo djelovanje u području klime te premostio jaz u ambicijama u odnosu na cilj od 1,5 °C. Kako bi se postigli ciljevi Pariškog sporazuma, svi gospodarski sektori, uključujući međunarodno zrakoplovstvo, trebaju pridonositi smanjivanju emisija stakleničkih plinova.

(3)

Zrakoplovstvo je odgovorno za 2 do 3 % globalnih emisija CO2, dok je ukupni utjecaj zrakoplovstva na klimu barem dvostruko veći od njegovog utjecaja koji proizlazi samo iz CO2. Zrakoplovstvo je drugi po veličini izvor utjecaja na klimu u području prometa nakon cestovnog prometa. Eurocontrol je 2022. predvidio povećanje aktivnosti europskog zrakoplovstva od 44 % do 2050. u odnosu na 2019. Potreba za hitnim mjerama za smanjenje emisija CO2 sve je veća, kao što je naveo Međuvladin panel o klimatskim promjenama u svojem posljednjem izvješću od 7. kolovoza 2021. naslovljenom „Climate change 2021: The Physical Science Basis” (Klimatske promjene 2021.: znanstveni dokazi), izvješću od 28. veljače 2022. naslovljenom „Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability” (Klimatske promjene 2022.: učinci, prilagodba i ugroženost) i izvješću od 4. travnja 2022. naslovljenom „Climate Change 2022: Mitigation of Climate Change” (Klimatske promjene 2022.: ublažavanje klimatskih promjena). U tom izvješću od 4. travnja 2022. međunarodno zrakoplovstvo utvrđuje se kao sektor u kojem su u sektorskim sporazumima doneseni ciljevi ublažavanja klimatskih promjena koji su daleko od onoga što bi bilo potrebno za postizanje dugoročnog temperaturnog cilja Pariškog sporazuma. Unija bi stoga na tu hitnu potrebu za mjerama trebala odgovoriti ulaganjem većih napora i preuzimanjem uloge međunarodnog lidera u borbi protiv klimatskih promjena.

(4)

Vijeće Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) je 27. lipnja 2018. na desetoj sjednici svojeg 214. zasjedanja donijelo prvo izdanje sveska IV. Priloga 16. Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu potpisanoj 7. prosinca 1944. (Čikaška konvencija) - Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) kojim se uspostavljaju Međunarodni standardi i preporučene prakse u području zaštite okoliša za CORSIA-u (SARP-ovi za CORSIA-u). Unija i njezine države članice provode CORSIA-u od početka pilot-faze 2021. – 2023. u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2020/954 (7).

(5)

U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2018/2027 (8) države članice obavijestile su Tajništvo ICAO-a o razlikama između CORSIA-e i EU sustava trgovanja emisijama. Cilj je bio očuvati pravnu stečevinu Unije i buduća prava oblikovanja politika, kao i razinu klimatske ambicije Unije i isključivu ulogu Europskog parlamenta i Vijeća u odlučivanju o sadržaju prava Unije. Nakon donošenja ove Direktive trebalo bi ažurirati obavijest Tajništvu ICAO-a o razlikama između programa CORSIA i EU sustava trgovanja emisijama drugom obaviješću o razlikama u skladu s pravom Unije kako bi se uzele u obzir revizije Direktive 2003/87/EZ.

(6)

Suočavanje s izazovima u području klime i okoliša te ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu su komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljene „Europski zeleni plan”(europski zeleni plan).

(7)

Unija se obvezala do 2030. smanjiti svoje neto emisije stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990., u okviru ažuriranih i na nacionalnoj razini utvrđenih doprinosa Unije i njezinih država članica, dostavljenih Tajništvu UNFCCC-a 17. prosinca 2020. Zrakoplovstvo bi trebalo doprinijeti tim naporima za smanjenje emisija.

(8)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (9) Unija je unijela u zakonodavstvo cilj smanjenja emisija na nultu neto razinu najkasnije do 2050. i cilj ostvarenja negativnih emisija nakon toga. Tom se Uredbom utvrđuje i prijelazni obvezujući domaći srednjoročni klimatski cilj Unije u pogledu smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. (emisije nakon što se odbije uklanjanje) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(9)

Izmjene uvedene ovom Direktivom ključne su za osiguranje integriteta EU sustava trgovanja emisijama i djelotvorno upravljanje EU sustavom za trgovanje emisijama kako bi on kao instrument politike doprinio postizanju Unijinih ciljeva smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. i postizanju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., kao i cilju ostvarivanja negativnih emisija nakon toga, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119. Cilj je tih izmjena stoga i provođenje doprinosâ Unije u okviru Pariškog sporazuma u pogledu zrakoplovstva. Stoga bi ukupna količina emisijskih jedinica za zrakoplovstvo trebala biti konsolidirana i podložna linearnom faktoru smanjenja iz članka 9. Direktive 2003/87/EZ.

(10)

Osim putem CO2, zrakoplovstvo utječe na klimu i putem emisija koje nisu emisije CO2, kao što su dušikovi oksidi (NOx), čestice čađe, spojevi oksidiranog sumpora i utjecaji vodene pare, ali i putem atmosferskih procesa uzrokovanih takvim emisijama, primjerice formiranjem ozona i kondenzacijskim cirusima. Utjecaj na klimu takvih emisija koje nisu emisije CO2 ovisi o vrsti korištenog goriva i motora, o lokaciji emisija, posebice o putnoj visini zrakoplova i njegovu položaju u smislu zemljopisne širine i dužine, kao i o vremenu ispuštanja emisija te vremenskim uvjetima u tom trenutku. Na temelju Komisijine procjene učinka iz 2006. o uključivanju zrakoplovstva u EU sustav trgovanja emisijama, u Direktivi 2008/101/EZ priznato je da zrakoplovstvo ima utjecaj na globalnu klimu putem ispuštanja emisija koje nisu emisije CO2. U članku 30. stavku 4. Direktive 2003/87/EZ, kako je izmijenjen Direktivom (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća (10), od Komisije se zahtijevalo da prije 1. siječnja 2020. predstavi ažuriranu analizu učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2, prema potrebi uz prijedlog o najboljem načinu hvatanja ukoštac s tim učincima. Kako bi ispunila taj zahtjev, Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa (EASA) provela je ažuriranu analizu učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 na klimatske promjene i objavila svoju studiju 23. studenoga 2020. U nalazima te studije potvrđene su prethodne procjene, prvenstveno da su učinci zrakoplovnih djelatnosti koji nisu povezani s CO2 na klimu ukupno barem jednako značajni kao i učinci samog CO2.

(11)

Iz nalaza EASA-ine studije od 23. studenog 2020. proizlazi da se učinci zrakoplovstva koji nisu povezani s CO2, u skladu s načelom opreznosti, više ne mogu zanemariti. Regulatorne mjere Unije potrebne su za postizanje smanjenja emisija u skladu s Pariškim sporazumom. Stoga bi Komisija trebala uspostaviti okvir za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s CO2. Na temelju rezultata tog okvira Komisija bi do 1. siječnja 2028. trebala podnijeti izvješće te bi trebala, prema potrebi i na temelju procjene učinka, podnijeti zakonodavni prijedlog koji sadržava mjere ublažavanja za učinke zrakoplovstva koji nisu povezani s CO2 proširenjem područja primjene EU sustava trgovanja emisijama na takve učinke.

(12)

Za postizanje ambicioznijih klimatskih ciljeva bit će potrebno usmjeriti što više resursa na klimatsku tranziciju, koja bi također trebala biti pravedna tranzicija. Stoga bi se svi prihodi od dražbi koji nisu dodijeljeni proračunu Unije trebali upotrebljavati za svrhe povezane s klimom.

(13)

Ukupnu količinu emisijskih jedinica za zrakoplovstvo trebalo bi konsolidirati na razini dodjele emisijskih jedinica za letove za koje se emisijske jedinice trebaju predati u skladu s Direktivom 2003/87/EZ. Dodjela emisijskih jedinica za 2024. trebala bi se temeljiti na ukupnoj dodjeli emisijskih jedinica aktivnim operaterima zrakoplova u 2023., umanjenoj za linearni faktor smanjenja iz te direktive. Razinu dodjele trebalo bi povećati kako bi se uzele u obzir linije koje nisu bile obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama u 2023., ali će biti obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama od 2024. nadalje.

(14)

Povećani udio prodaje na dražbi od godine nakon stupanja na snagu ove Direktive trebalo bi biti pravilo za dodjelu emisijskih jedinica u sektoru zrakoplovstva, uzimajući u obzir sposobnost sektora da prenese povećane troškove CO2. Trebalo bi provesti postupno ukidanje besplatne dodjele emisijskih jedinica u 2024. i 2025. te bi od 2026. trebalo provoditi prodaju svih emisijskih jedinica na dražbi.

(15)

Direktiva 2003/87/EZ trebala bi pridonijeti poticanju dekarbonizacije komercijalnog zračnog prijevoza. Tranzicija s korištenja fosilnih goriva imala bi ulogu u postizanju takve dekarbonizacije. Međutim, s obzirom na visoku razinu tržišnog natjecanja među operaterima zrakoplova, tržište održivih zrakoplovnih goriva u Uniji koje je u razvoju te značajnu razliku u cijeni između fosilnog kerozina i održivih zrakoplovnih goriva, tu bi tranziciju trebalo poduprijeti poticanjem pionira takvog poslovanja. Stoga bi tijekom razdoblja od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030. trebalo rezervirati 20 milijuna emisijskih jedinica kako bi ih se dodijelilo za pokrivanje dijela preostale razlike u cijeni između fosilnog kerozina i prihvatljivih zrakoplovnih goriva za pojedinačne operatere zrakoplova. Te emisijske jedinice trebale bi potjecati iz skupa ukupnih raspoloživih emisijskih jedinica za zrakoplovstvo te bi se trebale dodjeljivati na nediskriminirajući način samo za letove obuhvaćene obvezom predaje iz Direktive 2003/87/EZ. Nakon evaluacije funkcioniranja te rezerve Komisija bi mogla odlučiti podnijeti zakonodavni prijedlog za dodjelu količinski i vremenski ograničenih emisijskih jedinica. Takva dodjela trebala bi trajati samo do 31. prosinca 2034.

(16)

Nadzvučni komercijalni letovi nisu više dostupni, među ostalim zbog nerazmjerno velike štete za okoliš koju su uzrokovali. Međutim, trenutačni trendovi upućuju na intenzivna istraživanja ponovnog uvođenja nadzvučnog zrakoplovstva. Pozitivna korelacija između brzine putovanja i razine emisija zbog izgaranja goriva opravdava različito postupanje prema podzvučnim i nadzvučnim letovima. Stoga je primjereno isključiti moguće buduće nadzvučne letove iz potpore koja je na temelju ove Direktive predviđena za nefosilna goriva.

(17)

Direktivu 2003/87/EZ trebalo bi izmijeniti i u pogledu jedinica prihvatljivih za usklađenost kako bi se uzeli u obzir kriteriji prihvatljivosti jedinica emisija u okviru CORSIA-e koje je Vijeće ICAO-a donijelo na svojem 216. zasjedanju u ožujku 2019. kao ključan element CORSIA-e. Operateri zrakoplova s poslovnim nastanom u Uniji trebali bi moći upotrebljavati jedinice za usklađenost s CORSIA-om za letove u treće zemlje za koje se smatra da sudjeluju u CORSIA-i ili letove iz tih zemalja ili između njih. Kako bi se osiguralo da se Unijinom provedbom CORSIA-e podupiru ciljevi Pariškog sporazuma i potiče široko sudjelovanje u CORSIA-i, jedinice za usklađenost trebale bi potjecati iz država koje su stranke Pariškog sporazuma i koje sudjeluju u CORSIA-i te bi trebalo izbjegavati dvostruko računanje.

(18)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za upotrebu jedinica u skladu s Direktivom 2003/87/EZ, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje popisa jedinica, na temelju onih koje Vijeće ICAO-a smatra prihvatljivima za upotrebu u svrhu usklađenosti u okviru CORSIA-e i koje ispunjavaju uvjete prihvatljivosti predviđene ovom Direktivom. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(19)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za potrebne aranžmane za odobrenje stranaka sudionica, za pravovremenu prilagodbu izvješćivanja o antropogenim emisijama po izvorima i uklanjanjima ponorima obuhvaćenima nacionalno utvrđenim doprinosima stranaka sudionica te za izbjegavanje dvostrukog računanja i neto povećanja globalnih emisija, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi utvrđivanja detaljnih zahtjeva za takve aranžmane. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(20)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za izračun zahtjeva u vezi s neutralizacijom u okviru CORSIA-e za operatere zrakoplova s poslovnim nastanom u Uniji, odgovarajuće provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(21)

S obzirom na to da bi provedba i izvršavanje CORSIA-e u odnosu na operatere zrakoplova s poslovnim nastanom izvan Unije trebala biti isključivo odgovornost matične zemlje tih operatera zrakoplova, od operatera zrakoplova s poslovnim nastanom izvan Unije ne bi trebalo zahtijevati poništavanje jedinica za usklađenost s CORSIA-om na temelju ove Direktive.

(22)

S obzirom na to da bi provedba i izvršavanje CORSIA-e u odnosu na operatere zrakoplova s poslovnim nastanom izvan Unije trebala biti isključivo odgovornost matične zemlje tih operatera zrakoplova, ako operater zrakoplova s poslovnim nastanom izvan Unije ima značajne emisije iz letova unutar Europskog gospodarskog prostora (EGP) ili letova koji započinju u zračnoj luci smještenoj u EGP-u prema zračnoj luci smještenoj u Švicarskoj ili u Ujedinjenoj Kraljevini, država u kojoj taj operater zrakoplova ima poslovni nastan također može obavijestiti o razlikama u primjeni CORSIA-e u pogledu letova unutar Europe. Direktivu 2003/87/EZ trebalo bi preispitivati s obzirom na razvoj događaja u tom pogledu.

(23)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema linijama, letove u države koje ne provode CORSIA-u za potrebe prava Unije i iz tih država, osim letova koji započinju u zračnoj luci smještenoj u EGP-u i završavaju u zračnoj luci smještenoj u EGP-u, Švicarskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini, trebalo bi izuzeti od obveza predaje emisijskih jedinica ili poništavanja jedinica. Kako bi se potaknula potpuna provedba CORSIA-e počevši od 2027., izuzeće bi se trebalo primjenjivati samo na emisije ispuštene do 31. prosinca 2026. u odnosu na predaju emisijskih jedinica.

(24)

U članku 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da politika Unije u području okoliša doprinosi promicanju mjera na međunarodnoj razini za borbu protiv klimatskih promjena te se zahtijeva da Unija i države članice u okviru svojih nadležnosti surađuju s trećim zemljama i s nadležnim međunarodnim organizacijama. Ti su također ciljevi relevantni za ICAO i daljnji razvoj CORSIA-e.

(25)

Transparentnost podataka i javni pristup informacijama ključni su za poboljšanje odgovornosti i izvršivosti. Stoga bi Komisija trebala na način prilagođen korisnicima objavljivati podatke o emisijama operatera zrakoplova i o njihovoj neutralizaciji. Takvim objavljivanjem olakšala bi se procjena učinka CORSIA-e na globalno smanjenje emisija CO2 kao i uloga CORSIA-e u postizanju ciljeva iz Pariškog sporazuma.

(26)

Letovi u najmanje razvijene zemlje i male otočne države u razvoju, kako ih definiraju Ujedinjeni narodi, koje ne provode CORSIA-u za potrebe prava Unije te letovi iz tih zemalja i država, osim onih država čiji je BDP po stanovniku jednak ili veći od prosjeka Unije, trebali bi biti izuzeti od obveza predaje emisijskih jedinica ili poništavanja jedinica. Ne bi trebalo biti krajnjeg datuma za to izuzeće.

(27)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za izuzimanje operatera zrakoplova od zahtjeva u vezi s neutralizacijom utvrđenih ovom Direktivom u pogledu emisija iz letova u države koje u svojem domaćem pravu imaju blažu primjenu CORSIA-e ili koje ne izvršavaju odredbe CORSIA-e na jednak način u odnosu na sve operatere zrakoplova u skladu s ovom Direktivom ili letova iz tih država, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi izuzimanja operatera zrakoplova s poslovnim nastanom u Uniji od zahtjeva u vezi s neutralizacijom u pogledu emisija iz letova kod kojih je znatno narušeno tržišno natjecanje na štetu operatera zrakoplova s poslovnim nastanom u Uniji zbog blaže provedbe ili izvršavanja CORSIA-e u trećim zemljama. Narušavanje tržišnog natjecanja moglo bi biti uzrokovano blažim pristupom prihvatljivim jedinicama ili odredbama o dvostrukom računanju. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za uspostavu jednakih uvjeta na linijama između dviju različitih država koje primjenjuju CORSIA-u u slučajevima u kojima te države dopuštaju operaterima zrakoplova upotrebu drugih jedinica osim jedinica koje se nalaze na popisu jedinica za usklađenost donesenom u skladu s provedbenim aktom na temelju ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji radi dopuštanja operaterima zrakoplova s poslovnim nastanom u državi članici da upotrebljavaju dodatne vrste jedinica uz one koje se nalaze na popisu jedinica za usklađenost ili radi dopuštanja da uvjeti za prihvatljivost jedinica uvedeni ovom Direktivom za njih ne budu obvezujući. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(29)

Komisija bi trebala izvijestiti o provedbi CORSIA-e i skupa mjera ICAO-a za postizanje dugoročnog željenog globalnog cilja nultih neto emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo do 2050. („dugoročni željeni globalni cilj”), koji je 41. skupština ICAO-a donijela 7. listopada 2022.

(30)

Kako bi se olakšao napredak u ICAO-u, Unija je u tri navrata donijela vremenski ograničena odstupanja od EU sustava trgovanja emisijama u svrhu ograničavanja obveza u pogledu usklađenosti na emisije iz letova između zračnih luka smještenih u EGP-u, uz jednako postupanje prema operaterima zrakoplova na istim linijama neovisno o njihovu poslovnom nastanu. Najnovijim odstupanjem od EU sustava trgovanja emisijama, utvrđenim u Uredbi (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća (12), obveze u pogledu usklađenosti ograničene su na emisije letova ispuštene unutar EGP-a do 2023. te su njime predviđene moguće promjene područja primjene sustava u pogledu aktivnosti prema zračnim lukama smještenima izvan EGP-a i iz njih od 1. siječnja 2024. nadalje, nakon preispitivanja utvrđenog u toj uredbi. Kako bi se ocijenila provedba CORSIA-e, čija je pilot-faza započela, i način na koji se CORSIA primjenjuje u praksi, trenutačno odstupanje od obveza u okviru EU sustava trgovanja emisijama trebalo bi produljiti za obveze predaje do 31. prosinca 2026. u pogledu letova u relevantne treće zemlje i iz njih koje obavljaju operateri zrakoplova na linijama koje nisu obuhvaćene CORSIA-om, a na koje bi se obveze izvješćivanja i predaje u okviru EU sustava trgovanja emisijama inače primjenjivale do 31. ožujka 2027. i 30. rujna 2027. To bi trebalo biti posljednje vremenski ograničeno odstupanje od EU sustava trgovanja emisijama. Preispitivanje CORSIA-e trebalo bi provesti do 1. srpnja 2026. Ako Skupština ICAO-a do 31. prosinca 2025. ne ojača CORSIA-u u skladu s postizanjem svojeg dugoročnog željenog globalnog cilja i radi ostvarenja ciljeva Pariškog sporazuma, ili ako države navedene u provedbenom aktu koji treba donijeti Komisija na temelju najnovijih dostupnih podataka predstavljaju manje od 70 % emisija iz međunarodnog zrakoplovstva, Komisija bi tada, prema potrebi, trebala predložiti da se EU sustav trgovanja emisijama primjenjuje na emisije iz odlaznih letova od 2027. te da operateri zrakoplova mogu odbiti sve troškove nastale neutralizacijom u okviru CORSIA-e na tim linijama kako bi se izbjeglo dvostruko naplaćivanje. Istodobno, ako treća zemlja ne primjenjuje CORSIA-u od 2027., EU sustav trgovanja emisijama trebao bi se primjenjivati na emisije iz letova u tu treću zemlju.

(31)

Informacije o upotrebi jedinica za usklađenost sa zahtjevima u vezi s neutralizacijom u okviru CORSIA-e trebale bi biti javno dostupne na način koji nije manje transparentan od onoga u odnosu na informacije o upotrebi međunarodnih jedinica emisije na temelju Direktive 2003/87/EZ do 2020. u skladu s Prilogom XIV. Uredbi Komisije (EU) br. 389/2013 (13).

(32)

Na 41. skupštini ICAO-a 7. listopada 2022. i u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 odlučeno je promijeniti prethodnu referentnu vrijednost CORSIA-e za razdoblje od 2024. do 2035. s prosječnih emisija CO2 2019. i 2020. na 85 % emisija CO2 iz 2019. Prosjek svih prijavljenih emisija CO2 2019. i 2020. iznosio je 435 859 594 tone. Emisije CO2 su 2019. iznosile 608 076 604 tona, a 85 % te brojke iznosi 516 865 113 tona. Međutim, stvarna referentna vrijednost koju ICAO upotrebljava za izračun faktora rasta sektora utvrđuje se upotrebom podskupa emisija CO2 uzimajući u obzir samo emisije na linijama koje podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom. Za podskup svih parova država koji podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom u 2021., ICAO ne objavljuje prosjek emisija CO2 iz 2019. i 2020., ali se on procjenjuje na 245 milijuna tona, dok su emisije CO2 2019. iznosile 341 380 188 tona, od čega 85 % iznosi 290 173 160 tona. Za sve parove država za koje se očekuje da će podlijegati zahtjevima u vezi s neutralizacijom u 2027. procjenjuje se da prosjek emisija CO2 2019. i 2020. iznosi približno 373 milijuna tona, dok se procjenjuje da 85 % odgovarajućih emisija CO2 iz 2019. iznosi oko 439 milijuna tona.

(33)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za utvrđivanje popisa država za koje se smatra da primjenjuju CORSIA-u za potrebe Direktive 2003/87/EZ, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje i održavanje popisa država koje nisu zemlje EGP-a, Švicarska i Ujedinjena Kraljevina, a za koje se smatra da sudjeluju u CORSIA-i za potrebe prava Unije. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(34)

Tranzicija sektora zrakoplovstva na održivo zrakoplovstvo treba uzeti u obzir socijalnu dimenziju sektora i njegovu konkurentnost kako bi se osiguralo da ta tranzicija bude socijalno pravedna i da radnicima pruža osposobljavanje, prekvalifikaciju i usavršavanje. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti izvješće o primjeni ove Direktive i njezinim socijalnim učincima na sektor zrakoplovstva.

(35)

Letovi na udaljenostima do 1 000 kilometara i kraćim udaljenostima čine od 6 do 9 % ukupnih emisija CO2 zrakoplovstva. Komisija bi trebala podnijeti izvješće o mjerama za promicanje promjene načina prijevoza na alternativne, održivije načine prijevoza, u očekivanju tehnoloških otkrića i dostupnosti zrakoplovnih goriva i zrakoplova s nultim emisijama.

(36)

Iako se EU sustav trgovanja emisijama primjenjuje na letove od 2012., paket „Spremni za 55 %” uključuje dodatne mjere koje bi, zajedno s EU sustavom trgovanja emisijama, mogle imati kumulativni učinak na sektor. Kako bi se zaštitila zračna povezanost za letove kojima se opslužuju otočna područja ili male zračne luke, mehanizmom u okviru ove Direktive, koji je osmišljen za premošćivanje preostale razlike u cijeni između fosilnih goriva i njihovih alternativa trebalo bi ograničiti negativne učinke na zračnu povezanost i ublažiti rizik od izmještanja emisija ugljika. Komisija bi do 2026. trebala izvijestiti o mogućim učincima na zračnu povezanost.

(37)

Emisijski faktor za kerozin za mlazne motore (Jet A1 ili Jet A) u okviru EU sustava trgovanja emisijama trebao bi biti usklađen s emisijskim faktorom za to gorivo utvrđenim u SARP-ovima za CORSIA-u. Zbog povećanja emisijskog faktora za kerozin za mlazne motore ne bi trebalo doći do promjene u razinama dodjele emisijskih jedinica jer ova Direktiva dovodi do postupnog ukidanja besplatne dodjele emisijskih jedinica za zrakoplovstvo u korist dražbi kako bi se postigla veća smanjenja emisija.

(38)

Obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla koja upotrebljavaju vodik iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (14), trebala bi se ocijeniti kao goriva koja proizvode nulte emisije za operatere zrakoplova koji ih upotrebljavaju dok se na temelju ove Direktive ne utvrde detaljna pravila za odgovarajuće obračunavanje.

(39)

Kako bi se utvrdila detaljna pravila za godišnji izračun razlike u cijeni između fosilnog kerozina i prihvatljivih goriva u skladu s uredbom o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz, za dodjelu emisijskih jedinica za upotrebu takvih prihvatljivih goriva, i za izračun emisija stakleničkih plinova ušteđenih u skladu s upotrebom goriva uslijed uporabe takvih prihvatljivih goriva kao i kako bi se utvrdili aranžmani za uzimanje u obzir poticaja koji proizlaze iz cijene ugljika i iz usklađenih najnižih razina oporezivanja fosilnih goriva, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Osim toga, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi utvrdila detaljne aranžmane na temelju kojih države članice na dražbi prodaju emisijske jedinice za zrakoplovstvo, uključujući detaljne aranžmane za prodaju na dražbi potrebne za prijenos dijela prihoda od takve dražbovne prodaje u opći proračun Unije kao vlastita sredstva. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(40)

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti promicanju pristupačnosti najudaljenijih regija Unije. Stoga bi trebalo predvidjeti privremeno odstupanje od EU sustava trgovanja emisijama do 31. prosinca 2030. za emisije iz letova između zračne luke smještene u najudaljenijoj regiji države članice i zračne luke smještene u istoj državi članici izvan te najudaljenije regije kako bi se odgovorilo na najvažnije potrebe stanovnika u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i drugih mogućnosti. To bi odstupanje trebalo iz istih razloga obuhvaćati letove između zračnih luka smještenih u istoj najudaljenijoj regiji ili u različitim najudaljenijim regijama u istoj državi članici.

(41)

Odluka (EU) 2023/136 Europskog parlamenta i Vijeća (16) primjenjuje se u pogledu obavijesti operaterima zrakoplova koje trebaju dostaviti države članice do 30. studenoga 2023. na temelju Direktive 2003/87/EZ pod uvjetom da faktor rasta sektora za emisije 2022., koji objavljuje ICAO, bude jednak nuli.

(42)

Sveobuhvatan pristup inovacijama važan je za postizanje ciljeva europskog zelenog plana i konkurentnost europske industrije. To je posebno važno za sektore koje je teško dekarbonizirati, kao što su zrakoplovstvo i pomorski promet, u kojima je potrebno uvesti kombinaciju operativnih poboljšanja, alternativnih klimatski neutralnih goriva i tehnoloških rješenja. Stoga bi države članice trebale osigurati da nacionalne odredbe o prenošenju ne ometaju inovacije i da budu tehnološki neutralne. Na razini Unije potrebne istraživačke i inovacijske aktivnosti podupiru se, među ostalim, putem Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, koji uključuje znatna financijska sredstva i nove instrumente za sektore obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama.

(43)

Inovacijskim fondom uspostavljenim Direktivom 2003/87/EZ treba podržavati istraživanje, razvoj i uvođenje rješenja za dekarbonizaciju, među ostalim tehnologija s nultom stopom emisija, te smanjivati učinke sektora zrakoplovstva na klimu i okoliš. Njime također treba podupirati elektrifikaciju i mjere za smanjenje ukupnih učinaka zrakoplovstva.

(44)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest osiguranje doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija na razini cijeloga gospodarstva i odgovarajuća provedba CORSIA-e u pravu Unije ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(45)

Države članice trebale bi prenijeti ovu Direktivu do 31. prosinca 2023. s obzirom na potrebu hitnog djelovanja u području klime te kako bi svi sektori doprinijeli smanjenju emisija na troškovno učinkovit način.

(46)

Pojednostavnjenjem administrativnih postupaka i prilagodbom tih postupaka najboljoj praksi administrativno opterećenje svelo bi se na najmanju moguću mjeru.

(47)

Direktivu 2003/87/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2003/87/EZ

Direktiva 2003/87/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 3. dodaje se sljedeća točka:

„(v)

‚učinci zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2’ znači učinci ispuštanja dušikovih oksida (NOx), čestica čađe, spojeva oksidiranog sumpora tijekom izgaranja goriva na klimu te učinci vodene pare, uključujući kondenzacijske tragove, iz zrakoplova koji obavlja zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I.;”;

2.

članak 3.c mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. briše se;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Komisija utvrđuje ukupnu količinu emisijskih jedinica koje se dodjeljuju za operatere zrakoplova za 2024. na temelju ukupne dodjele emisijskih jedinica za operatere zrakoplova koji su 2023. obavljali zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I., umanjeno za linearni faktor smanjenja iz članka 9., i objavljuje tu količinu, kao i količinu za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica koje bi se dodijelile 2024. na temelju pravila za besplatnu dodjelu na snazi prije izmjena uvedenih Direktivom (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) .

6.   Za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030. najviše 20 milijuna ukupne količine emisijskih jedinica iz stavka 5. rezervira se za komercijalne operatere zrakoplova, na transparentnoj, jednakoj i nediskriminirajućoj osnovi, za upotrebu održivih zrakoplovnih goriva i drugih zrakoplovnih goriva, koja nisu dobivena iz fosilnih goriva i koja su utvrđena u uredbi o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz za izračun ostvarivanja minimalnog udjela održivog zrakoplovnog goriva koji mora sadržavati zrakoplovno gorivo stavljeno na raspolaganje operaterima zrakoplova u zračnim lukama Unije od strane dobavljača zrakoplovnog goriva na temelju te uredbe, za podzvučne letove za koje se emisijske jedinice moraju predati u skladu s člankom 12. stavkom 3. ove Direktive. Ako se prihvatljivo zrakoplovno gorivo ne može fizički pripisati u zračnoj luci određenom letu, emisijske jedinice rezervirane na temelju ovog podstavka dostupne su za prihvatljiva zrakoplovna goriva napunjena u toj zračnoj luci razmjerno emisijama iz letova operatera zrakoplova iz te zračne luke, za koje se emisijske jedinice moraju predati u skladu s člankom 12. stavkom 3. ove Direktive.

Emisijske jedinice rezervirane na temelju prvog podstavka ovog stavka dodjeljuju države članice kako bi se djelomično ili u cijelosti pokrila razlika u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i upotrebe relevantnih prihvatljivih zrakoplovnih goriva, uzimajući u obzir poticaje koji proizlaze iz cijene ugljika i iz usklađenih najnižih razina oporezivanja fosilnih goriva. Pri izračunu te razlike u cijeni Komisija uzima u obzir tehničko izvješće koje objavljuje Agencija Europske unije za sigurnost zračnog prometa na temelju uredbe o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz. Države članice osiguravaju vidljivost financiranja na temelju ovog stavka na način koji odgovara zahtjevima iz članka 30.m stavka 1. točaka (a) i (b) ove Direktive.

Emisijske jedinice dodijeljene na temelju ovog stavka obuhvaćaju:

(a)

70 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i vodika iz obnovljivih izvora energije te naprednih biogoriva kako su definirana u članku 2. drugom stavku točki 34. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive;

(b)

95 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001, koja se upotrebljavaju u zrakoplovstvu i koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive;

(c)

100 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i svih prihvatljivih zrakoplovnih goriva koja nisu dobivena iz fosilnih goriva obuhvaćenih prvim podstavkom ovog stavka, u zračnim lukama koje se nalaze na otocima manjima od 10 000 km2 i koje nemaju cestovnu ili željezničku vezu s kopnom, u zračnim lukama koje nisu dovoljno velike da se definiraju kao zračne luke Unije u skladu s uredbom o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz i u zračnim lukama smještenima u najudaljenijoj regiji;

(d)

u slučajevima osim onih iz točaka (a), (b) i (c), 50 % preostale razlike u cijeni između upotrebe fosilnog kerozina i svih prihvatljivih zrakoplovnih goriva koja nisu dobivena iz fosilnih goriva obuhvaćenih prvim podstavkom ovog stavka.

Pri dodjeli emisijskih jedinica na temelju ovog stavka može se uzeti u obzir moguća potpora iz drugih programa na nacionalnoj razini.

Komercijalni operateri zrakoplova mogu na godišnjoj osnovi podnijeti zahtjev za dodjelu emisijskih jedinica na temelju količine svakog prihvatljivog zrakoplovnog goriva iz ovog stavka upotrijebljenog na letovima za koje se emisijske jedinice moraju predati u skladu s člankom 12. stavkom 3. u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030., isključujući letove za koje se taj zahtjev smatra ispunjenim u skladu s člankom 28.a stavkom 1. Ako je, za određenu godinu, potražnja za emisijskim jedinicama za upotrebu takvih goriva veća od raspoloživosti emisijskih jedinica, količina emisijskih jedinica ujednačeno se smanjuje za sve operatere zrakoplova na koje se odnosi dodjela za tu godinu.

Komisija u Službenom listu Europske unije na godišnjoj osnovi za prethodnu godinu objavljuje pojedinosti o prosječnoj razlici u troškovima između fosilnog kerozina, uzimajući u obzir poticaje koji proizlaze iz cijene ugljika i usklađenih najnižih razina oporezivanja fosilnih goriva, te relevantnih prihvatljivih zrakoplovnih goriva.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive utvrđivanjem detaljnih pravila za godišnji izračun razlike u troškovima iz šestog podstavka ovog stavka, dodjelu emisijskih jedinica za upotrebu goriva utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka i za izračun emisija stakleničkih plinova ušteđenih uslijed upotrebe goriva kako je izviješteno u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 14. stavkom 1. i utvrđivanjem aranžmana za uzimanje u obzir poticaja koji proizlaze iz cijene ugljika i usklađenih minimalnih razina oporezivanja fosilnih goriva.

Komisija do 1. siječnja 2028. provodi evaluaciju u pogledu primjene ovog stavka i pravodobno iznosi rezultate te evaluacije u izvješću koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi može priložiti zakonodavni prijedlog za dodjelu količinski i vremenski ograničenih emisijskih jedinica do 31. prosinca 2034. kako bi se dodatno potaknula upotreba goriva utvrđenih u prvom podstavku ovog stavka, posebno upotreba obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001, koja se upotrebljavaju u zrakoplovstvu i koja imaju emisijski faktor nula u skladu s Prilogom IV. ili u skladu s provedbenim aktom donesenim na temelju članka 14. ove Direktive.

Komisija od 1. siječnja 2028. evaluira primjenu ovog stavka u godišnjem izvješću koje je dužna podnijeti u skladu s člankom 10. stavkom 5.

7.   Za letove koji započinju u zračnoj luci smještenoj u EGP-u i završavaju u zračnoj luci smještenoj u EGP-u, Švicarskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini i koji nisu bili obuhvaćeni EU sustavom trgovanja emisijama 2023., ukupna količina emisijskih jedinica koja se dodjeljuje operaterima zrakoplova povećava se za razine emisijskih jedinica, uključujući besplatnu dodjelu emisijskih jedinica i prodaju na dražbi, koje bi bile dodijeljene da su te godine bile obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama, umanjeno za linearni faktor smanjenja iz članka 9.

8.   Odstupajući od članka 12. stavka 3., članka 14. stavka 3. i članka 16., države članice smatraju da su zahtjevi utvrđeni u tim odredbama ispunjeni i ne poduzimaju mjere protiv operatera zrakoplova u pogledu emisija ispuštenih do 31. prosinca 2030. iz letova između zračne luke smještene u nekoj od najudaljenijih regija države članice i zračne luke smještene u istoj državi članici, uključujući drugu zračnu luku smještenu u istoj najudaljenijoj regiji ili u drugoj najudaljenijoj regiji iste države članice.

(*1)  Direktiva (EU) 2023/958 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EC u pogledu doprinosa zrakoplovstva Unijinu cilju smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu i odgovarajuće provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 130, 16.5.2023., str. 115.)."

(*2)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).”;"

3.

članak 3.d mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   U 2024. i 2025. na dražbi se nudi 15 % emisijskih jedinica iz članka 3.c stavaka 5. i 7., kao i 25 % u 2024. odnosno 50 % u 2025. od preostalih 85 % tih emisijskih jedinica, za koje bi se provela besplatna dodjela emisijskih jedinica, osim količina emisijskih jedinica iz članka 3.c stavka 6. i članka 10.a stavka 8. četvrtog podstavka. Preostale emisijske jedinice za te godine dodjeljuju se besplatno.

Na dražbi se od 1. siječnja 2026. nudi cijela količina emisijskih jedinica za koje bi se te godine provela besplatna dodjela emisijskih jedinica, osim količina emisijskih jedinica iz članka 3.c stavka 6. i članka 10.a stavka 8. četvrtog podstavka.”

;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Emisijske jedinice koje se dodjeljuju besplatno dodjeljuju se operaterima zrakoplova razmjerno njihovu udjelu verificiranih emisija iz zrakoplovnih djelatnosti prijavljenih za 2023. Tim se izračunom uzimaju u obzir i verificirane emisije iz zrakoplovnih djelatnosti prijavljene u odnosu na letove koji su obuhvaćeni EU sustavom trgovanja emisijama tek od 1. siječnja 2024. Do 30. lipnja relevantne godine nadležna tijela izdaju emisijske jedinice koje su besplatno dodijeljene za tu godinu.”

;

(c)

stavak 2. briše se;

(d)

stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu detaljnih aranžmana prema kojima države članice putem dražbe prodaju emisijske jedinice za zrakoplovstvo u skladu sa stavcima 1. i 1.a ovog članka, uključujući detaljne aranžmane za dražbovne prodaje koji su nužni za prijenos dijela prihoda od takve dražbovne prodaje u opći proračun Unije kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Količina emisijskih jedinica koje svaka država članica u svakom razdoblju prodaje na dražbi razmjeran je njezinu udjelu u ukupnim pripisanim emisijama iz zračnog prometa za sve države članice za referentnu godinu, prijavljenima u skladu s člankom 14. stavkom 3. i verificiranima u skladu s člankom 15. Za svako razdoblje iz članka 13. referentna godina jest kalendarska godina koja završava 24 mjeseca prije početka razdoblja na koje se dražba odnosi. Delegiranim aktima osigurava se poštovanje načela utvrđenih u članku 10. stavku 4. prvom podstavku.;

4.   Države članice određuju upotrebu prihoda od dražbovne prodaje emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem, osim prihoda koji su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a i uneseni u opći proračun Unije. Države članice upotrebljavaju prihode dobivene od dražbovne prodaje emisijskih jedinica ili ekvivalent u financijskoj vrijednosti tih prihoda u skladu s člankom 10. stavkom 3. ove Direktive.”

;

4.

članci 3.e i 3.f brišu se;

5.

članak 11.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Podložno stavcima 2. i 3. ovog članka, operateri zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice, mogu upotrebljavati sljedeće jedinice kako bi ispunili svoje obveze poništavanja jedinica u pogledu količine prijavljene u skladu s člankom 12. stavkom 6. kako je utvrđeno u članku 12. stavku 9.:

(a)

jedinice emisija koje su odobrile stranke koje sudjeluju u mehanizmu uspostavljenom u skladu s člankom 6. stavkom 4. Pariškog sporazuma;

(b)

jedinice emisija koje su odobrile stranke koje sudjeluju u programima odobravanja jedinica emisija koje Vijeće ICAO-a smatra prihvatljivima kako je utvrđeno u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 8.;

(c)

jedinice emisija koje su odobrile stranke sporazumâ u skladu sa stavkom 5.;

(d)

jedinice emisija izdane za projekte na razini Unije u skladu s člankom 24.a.

2.   Jedinice iz stavka 1. točaka (a) i (b) mogu se upotrebljavati ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

potječu iz države koja je stranka Pariškog sporazuma u trenutku upotrebe;

(b)

potječu iz države koja je navedena u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 25.a stavkom 3. kao država koja sudjeluje u ICAO-vom Programu za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA). Ovaj se uvjet ne primjenjuje u pogledu emisija ispuštenih prije 2027. niti se primjenjuje u pogledu najmanje razvijenih zemalja i malih otočnih država u razvoju, kako ih definiraju Ujedinjeni narodi, osim država čiji je BDP po stanovniku jednak ili veći od prosjeka Unije.

3.   Jedinice iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) mogu se upotrebljavati ako su uspostavljeni aranžmani temeljem kojih stranke sudionice izdaju odobrenja, ako se provode pravovremene prilagodbe izvješćivanja o antropogenim emisijama po izvorima i uklanjanjima ponorima obuhvaćenima nacionalno utvrđenim doprinosima stranaka sudionica te ako se izbjegava dvostruko računanje i neto povećanje globalnih emisija.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljni zahtjevi za aranžmane iz prvog podstavka ovog stavka, koji mogu uključivati zahtjeve u pogledu izvješćivanja i registra, te za uvrštavanje na popis država ili programa koji primjenjuju te aranžmane. U tim se aranžmanima uzimaju u obzir fleksibilne mogućnosti dodijeljene najmanje razvijenim zemljama i malim otočnim državama u razvoju u skladu sa stavkom 2 ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”

;

(b)

briše se stavak 4.;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Komisija donosi provedbene akte u kojima se navode jedinice koje Vijeće ICAO-a smatra prihvatljivima i koje ispunjavaju uvjete utvrđene u stavcima 2. i 3. ovog članka. Komisija po potrebi donosi i provedbene akte radi ažuriranja tog popisa. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”

;

6.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   U skladu s metodologijom utvrđenom u provedbenom aktu iz stavka 8. ovog članka države članice izračunavaju zahtjeve u vezi s neutralizacijom svake godine za prethodnu kalendarsku godinu za letove u države te iz država i između država navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. i za letove između Švicarske ili Ujedinjene Kraljevine i država navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. te o tome obavješćuju operatere zrakoplova do 30. studenoga svake godine.

U skladu s metodologijom utvrđenom u provedbenom aktu iz stavka 8. ovog članka države članice izračunavaju i ukupne konačne zahtjeve u vezi s neutralizacijom za određeno razdoblje usklađivanja s CORSIA-om te obavješćuju operatere zrakoplova koji ispunjavaju uvjete utvrđene u trećem podstavku ovog stavka o tim zahtjevima do 30. studenoga godine koja slijedi nakon posljednje godine relevantnog razdoblja usklađivanja CORSIA-e.

Države članice obavješćuju operatere zrakoplova koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete o razinama neutralizacije:

(a)

operater zrakoplova posjeduje svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili je registriran u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice; i

(b)

godišnje proizvode emisije CO2 veće od 10 000 tona iz upotrebe zrakoplova s najvećom certificiranom masom pri uzlijetanju većom od 5 700 kg koji obavljaju letove obuhvaćene Prilogom I., osim onih koji započinju i završavaju u istoj državi članici, uključujući najudaljenije regije iste države članice, od 1. siječnja 2021.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), ne uzimaju se u obzir emisije CO2 iz sljedećih vrsta letova:

i.

državnih letova;

ii.

humanitarnih letova;

iii.

medicinskih letova;

iv.

vojnih letova;

v.

vatrogasnih letova;

vi.

letova koji su prethodili nekom humanitarnom, medicinskom ili vatrogasnom letu ili mu uslijedili, pod uvjetom da su se takvi letovi obavljali istim zrakoplovom i da su bili potrebni kako bi se obavile povezane humanitarne, medicinske ili vatrogasne aktivnosti ili da bi se nakon tih aktivnosti zrakoplov premjestio na sljedeću aktivnost.”

;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„8.   Izračun zahtjeva u vezi s neutralizacijom iz stavka 6. ovog članka za potrebe CORSIA-e obavlja se u skladu s metodologijom koju utvrđuje Komisija za letove u države te iz država i između država navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. te za letove između Švicarske ili Ujedinjene Kraljevine i država navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3.

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje metodologija za izračun zahtjeva u vezi s neutralizacijom za operatere zrakoplova iz prvog podstavka ovog stavka.

U tim se provedbenim aktima posebno detaljnije opisuje primjena zahtjeva koji proizlaze iz relevantnih odredaba ove Direktive, posebno članaka 3.c, 11.a, 12. i 25.a te, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na relevantne odredbe ove Direktive, iz Međunarodnih standarda i preporučenih praksi u području zaštite okoliša za CORSIA-u (SARP-ovi za CORSIA-u).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 30. lipnja 2024.

9.   Operateri zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije, pridružena i druga područja te države članice, poništavaju jedinice iz članka 11.a samo u pogledu količine o kojoj je ta država članica obavijestila, u skladu sa stavkom 6., za relevantno razdoblje usklađivanja s CORSIA-om. Poništenje se provodi do 31. siječnja 2025. za emisije u razdoblju od 2021. do 2023. i do 31. siječnja 2028. za emisije u razdoblju od 2024. do 2026.”

;

7.

u članku 14. dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Operateri zrakoplova jednom godišnje izvješćuju o učincima zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 nastalima od 1. siječnja 2025. Komisija u tu svrhu do 31. kolovoza 2024. donosi provedbeni akt u skladu sa stavkom 1. kako bi se učinci zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 uključili u okvir za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju. Taj okvir za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju sadržava barem dostupne trodimenzionalne podatke o putanji zrakoplova te vlažnosti i temperaturi okoline kako bi se omogućilo navođenje ekvivalenta CO2 po letu. Komisija osigurava, ovisno o dostupnim resursima, dostupnost alata radi olakšavanja i, u mjeri u kojoj je to moguće, automatizacije praćenja, izvješćivanja i verifikacije kako bi se administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru.

Države članice od 1. siječnja 2025. osiguravaju da svaki operater zrakoplova prati i nakon kraja svake godine u skladu s provedbenim aktima iz stavka 1. izvješćuje nadležno tijelo o učincima koji nisu povezani s CO2 iz svakog zrakoplova kojim upravlja tijekom svake kalendarske godine.

Komisija jednom godišnje od 2026., kao dio izvješća iz članka 10. stavka 5., podnosi izvješće o rezultatima primjene okvira za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju iz prvog podstavka ovog stavka.

Komisija do 31. prosinca 2027. podnosi izvješće na temelju rezultata primjene okvira za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju za učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2 i, prema potrebi te nakon prethodnog provođenja procjene učinka, podnosi zakonodavni prijedlog radi ublažavanja učinaka zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 proširenjem područja primjene EU sustava trgovanja emisijama na učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2.

6.   Komisija na način prilagođen korisnicima objavljuje barem sljedeće objedinjene godišnje podatke povezane s emisijama iz zrakoplovnih djelatnosti o kojima su obaviještene države članice ili koji su dostavljeni Komisiji u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2066 (*3) i člankom 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/1603 (*4), najkasnije tri mjeseca nakon odgovarajućeg roka za izvješćivanje:

(a)

po paru zračnih luka unutar EGP-a:

i.

emisije iz svih letova;

ii.

ukupan broj letova;

iii.

ukupan broj putnika;

iv.

tipove zrakoplova;

(b)

po operateru zrakoplova:

i.

podatke o emisijama iz letova unutar EGP-a, iz letova koji započinju u EGP-u, letova koji završavaju u EGP-u i letova između dviju trećih zemalja, raščlanjene po parovima država i podatke o emisijama koje podliježu obvezi poništavanja prihvatljivih jedinica emisija CORSIA-e;

ii.

količinu zahtjeva u vezi s neutralizacijom izračunanu u skladu s člankom 12. stavkom 8.;

iii.

količinu i vrstu jedinica emisija u skladu s člankom 11.a upotrijebljenih za usklađivanje sa zahtjevima u vezi s neutralizacijom operatera zrakoplova iz podtočke ii. ove točke;

iv.

količinu i vrstu upotrijebljenih goriva za koje je emisijski faktor nula u skladu s ovom Direktivom ili na temelju kojih operater zrakoplova ima pravo primati emisijske jedinice u skladu s člankom 3.c stavkom 6.

Za točke (a) i (b) prvog podstavka, u posebnim okolnostima u kojima operater zrakoplova djeluje u vrlo ograničenom broju parova zračnih luka ili u vrlo ograničenom broju parova država koji podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom ili u vrlo ograničenom broju parova država koji ne podliježu zahtjevima u vezi s neutralizacijom, taj operater zrakoplova može zatražiti od nadležne države članice da ne objavljuje takve podatke na razini operatera zrakoplova, uz objašnjenje zašto smatra da bi otkrivanje naštetilo njegovim komercijalnim interesima. Na temelju tog zahtjeva nadležna država članica može zatražiti od Komisije da objavi te podatke na višoj razini objedinjavanja. Komisija odlučuje o zahtjevu.

(*3)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1.)."

(*4)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1603 od 18. srpnja 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s mjerama koje je donijela Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija u zrakoplovstvu u svrhu provedbe globalne tržišno utemeljene mjere (SL L 250, 30.9.2019., str. 10.).”;"

8.

članak 18.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ako se u prve dvije godine bilo kojega razdoblja iz članka 13. nijedna od pripisanih zrakoplovnih emisija iz letova koje obavi operater zrakoplova iz stavka 1. točke (b) ovog članka ne pripiše državi članici koja je za njega nadležna, taj se operater zrakoplova za sljedeće razdoblje prebacuje pod nadležnost druge države članice. Nova nadležna država članica jest država članica s najvećim procijenjenim pripisanim zrakoplovnim emisijama iz letova koje je taj operater zrakoplova obavio tijekom prve dvije godine prethodnog razdoblja.”

;

(b)

u stavku 3. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

od 2024. barem svake dvije godine ažurirati popis tako da se uključe operateri zrakoplova koji su naknadno obavljali zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I; ako operater zrakoplova nije obavljao zrakoplovnu djelatnost navedenu u Prilogu I. tijekom četiri uzastopne kalendarske godine koje prethode ažuriranju popisa, taj operater zrakoplova ne uvrštava se na popis.”;

9.

članak 25.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Unija i njezine države članice i dalje nastoje postići dogovore o globalnim mjerama za smanjivanje emisija stakleničkih plinova iz zrakoplovstva u skladu s ciljevima Uredbe (EU) 2021/1119 i Pariškog sporazuma. U svjetlu takvih dogovora, Komisija razmatra postoji li potreba za izmjenama ove Direktive s obzirom na njezinu primjenu na operatere zrakoplova.”

;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„3.   Komisija donosi provedbeni akt u kojem se navode države osim zemalja EGP-a, Švicarske i Ujedinjene Kraljevine za koje se smatra da primjenjuju CORSIA-u za potrebe ove Direktive, s referentnim vrijednostima iz 2019. za razdoblje od 2021. do 2023. i referentnim vrijednostima od 85 % emisija iz 2019. za svaku godinu od 2024. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.

4.   U odnosu na emisije koje su ispuštene do 31. prosinca 2026. iz letova prema državama ili iz država koje su navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 3. ovog članka, od operatera zrakoplova ne zahtijeva se predaja emisijskih jedinica u skladu s člankom 12. stavkom 3. u pogledu tih emisija.

5.   U odnosu na emisije koje su ispuštene do 31. prosinca 2026. iz letova između EGP-a i država koje nisu navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 3. ovog članka, osim letova u Švicarsku i u Ujedinjenu Kraljevinu, od operatera zrakoplova ne zahtijeva se predaja emisijskih jedinica u skladu s člankom 12. stavkom 3. u pogledu tih emisija.

6.   U odnosu na emisije iz letova u najmanje razvijene zemlje i male otočne države u razvoju kako ih definiraju Ujedinjeni narodi i letova iz tih zemalja i država, osim onih navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju stavka 3. ovog članka i onih država čiji je BDP po stanovniku jednak ili veći od prosjeka Unije, od operatera zrakoplova ne zahtijeva se predaja emisijskih jedinica u skladu s člankom 12. stavkom 3. u pogledu tih emisija.

7.   Ako Komisija utvrdi da je tržišno natjecanje znatno narušeno, primjerice narušavanje koje je uzrokovala treća zemlja koja blaže primjenjuje CORSIA-u u svojem domaćem pravu ili ne izvršava odredbe CORSIA-e jednako prema svim operaterima zrakoplova, što šteti operaterima zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili koji su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice, Komisija donosi provedbene akte radi izuzimanja tih operatera zrakoplova od zahtjeva u vezi s neutralizacijom kako je utvrđeno u članku 12. stavku 9. u pogledu emisija iz letova u te države i iz tih država. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.

8.   Ako operateri zrakoplova koji posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili koji su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice, obavljaju letove između dviju različitih država navedenih u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka, uključujući letove između Švicarske, Ujedinjene Kraljevine i država navedenih u provedbenom aktu donesenom u skladu sa stavkom 3. ovog članka, i ako te države dopuštaju operaterima zrakoplova upotrebu drugih jedinica osim jedinica koje se nalaze na popisu donesenom u skladu s člankom 11.a stavkom 8., Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se tim operaterima zrakoplova dopušta upotreba dodatnih vrsta jedinica uz one koje su na tom popisu ili kojima se dopušta da za te operatere nisu obvezujući uvjeti iz članka 11.a stavaka 2. i 3. u pogledu emisija iz takvih letova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”

;

10.

članci 28.a i 28.b zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 28.a

Odstupanja koja se primjenjuju prije obvezne provedbe globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a

1.   Odstupajući od članka 12. stavka 3., članka 14. stavka 3. i članka 16., države članice smatraju zahtjeve utvrđene u tim odredbama ispunjenima i ne poduzimaju nikakve radnje protiv operatera zrakoplova u pogledu:

(a)

svih emisija iz letova u zračne luke smještene u državama izvan EGP-a i iz njih, uz iznimku letova u zračne luke smještene u Ujedinjenoj Kraljevini ili Švicarskoj, svake kalendarske godine od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2026., podložno preispitivanju iz članka 28.b;

(b)

svih emisija iz letova između zračne luke smještene u nekoj od najudaljenijih regija u smislu članka 349. UFEU-a i zračne luke smještene u nekoj drugoj regiji EGP-a svake kalendarske godine od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2023., podložno preispitivanju iz članka 28.b.

Za potrebe članaka 11.a, 12. i 14., verificirane emisije iz letova koji ne obuhvaćaju one iz prvog podstavka ovog stavka smatraju se verificiranim emisijama operatera zrakoplova.

2.   Odstupajući od članka 3.d. stavka 3., količina emisijskih jedinica koje će svaka država članica ponuditi na dražbi za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2026. smanjuje se tako da odgovara njezinu udjelu pripisanih emisija iz zrakoplovstva iz letova koji ne podliježu odstupanjima predviđenima u stavku 1. točkama (a) i (b) ovog članka.

3.   Odstupajući od članka 3.g, operateri zrakoplova nisu obvezni podnijeti planove praćenja s utvrđenim mjerama za praćenje i prijavljivanje emisija u pogledu letova koji podliježu odstupanjima predviđenima u stavku 1. točkama (a) i (b) ovog članka.

4.   Odstupajući od članaka 3.g, 12., 15. i 18.a, ako su ukupne godišnje emisije operatera zrakoplova manje od 25 000 tona CO2 ili ako su ukupne godišnje emisije operatera zrakoplova manje od 3 000 tona CO2 iz letova koji nisu navedeni u stavku 1. točkama (a) i (b) ovog članka, njegove emisije smatraju se verificiranim emisijama ako su utvrđene alatom za male emitente koji je odobren na temelju Uredbe Komisije (EU) br. 606/2010 (*5) i koji je Eurocontrol dopunio podacima iz svojeg programa za podršku sustavu trgovanja emisijama. Države članice mogu provoditi pojednostavnjene postupke za nekomercijalne operatere zrakoplova ako takvi postupci ne pružaju ništa manje preciznosti od alata za male emitente.

5.   Stavak 1. ovog članka primjenjuje se na zemlje s kojima je postignut sporazum u skladu s člankom 25. ili 25.a samo u skladu s uvjetima takvog sporazuma.

Članak 28.b

Izvješćivanje i preispitivanje koje obavlja Komisija u vezi s provedbom globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a

1.   Komisija prije 1. siječnja 2027., a nakon toga svake tri godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u pregovorima ICAO-a o provedbi globalne tržišno utemeljene mjere koja se treba primjenjivati na emisije od 2021., a posebice u vezi sa sljedećim:

(a)

relevantnim instrumentima ICAO-a, uključujući standarde i preporučene prakse, kao i napretkom u provedbi svih elemenata skupa mjera ICAO-a radi postizanja dugoročnog željenog globalnog cilja donesenog na 41. skupštini ICAO-a;

(b)

preporukama koje je u vezi s globalnom tržišno utemeljenom mjerom odobrilo Vijeće ICAO-a, uključujući sve moguće promjene referentnih vrijednosti;

(c)

uspostavom globalnog registra;

(d)

domaćim mjerama koje su treće zemlje poduzele za provedbu globalne tržišno utemeljene mjere koju treba primjenjivati na emisije od 2021.;

(e)

razinom sudjelovanja trećih zemalja u neutralizaciji u okviru CORSIA-e, uključujući posljedice njihovih rezervi u pogledu tog sudjelovanja; i

(f)

drugim relevantnim međunarodnim kretanjima i primjenjivim instrumentima, kao i napretkom u smanjenju ukupnih učinaka zrakoplovstva na klimatske promjene.

U skladu s globalnim pregledom stanja iz Pariškog sporazuma Komisija također izvješćuje o naporima koji se ulažu u ostvarivanje dugoročnog željenog globalnog cilja smanjenja CO2 emisija iz sektora zrakoplovstva na nultu neto razinu do 2050., procijenjenog u skladu s kriterijima iz prvog podstavka, točaka od (a) do (f).

2.   Komisija do 1. srpnja 2026. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem procjenjuje okolišni integritet globalne tržišno utemeljene mjere ICAO-a, uključujući njezinu opću ambiciju u vezi s ciljevima iz Pariškog sporazuma, razinu sudjelovanja u neutralizaciji u okviru CORSIA-e, njezinu izvršivost, transparentnost, sankcije za neusklađenost, postupke za sudjelovanje javnosti, kvalitetu jedinica za neutralizaciju emisija, praćenje, izvješćivanje i verifikaciju emisija, registre, odgovornost te pravila o upotrebi biogoriva. Komisija to izvješće objavljuje također do 1. srpnja 2026.

3.   Uz Komisijino izvješće iz stavka 2., ako je primjereno, prilaže se zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Direktive, na način koji je u skladu s ciljem Pariškog sporazuma u pogledu temperature, obvezom Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030. i ciljem postizanja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050., i s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti klimatskog djelovanja Unije. Popratni prijedlog, prema potrebi, uključuje primjenu EU sustava trgovanja emisijama na odlazne letove iz zračnih luka smještenih u državama EGP-a do zračnih luka smještenih izvan EGP-a od siječnja 2027. i isključuje dolazne letove iz zračnih luka smještenih izvan EGP-a ako se u izvješću iz stavka 2., pokaže da:

(a)

skupština ICAO-a do 31. prosinca 2025. nije ojačala CORSIA-u u skladu s postizanjem svojeg dugoročnog željenog globalnog cilja radi postizanja ciljeva Pariškog sporazuma; ili

(b)

države navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. predstavljaju manje od 70 % emisija iz međunarodnog zrakoplovstva na temelju najnovijih dostupnih podataka.

U priloženom prijedlogu se također, prema potrebi, operaterima zrakoplova dopušta da odbiju sve troškove nastale neutralizacijom u okviru CORSIA-e na tim linijama kako bi se izbjeglo dvostruko naplaćivanje. Ako uvjeti iz prvog podstavka, točaka (a) i (b) ovog stavka nisu ispunjeni, prijedlogom se mijenja ova Direktiva, prema potrebi, kako bi se EU sustav trgovanja emisijama nastavio primjenjivati samo na letove unutar EGP-a, na letove u Švicarsku i Ujedinjenu Kraljevinu te na letove u države koje nisu navedene u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3.

(*5)  Uredba Komisije (EU) br. 606/2010 od 9. srpnja 2010. o odobravanju pojednostavljenog alata Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (Eurocontrol) za procjenu potrošnje goriva određenih operatora zrakoplova koji su mali emitenti (SL L 175, 10.7.2010., str. 25.).”;"

11.

u članku 30. dodaje se sljedeći stavak:

„8.   Komisija 2026. u izvješće predviđeno u članku 10. stavku 5. uključuje sljedeće elemente:

(a)

evaluaciju učinaka letova kraćih od 1 000 km na okoliš i klimu i razmatranje mogućnosti za smanjenje tih učinaka, uključujući ispitivanje dostupnih alternativnih načina javnog prijevoza i povećanu upotrebu održivih zrakoplovnih goriva;

(b)

evaluaciju učinaka na okoliš i klimu letova koje obavljaju operateri izuzeti na temelju točke (h) ili (k) iz unosa ‚Zrakoplovstvo’ u stupcu ‚Djelatnosti’ u tablici u Prilogu I. te razmatranja mogućnosti smanjenja tih učinaka;

(c)

evaluaciju socijalnih učinaka ove Direktive u sektoru zrakoplovstva, među ostalim na radnu snagu u tom sektoru i troškove putovanja zrakoplovom; i

(d)

evaluaciju zračne povezanosti otoka i udaljenih područja, uključujući razmatranje konkurentnosti i izmještanja ugljika, kao i učinaka na okoliš i klimu.

Izvješće predviđeno u članku 10. stavku 5., prema potrebi, također se uzima u obzir pri budućoj reviziji ove Direktive.”

;

12.

Prilozi I. i IV. mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 31. prosinca 2023. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu, 10. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

J. ROSWALL


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 152.

(2)   SL C 301, 5.8.2022., str. 116.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2023.

(4)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(5)  Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 8, 13.1.2009., str. 3.).

(6)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(7)  Odluka Vijeća (EU) 2020/954 od 25. lipnja 2020. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva u pogledu obavješćivanja o dobrovoljnom sudjelovanju u Programu za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) od 1. siječnja 2021. i o opciji odabranoj za izračun zahtjevâ u vezi s neutralizacijom za operatere zrakoplova tijekom razdoblja 2021. – 2023. (SL L 212, 3.7.2020., str. 14.).

(8)  Odluka Vijeća (EU) 2018/2027 od 29. studenoga 2018. o stajalištu koje treba zauzeti u ime Europske unije u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva u pogledu prvog izdanja Međunarodnih standarda i preporučene prakse u području zaštite okoliša – Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo (CORSIA) (SL L 325, 20.12.2018., str. 25.).

(9)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(10)  Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 76, 19.3.2018., str. 3.).

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Uredba (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (SL L 350, 29.12.2017., str. 7.).

(13)  Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (SL L 122, 3.5.2013., str. 1.).

(14)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(15)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(16)  Odluka (EU) 2023/136 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2023. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u pogledu obavješćivanja o neutralizaciji s obzirom na globalnu tržišno utemeljenu mjeru za operatere zrakoplova sa sjedištem u Uniji (SL L 19, 20.1.2023., str. 1.).


PRILOG

1.

u stupcu „Djelatnosti” u tablici u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, unos „Zrakoplovstvo” mijenja se kako slijedi:

(a)

iza prvog odlomka umeće se sljedeći odlomak:

„Letovi između aerodroma smještenih u dvjema različitim državama navedenim u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. i letovi između Švicarske ili Ujedinjene Kraljevine i država navedenih u provedbenom aktu donesenom na temelju članka 25.a stavka 3. te, za potrebe članka 12. stavaka 6. i 8. i članka 28.c, svi drugi letovi između aerodroma smještenih u dvjema različitim trećim zemljama koje obavljaju operateri zrakoplova koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)

operateri zrakoplova posjeduju svjedodžbu o sposobnosti zračnog prijevoza koju je izdala država članica ili su registrirani u državi članici, uključujući najudaljenije regije te pridružena i druga područja te države članice; i

(b)

od 1. siječnja 2021. godišnje proizvode više od 10 000 tona emisija CO2 iz upotrebe zrakoplova s najvećom certificiranom masom pri uzlijetanju većom od 5 700 kg kojima obavljaju letove obuhvaćene ovim Prilogom, osim onih koji započinju i završavaju u istoj državi članici, uključujući najudaljenije regije iste države članice;. za potrebe ove točke ne uzimaju se u obzir emisije iz sljedećih vrsta letova:

i.

državnih letova;

ii.

humanitarnih letova;

iii.

medicinskih letova;

iv.

vojnih letova;

v.

vatrogasnih letova;

vi.

letova koji su prethodili nekom humanitarnom, medicinskom ili vatrogasnom letu ili mu uslijedili, pod uvjetom da su se takvi letovi obavljali istim zrakoplovom i da su bili potrebni kako bi se obavile povezane humanitarne, medicinske ili vatrogasne aktivnosti ili da bi se nakon tih aktivnosti zrakoplov premjestio na sljedeću aktivnost.”;

(b)

u točki i. broj „30 000” zamjenjuje se brojem „50 000”.

2.

u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2003/87/EZ, odjeljak „Praćenje emisija ugljikovog dioksida”, mijenja se kako slijedi:

(a)

na kraju četvrtog odlomka dodaje se sljedeća rečenica:

„Emisijski faktor za kerozin za mlazne motore (Jet A1 ili Jet A) iznosi 3,16 (t CO2/t goriva).”;

(b)

iza četvrtog odlomka umeće se sljedeći odlomak:

„Emisije iz obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u kojima se upotrebljava vodik iz obnovljivih izvora u skladu s člankom 25. Direktive (EU) 2018/2001 ocjenjuju se nultom stopom emisija za operatere zrakoplova koji ih upotrebljavaju do donošenja provedbenog akta iz članka 14. stavka 1. ove Direktive.”.


16.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

L 130/134


DIREKTIVA (EU) 2023/959 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 10. svibnja 2023.

o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i Odluke (EU) 2015/1814 o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Pariški sporazum (4), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem, u sklopu UNFCCC-a, Klimatskog pakta iz Glasgowa od 13. studenoga 2021., u kojem je Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala da će učinci klimatskih promjena biti znatno manji pri povišenju temperature od 1,5 °C u odnosu na povišenje od 2 °C i odlučila uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C.

(2)

Hitnost potrebe za održavanjem cilja Pariškog sporazuma od 1,5 °C postala je značajnija nakon što je Međuvladin panel o klimatskim promjenama u svojem Šestom izvješću o procjeni zaključio da se globalno zatopljenje može ograničiti na 1,5 °C samo ako se odmah poduzmu snažna i održiva smanjenja globalnih emisija stakleničkih plinova u ovom desetljeću.

(3)

Suočavanje s izazovima u području klime i okoliša te ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu su Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”).

(4)

U europskom zelenom planu povezuju se sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se uzajamno podupiru i koje su usmjerene na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. te se u njemu utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Europskim zelenim planom također se nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. Ova tranzicija različito utječe na radnike iz različitih sektora. Istodobno, ta tranzicija pritom ima aspekte rodne ravnopravnosti i posebno utječe na pojedine skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla te osobe i kućanstva s nižim i nižim srednjim dohotkom. Ta tranzicija također predstavlja veće izazove za određene regije, osobito za regije sa strukturnim nedostacima i rubne regije te otoke. Stoga se mora osigurati pravednu i uključivu tranziciju u kojoj nitko nije zapostavljen.

(5)

Unija je 17. prosinca 2020. UNFCCC-u podnijela svoj nacionalno utvrđeni doprinos, koji je prethodno odobrilo Vijeće. Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kako je izmijenjena među ostalim Direktivom (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća (6), jedan je od instrumenata koji se navodi u općem opisu ciljne vrijednosti u Prilogu tom podnesku i koji podliježe reviziji u kontekstu ambicioznijeg cilja do 2030. Vijeće je u svojim zaključcima od 24. listopada 2022. navelo da je spremno, što je prije moguće nakon zaključenja pregovora o ključnim elementima paketa „Spremni za 55 %”, prema potrebi ažurirati nacionalno utvrđeni doprinos Unije i njezinih država članica, u skladu sa stavkom 29. Klimatskog pakta iz Glasgowa, kako bi se uzeo u obzir način na koji se konačnim ishodom ključnih elemenata paketa „Spremni za 55 %” provodi glavni cilj Unije dogovoren na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2020. S obzirom na to da je EU sustav trgovanja emisijama, uspostavljen Direktivom 2003/87/EZ, okosnica klimatske politike Unije i njezin ključni alat za smanjenje emisija stakleničkih plinova na troškovno učinkovit način, izmjene Direktive 2003/87/EZ, među ostalim u pogledu njezina područja primjene, donesene ovom Direktivom dio su ključnih elemenata paketa „Spremni za 55 %”.

(6)

Nužnost i vrijednost ostvarenja europskog zelenog plana dodatno su se povećali s obzirom na vrlo ozbiljne učinke pandemije bolesti COVID-19 za zdravlje, životne i radne uvjete te dobrobit građana Unije. Ti su učinci pokazali da naše društvo i naše gospodarstvo moraju postati otporniji na vanjske poremećaje i rano djelovati kako bi spriječili ili ublažili učinke vanjskih poremećaja na pravedan način kojim se postiže da nitko ne bude zapostavljen, uključujući one kojima prijeti energetsko siromaštvo. Europski građani i dalje su duboko uvjereni da se to posebno odnosi na klimatske promjene.

(7)

U ažuriranom nacionalno utvrđenom doprinosu dostavljenom tajništvu UNFCCC-a 17. prosinca 2020. Unija se obvezala smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu Unije do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(8)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (7) Unija je u zakonodavstvo unijela cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. te se predviđa da Komisija treba nastojati uskladiti sve buduće nacrte mjera ili zakonodavne prijedloge, uključujući proračunske prijedloge, s ciljevima te uredbe i, u svakom slučaju neusklađenosti, navesti razloge za takvu neusklađenost u okviru procjene učinka priložene tim prijedlozima.

(9)

Svi gospodarski sektori trebaju doprinijeti postizanju smanjenja emisija utvrđenih Uredbom (EU) 2021/1119. Stoga bi cilj EU sustava trgovanja emisijama trebalo prilagoditi kako bi bio u skladu s ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030., s ciljem postizanja klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i s ciljem ostvarivanja negativnih emisija nakon toga, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119.

(10)

EU sustavom trgovanja emisijama trebala bi se poticati proizvodnja u postrojenjima koja djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova. Stoga bi opis nekih kategorija djelatnosti u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ trebalo izmijeniti kako bi se osiguralo da su postrojenja koja obavljaju djelatnost navedenu u tom prilogu i dosežu prag kapaciteta povezan s tom istom djelatnošću, ali ne ispuštaju stakleničke plinove, uključena u područje primjene EU sustava trgovanja emisijama i time se osiguralo jednako postupanje prema postrojenjima u dotičnim sektorima. Osim toga, pri besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica za proizvodnju proizvoda trebalo bi uzeti u obzir kao vodeća načela potencijal materijalâ za kružnu uporabu te činjenicu da bi referentna vrijednost trebala biti neovisna o sirovini ili vrsti proizvodnog procesa ako proizvodni procesi imaju istu svrhu. Stoga je potrebno izmijeniti definiciju proizvodâ te, za određene referentne vrijednosti, obuhvaćenih procesa i emisija, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za postrojenja koja upotrebljavaju nove tehnologije kojima se djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova i postrojenja koja upotrebljavaju postojeće tehnologije. Neovisno o tim vodećim načelima, u revidiranim referentnim vrijednostima za razdoblje od 2026. do 2030. trebalo bi i dalje razlikovati primarnu i sekundarnu proizvodnju čelika i aluminija. Također je potrebno odvojiti ažuriranje referentnih vrijednosti za rafinerije od onih za vodik kako bi se uzela u obzir sve veća važnost proizvodnje vodika, uključujući zelenog vodika, izvan sektora rafinerija.

(11)

Nakon izmjene definicije proizvodâ te, za određene referentne vrijednosti, obuhvaćenih procesa i emisija potrebno je osigurati da proizvođači ne primaju dvostruku naknadu za iste emisije na temelju besplatne dodjele emisijskih jedinica i nadoknade neizravnih troškova te je stoga na odgovarajući način potrebno prilagoditi financijske mjere kako bi se nadoknadili neizravni troškovi preneseni u cijene električne energije.

(12)

Direktiva Vijeća 96/61/EZ (8) stavljena je izvan snage Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Upućivanja na Direktivu 96/61/EZ u članku 2. Direktive 2003/87/EZ i njezinu Prilogu IV. trebalo bi na odgovarajući način ažurirati. S obzirom na potrebu za hitnim smanjenjem emisija u cijelom gospodarstvu, države članice trebale bi moći i drugim politikama, osim graničnim vrijednostima emisija donesenima u skladu s Direktivom 2010/75/EU, djelovati radi smanjenja emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama.

(13)

Komisija u svojoj Komunikaciji od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” poziva na usmjeravanje EU-a prema nultoj stopi onečišćenja do 2050. smanjenjem onečišćenja zraka, slatkih voda, mora i tla na razine za koje se više ne očekuje da će biti štetne za zdravlje i prirodne ekosustave. Mjere na temelju Direktive 2010/75/EU, kao glavnog instrumenta kojim se reguliraju emisije onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo, često će omogućiti i smanjenje emisija stakleničkih plinova. U skladu s člankom 8. Direktive 2003/87/EZ države članice trebale bi osigurati koordinaciju između zahtjeva u pogledu dozvola iz Direktive 2003/87/EZ i onih iz Direktive 2010/75/EU.

(14)

S obzirom na to da će nove inovativne tehnologije često omogućiti smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari, važno je osigurati sinergije između mjera kojima se postiže smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari, posebno kad je riječ o Direktivi 2010/75/EU, i ocijeniti njihovu djelotvornost u tom pogledu.

(15)

Definicija generatora električne energije upotrebljavala se od 2013. do 2020. za određivanje maksimalne količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za industriju, no dovela je do različitog postupanja prema kogeneracijskim elektranama u odnosu na industrijska postrojenja. Kako bi se potaknula upotreba visokoučinkovite kogeneracije i osigurali jednaki uvjeti svim postrojenjima kojima se besplatno dodjeljuju emisijske jedinice za proizvodnju topline i centralizirano grijanje, trebalo bi izbrisati sva upućivanja na generatore električne energije u Direktivi 2003/87/EZ. Osim toga, u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331 (10) utvrđuju se pojedinosti u pogledu prihvatljivosti svih industrijskih procesa za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Stoga su odredbe o hvatanju i skladištenju ugljika iz članka 10.a stavka 3. Direktive 2003/87/EZ zastarjele i trebalo bi ih izbrisati.

(16)

Staklenički plinovi koji se ne ispuštaju izravno u atmosferu trebali bi se smatrati emisijama u okviru EU sustava trgovanja emisijama te bi za te emisije trebalo predati emisijske jedinice, osim ako se skladište u skladišnom geoprostoru u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) ili su trajno kemijski vezane u proizvodu tako da ne ulaze u atmosferu uobičajenom upotrebom i ne ulaze u atmosferu svakom uobičajenom aktivnošću koja se odvija nakon kraja životnog vijeka proizvoda. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u kojima se utvrđuju uvjeti pod kojima treba smatrati da su staklenički plinovi trajno kemijski vezani u proizvodu tako da ne ulaze u atmosferu uobičajenom upotrebom i ne ulaze u atmosferu svakom uobičajenom aktivnošću nakon kraja životnog vijeka proizvoda, uključujući prema potrebi uvjet dobivanja certifikata o uklanjanju ugljika ovisno o regulatornim promjenama povezanima s certifikacijom uklanjanja ugljika. Uobičajenu aktivnost nakon kraja životnog vijeka proizvoda trebalo bi tumačiti u širem smislu koji obuhvaća sve aktivnosti koje se odvijaju nakon kraja životnog vijeka proizvoda, uključujući ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju, recikliranje i zbrinjavanje, kao što je spaljivanje i odlaganje na odlagališta otpada.

(17)

Djelatnost međunarodnog pomorskog prometa, koja se sastoji od putovanja između luka u nadležnosti dviju različitih država članica ili između luke u nadležnosti države članice i luke izvan nadležnosti bilo koje države članice, jedina je vrsta prijevoza koja nije uključena u Unijine prethodne obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova. Emisije iz goriva prodanog u Uniji za putovanja koja započinju u jednoj državi članici i završavaju u drugoj državi članici ili trećoj zemlji povećale su se za oko 36 % od 1990. Te emisije čine gotovo 90 % svih Unijinih emisija iz plovidbe jer su se emisije iz goriva prodanog u Uniji za putovanja koja započinju i završavaju u istoj državi članici smanjile za 26 % od 1990. U scenariju „bez mjera” predviđa se da će emisije iz djelatnosti međunarodnog pomorskog prometa porasti za oko 14 % od 2015. do 2030. i za 34 % od 2015. do 2050. Ako se utjecaj djelatnosti pomorskog prometa na klimatske promjene poveća u skladu s predviđanjima, to bi značajno ugrozilo smanjenja koja su drugi sektori postigli u borbi protiv klimatskih promjena, a time i u nastojanjima da se ostvari cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu do 2030., cilj klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119 te ciljevi Pariškog sporazuma.

(18)

Komisija je 2013. donijela strategiju za postupno uključivanje emisija iz pomorskog prometa u politiku Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Kao prvi korak u tom pristupu Unija je u Uredbi (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća (12) uspostavila sustav za praćenje emisija iz pomorskog prometa, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju, nakon čega slijedi utvrđivanje ciljeva smanjenja za pomorski promet i primjena tržišno utemeljene mjere. U skladu s obvezom koju su suzakonodavci izrazili u Direktivi (EU) 2018/410 djelovanje Međunarodne pomorske organizacije (IMO) ili Unije trebalo bi početi 2023., uključujući pripremni rad na donošenju i provedbi mjere kojom se osigurava da sektor na odgovarajući način doprinese nastojanjima potrebnima za postizanje ciljeva dogovorenih u okviru Pariškog sporazuma i koju će svi dionici razmotriti na odgovarajući način.

(19)

U skladu s Direktivom (EU) 2018/410 Komisija bi trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u okviru IMO-a u postizanju ambicioznog cilja smanjenja emisija i o popratnim mjerama kako bi se osigurao odgovarajući doprinos pomorskog prometa nastojanjima potrebnima za postizanje ciljeva dogovorenih u okviru Pariškog sporazuma. U tijeku su nastojanja u okviru IMO-a da se ograniče globalne emisije iz pomorskog prometa i trebalo bi ih poticati, uključujući brzu provedbu početne strategije IMO-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz brodova koja je donesena 2018. i koja se također odnosi na moguće tržišno utemeljene mjere za poticanje smanjenja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prijevoza. Međutim, iako je nedavno ostvaren napredak u okviru IMO-a, to dosad nije bilo dovoljno za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. Uzimajući u obzir međunarodni karakter pomorskog prijevoza, važno je da države članice i Unija u okviru svojih nadležnosti surađuju s trećim zemljama radi pojačavanja diplomatskih napora za jačanje globalnih mjera i ostvarenje napretka u pogledu razvoja globalne tržišno utemeljene mjere na razini IMO-a.

(20)

Emisije ugljikova dioksida (CO2) iz pomorskog prometa čine oko 3 do 4 % emisija u Uniji. Komisija je u europskom zelenom planu navela da namjerava poduzeti dodatne mjere radi smanjenja emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa i skupom mjera omogućiti Uniji da ostvari svoje ciljeve smanjenja emisija. U tom bi kontekstu Direktivu 2003/87/EZ trebalo izmijeniti kako bi se pomorski promet uključio u EU sustav trgovanja emisijama i kako bi se osiguralo da taj sektor razmjerno i pravedno doprinosi povećanim klimatskim ciljevima Unije i ciljevima Pariškog sporazuma, u kojem se u članku 4. stavku 4. navodi da bi razvijene zemlje trebale nastaviti predvoditi provedbu ciljeva smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu, a zemlje u razvoju potiče se da s vremenom prijeđu na ciljeve smanjenja ili ograničavanja emisija u cijelom gospodarstvu. Iako su emisije iz međunarodnog zrakoplovstva izvan Europe trebale biti ograničene od siječnja 2021. globalnim tržišno utemeljenim djelovanjem, još nema djelovanja kojim se ograničavaju emisije iz pomorskog prometa ili određuje cijena emisija iz pomorskog prometa. Stoga je primjereno da EU sustav trgovanja emisijama obuhvati dio emisija iz putovanja između luke u nadležnosti države članice i luke u nadležnosti treće zemlje, pri čemu treća zemlja može odlučiti o odgovarajućem djelovanju u odnosu na drugi dio emisija.

Proširenje EU sustava trgovanja emisijama na pomorski promet stoga bi trebalo uključivati polovinu emisija iz brodova koji obavljaju putovanja u luku u nadležnosti države članice iz luke izvan nadležnosti države članice, polovinu emisija iz brodova koji obavljaju putovanja iz luke u nadležnosti države članice u luku izvan nadležnosti države članice, sve emisije iz brodova koji obavljaju putovanja u luku u nadležnosti države članice iz luke u nadležnosti države članice i sve emisije u okviru luke u nadležnosti države članice. Taj se pristup smatra praktičnim načinom rješavanja pitanja zajedničkih ali diferenciranih odgovornosti i sposobnosti, što je već dugotrajan izazov u kontekstu UNFCCC-a. Obuhvaćanjem dijela emisija iz dolaznih i odlaznih putovanja između Unije i trećih zemalja osigurava se djelotvornost EU sustava trgovanja emisijama, posebno jer se povećava utjecaj te mjere na okoliš u usporedbi s ograničavanjem geografskog područja primjene na putovanja unutar Unije te jer se pritom ograničavaju rizik od pristajanja u luku radi izbjegavanja i rizik od premještanja djelatnosti prekrcaja izvan Unije. Radi osiguravanja neometanog uključivanje sektora u EU sustav trgovanja emisijama predaju emisijskih jedinica brodarskih društava trebalo bi postupno povećavati u odnosu na verificirane emisije prijavljene za godine 2024. i 2025.

Kako bi se zaštitio okolišni integritet sustava, ako se u tim godinama preda manja količina emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije za pomorski promet, nakon što se svake godine utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica trebalo bi poništiti iznos emisijskih jedinica koji odgovara toj razlici. Brodarska društva trebala bi od 2026. predati broj emisijskih jedinica koji odgovara svim njihovim verificiranim emisijama. Iako je utjecaj pomorskog prometa na klimu uglavnom posljedica njegovih emisija CO2, emisije koje nisu CO2 čine znatan udio emisija iz brodova. Prema četvrtoj studiji IMO-a o stakleničkim plinovima iz 2020. u razdoblju od 2012. do 2018. znatno su se povećale emisije metana. Emisije metana i didušikova oksida vjerojatno će se s vremenom rasti, posebno zbog razvoja plovila s pogonom na ukapljeni prirodni plin ili druge izvore energije. Uključivanje emisija metana i didušikova oksida bilo bi korisno za okolišni integritet i poticanje dobre prakse. Te bi emisije trebalo prvo uključiti od 2024. u Uredbu (EU) 2015/757 te bi ih trebalo od 2026. uključiti u EU sustav trgovanja emisijama.

(21)

Proširenje područja primjene Direktive 2003/87/EZ na pomorski promet dovest će do promjena u troškovima takvog prometa. To proširenje područja primjene utjecat će na sve dijelove Unije jer roba koja se pomorskim prometom prevozi u luke unutar Unije i iz njih ima podrijetlo ili odredište u različitim državama članicama, među ostalim u državama članicama bez izlaza na more. Dodjela emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi stoga se u načelu ne bi trebala mijenjati zbog uključivanja djelatnosti pomorskog prometa te bi trebala uključivati sve države članice. Međutim, to će u različitoj mjeri utjecati na države članice. Posebice će države članice koje se u velikoj mjeri oslanjaju na pomorski prijevoz biti najizloženije učinku proširenja. Proširenje EU sustava trgovanja emisijama na pomorski promet više će utjecati na države članice s velikim pomorskim sektorom u odnosu na njihovu relativnu veličinu. Stoga je primjereno tim državama članicama pružiti vremenski ograničenu dodatnu pomoć u obliku dodatnih emisijskih jedinica za potporu dekarbonizaciji pomorskih djelatnosti i za nastale administrativne troškove. Pomoć bi se trebala uvoditi postupno, usporedno s uvođenjem obveza predaje emisijskih jedinica i stoga s povećanim učinkom na te države članice. U kontekstu preispitivanja Direktive 2003/87/EZ Komisija bi trebala razmotriti relevantnost te dodatne pomoći, posebno s obzirom kretanje broja brodarskih društava za koja su odgovorne različite države članice.

(22)

EU sustav trgovanja emisijama trebao bi znatno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova iz pomorskih djelatnosti i povećanju učinkovitosti u odnosu na te djelatnosti. Upotreba prihoda od EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ trebala bi, među ostalim, obuhvaćati promicanje klimatski prihvatljivog prijevoza i javnog prijevoza u svim sektorima.

(23)

Za obnovu flota brodova kategoriziranih za plovidbu područjima s ledom i razvoj inovativne tehnologije kojom se smanjuju emisije iz takvih brodova potrebni su vrijeme i financijska potpora. Zbog konstrukcije koja omogućuje takvim brodovima da plove područjima s ledom oni trenutačno troše više goriva i ispuštaju više emisija nego brodovi slične veličine koji su namijenjeni samo za plovidbu na otvorenim vodama. Stoga bi na temelju ove Direktive trebalo uvesti metodu za koju nije bitna zastava pod kojom brod plovi i kojom bi se dopustilo smanjenje emisijskih jedinica koje brodarska društva trebaju predati do 31. prosinca 2030. na temelju kategorizacije njihovih brodova za plovidbu područjima s ledom.

(24)

Otoci koji nemaju cestovne ili željezničke veze s kopnom ovisniji su o pomorskom prometu od drugih regija i njihova povezanost ovisi o pomorskim vezama. Kako bi se otocima s malim brojem stanovnika pomoglo da ostanu povezani nakon uključivanja djelatnosti pomorskog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, primjereno je predvidjeti mogućnost da država članica zatraži privremeno odstupanje od obveza predaje emisijskih jedinica na temelju te direktive za određene djelatnosti pomorskog prometa prema otocima koji imaju broj stanovnika manji od 200 000 osoba sa stalnim boravištem.

(25)

Države članice trebale bi moći zatražiti da transnacionalni ugovor o javnim uslugama ili transnacionalna obveza pružanja javne usluge između dviju država članica budu privremeno izuzeti od određenih obveza iz Direktive 2003/87/EZ. Ta bi mogućnost trebala biti ograničena na veze između države članice koja nema kopnenu granicu s drugom državom članicom i geografski najbliže države članice, kao što je pomorska veza između Cipra i Grčke, koje nema već više od dvadeset godina. To privremeno odstupanje doprinijelo bi rješavanju uvjerljive potrebe za pružanjem usluge od općeg interesa i osiguravanjem povezanosti, kao i gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji.

(26)

Uzimajući u obzir posebne značajke i trajna ograničenja najudaljenijih regija Unije kako je prepoznato u članku 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te s obzirom na njihovu iznimnu ovisnost o pomorskom prometu, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti očuvanju pristupačnosti takvih regija i njihove učinkovite povezanosti pomorskim prometom. Stoga bi trebalo predvidjeti privremeno odstupanje od određenih obveza iz Direktive 2003/87/EZ za emisije iz djelatnosti pomorskog prometa između luke smještene u najudaljenijoj regiji države članice i luke smještene u istoj državi članici, uključujući luke smještene u istoj najudaljenijoj regiji i u drugoj najudaljenijoj regiji iste države članice.

(27)

Odredbe Direktive 2003/87/EZ u pogledu djelatnosti pomorskog prometa trebalo bi redovito preispitivati s obzirom na buduća međunarodna kretanja i napore na postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, što obuhvaća drugi globalni pregled stanja 2028. te globalne preglede stanja koji će se provoditi svakih pet godina nakon toga radi prikupljanja informacija za određivanje kasnijih nacionalno utvrđenih doprinosa. Te bi odredbe trebalo preispitivati i u slučaju da IMO donese globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa. U tu svrhu Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 18 mjeseci od donošenja takve mjere te prije nego što ona postane operativna. Komisija bi u tom izvješću trebala ispitati tu globalnu tržišno utemeljenu mjeru u pogledu njezine ambicioznosti s obzirom na ciljeve Pariškog sporazuma, njezina općeg integriteta u području okoliša, među ostalim u usporedbi s odredbama Direktive 2003/87/EZ koje obuhvaćaju pomorski promet, te svih pitanja povezanih s koherentnošću EU sustava trgovanja emisijama i te mjere. Komisija bi u svom izvješću posebno trebala uzeti u obzir razinu sudjelovanja u toj globalnoj tržišno utemeljenoj mjeri, njezinu izvršivost, transparentnost, sankcije za neusklađenost, postupke za sudjelovanje javnosti, praćenje, prijavljivanje i verifikaciju emisija, registre i odgovornost. Prema potrebi izvješću bi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog za izmjenu Direktive 2003/87/EZ na način koji je u skladu s klimatskim ciljem Unije za 2030. i ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119 te s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti djelovanja Unije u području klime kako bi se osigurala koherentnost između provedbe globalne tržišno utemeljene mjere i EU sustava trgovanja emisijama, izbjegavajući pritom svako znatno dvostruko opterećenje i podsjećajući na nadležnost Unije u pogledu regulacije svojeg udjela emisija iz međunarodnih pomorskih putovanja u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma.

(28)

S obzirom na povećane troškove djelatnosti pomorskog prometa koje podrazumijeva proširenje Direktive 2003/87/EZ na djelatnosti pomorskog prometa, zbog nepostojanja globalne tržišno utemeljene mjere postoji rizik od izbjegavanja. Pristajanja u luke izvan Unije radi izbjegavanja i premještanje djelatnosti prekrcaja u luke izvan Unije neće samo umanjiti okolišne koristi internalizacije troškova emisija iz djelatnosti pomorskog prometa već može također dovesti do dodatnih emisija zbog dodatne udaljenosti plovidbe radi izbjegavanja zahtjeva Direktive 2003/87/EZ. Stoga je primjereno da se iz definicije „luke pristajanja” isključe određena zaustavljanja u lukama izvan Unije. To bi isključivanje trebalo biti usmjereno na luke u blizini Unije koje predstavljaju najveći rizik za izbjegavanje obveza. Ograničenje od 300 nautičkih milja od luke u nadležnosti države članice razmjeran je odgovor na prakse izbjegavanja jer se njime uravnotežuje dodatno opterećenje i rizik od izbjegavanja. Osim toga, isključivanje iz definicije „luke pristajanja” trebalo bi se primjenjivati samo na zaustavljanja kontejnerskih brodova u određenim lukama izvan Unije u kojima većinu kontejnerskog prometa čini prekrcaj kontejnera. Za takve se pošiljke rizik od izbjegavanja obveza zbog nepostojanja mjera ublažavanja sastoji i od premještanja lučkih čvorišta u luke izvan Unije, čime se pogoršavaju učinci izbjegavanja obveza. Kako bi se osigurala proporcionalnost mjere i da ona rezultira jednakim postupanjem, u obzir bi trebalo uzeti mjere u trećim zemljama koje imaju učinak istovrijedan Direktivi 2003/87/EZ.

(29)

Komisija bi trebala preispitati funkcioniranje Direktive 2003/87/EZ u odnosu na djelatnosti pomorskog prometa na temelju iskustva u primjeni te direktive, uključujući otkrivanje praksi izbjegavanja kako bi se spriječile takve prakse u ranoj fazi, i zatim bi trebala predložiti mjere za osiguranje djelotvornosti te direktive. Takve bi mjere mogle obuhvaćati povećane zahtjeve za predaju emisijskih jedinica za putovanja u kojima je rizik od izbjegavanja veći, primjerice prema luci i iz luke koja je smještena u blizini Unije u trećoj zemlji koja nije donijela mjere slične Direktivi 2003/87/EZ.

(30)

Emisije iz brodova s bruto tonažom manjom od 5 000 tona čine manje od 15 % emisija iz brodova, uzimajući u obzir područje primjene ove Direktive, ali ih ispušta velik broj brodova. Zbog praktičnih administrativnih razloga prerano je za uključivanje brodova s bruto tonažom manjom od 5 000 tona u EU sustav trgovanja emisijama od samog početka uključivanja pomorskog prometa, ali bi se njihovim uključivanjem u budućnosti poboljšala djelotvornost EU sustava trgovanja emisijama i potencijalno smanjile prakse izbjegavanja upotrebom brodova bruto tonaže ispod praga od 5 000 tona. Stoga bi Komisija najkasnije 31. prosinca 2026. trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem bi trebala razmotriti izvedivost te gospodarske, okolišne i socijalne učinke uključivanja u Direktivu 2003/87/EZ emisija iz brodova bruto tonaže manje od 5 000 tona, uključujući odobalne brodove.

(31)

Osoba ili organizacija odgovorna za usklađenost s EU sustavom trgovanja emisijama trebalo bi biti brodarsko društvo, definirano kao brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, kao što su upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom i koja je preuzimanjem te odgovornosti pristala preuzeti sve dužnosti i odgovornosti utvrđene Međunarodnim pravilnikom o sigurnom upravljanju brodovima i sprečavanju onečišćenja. Ta se definicija temelji na definiciji „društva” iz članka 3. točke (d) Uredbe (EU) 2015/757 i u skladu je s globalnim sustavom prikupljanja podataka koji je IMO uspostavio 2016.

(32)

Emisije iz broda ovise, među ostalim, o mjerama energetske učinkovitosti plovila koje poduzima brodovlasnik i o gorivu, vrsti tereta te ruti i brzini broda, što može biti pod kontrolom subjekta koji nije brodovlasnik. Odgovornost za kupnju goriva ili donošenje operativnih odluka koje utječu na emisije stakleničkih plinova iz broda može na temelju ugovora preuzeti i subjekt koji nije brodarsko društvo. U trenutku pregovora o ugovoru navedeni aspekti osobito ne bi bili poznati te stoga ne bi bilo izvjesno kolike su konačne emisije iz broda u smislu Direktive 2003/87/EZ. Međutim, osim ako se troškovi ugljika prenesu na subjekt koji upravlja brodom poticaji za provedbu operativnih mjera za učinkovitost potrošnje goriva bili bi ograničeni. U skladu s načelom „onečišćivač plaća” i kako bi se potaknulo donošenje mjera učinkovitosti i uvođenje čišćih goriva, brodarsko društvo trebalo bi imati pravo da u skladu s nacionalnim pravom od subjekta koji je izravno odgovoran za odluke koje utječu na emisije stakleničkih plinova iz broda zatraži nadoknadu troškova koji nastanu zbog predaje emisijskih jedinica.

Iako bi takav mehanizam nadoknade mogao biti predmet ugovora, radi smanjenja administrativnih troškova države članice ne bi trebale imati obvezu da osiguraju ili provjere postojanje takvih ugovora, već bi u nacionalnom pravu trebale predvidjeti zakonsko pravo brodarskog društva na nadoknadu i odgovarajući pristup pravosuđu radi ostvarivanja tog prava. Iz istih razloga to pravo, uključujući svaki mogući sukob u vezi s nadoknadom između brodarskog društva i subjekta koji upravlja brodom, ne bi trebalo utjecati na obveze brodarskog društva prema upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo ni na izvršne mjere koje bi moglo biti potrebne protiv takvog društva kako bi se osigurala potpuna usklađenost tog društva s Direktivom 2003/87/EZ. Istodobno, budući da je svrha odredbe o pravu na nadoknadu usko povezana s Unijom, posebice u pogledu usklađenosti brodarskog društva s obvezama iz ove Direktive u odnosu na određenu državu članicu, važno je da se to pravo poštuje u cijeloj Uniji, u svim ugovornim odnosima koji omogućuju subjektu koji nije brodovlasnik da odredi vrstu tereta ili rutu i brzinu broda, na način kojim se štiti neometano natjecanje na unutarnjem tržištu, što može uključivati odredbe kojima se strankama u takvim ugovorima onemogućava da zaobiđu pravo na nadoknadu uključivanjem klauzule o izboru mjerodavnog prava.

(33)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje brodarskih društava, jedna država članica trebala bi biti odgovorna za svako brodarsko društvo. Komisija bi trebala objaviti početni popis brodarskih društava koja su obavljala djelatnost pomorskog prometa obuhvaćenu područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama i u njemu navesti upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo. Popis bi trebalo ažurirati redovito i barem svake dvije godine kako bi se brodarska društva prema potrebi preraspodijelila na drugo takvo upravljačko tijelo. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u određenoj državi članici trebala bi biti ta država članica. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u trećoj zemlji trebala bi biti država članica u čije je luke brodarsko društvo, prema procjenama, u prethodne četiri godine praćenja najviše pristajalo u okviru putovanja obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u trećoj zemlji koja u prethodne četiri godine praćenja nisu obavila putovanje obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2003/87/EZ trebala bi biti država članica u kojoj je brod brodarskog društva započeo ili završio svoje prvo putovanje obuhvaćeno područjem primjene te direktive. Komisija bi trebala objaviti i prema potrebi svake dvije godine ažurirati popis brodarskih društava obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ i u njemu navesti upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo. Da bi se osiguralo jednako postupanje prema brodarskim društvima, države članice trebale bi slijediti usklađena pravila za upravljanje brodarskim društvima za koja su nadležne, u skladu s detaljnim pravilima koja treba utvrditi Komisija.

(34)

Države članice trebale bi osigurati da su brodarska društva za koja su nadležne usklađena sa zahtjevima iz Direktive 2003/87/EZ. Ako brodarsko društvo ne nije usklađeno s tim zahtjevima i usklađenost se ne postigne ni izvršnim mjerama upravljačkog tijela nadležnog za brodarsko društvo, države članice trebale bi djelovati solidarno. Kao krajnja mjera trebala bi postojati mogućnost da države članice, osim države članice zastave broda, odbiju ulazak brodovima za koje je odgovorno dotično brodarsko društvo, a država članica zastave broda trebala bi moći zadržati taj brod.

(35)

Brodarska društva trebala bi pratiti svoje objedinjene podatke o emisijama iz djelatnosti pomorskog prometa na razini društva i izvješćivati o njima u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) 2015/757. Izvješća o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva trebalo bi verificirati u skladu s pravilima utvrđenima u toj uredbi. Pri verifikacijama na razini društva verifikator ne bi trebao verificirati izvješća o emisijama na razini broda ni izvješća koja se podnose na razini broda u slučaju promjene društva jer bi ta izvješća na razini broda već bila verificirana.

(36)

Na temelju iskustva sa sličnim zadacima povezanima sa zaštitom okoliša Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) ili druga relevantna organizacija trebale bi prema potrebi i u okviru svojeg mandata pomoći Komisiji i upravljačkim tijelima nadležnima za brodarsko društvo u pogledu provedbe Direktive 2003/87/EZ. Zahvaljujući iskustvu u provedbi Uredbe (EU) 2015/757 i svojim informatičkim alatima, EMSA bi trebala pomoći upravljačkim tijelima nadležnima za brodarsko društvo, posebno u pogledu praćenja emisija koje generiraju djelatnosti pomorskog prometa obuhvaćene područjem primjene Direktive 2003/87/EZ, izvješćivanja o njima i njihove verifikacije, olakšavanjem razmjene informacija ili izradom smjernica i kriterija. Komisija bi, uz pomoć EMSA-e, trebala nastojati razviti odgovarajuće alate za praćenje, kao i smjernice za olakšavanje i koordinaciju aktivnosti verifikacije i aktivnosti izvršenja u vezi s primjenom Direktive 2003/87/EZ na pomorski promet. U mjeri u kojoj je izvedivo, takvi bi se alati trebali staviti na raspolaganje državama članicama i verifikatorima u svrhu boljeg osiguranja strogog izvršenja nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva 2003/87/EC.

(37)

Usporedno s donošenjem ove Direktive mijenja se i Uredba (EU) 2015/757 kako bi se predvidjela pravila o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji koja su potrebna za proširenje EU sustava trgovanja emisijama na djelatnosti pomorskog prometa te kako bi se predvidjelo praćenje, prijavljivanje i verifikacija emisija dodatnih stakleničkih plinova i emisija iz dodatnih vrsta brodova.

(38)

Uredbom (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća (13) izmijenjen je članak 12. stavak 3. Direktive 2003/87/EZ kako bi se svim operaterima omogućilo da upotrebljavaju sve izdane emisijske jedinice. Stoga bi s time trebalo uskladiti zahtjev iz članka 6. stavka 2. točke (e) te direktive da dozvola za emisije stakleničkih plinova mora sadržavati obvezu predaje emisijskih jedinica.

(39)

Postizanje Unijina cilja smanjenja emisija do 2030. zahtijevat će smanjenje emisija iz sektora obuhvaćenih EU sustavom trgovanja emisijama za 62 % u odnosu na 2005. Količinu emisijskih jedinica EU sustava trgovanja emisijama na razini Unije potrebno je smanjiti kako bi se stvorio potrebni dugoročni signal u pogledu cijene ugljika i poticaj za taj stupanj dekarbonizacije. U 2024. i 2026. trebalo bi smanjiti ukupnu količinu emisijskih jedinica kako bi se ona više uskladila sa stvarnim emisijama. Osim toga, u 2024. i 2028. trebalo bi povećati linearni faktor smanjenja uzimajući pritom u obzir i uključivanje emisija iz pomorskog prometa. Sve veće smanjenje gornjih granica zbog tih promjena dovest će do znatno većih razina kumulativnih smanjenja emisija do 2030. nego što bi to bio slučaj u skladu s Direktivom (EU) 2018/410. Brojčane podatke koji se odnose na uključivanje pomorskog prometa trebalo bi izvesti iz emisija iz djelatnosti pomorskog prometa koje su obuhvaćene člankom 3.ga Direktive 2003/87/EZ i o kojima je izviješteno u skladu s Uredbom (EU) 2015/757 za 2018. i 2019. u Uniji i državama Europskoga gospodarskog prostora te Europskog udruženja slobodne trgovine koje se od 2021. do 2024. prilagođavaju na temelju linearnog faktora smanjenja za 2024. Linearni faktor smanjenja trebalo bi primjenjivati 2024. na povećanje količine emisijskih jedinica na razini Unije u toj godini.

(40)

Ostvarivanje povećanih klimatskih ambicija zahtijevat će da se znatni javni i privatni resursi u Uniji i u državama članicama namijene klimatskoj tranziciji. Da bi se dopunili i povećali znatni rashodi u proračunu Unije povezani s klimom, svi prihodi od dražbi koji se ne pripisuju proračunu Unije u obliku vlastitih sredstava ili ekvivalentna financijska vrijednost takvih prihoda od dražbi trebali bi se upotrijebiti za svrhe povezane s klimom, osim prihoda koji se upotrebljavaju za nadoknadu neizravnih troškova ugljika. Popis svrha povezanih s klimom iz članka 10. stavka 3. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi proširiti kako bi se obuhvatile dodatne svrhe koje povoljno utječu na okoliš. To bi trebalo uključivati upotrebu financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim dohotkom smanjenjem narušavajućih poreza te ciljana smanjenja carina i naknada za električnu energiju iz obnovljivih izvora. Države članice trebale bi svake godine izvješćivati o upotrebi prihoda od prodaje na dražbi u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (14), navodeći ako je relevantno i prema potrebi, koji su prihodi upotrijebljeni i koje su mjere poduzete za provedbu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i njihovih teritorijalnih planova za pravednu tranziciju.

(41)

Zbog uključivanja pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama povećat će se prihodi država članica od prodaje na dražbi. Stoga se države članice potiče da povećaju upotrebu prihoda od EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ kako bi doprinijele zaštiti, obnovi i boljem upravljanju morskim ekosustavima, posebno zaštićenim morskim područjima.

(42)

Za provedbu ciljeva Pariškog sporazuma u zemljama u razvoju potrebna su znatna financijska sredstva, a u Klimatskom paktu iz Glasgowa poziva se zemlje stranke koje se ubrajaju u razvijene zemlje da hitno i znatno povećaju financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Vijeće je u svojim zaključcima o pripremama za 27. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 27) podsjetilo da Unija i njezine države članice najviše doprinose međunarodnom javnom financiranju borbe protiv klimatskih promjena te da su od 2013. više nego udvostručile doprinos financiranju borbe protiv klimatskih promjena za potporu zemljama u razvoju. U tim zaključcima Vijeće je također potvrdilo čvrstu obvezu koju su Unije i njezine države članice preuzele da nastave povećavati međunarodno financiranje borbe protiv klimatskih promjena radi ispunjenja cilja razvijenih zemalja da iz različitih izvora mobiliziraju najmanje 100 milijardi USD godišnje što je prije moguće i sve do 2025. i očekuje ostvarenje tog cilja tijekom 2023.

(43)

Da bi se ublažilo distribucijske i socijalne učinke tranzicije u državama članicama s niskim dohotkom, dodatnih 2,5 % količine emisijskih jedinica na razini Unije od 2024. do 2030. trebalo bi upotrijebiti da bi se, u okviru Modernizacijskog fonda iz članka 10.d Direktive 2003/87/EZ, financirala energetska tranzicija država članica čiji je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku manji od 75 % Unijina prosjeka u godinama od 2016. do 2018.

(44)

Države članice korisnice trebale bi imati mogućnost upotrebe sredstava dodijeljenih Modernizacijskom fondu za financiranje ulaganja koja uključuju susjedne pogranične regije Unije ako je to relevantno za energetsku tranziciju država članica korisnica.

(45)

Trebalo bi pružiti dodatne poticaje za smanjenje emisija stakleničkih plinova primjenom troškovno učinkovitih tehnika. U tom bi kontekstu besplatna dodjela emisijskih jedinica stacionarnim postrojenjima od 2026. nadalje trebala biti uvjetovana ulaganjima u tehnike za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija, osobito za velike potrošače energije. Komisija bi trebala osigurati da se primjenom te uvjetovanosti ne ugrožavaju jednaki uvjeti, okolišni integritet ili jednako postupanje prema postrojenjima diljem Unije. Komisija bi stoga, ne dovodeći u pitanje pravila koja se primjenjuju na temelju Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15), trebala donijeti delegirane akte radi dopune ove Direktive kako bi se riješila sva otvorena pitanja posebno u vezi s gore navedenim načelima i kako bi se propisala administrativno jednostavna pravila za uvjetovanost. Ta bi pravila trebala biti sastavni dio općih pravila za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, uz primjenu utvrđenog postupka za nacionalne provedbene mjere, te bi trebala propisivati rokove, kriterije za priznavanje provedenih mjera energetske učinkovitosti i alternativne mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Osim toga, trebalo bi dodatno povećati poticaje za smanjenje emisija stakleničkih plinova za postrojenja s visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova. U tu bi svrhu od 2026. nadalje besplatna dodjela emisijskih jedinica za 20 % stacionarnih postrojenja s najvećim intenzitetom emisija u okviru referentne vrijednosti za određeni proizvod trebala među ostalim biti uvjetovana donošenjem i provedbom planova za klimatsku neutralnost.

(46)

Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), uspostavljen Uredbom (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća (16), zamijenit će mehanizme uspostavljene na temelju Direktive 2003/87/EZ radi sprečavanja rizika od izmještanja emisija ugljika. Ako su sektori i podsektori obuhvaćeni tom mjerom, ne bi trebali primati besplatno dodijeljene emisijske jedinice. No besplatne emisijske jedinice trebalo bi postupno ukidati kako bi se proizvođači, uvoznici i gospodarski subjekti mogli prilagoditi novom sustavu. Tijekom postupnog uvođenja CBAM-a besplatnu dodjelu emisijskih jedinica trebalo bi smanjivati primjenom faktora na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u sektorima obuhvaćenima CBAM-om. Faktor CBAM-a trebao bi iznositi 100 % za razdoblje od stupanja na snagu te uredbe do kraja 2025. i, podložno primjeni odredaba iz članka 36. stavka 2. točke (b) te uredbe, trebao bi iznositi 97,5 % u 2026., 95 % u 2027., 90 % u 2028., 77,5 % u 2029., 51,5 % u 2030., 39 % u 2031., 26,5 % u 2032. i 14 % u 2033. Od 2034. faktor CBAM-a ne bi se trebao primjenjivati.

Relevantne delegirane akte o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica trebalo bi na odgovarajući način prilagoditi za sektore i podsektore obuhvaćene CBAM-om. Besplatne emisijske jedinice koje se na temelju tog izračuna više ne dodjeljuju sektorima obuhvaćenima CBAM-om (potražnja iz CBAM-a) trebaju se dodjeljivati Inovacijskom fondu kako bi se inovacijama u području niskougljičnih tehnologija, hvatanja i upotrebe ugljika te hvatanja, prijevoza i geološkog skladištenja ugljika, obnovljive energije i skladištenja energije pružila potpora na način kojim se doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. U tom kontekstu posebnu pozornost trebalo bi posvetiti projektima u sektorima obuhvaćenima CBAM-om. Da bi se poštovao udio emisijskih jedinica dostupnih za besplatnu dodjelu sektorima koji nisu obuhvaćeni CBAM-om, konačan iznos koji treba oduzeti od emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu i staviti na raspolaganje u okviru Inovacijskog fonda trebalo bi izračunati na temelju udjela potražnje iz CBAM-a u potrebama za besplatnom dodjelom emisijskih jedinica svih sektora kojima se emisijske jedinice besplatno dodjeljuju.

(47)

Kako bi se ublažili potencijalni rizici od izmještanja emisija ugljika povezani s robom koja podliježe CBAM-u i koja je proizvedena u Uniji radi izvoza u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam za određivanje cijena ugljika, prije isteka prijelaznog razdoblja na temelju Uredbe (EU) 2023/956 trebalo bi provesti procjenu. Ako se u toj procjeni zaključi da postoji rizik od izmještanja emisija ugljika, Komisija bi prema potrebi trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za uklanjanje tog rizika od izmještanja emisija ugljika na način koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Osim toga, državama članicama trebalo bi dopustiti da prihode od prodaje na dražbi upotrijebe za uklanjanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima CBAM-om i u skladu s pravilima o državnim potporama. Ako se emisijske jedinice koje proizlaze iz smanjenja besplatnih emisijskih jedinica na temelju pravila uvjetovanosti ne upotrijebe u potpunosti da se postrojenja s najnižim intenzitetom emisija stakleničkih plinova izuzmu iz međusektorske korekcije, 50 % tih preostalih emisijskih jedinica trebalo bi dodijeliti Inovacijskom fondu. Preostalih 50 % trebalo bi prodati na dražbi u ime država članica te bi one trebale upotrijebiti prihod od te prodaje za uklanjanje preostalog rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima CBAM-om.

(48)

Da bi se bolje odrazio tehnološki napredak uz osiguranje poticajâ za smanjenje emisija i odgovarajuće nagrađivanje inovacija, najmanju moguću prilagodbu referentnih vrijednosti trebalo bi povećati s 0,2 % na 0,3 % godišnje, a najvišu moguću prilagodbu s 1,6 % na 2,5 % godišnje. Za razdoblje od 2026. do 2030. te bi referentne vrijednosti stoga trebalo prilagoditi u rasponu od 6 % do 50 % u odnosu na vrijednost primjenjivu u razdoblju od 2013. do 2020. Kako bi se postrojenjima osigurala predvidljivost, Komisija bi trebala što prije početka razdoblja od 2026. do 2030. donijeti provedbene akte radi utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica.

(49)

Kako bi se potaknule nove revolucionarne tehnologije u industriji čelika i izbjeglo znatno nerazmjerno smanjenje referentne vrijednosti te s obzirom na posebne okolnosti u industriji čelika, kao što su visoki intenzitet emisija te struktura međunarodnog tržišta i tržišta Unije, iz izračuna referentne vrijednosti za topli metal za razdoblje od 2026. do 2030. potrebno je isključiti postrojenja koja su bila u pogonu tijekom referentnog razdoblja od 2021. do 2022., a koja bi inače bila uključena u taj izračun zbog izmjene definicije referentne vrijednosti za proizvod za topli metal.

(50)

Kako bi se nagradili najuspješniji subjekti i najbolje inovacije, iz primjene međusektorskog faktora korekcije trebalo bi isključiti postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova ispod prosjeka emisija 10 % najučinkovitijih postrojenja u okviru određene referentne vrijednosti. Emisijske jedinice koje se ne dodijele zbog smanjenja besplatne dodjele emisijskih jedinica na temelju primjene pravila uvjetovanosti trebale bi se upotrijebiti za pokrivanje manjka u smanjenju besplatnih emisijskih jedinica koje je posljedica isključivanja najuspješnijih subjekata iz primjene međusektorskog faktora korekcije.

(51)

Kako bi se ubrzala dekarbonizacija gospodarstva uz istodobno jačanje industrijske konkurentnosti Unije, Inovacijskom fondu trebalo bi staviti na raspolaganje dodatnih 20 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla dodijeliti besplatno i dodatnih 5 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla prodati na dražbi. Pri preispitivanju vremenskog rasporeda i redoslijeda prodaje na dražbi u okviru Inovacijskog fonda uspostavljenih Uredbom Komisije (EU) br. 1031/2010 (17) s obzirom na promjene uvedene ovom Direktivom, Komisija bi trebala razmotriti stavljanje na raspolaganje većih resursa u prvim godinama provedbe revidirane Direktive 2003/87/EZ kako bi se potaknula dekarbonizacija relevantnih sektora.

(52)

Za postizanje ciljeva Uredbe (EU) 2021/1119 ključan je sveobuhvatan pristup inovacijama. Potrebne istraživačke i inovacijske aktivnosti podupiru se na razini Unije, među ostalim, u okviru programa Obzor Europa, koji uključuje znatna financijska sredstva i nove instrumente za sektore obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama. Stoga bi Komisija trebala nastojati ostvariti sinergije s programom Obzor Europa i prema potrebi s drugim Unijinim programima za financiranje.

(53)

Inovacijski fond trebao bi podupirati inovativne tehnike, procese i tehnologije, kao i njihovo proširivanje, s ciljem njihova širokog uvođenja u cijeloj Uniji. Pri odabiru projekata koji se podupiru bespovratnim sredstvima trebalo bi dati prednost revolucionarnim inovacijama.

(54)

Područje primjene Inovacijskog fonda iz članka 10.a stavka 8. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi se proširiti radi potpore inovacijama u području niskougljičnih tehnologija te tehnologija i procesa s nultim emisijama ugljika koji se odnose na potrošnju goriva u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, uključujući kolektivne oblike prijevoza kao što su javni i autobusni prijevoz. Osim toga, Inovacijski fond trebao bi služiti za pružanje potpore ulaganjima u dekarbonizaciju pomorskog prometa, uključujući ulaganja u energetsku učinkovitost brodova, luka i kratke obalne plovidbe, elektrifikaciju sektora, održiva alternativna goriva kao što su vodik i amonijak koji se proizvode iz obnovljivih izvora energije, u pogonske tehnologije s nultom stopom emisija kao što su tehnologije za iskorištavanje energije vjetra te u inovacije u vezi s brodovima kategoriziranima za plovidbu područjima s ledom. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti inovativnim projektima kojima se doprinosi dekarbonizaciji pomorskog sektora i smanjenju svih njegovih učinaka na klimu, uključujući emisije crnog ugljika. U tom bi pogledu Komisija u pozivima na podnošenje prijedloga u okviru Inovacijskog fonda trebala predvidjeti posebne teme. U tim bi pozivima trebalo uzeti u obzir pitanja zaštite biološke raznolikosti, buke i onečišćenja voda. Kad je riječ o pomorskom prometu, trebali bi biti prihvatljivi projekti s jasnom dodanom vrijednošću za Uniju.

(55)

U skladu s člankom 9. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/1122 (18), ako operatori zrakoplova više ne upravljaju letovima obuhvaćenima EU sustavom trgovanja emisijama, status njihovih računa mijenja se u „isključen” te s tih računa više nije dopušteno pokretati procese. Da bi se očuvao okolišni integritet EU sustava trgovanja emisijama, emisijske jedinice koje nisu izdane operatorima zrakoplova zbog prestanka njihova rada trebale bi se upotrijebiti za pokrivanje svih manjkova u predajama tih operatora, a sve preostale emisijske jedinice trebale bi se preusmjeriti u Inovacijski fond i upotrijebiti za ubrzavanje djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena.

(56)

Tehnička pomoć Komisije usmjerena na države članice iz kojih je dosad podnesen mali broj prijava za projekte ili iz kojih dosad nije podnesena nijedna prijava za projekt doprinijela bi postizanju velikog broja prijava za financiranje projekata iz Inovacijskog fonda u svim državama članicama. Tom bi se pomoći, među ostalim, trebale podupirati aktivnosti usmjerene na poboljšanje kvalitete prijedlogâ u odnosu na projekte smještene u državama članicama iz kojih je podnesen mali broj prijava za projekte ili iz kojih nije podnesena nijedna prijava za projekt, primjerice dijeljenjem informacija, stečenih iskustava i najbolje prakse, te na jačanje aktivnosti nacionalnih kontaktnih točaka. Druge mjere s istim ciljem uključuju mjere za podizanje svijesti o mogućnostima financiranja i povećanje kapaciteta tih država članica za utvrđivanje i podupiranje potencijalnih podnositelja prijava za projekte. Također bi trebalo promicati projektna partnerstva u državama članicama i povezivanje potencijalnih podnositelja zahtjeva, posebno za velike projekte.

(57)

Kako bi se poboljšala uloga država članica u upravljanju Inovacijskim fondom i povećala transparentnost, Komisija bi trebala izvijestiti Odbor za klimatske promjene o provedbi Inovacijskog fonda te pružiti analizu očekivanog učinka projekata kojima je potpora dodijeljena, po sektorima i po državama članicama. Komisija bi također trebala dostaviti to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te ga objaviti. Podložno suglasnosti podnositeljâ, nakon zatvaranja poziva na podnošenje prijedloga, Komisija bi trebala obavijestiti države članice o prijavama za financiranje projekata na njihovim državnim područjima i pružiti im detaljne informacije o tim prijavama kako bi se državama članicama olakšala koordinacija potpore projektima. Osim toga, Komisija bi prije dodjele potpore trebala obavijestiti države članice o popisu odabranih projekata. Države članice trebale bi osigurati da odredbe o prenošenju u nacionalno zakonodavstvo ne otežavaju inovacije i da su tehnološki neutralne, dok bi Komisija trebala pružiti tehničku pomoć, osobito državama članicama s niskom razinom stvarnog sudjelovanja, kako bi se poboljšalo sudjelovanje u Inovacijskom fondu na temelju stvarne zemljopisne pokrivenosti i povećala ukupna kvaliteta podnesenih projekata. Komisija bi također trebala osigurati sveobuhvatno praćenje i izvješćivanje, uključujući informacije o napretku prema stvarnoj, kvalitetnoj zemljopisnoj pokrivenosti u cijeloj Uniji te odgovarajuće daljnje postupanje.

(58)

Kako bi se postigla usklađenost sa sveobuhvatnom prirodom europskog zelenog plana, u postupku odabira projekata koji se podupiru bespovratnim sredstvima prednost bi trebalo dati projektima kojima se rješavaju višestruki učinci na okoliš. Kako bi se poduprlo širenje podržanih tehnologija ili rješenja i ubrzao njihov prodor na tržište, projekti koji se financiraju iz Inovacijskog fonda trebali bi razmjenjivati znanje s drugim relevantnim projektima, kao i s istraživačima iz Unije koji imaju legitiman interes.

(59)

Ugovori za kompenzaciju razlike, ugovori za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik i ugovori s fiksnom premijom važni su elementi za pokretanje smanjenja emisija u industriji širenjem novih tehnologija jer omogućuju da se ulagateljima u inovativne klimatski prihvatljive tehnologije jamči cijena kojom se nagrađuju smanjenja emisija CO2 koja prelaze smanjenja potaknuta prevladavajućom razinom cijena ugljika u EU sustavu trgovanja emisijama. Raspon mjera koje inovacijski fond može poduprijeti trebao bi se proširiti kako bi pružao potporu projektima u okviru natječajnog postupka za dodjelu ugovora za kompenzaciju razlike, ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik ili ugovora s fiksnom premijom. Natječajni postupak bio bi važan mehanizam za pružanje potpore razvoju tehnologija za dekarbonizaciju i optimizaciju upotrebe dostupnih resursa. Nadalje, njima bi se pružila sigurnost ulagateljima u te tehnologije. U cilju svođenja nepredviđenih obveza za proračun Unije na najmanju moguću mjeru, pri osmišljavanju ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebalo bi osigurati smanjenje rizika i odgovarajuće pokrivanje proračunskom obvezom, pri čemu bi za barem prva dva kruga ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebalo osigurati potpunu pokrivenost odobrenim sredstvima koja proizlaze iz primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dodijeljenih u skladu s člankom 10.a stavkom 8. Direktive 2003/87/EZ.

Takvi rizici ne postoje za ugovore s fiksnom premijom jer će pravna obveza biti pokrivena odgovarajućom proračunskom obvezom. Osim toga, Komisija bi nakon završetka prvih dvaju krugova ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik i svaki put kad je to potrebno nakon toga trebala provesti kvalitativnu i kvantitativnu procjenu financijskih rizika koji proizlaze iz njihove provedbe. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranog akta radi predviđanja, na temelju rezultata takve procjene, odgovarajuće stope rezervacija umjesto pune pokrivenosti za daljnje krugove ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik. U okviru takvog pristupa trebalo bi uzeti u obzir sve elemente koji bi uz emisijske jedinice dostupne u Inovacijskom fondu mogli smanjiti financijske rizike za proračun Unije, kao što je eventualna podjela odgovornosti s državama članicama, na dobrovoljnoj osnovi, ili eventualni mehanizam za reosiguranje iz privatnog sektora. Stoga je potrebno omogućiti odstupanja od dijelova glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Stopa rezervacija za prva dva kruga ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebala bi iznositi 100 %.

Međutim, odstupajući od članka 210. stavka 1., članka 211. stavaka 1. i 2. i članka 218. stavka 1. te uredbe, u ovoj bi Direktivi trebalo odrediti minimalnu stopu rezervacija od 50 % te maksimalni udio prihoda iz Inovacijskog fonda koji se smije koristiti za rezervacije od 30 % za daljnje krugove ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik, a Komisija bi na temelju iskustva iz prva dva poziva na podnošenje prijedloga trebala moći odrediti potrebnu stopu rezervacija i iznos prihoda koji će se upotrijebiti za rezervacije. Ukupna financijska obveza koja se snosi iz proračuna Unije stoga ne bi trebala premašiti 60 % prihoda od prodaja na dražbi za Inovacijski fond. Nadalje, budući da će se rezervacije općenito izdvajati iz Inovacijskog fonda, trebalo bi predvidjeti odstupanja od pravila iz članaka 212., 213. i 214. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 koja se odnose na zajednički fond za rezervacije uspostavljen člankom 212. te uredbe. Zbog nove prirode ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik mogla bi biti potrebna i odstupanja od članka 209. stavka 2. točaka (d) i (h) te uredbe, s obzirom na to da se oni ne oslanjaju na učinak poluge/multiplikacijski učinak niti u potpunosti ovise o ex ante procjeni, od članka 219. stavka 3., zbog povezanosti s člankom 209. stavkom 2. točkom (d), te od članka 219. stavka 6. te uredbe jer partneri u provedbi u okviru jamstva neće biti izloženi kreditno ni vlasnički. Svaka primjena odstupanja od Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 trebala bi biti ograničena na ono što je nužno. Komisija bi trebala biti ovlaštena za izmjenu maksimalnog udjela prihoda iz Inovacijskog fonda koji će se koristiti za izdvajanje rezervacija za najviše 20 postotnih bodova iznad onoga što je predviđeno ovom direktivom.

(60)

Inovacijski fond podliježe općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije uspostavljenom Uredbom (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(61)

Ako je djelatnost postrojenja privremeno obustavljena, besplatna dodjela emisijskih jedinica prilagođava se razinama djelatnosti o kojima se obavezno izvješćuje jednom godišnje. Nadalje, nadležna tijela mogu obustaviti izdavanje emisijskih jedinica postrojenjima koja su obustavila rad sve dok ne postoji dokaz da će postrojenje nastaviti s radom. Stoga operateri više ne bi trebali imati obvezu dokazivanja nadležnom tijelu da će njihovo postrojenje nastaviti s proizvodnjom u utvrđenom i razumnom roku u slučaju privremene obustave djelatnosti.

(62)

Da bi se ispravile besplatne dodjele emisijskih jedinica odobrene za stacionarna postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ, moglo bi biti potrebno odobravanje dodatnih besplatnih emisijskih jedinica ili povrat viška emisijskih jedinica. U te bi se svrhe trebale upotrebljavati emisijske jedinice koje su u skladu s člankom 10.a stavkom 7. Direktive 2003/87/EZ izdvojene za nove sudionike.

(63)

Proizvođači električne energije od 2013. obvezni su kupovati sve emisijske jedinice koje su im potrebne za proizvodnju električne energije. Međutim, u skladu s člankom 10.c Direktive 2003/87/EZ neke države članice imaju mogućnost pružanja prijelazne besplatne dodjele emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora za razdoblje od 2021. do 2030. Tri države članice odlučile su iskoristiti tu mogućnost. S obzirom na potrebu za brzom dekarbonizacijom, posebno u energetskom sektoru, predmetne države članice trebale bi moći pružati tu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica samo za ulaganja izvršena do 31. prosinca 2024. Predmetne države članice trebale bi sve preostale emisijske jedinice za razdoblje od 2021. do 2030. koje se ne upotrijebe za takva ulaganja moći dodati, u omjeru koji same utvrde, ukupnoj količini emisijskih jedinica koje predmetna država članica prima za prodaju na dražbi ili ih upotrijebiti za potporu ulaganjima u okviru Modernizacijskog fonda. Uz iznimku roka za obavješćivanje o tome, na emisijske jedinice prenesene u Modernizacijski fond trebala bi se primjenjivati ista pravila o ulaganjima koja se primjenjuju na emisijske jedinice koje su već prenesene u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Kako bi se osigurala predvidljivost i transparentnost u pogledu iznosa emisijskih jedinica koje su raspoložive za prodaju na dražbi ili za prijelaznu besplatnu dodjelu te u pogledu imovine kojom upravlja Modernizacijski fond, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o količinama preostalih emisijskih jedinica koji će se upotrijebiti za svaku od navedenih svrha do 15. svibnja 2024.

(64)

Područje primjene Modernizacijskog fonda trebalo bi uskladiti s najnovijim klimatskim ciljevima Unije tako da se zahtijeva da ulaganja budu usklađena s ciljevima europskog zelenog plana i Uredbe (EU) 2021/1119 i tako da se ukida potpora ulaganjima povezanima s proizvodnjom energije iz fosilnih goriva, uz iznimku potpore za takva ulaganja prihodima od emisijskih jedinica dobrovoljno prenesenih u Modernizacijski fond u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Osim toga, ograničena potpora takvim ulaganjima trebala bi i dalje biti moguća prihodima od dodijeljenih emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka te direktive, pod određenim uvjetima, posebno ako se djelatnost smatra okolišno održivom na temelju Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (21) i u pogledu emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi do 2027. Osim toga, za potonju kategoriju emisijskih jedinica uporaba nekrutih fosilnih goriva niže u lancu ne bi se trebala podupirati prihodima od emisijskih jedinica prodanih na dražbi nakon 2028. Nadalje, postotak Modernizacijskog fonda koji treba namijeniti prioritetnim ulaganjima trebalo bi povećati na 80 % za emisijske jedinice iz Modernizacijskog fonda prenesene u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ i navedene u članku 10. stavku 1. trećem podstavku te direktive te na 90 % za dodatni iznos od 2,5 % količine emisijskih jedinica na razini cijele Unije.

Energetsku učinkovitost, među ostalim u industriji, prijevozu, zgradama, poljoprivredi i otpadu; grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora energije; kao i potporu kućanstvima za rješavanje problema energetskog siromaštva, među ostalim u ruralnim i udaljenim područjima, trebalo bi uključiti u opseg prioritetnih ulaganja. Kako bi se povećala transparentnost i bolje procijenio učinak Modernizacijskog fonda, Odbor za ulaganja trebao bi svake godine izvješćivati Odbor za klimatske promjene o iskustvu u pogledu ocjenjivanja ulaganja, posebno u pogledu smanjenja emisija i troškova smanjenja emisija.

(65)

Direktivom (EU) 2018/410 uvedene su odredbe koje se odnose na poništavanje emisijskih jedinici iz količina država članica za prodaju na dražbi u slučaju zatvaranja kapaciteta za proizvodnju električne energije na njihovu državnom području. S obzirom na povećane klimatske ambicije Unije i posljedičnu ubrzanu dekarbonizaciju sektora električne energije, takvo poništavanje postaje sve relevantnije. Stoga bi Komisija trebala procijeniti može li se državama članicama olakšati primjena poništenja izmjenom relevantnih delegiranih akata donesenih na temelju članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ.

(66)

Prilagodbe besplatne dodjele emisijskih jedinica, uvedene Direktivom (EU) 2018/410 i stavljene u primjenu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/1842 (22), poboljšale su učinkovitost i poticaje koji se pružaju besplatnom dodjelom emisijskih jedinica, no povećale su administrativno opterećenje i učinile neoperativnim povijesni datum, određen kao 28. veljače, za izdavanje besplatne dodjele emisijskih jedinica. Kako bi se bolje povelo računa o prilagodbama besplatne dodjele emisijskih jedinica, primjereno je prilagoditi ciklus ispunjenja obveza. Rok za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica nadležnim tijelima stoga bi trebalo odgoditi s 28. veljače na 30. lipnja, a rok do kojeg operateri moraju predati emisijske jedinice trebalo bi odgoditi s 30. travnja na 30. rujna.

(67)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2066 (23) utvrđuju se pravila o praćenju emisija iz biomase koja su usklađena s pravilima o upotrebi biomase utvrđenima u zakonodavstvu Unije o obnovljivoj energiji. Budući da je najnovijim pravilima utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (24) detaljnije razrađeno zakonodavstvo u pogledu kriterija održivosti za biomasu, prijenos provedbenih ovlasti iz članka 14. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi izričito proširiti na donošenje potrebnih prilagodbi za primjenu kriterija održivosti za biomasu, uključujući biogoriva, biotekućine i goriva od biomase, u EU sustavu trgovanja emisijama. Osim toga, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata radi utvrđivanja načina uzimanja u obzir uskladištenih emisija iz mješavina biomase s nultom stopom i biomase koja ne potječe iz izvora s nultom stopom.

(68)

Obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla i reciklirana ugljična goriva mogu biti važna za smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektorima koji se teško mogu dekarbonizirati. Ako se goriva iz recikliranog ugljika i obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla proizvode iz CO2 uhvaćenog u okviru djelatnosti obuhvaćene ovom Direktivom, emisije bi se trebale uzeti u obzir u toj djelatnosti. Da bi se osiguralo da obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova te da bi se izbjeglo dvostruko računanje za goriva koja to čine, primjereno je izričito proširiti ovlast Komisije iz članka 14. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ na donošenje provedbenih akata o utvrđivanju prilagodbi potrebnih za uzimanje u obzir konačnog ispuštanja CO2 na način kojim se osigurava da se sve emisije uzimaju u obzir, uključujući slučajeve kad se takva goriva proizvode iz CO2 uhvaćenog izvan Unije, uz izbjegavanje dvostrukog računanja i osiguravanje postojanja primjerenih poticaja za hvatanje emisija, uzimajući pritom u obzir i odredbe o tim gorivima u okviru Direktive (EU) 2018/2001.

(69)

Budući da se očekuje da će se CO2 prenositi i drugim sredstvima osim cjevovodima, primjerice, brodom i kamionom, radi jednakog postupanja dio Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ koji se odnosi na transport stakleničkih plinova u svrhu skladištenja trebao bi se proširiti na sva prijevozna sredstva neovisno o tome jesu li ona obuhvaćena EU sustavom trgovanja emisijama. Ako su emisije iz prometa obuhvaćene i drugom djelatnosti iz Direktive 2003/87/EZ, emisije bi trebalo obračunati u toj drugoj djelatnosti kako bi se izbjeglo dvostruko računanje.

(70)

Zbog isključivanja iz EU sustava trgovanja emisijama postrojenja koja upotrebljavaju isključivo biomasu postrojenja za izgaranje velikog udjela biomase ostvarila su neočekivanu dobit jer su im besplatno dodijeljene emisijske jedinice koje u velikoj mjeri nadmašuju stvarne emisije. Stoga je potrebno uvesti graničnu vrijednost za izgaranje biomase s nultom stopom iznad koje se postrojenja isključuju iz EU sustava trgovanja emisijama. Uvođenjem praga pružila bi se veća sigurnost u pogledu toga koja su postrojenja obuhvaćena područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama te bi se omogućila ravnomjernija raspodjela besplatnih emisijskih jedinica posebno sektorima koji su izloženiji riziku od izmještanja emisija ugljika. Prag bi trebalo utvrditi na razini od 95 % kako bi se uravnotežili prednosti i nedostaci toga da postrojenja ostanu u području primjene EU sustava trgovanja emisijama. Stoga postrojenja koja su zadržala fizički kapacitet za izgaranje fosilnih goriva ne bi trebalo poticati na povratak upotrebi takvih goriva. Pragom od 95 % osiguralo bi se da, ako postrojenje upotrebljava fosilna goriva kako bi ostalo unutar područja primjene EU sustava trgovanja emisijama i imalo koristi od besplatne dodjele emisijskih jedinica, troškovi ugljika povezani s upotrebom tih fosilnih goriva budu dovoljno visoki da imaju destimulirajući učinak.

Tim bi se pragom također osiguralo da postrojenja koja upotrebljavaju znatnu količinu fosilnih goriva ostanu u okviru obveza praćenja iz EU sustava trgovanja emisijama, čime će se izbjeći moguće zaobilaženje postojećih obveza praćenja, izvješćivanja i verifikacije. Istodobno bi postrojenja koja izgaraju manji udio biomase s nultom stopom trebalo i dalje poticati, s pomoću fleksibilnog mehanizma, kako bi dodatno smanjila izgaranje fosilnih goriva i istodobno ostala u području primjene EU sustava trgovanja emisijama sve dok njihova upotreba održive biomase ne bude toliko znatna da njihovo uključivanje u EU sustav trgovanja emisijama prestane biti opravdano. Osim toga, iskustvo je pokazalo da je za isključivanje postrojenja koja upotrebljavaju isključivo biomasu, pri čemu se zapravo radi o pragu od 100 %, uz iznimku izgaranja fosilnih goriva tijekom faza pokretanja i isključivanja, potrebna ponovna procjena i preciznija definicija. Prag od 95 % dopušta izgaranje fosilnih goriva tijekom faza pokretanja i isključivanja.

(71)

Kako bi se potaknula primjena niskougljičnih tehnologija i tehnologija s nultim emisijama ugljika, države članice trebale bi operaterima pružiti mogućnost ostajanja u području primjene EU sustava trgovanja emisijama do isteka tekućeg i sljedećeg petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ ako postrojenje promijeni svoj proizvodni proces kako bi smanjilo svoje emisije stakleničkih plinova i više ne doseže prag od 20 MW ukupne nazivne ulazne toplinske snage.

(72)

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) objavilo je 28. ožujka 2022. završno izvješće o emisijskim jedinicama i povezanim izvedenicama. Izvješće daje sveobuhvatnu analizu integriteta europskog tržišta ugljika i pruža stručno znanje i preporuke u vezi s održavanjem pravilnog funkcioniranja tržišta ugljika. Kako bi se kontinuirano pratili integritet i transparentnost tržišta, ESMA bi trebala redovito pružati takva izvješća. ESMA već procjenjuje tržišna kretanja i, prema potrebi, u svojem izvješću o trendovima, rizicima i ranjivostima daje preporuke za područja u njezinoj nadležnosti, u skladu s člankom 32. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Analiza europskog tržišta ugljika, koja obuhvaća dražbe emisijskih jedinica te trgovanje emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama na mjestu trgovanja i izvan uređenog tržišta, trebala bi biti dio tog godišnjeg izvješća. Tom bi se obvezom pojednostavnilo izvješćivanje ESMA-e i omogućile usporedbe među tržištima, posebno zbog snažnih veza između EU sustava trgovanja emisijama i tržišta robnih izvedenica.

Takvim redovnim analizama ESMA-e posebice bi trebalo pratiti sve nestabilnosti tržišta i kretanje cijena, funkcioniranje dražbi i trgovinskih operacija na tržištima, likvidnost i količine kojima se trgovalo te kategorije i trgovinsko ponašanje sudionika na tržištu, među ostalim i špekulativne aktivnosti sa znatnim učinkom na cijene. Njezine bi procjene, prema potrebi, trebale uključivati preporuke za poboljšanje integriteta i transparentnosti tržišta, kao i obveza u pogledu izvješćivanja, te preporuke za bolje sprečavanje i otkrivanje zlouporabe tržišta i pomoć u održavanju urednih tržišta emisijskih jedinica i njihovih izvedenica. Komisija bi te procjene i preporuke trebala uzimati u obzir u kontekstu godišnjeg izvješća o tržištu ugljika i, prema potrebi, u izvješćima kako bi se osiguralo bolje funkcioniranje tržišta ugljika.

(73)

Kako bi se dodatno potaknula ulaganja potrebna za dekarbonizaciju centraliziranoga grijanja i riješili socijalni aspekti povezani s visokim cijenama energije i visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova iz postrojenja centraliziranoga grijanja u državama članicama s vrlo visokim udjelom emisija iz centraliziranoga grijanja u usporedbi s veličinom gospodarstva, operateri bi trebali moći prijaviti se za dodatnu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za postrojenja za centralizirano grijanje te bi trebalo uložiti dodatnu vrijednost besplatne dodjele emisijskih jedinica kako bi se do 2030. znatno smanjile emisije. Kako bi se osiguralo da se ta smanjenja doista ostvare, dodatna prijelazna besplatna dodjela emisijskih jedinica trebala bi biti uvjetovana ostvarenim ulaganjima i postignutim smanjenjima emisija kako su utvrđeni u planovima klimatske neutralnosti koje operateri izrađuju za svoja predmetna postrojenja.

(74)

Neočekivana ili iznenadna prekomjerna povećanja cijena na tržištu ugljika mogu negativno utjecati na predvidljivost tržišta, što je ključno pitanje za planiranje ulaganja u dekarbonizaciju. Stoga bi mjeru koja se primjenjuje u slučaju prekomjernih fluktuacija cijena na tržištu za trgovanje emisijskim jedinicama obuhvaćenom poglavljima II. i III. Direktive 2003/87/EZ trebalo pažljivo ojačati kako bi se poboljšala njezina reaktivnost na neopravdane fluktuacije cijena. Ako je ispunjen uvjet pokretanja utemeljen na porastu prosječne cijene emisijskih jedinica, tu bi se zaštitna mjeru utemeljena na pravilima trebala primjenjivati automatski, čime bi došlo do oslobađanja unaprijed utvrđenog broja emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta uspostavljene Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća (26). Komisija bi trebala pomno pratiti uvjet pokretanja i svaki mjesec ga objavljivati kako bi se poboljšala transparentnost. Kako bi se osigurala uredna dražba emisijskih jedinica koje su oslobođene iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s ovom zaštitnom mjerom i poboljšala predvidljivost tržišta, ta se mjera ne bi trebala ponovno primjenjivati najmanje dvanaest mjeseci nakon završetka prethodnog oslobađanja emisijskih jedinica na tržištu na temelju te mjere.

(75)

U Komunikaciji Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” istaknut je poseban izazov smanjenja emisija u sektorima zgrada i cestovnog prometa. Stoga je Komisija objavila da bi daljnje proširenje trgovanja emisijama moglo uključivati emisije iz zgrada i cestovnog prometa i navela da bi se obuhvaćanjem svih emisija iz izgaranja fosilnih goriva ostvario važan doprinos. Trgovanje emisijama trebalo bi se primjenjivati na goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima koji odgovaraju industrijskim djelatnostima koje nisu obuhvaćene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ, kao što je grijanje industrijskih postrojenja („sektori zgrada i cestovnog prometa te dodatni sektori”). Za te sektore trebalo bi uspostaviti zaseban, ali usporedan sustav trgovanja emisijama kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje dobrog funkcioniranja sustava trgovanja emisijama u sektorima stacionarnih postrojenja i zrakoplovstva. Uz novi sustav dolaze komplementarne politike i mjere koje oblikuju očekivanja sudionika na tržištu i usmjerene su na stvaranje cjenovnog signala za ugljik za cijelo gospodarstvo i istodobno omogućuju mjere za izbjegavanje neopravdanih učinaka na cijene. Prethodno iskustvo pokazalo je da razvoj novog sustava zahtijeva uspostavljanje učinkovitog sustava za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju. U cilju osiguranja sinergija i dosljednosti s postojećom infrastrukturom Unije za EU sustav trgovanja emisijama, primjereno je uspostaviti sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore izmjenom Direktive 2003/87/ЕZ.

(76)

Da bi se uspostavio potreban provedbeni okvir i pružio razuman vremenski okvir za postizanje cilja za 2030., trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima trebalo bi započeti 2025. U prvim bi godinama regulirani subjekti trebali imati dozvolu za emisije stakleničkih plinova te izvijestiti o svojim emisijama za godine od 2024. do 2026. Izdavanje emisijskih jedinica i obveze usklađivanja za te subjekte trebali bi se primjenjivati od 2027. Takav redoslijed omogućio bi organiziran i učinkovit početak trgovanja emisijama u tim sektorima. Usto bi omogućio i uspostavu mjera kako bi se osiguralo socijalno pošteno uvođenje trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, a sve da bi se ublažio utjecaj cijene ugljika na ranjiva kućanstva i korisnike prijevoza.

(77)

Zbog vrlo velikog broja malih emitera u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima točku regulacije nije moguće uspostaviti na razini subjekata koji izravno emitiraju stakleničke plinove, kao u slučaju stacionarnih postrojenja i zrakoplovstva. Stoga je zbog tehničke izvedivosti i administrativne učinkovitosti primjerenije točku regulacije uspostaviti na nešto višoj razini u lancu opskrbe. Obveza usklađenosti u okviru novog sustava trgovanja emisijama trebala bi postojati čim se puštaju u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa, među ostalim za cestovni prijevoz stakleničkih plinova u svrhu njihova geološkog skladištenja, kao i u dodatnim sektorima koji odgovaraju industrijskim djelatnostima koje nisu obuhvaćene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ. Kako bi se izbjegla dvostruka pokrivenost, ne bi trebalo obuhvatiti puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju u djelatnostima iz Priloga I. toj direktivi.

(78)

Regulirane subjekte u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima i točku regulacije trebalo bi utvrditi u skladu sa sustavom trošarina uspostavljenim Direktivom Vijeća (EU) 2020/262 (27), uz potrebne prilagodbe, jer se tom direktivom u svrhe plaćanja trošarina već uspostavljen pouzdan kontrolni sustav za sve količine goriva puštene u potrošnju. Krajnji potrošači goriva u tim sektorima ne bi trebali podlijegati obvezama iz Direktive 2003/87/EZ.

(79)

Regulirani subjekti obuhvaćeni područjem primjene sustava trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima trebali bi podlijegati sličnim zahtjevima za dozvole za emisije stakleničkih plinova kao i operateri stacionarnih postrojenja. Potrebno je uspostaviti pravila o zahtjevima za izdavanje dozvola, uvjetima za izdavanje dozvola, sadržaju i preispitivanju te o svim promjenama povezanima s reguliranim subjektom. Da bi početak rada novog sustava bio organiziran, države članice trebale bi osigurati da regulirani subjekti obuhvaćeni područjem primjene novog sustava trgovanja emisijama imaju valjanu dozvolu od početka rada sustava 2025.

(80)

Ukupna količina emisijskih jedinica za novi sustav trgovanja emisijama trebala bi pratiti linearnu putanju kako bi se ostvario cilj smanjenja emisija do 2030. uzimajući pritom u obzir troškovno učinkovit doprinos sektora zgrada i cestovnog prometa u obliku smanjenja emisija od 43 % do 2030. u odnosu na 2005. i, za dodatne sektore, kombinirani troškovno učinkovit doprinos u obliku smanjenja emisija od 42 % do 2030. u odnosu na 2005. Ukupnu količinu emisijskih jedinica prvi bi put trebalo utvrditi 2027. kako bi se pratila putanja koja počinje 2024. s graničnim vrijednostima emisija za tu godinu, koje se računaju u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (28) na temelju referentnih emisija za sektore obuhvaćene za 2005. i za razdoblje od 2016. do 2018., kako je utvrđeno u članku 4. stavku 3. te uredbe. U skladu s tim linearni faktor smanjenja trebalo bi utvrditi na 5,10 %. Od 2028. ukupna količina emisijskih jedinica trebala bi se utvrđivati na temelju prosječnih emisija o kojima je izviješteno za 2024., 2025. i 2026. te bi se trebala smanjivati za jednaku apsolutnu godišnju stopu smanjenja koje je utvrđeno od 2024., a koje odgovara linearnom faktoru smanjenja od 5,38 % u odnosu na usporedivu vrijednost za 2025. za prethodno utvrđenu putanju. Ako su te emisije znatno više od te vrijednosti putanje i ako takvo odstupanje nije rezultat malih razlika u metodologijama mjerenja emisija, linearni faktor smanjenja trebalo bi prilagoditi kako bi se 2030. postigla zahtijevana razina smanjenja emisija.

(81)

Prodaja emisijskih jedinica na dražbi najjednostavnija je i u gospodarskom smislu najučinkovitija metoda dodjele emisijskih jedinica te se njome također izbjegava i neočekivana dobit. Konkurentski pritisak izvan Unije u sektorima zgrada i cestovnog prometa relativno je malen ili ne postoji pa ti sektori nisu izloženi riziku od izmještanja emisija ugljika. Stoga bi se emisijske jedinice za zgrade i cestovni promet umjesto besplatno trebale dodjeljivati samo prodajom na dražbi.

(82)

Da bi se osigurao neometan početak novog sustava trgovanja emisijama te uzimajući u obzir potrebu reguliranih subjekata da zaštite ili unaprijed kupe emisijske jedinice kako bi ublažili cjenovni i likvidnosni rizik, veću količinu emisijskih jedinica trebalo bi prodati na dražbi prilično rano. Stoga bi količine emisijskih jedinica za prodaju na dražbi 2027. trebale biti 30 % više od ukupne količine emisijskih jedinica za 2027. Ta bi količina bila dovoljna da omogući likvidnost i ako se emisije smanje u skladu s potrebnim smanjenjima i ako do smanjivanja emisija dođe samo progresivno. Detaljna pravila o takvoj prodaji veće količine emisijskih jedinica na dražbi na početku razdoblja trebaju se utvrditi u delegiranom aktu u vezi s prodajom na dražbi donesenim na temelju članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ.

(83)

Pravila o raspodjeli udjela za prodaju na dražbi iznimno su važna za prihode od dražbi koje bi ostvarile države članice, osobito s obzirom na potrebu za jačanjem sposobnosti država članica da ublaže socijalne učinke cjenovnog signala za ugljik u sektoru zgrada i sektoru cestovnog prometa. Neovisno o činjenici da ti sektori zgrada i cestovnog prometa te dodatni sektori imaju iznimno različite značajke, primjereno je utvrditi zajedničko pravilo o raspodjeli slično pravilu primjenjivom na stacionarna postrojenja. Većina emisijskih jedinica trebala bi se raspodijeliti među svim državama članicama na temelju prosječne raspodjele emisija u cestovnom prometu, poslovnim i institucionalnim zgradama te u stambenim zgradama u razdoblju od 2016. do 2018.

(84)

Uvođenje cijene ugljika u sektore zgrada i cestovnog prometa trebala bi pratiti djelotvorna socijalna nadoknada, osobito s obzirom na razine energetskog siromaštva. U anketi koja je 2021. provedena u Uniji otprilike 34 milijuna Europljana, gotovo 6,9 % stanovništva Unije navelo je da si ne može priuštiti primjereno zagrijavanje svojih domova. Da bi se postigla djelotvorna socijalna i distribucijska nadoknada, od država članica trebalo bi zahtijevati da prihode od dražbi iz trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore troše na svrhe povezane s klimom i energijom koje su već određene za postojeći sustav trgovanja emisijama, dajući pritom prednost djelovanjima koja mogu doprinijeti rješavanju socijalnih aspekata trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, ili za mjere koje se posebno dodaju radi rješavanja povezanih spornih pitanja u tim sektorima, uključujući povezane mjere politike u skladu iz Direktive 2012/27/EU.

Novi Socijalni fond za klimatsku politiku uspostavljen Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (29) osigurat će namjenska financijska sredstva za države članice radi pružanja potpore ranjivim skupinama koje su najviše zahvaćene, posebno kućanstvima koja žive u energetskom siromaštvu ili siromaštvu u pogledu prijevoza. Socijalni fond za klimatsku politiku promicat će poštenje i solidarnost među državama članicama i u njima, istodobno ublažavajući rizik od energetskog siromaštva ili siromaštva u pogledu prijevoza tijekom tranzicije. Temeljit će se na postojećem mehanizmu solidarnosti, koji će i nadopunjavati, u sinergiji s drugim programima potrošnje i fondovima Unije. 50 milijuna emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10.a stavkom 8.b Direktive 2003/87/EZ i 150 milijuna emisijskih jedinica iz trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima i prihodi ostvareni od prodaje na dražbi emisijskih jedinica koje se odnose na sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore, u iznosu do najviše 65 000 000 000 EUR, trebali bi se upotrijebiti za privremeno i iznimno financiranje Socijalnog fonda za klimatsku politiku u obliku vanjskih namjenskih prihoda, u očekivanju ishoda rasprava o prijedlogu Komisije od 22. prosinca 2021. o Odluci Vijeća o izmjeni Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 o sustavu vlastitih sredstava Europske unije u pogledu uspostave novih vlastitih sredstava koja se temelje na EU sustavu trgovanja emisijama u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a.

Potrebno je predvidjeti da, ako se u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a donese odluka kojom se uspostavljaju ta nova vlastita sredstva, da ti isti prihodi prestaju biti vanjski namjenski prihodi kada ta odluka stupi na snagu. Kad je riječ o Socijalnom fondu za klimatsku politiku, Komisija će u slučaju donošenja takve odluke predstaviti, prema potrebi, potrebne prijedloge u skladu s člankom 27 stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/955. Time se ne dovodi u pitanje ishod pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2027.

(85)

Izvješćivanje o upotrebi prihoda od prodaje na dražbi trebalo bi biti usklađeno s izvješćivanjem utvrđenim Uredbom (EU) 2018/1999.

(86)

Regulirani subjekti obuhvaćeni novim sustavom trgovanja emisijama trebali bi predati emisijske jedinice za svoje verificirane emisije koje odgovaraju količinama goriva koje su pustili u potrošnju. Oni bi 2027. prvi put trebali predati emisijske jedinice za svoje verificirane emisije. Da bi se administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru, treba omogućiti da se brojna pravila primjenjiva na postojeći sustav trgovanja emisijama za stacionarna postrojenja i zrakoplovstvo uz potrebne prilagodbe mogu primjenjivati na novi sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. To osobito uključuje pravila o prijenosu, predaji i poništavanju emisijskih jedinica te pravila o valjanosti emisijskih jedinica, kaznama, nadležnim tijelima i obvezama izvješćivanja država članica.

(87)

Određene države članice već imaju nacionalne poreze na ugljik koji se primjenjuju na sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore obuhvaćene Prilogom III. Direktivi 2003/87/EZ. Stoga bi trebalo uvesti privremeno odstupanje do kraja 2030. Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva Direktive 2003/87/EZ i koherentnost novog sustava trgovanja emisijama, mogućnost primjene tog odstupanja trebala bi biti dostupna samo ako je nacionalna porezna stopa viša od prosječne dražbovne cijene za relevantnu godinu, a odstupanje bi se trebalo primjenjivati samo na obvezu predaje reguliranih subjekata koji plaćaju takav porez. Kako bi se osigurale stabilnost i transparentnost sustava, o nacionalnom porezu, što uključuje i relevantne porezne stope, trebalo bi obavijestiti Komisiju do kraja razdoblja prenošenja ove Direktive. Odstupanje ne bi trebalo imati utjecaja na vanjske namjenske prihode za Socijalni fond za klimatsku politiku ni, ako je tako utvrđeno u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a, na vlastita sredstva koja se temelje na prihodima od prodaje na dražbi u okviru trgovanja emisijama -u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima.

(88)

Da bi trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima bilo djelotvorno, trebalo bi biti moguće pratiti emisije uz visoku sigurnost i razumni trošak. Emisije bi se trebale pripisivati reguliranim subjektima na temelju količina goriva puštenih u potrošnju i kombiniranih s emisijskim faktorom. Regulirani subjekti trebali bi moći pouzdano i točno prepoznati i razlikovati sektore u kojima se goriva puštaju u potrošnju, kao i krajnje korisnike goriva, da bi izbjegli neželjene učinke kao što je dvostruko opterećenje. U malom broju slučajeva u kojima se ne može izbjeći dvostruko računanje emisija u postojećem EU sustavu trgovanja emisijama i novom sustavu trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore ili u kojima nastaju troškovi zbog predaje emisijskih jedinica za emisije iz djelatnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ, države članice trebale bi upotrijebiti takve prihode kako bi u skladu s pravom Unije nadoknadile neizbježno dvostruko računanje ili druge takve troškove izvan sektora zgrada i cestovnog prometa te dodatnih sektora. Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za izbjegavanje dvostrukog računanja i predaju emisijskih jedinica za emisije koje nisu obuhvaćene sustavom trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore i radi pružanja financijske naknade. Kako bi se dodatno ublažili svi problemi povezani s dvostrukim računanjem, rokove za praćenje i predaju u novom sustavu za trgovanje emisijama trebalo bi biti mjesec dana nakon rokova u postojećem sustavu za stacionarna postrojenja i zrakoplovstvo. Da bi se prikupilo dovoljno podataka za utvrđivanje ukupne količine emisijskih jedinica za razdoblje od 2028. do 2030., regulirani subjekti koji imaju dozvolu trebaju na početku rada sustava 2025. izvijestiti o svojim povezanim povijesnim emisijama za 2024.

(89)

Transparentnost u pogledu troškova ugljika i mjera u kojoj se troškovi prebacuju na potrošače od ključne je važnosti za brzo i troškovno učinkovito smanjenje emisija u svim sektorima gospodarstva. To je posebno važno u sustavu trgovanja emisijama koji se temelji na obvezama na početku lanca vrijednosti. Novim sustavom trgovanja emisijama želi se potaknuti regulirane subjekte da smanje udio ugljika u gorivima te takvi subjekti ne bi trebali ostvarivati neopravdanu dobit prenošenjem više troškova ugljika na potrošače nego što ih sami imaju. Iako se prodajom svih emisijskih jedinica na dražbi u okviru sustava trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore već ograničava pojava takvog neopravdanog profita, Komisija bi trebala pratiti u kojoj mjeri regulirani subjekti prenose troškove ugljika kako bi se izbjegla neočekivana dobit. U vezi s poglavljem IV.a, Komisija bi trebala jednom godišnje izvješćivati, po mogućnosti po vrsti goriva, o prosječnoj razini troškova ugljika koji su preneseni na potrošače u Uniji.

(90)

Primjereno je uvesti mjere za ublažavanje mogućeg rizika od prekomjernog porasta cijena koji, ako je osobito visok na početku novog sustava trgovanja emisijama, može smanjiti spremnost kućanstava i pojedinaca da ulože u smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova. Te bi mjere trebale dopuniti zaštitne mjere osigurane rezervom za stabilnost tržišta koja je počela funkcionirati 2019. Dok će tržište i dalje određivati cijenu ugljika, zaštitne mjere pokrenut će se automatskim mehanizmom utemeljenim na pravilima slijedom čega će se emisijske jedinice oslobađati iz rezerve za stabilnost tržišta samo ako je ispunjen konkretan uvjet ili uvjeti pokretanja utemeljeni na porastu prosječne cijene emisijskih jedinica. Dodatan bi mehanizam trebao biti i iznimno reaktivan kako bi riješio problem prekomjerne volatilnosti zbog čimbenika koji ne uključuju promijenjene tržišne osnove. Mjere bi trebale biti prilagođene različitim razinama prekomjernog porasta cijena, što će rezultirati različitim stupnjevima intervencije. Komisija bi trebala pomno pratiti uvjete pokretanja te bi, u slučaju ispunjenja tih uvjeta, trebala hitno donositi mjere. Navedeno ne bi trebalo dovoditi u pitanje nijednu popratnu mjeru koju bi države članice mogle donijeti radi rješavanja problema negativnih socijalnih učinaka.

(91)

Kako bi se povećala sigurnost građana da cijena ugljika u početnim godinama novog sustava trgovanja emisijama neće prijeći 45 EUR, primjereno je uključiti dodatni mehanizam za stabilnost cijena kako bi se emisijske jedinice oslobodile iz rezerve za stabilnost tržišta u slučaju da cijena ugljika premaši tu razinu. U načelu, ta bi se mjera trebala primjenjivati jednom tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Međutim, trebalo bi je moći ponovno primijeniti tijekom istog razdoblja od 12 mjeseci ako Komisija, uz pomoć Odbora za klimatske promjene, zaključi da kretanje cijene opravdava još jedno oslobađanje emisijskih jedinica. S obzirom na to da je cilj tog mehanizma osigurati stabilnost u početnim godinama novog sustava trgovanja emisijama, Komisija bi trebala procijeniti kako on funkcionira i treba li ga nastaviti i nakon 2029.

(92)

Kao dodatni zaštitni mehanizam prije početka trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, trebalo bi biti moguće odgoditi primjenu gornje granice i obveza predaje ako su veleprodajne cijene plina ili nafte iznimno visoke u usporedbi s povijesnim trendovima. Taj bi mehanizam trebao biti automatski, što znači da primjenu gornje granice i obveze predaje treba odgoditi za godinu dana ako nastanu određeni pokretači u pogledu cijene energije. Referentne cijene trebalo bi odrediti na temelju referentnih ugovora na veleprodajnim tržištima plina i nafte koji su odmah dostupni i najrelevantniji za krajnje potrošače. Trebalo bi predvidjeti zasebne uvjete za cijene plina i cijene nafte jer kretanja cijena nafte i plina slijede različite povijesne trendove. Kako bi se osigurala sigurnost na tržištima, Komisija bi primjenu odgode trebala dovoljno unaprijed pojasniti putem obavijesti u Službenom listu Europske unije.

(93)

Komisija bi trebala pratiti primjenu trgovanja emisijama u sektoru zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, uključujući stupanj konvergencije cijena u postojećem EU sustavu trgovanja emisijama te bi, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću trebala predložiti preispitivanje kako bi se na temelju stečenog znanja i povećane konvergencije cijena unaprijedile djelotvornost i praktična primjena trgovanja emisijama za te sektore te upravljanje njime. Od Komisije bi trebalo zahtijevati da prvo izvješće o tim pitanjima podnese do 1. siječnja 2028.

(94)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 3.ga stavka 2., članka 3.gf stavaka 2. i 4., članka 10.b stavka 4., članka 12. stavaka 3.-d i 3.-c, članka 14. stavka 1., članka 30.f stavaka 3. i 5. te članka 30.h stavka 7. Direktive 2003/87/EZ Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Da bi se osigurale sinergije s postojećim regulatornim okvirom, dodjelu provedbenih ovlasti iz članaka 14. i 15. te direktive trebalo bi proširiti tako da obuhvaća sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. Te bi provedbene ovlasti, uz iznimku provedbenih ovlasti u odnosu na članak 3.gf stavak 2. i članak 12. stavke 3.-d i 3.-c Direktive 2003/87/EZ, trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

(95)

Kako bi se ostvarili ciljevi iz ove Uredbe i drugog zakonodavstva Unije, posebno oni iz Uredbe (EU) 2021/1119, Unija i njezine države članice trebale bi pri provedbi politika koristiti najnovije znanstvene dokaze. Stoga, kada Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene pruži znanstvene savjete i izda izvješća o EU sustavu trgovanja emisijama, Komisija bi te znanstvene savjete i izvješća trebala uzeti u obzir, posebno u pogledu potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije kako bi se osigurala usklađenost s ciljevima iz Uredbe (EU) 2021/1119 te dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na ambicije i okolišni integritet globalnih tržišno utemeljenih mjera za zrakoplovstvo i pomorski promet.

(96)

Kako bi se priznao doprinos prihoda iz EU sustava trgovanja emisijama, trebalo bi uvesti oznaku EU sustava trgovanja emisijama. Među ostalim mjerama za osiguravanje vidljivosti financiranja iz EU sustava trgovanja emisijama, države članice i Komisija trebale bi osigurati da se isticanjem odgovarajuće oznake jasno navede da projekti i aktivnosti koji se podupiru iz Modernizacijskog fonda i Inovacijskog fonda potječu od prihoda iz EU sustava trgovanja emisijama.

(97)

Kako bi se postigao cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, na temelju zakonodavnog prijedloga Komisije radi izmjene te uredbe trebalo bi na razini Unije utvrditi klimatski cilj do 2040. EU sustav trgovanja emisijama trebalo bi preispitati kako bi ga se uskladilo s klimatskim ciljem Unije do 2040. Stoga bi Komisija do srpnja 2026. trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o više aspekata EU sustava za trgovanje emisijama i, prema potrebi, izvješće popratiti zakonodavnim prijedlogom i procjenom učinka. U skladu s Uredbom (EU) 2021/1119 prioritet bi trebalo dati izravnim smanjenjima emisija, koja će se morati dopuniti povećanim uklanjanjem ugljika kako bi se postigla klimatska neutralnost. Stoga bi Komisija do srpnja 2026., među ostalim, Europski parlament i Vijeće trebala izvijestiti o tome kako bi emisije uklonjene iz atmosfere te sigurno i trajno uskladištene, primjerice izravnim hvatanjem iz zraka, potencijalno mogle biti obuhvaćene trgovanjem emisijama, bez neutralizacije nužnih smanjenja emisija. Dok sve faze životnog vijeka proizvoda u kojima se iskorištava uhvaćeni ugljik ne podliježu određivanju cijena ugljika, posebno u fazi spaljivanja otpada, oslanjanje na uzimanje u obzir emisija u trenutku njihova ispuštanja iz proizvoda u atmosferu dovelo bi do podcjenjivanja emisija.

Kako bi se reguliralo hvatanje ugljika tako da se smanje neto emisije te osigura da se sve emisije uzmu u obzir i da se izbjegava dvostruko računanje i istodobno uspostave gospodarski poticaji, Komisija bi do srpnja 2026. trebala procijeniti jesu li sve emisije stakleničkih plinova obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ djelotvorno uzete u obzir i je li djelotvorno izbjegnuto dvostruko računanje. Posebno bi trebala procijeniti uzimanje u obzir emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su uhvaćene i iskorištene u proizvodu na način različit od onog iz članka 12. stavka 3.b i povesti računa o fazama niže u lancu, uključujući odlaganje i spaljivanje otpada. Naposljetku, Komisija bi također trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o izvedivosti snižavanja praga ukupne nazivne ulazne toplinske snage od 20 MW za djelatnosti iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, uzimajući u obzir korist za okoliš i administrativno opterećenje.

(98)

Komisija bi do srpnja 2026. također trebala ocijeniti izvedivost uključivanja postrojenja spalionica komunalnog otpada u EU sustav trgovanja emisijama, među ostalim radi njihova uključivanja od 2028. i dostaviti procjenu moguće potrebe za mogućnošću da se država članica izuzme od sudjelovanja do kraja 2030. te o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće, uzimajući u obzir važnost toga da svi sektori doprinose smanjenju emisija. Uključivanjem postrojenja spalionica komunalnog otpada u EU sustav trgovanja emisijama doprinijelo bi se kružnom gospodarstvu jer bi se poticali recikliranje, ponovna upotreba i popravljanje proizvoda, a istovremeno bi se doprinosilo dekarbonizaciji na razini cijelog gospodarstva. Uključivanjem postrojenja spalionica komunalnog otpada ojačali bi se poticaji za održivo gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom otpada te bi se stvorili jednaki uvjeti među regijama koje su spaljivanje komunalnog otpada uključile u područje primjene EU sustava trgovanja emisijama.

Kako bi se izbjeglo preusmjeravanje otpada iz postrojenja spalionica komunalnog otpada prema odlagalištima u Uniji, koja su izvor emisija metana, i kako bi se izbjegao izvoz otpada u treće zemlje, s mogućim negativnim učinkom na okoliš, Komisija bi u svojem izvješću trebala uzeti u obzir moguće preusmjeravanje otpada na odlagališta u Uniji i izvoz otpada u treće zemlje. Osim toga, Komisija bi trebala uzeti u obzir učinke na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, okolišni integritet, usklađenost s ciljevima Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) te pouzdanost i točnost u pogledu praćenja i izračuna emisija. S obzirom na emisije metana koje nastaju odlaganjem na odlagališta i kako bi se izbjeglo stvaranje nejednakih uvjeta, Komisija bi pri procjeni izvedivosti uključivanja postrojenja spalionica komunalnog otpada trebala procijeniti i mogućnost uključivanja drugih postupaka gospodarenja otpadom, kao što su odlaganje na odlagališta, fermentacija, kompostiranje i mehaničko-biološka obrada, u EU sustav trgovanja emisijama.

(99)

Kako bi se donijelo nezakonodavne akte opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s vremenskim rasporedom, upravljanjem i drugim aspektima prodaje na dražbi, pravilima o primjeni uvjetovanosti, pravilima o funkcioniranju Inovacijskog fonda, pravilima o funkcioniranju mehanizma natječajnog postupka u pogledu ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik, zahtjevima da bi se smatralo da su staklenički plinovi postali trajno kemijski vezani u proizvodu i proširenjem djelatnosti iz Priloga III. Direktivi 2003/87/EZ na druge sektore. Nadalje, da bi se osigurale sinergije s postojećim regulatornim okvirom, delegiranje iz članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ u pogledu vremenskog rasporeda, upravljanja i drugih aspekata prodaje na dražbi trebalo bi proširiti tako da obuhvaća sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (32). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(100)

Odredbe koje se odnose na postojeći EU sustav trgovanja emisijama i njegovo proširenje na pomorski promet trebale bi se primjenjivati od 2024., u skladu s potrebom da se hitno djeluje u području klime i da svi sektori doprinesu smanjenju emisija na troškovno učinkovit način. Stoga bi države članice trebale prenijeti odredbe koje se odnose na te sektore do 31. prosinca 2023. Međutim, rok za prenošenje odredaba koje se odnose na sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore trebao bi biti 30. lipnja 2024. jer se pravila o praćenju, izvješćivanju, verifikaciji i izdavanju dozvola za te sektore primjenjuju od 1. siječnja 2025. i zahtijevaju dovoljno vremena za urednu provedbu. Iznimno, kako bi se zajamčila transparentnost i pouzdano izvješćivanje, države članice trebale bi obvezu izvješćivanja o povijesnim emisijama za te sektore prenijeti do 31. prosinca 2023., s obzirom na to da se ta obveza odnosi na emisije u 2024. U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (33), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(101)

Reformiran EU sustav trgovanja emisijama koji dobro funkcionira i obuhvaća instrument za stabilizaciju tržišta glavno je sredstvo Unije za postizanje cilja smanjenja neto emisija stakleničkih plinova na razini cijelog gospodarstva do 2030., Unijina cilja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i cilja ostvarivanja negativnih emisija u razdoblju nakon toga, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119, te ciljeva Pariškog sporazuma. Rezervom za stabilnost tržišta nastoji se riješiti pitanje neravnoteže između ponude i potražnje emisijskih jedinica na tržištu. U članku 3. Odluke (EU) 2015/1814 navodi se da je rezervu potrebno preispitati tri godine od datuma početka funkcioniranja, pri čemu se posebna pozornost posvećuje postotku za utvrđivanje broja emisijskih jedinica za stavljanje u rezervu za stabilnost tržišta, pragu za ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju koji određuje unos emisijskih jedinica te broju emisijskih jedinica za oslobađanje iz rezerve. Trenutačni prag za stavljanje emisijskih jedinica u rezervu za stabilnost tržišta utvrđen je 2018., u okviru posljednjeg preispitivanja EU sustava trgovanja emisijama, dok se linearni faktor smanjenja povećava ovom direktivom. Stoga bi Komisija u okviru redovitog preispitivanja funkcioniranja rezerve za stabilnost tržišta trebala procijeniti i potrebu za eventualnom prilagodbom tog praga, u skladu s linearnim faktorom iz članka 9. Direktive 2003/87/EZ.

(102)

S obzirom na potrebu da se pošalje jači signal za ulaganja radi troškovno učinkovitog smanjenja emisija i jačanja EU sustava trgovanja emisijama Odluku (EU) 2015/1814 trebalo bi izmijeniti kako bi se povećale postotne stope za utvrđivanje broja emisijskih jedinica koje se svake godine trebaju stavljati u rezervu za stabilnost tržišta. Osim toga, za niže razine ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju unos bi trebao biti jednak razlici između ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju i praga koji određuje unos emisijskih jedinica. Time bi se spriječila znatna nesigurnost u pogledu količina za prodaju na dražbi do koje dolazi kad je ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju blizu pragu te bi se istodobno osiguralo da višak dosegne količinski raspon unutar kojeg se smatra da tržište ugljika uravnoteženo funkcionira.

(103)

Nadalje, da bi se osigurala predvidljivost razine emisijskih jedinica koje ostaju u rezervi za stabilnost tržišta nakon proglašenja nevaljanima emisijskih jedinica u rezervi, proglašenje emisijskih jedinica u rezervi nevaljanima ne bi više trebalo ovisiti o količinama za prodaju na dražbi iz prethodne godine. Stoga bi broj emisijskih jedinica u rezervi trebao biti fiksno na razini od 400 milijuna emisijskih jedinica, što odgovara nižem pragu vrijednosti ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju.

(104)

Analiza procjene učinka koja je priložena prijedlogu ove Direktive pokazala je i da bi u ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju trebalo uključiti neto potražnju iz zrakoplovstva. Nadalje, budući da se emisijske jedinice za zrakoplovstvo mogu upotrebljavati jednako kao i opće emisijske jedinice, uključivanje zrakoplovstva u rezervu učinilo bi je preciznijom, a time i boljim alatom za osiguranje stabilnosti tržišta. Izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju trebao bi uključivati emisije iz zrakoplovstva i emisijske jedinice izdane za zrakoplovstvo od godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(105)

Da bi se objasnio izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, u Odluci (EU) 2015/1814 trebalo bi utvrditi da se u ponudu emisijskih jedinica uključuju samo izdane emisijske jedinice koje nisu stavljene u rezervu za stabilnost tržišta. Nadalje, u formuli se broj emisijskih jedinica u rezervi za stabilnost tržišta više ne bi trebao oduzimati od ponude emisijskih jedinica. Ta promjena ne bi bitno utjecala na rezultat izračuna ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, među ostalim ni na prethodne izračune ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju ni na rezervu.

(106)

Da bi se ublažio rizik od neravnoteže između ponude i potražnje povezan s početkom trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore, kao i da bi ga se učinilo otpornijim na tržišne šokove, na te sektore trebalo bi primijeniti mehanizam rezerve za stabilnost tržišta utemeljen na pravilima. Da bi rezerva funkcionirala od početka rada sustava, početna sredstva pri njezinu uspostavljanju trebala bi iznositi 600 milijuna emisijskih jedinica za trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima. Početni niži i viši prag, koji pokreću oslobađanje emisijskih jedinica iz rezerve ili njihov stavljanje u rezervu, trebali bi biti predmetom opće klauzule o preispitivanju. Drugi elementi, kao što su objavljivanje ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju ili količine emisijskih jedinica koje su oslobođene iz rezerve ili stavljene u nju, trebali bi slijediti pravila rezerve za ostale sektore.

(107)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno promicanje smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno učinkovit i gospodarski učinkovit način koji je razmjeran cilju smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. na razini cijelog gospodarstva putem proširenog i izmijenjenog tržišno utemeljenog mehanizma na razini Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(108)

Direktivu 2003/87/EZ i Odluku (EU) 2015/1814 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2003/87/EZ

Direktiva 2003/87/EZ mijenja se kako slijedi:

1.

u članku 1. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovom se Direktivom predviđaju i veća smanjenja emisija stakleničkih plinova, što doprinosi postizanju razina smanjenja koje se sa znanstvenog stajališta smatraju nužnima za sprečavanje opasnih klimatskih promjena. Njome se doprinosi postizanju cilja klimatske neutralnosti Unije i njezinih klimatskih ciljeva kako su utvrđeni u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), a time i ciljevima Pariškog sporazuma (*2).

(*1)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.)."

(*2)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4. ”;"

2.

u članku 2. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na djelatnosti navedene u prilozima I. i III. te na stakleničke plinove navedene u Prilogu II. Ako postrojenje koje je uključeno u područje primjene EU sustava trgovanja emisijama zbog rada jedinica za izgaranje čija ukupna nazivna ulazna toplinska snaga prelazi 20 MW promijeni svoje proizvodne procese kako bi smanjilo svoje emisije stakleničkih plinova te više ne dostiže taj prag, država članica u kojoj je smješteno to postrojenje operateru pruža mogućnosti da nakon promjene svojih proizvodnih procesa ostane u području primjene EU sustava trgovanja emisijama do isteka tekućeg i sljedećeg petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. drugog podstavka. Operater tog postrojenja može odlučiti da postrojenje ostaje u području primjene EU sustava trgovanja emisijama samo do isteka tekućeg petogodišnjeg razdoblja ili i do isteka sljedećeg petogodišnjeg razdoblja nakon promjene svojih proizvodnih procesa. Dotična država članica obavješćuje Komisiju o promjenama u odnosu na popis dostavljen Komisiji u skladu s člankom 11. stavkom 1.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).”;"

3.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

‚emisije’ znači ispuštanje stakleničkih plinova iz izvora u postrojenju ili ispuštanje iz zrakoplova pri obavljanju zrakoplovne djelatnosti navedene u Prilogu I. ili iz brodova pri obavljanju djelatnosti pomorskog prometa navedene u Prilogu I. plinova određenih za te djelatnosti ili ispuštanje stakleničkih plinova koje odgovara djelatnosti iz Priloga III.;”;

(b)

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

‚dozvola za emisije stakleničkih plinova’ znači dozvola koja se izdaje u skladu s člancima 5., 6. i 30.b;”;

(c)

točka (u) briše se;

(d)

dodaju se sljedeće točke:

„(w)

‚brodarsko društvo’ znači brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, kao što su upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom i koja je preuzimanjem te odgovornosti pristala preuzeti sve dužnosti i odgovornosti utvrđene Međunarodnim pravilnikom o sigurnom upravljanju brodovima i sprečavanju onečišćenja navedene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (*4);

(x)

‚putovanje’ znači putovanje kako je definirano u članku 3. točki (c) Uredbe (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća (*5);

(y)

‚upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo’ znači tijelo nadležno za upravljanje EU sustavom trgovanja emisijama u pogledu brodarskog društva u skladu s člankom 3.gf;

(z)

‚luka pristajanja’ znači luka u kojoj se brod zaustavlja radi utovara ili istovara tereta ili kako bi ukrcao ili iskrcao putnike ili luka u kojoj se odobalni brod zaustavlja kako bi zamijenio posadu; izuzeta su zaustavljanja isključivo u svrhu punjenja gorivom, uzimanja namirnica, zamjene posade broda koji nije odobalni brod, smještaja u suhom doku ili popravaka broda ili njegove opreme ili oboje, zaustavljanja u luci jer je brodu potrebna pomoć ili je u nevolji, radi prijenosa s broda na brod koji se obavljaju izvan luke, zaustavljanja isključivo radi zaklona od nepovoljnih vremenskih uvjeta ili uslijed aktivnosti potrage i spašavanja te zaustavljanja kontejnerskih brodova u susjednim lukama za prekrcaj kontejnera koje su navedene u provedbenom aktu donesenom u skladu s člankom 3.ga stavkom 2.;

(aa)

‚brod za kružno putovanje’ znači putnički brod koji nema palubu za teret i koji je osmišljen isključivo za komercijalni prijevoz putnika s noćenjem tijekom putovanja morem;

(ab)

‚ugovor za kompenzaciju razlike’ znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora iz Inovacijskog fonda koja pokriva razliku između pobjedničke cijene koja je poznata i kao izvršna cijena, s jedne strane, i referentne cijene koja proizlazi iz cijene proizvedenog proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika, tržišne cijene najbliže zamjene ili kombinacije tih dviju cijena, s druge strane;

(ac)

‚ugovor za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik’ znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora iz Inovacijskog fonda koja pokriva razliku između pobjedničke cijene koja je poznata i kao izvršna cijena, s jedne strane, i referentne cijene koja proizlazi iz prosječne cijene emisijskih jedinica, s druge strane;

(ad)

‚ugovor s fiksnom premijom’ znači ugovor između Komisije i proizvođača proizvoda s niskim ili nultim emisijama ugljika koji je odabran putem mehanizma natječajnog postupka kao što je dražba na temelju kojeg se proizvođaču pruža potpora u obliku fiksnog iznosa po jedinici proizvedenog proizvoda;

(ae)

‚regulirani subjekt’ u svrhe poglavlja IV.a znači svaka fizička ili pravna osoba, osim krajnjeg potrošača goriva, koja obavlja djelatnost navedenu u Prilogu II. i koja pripada jednoj od sljedećih kategorija:

i.

ako gorivo prolazi kroz trošarinsko skladište, kako je definirano u članku 3. točki 11. Direktive Vijeća (EU) 2020/262 (*6), ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, kako je definiran u članku 3. točki 1. te direktive, obveznik je plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna u skladu s člankom 7. te direktive;

ii.

ako podtočka i. ove točke nije primjenjiva, bilo koja druga osoba koja je obveznik plaćanja trošarine u pogledu koje je nastupila obveza obračuna u skladu s člankom 7. Direktive (EU) 2020/262 ili člankom 21. stavkom 5. prvim podstavkom Direktive Vijeća 2003/96/EZ (*7), a u vezi s gorivima obuhvaćenima poglavljem IV.a ove Direktive;

iii.

ako podtočke i. i ii. ove točke nisu primjenjive, bilo koja druga osoba koju relevantna nadležna tijela države članice registriraju kako bi bila obveznik plaćanja trošarine, uključujući sve osobe izuzete od plaćanja trošarine iz članka 21. stavka 5. četvrtog podstavka Direktive 2003/96/EZ;

iv.

ako podtočke i., ii. i iii. nisu primjenjive ili ako je nekoliko osoba solidarno odgovorno za plaćanje iste trošarine, bilo koja druga osoba koju odredi država članica;

(af)

‚gorivo’ u svrhe poglavlja IV.a ove direktive znači svaki energent iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/96/EZ, uključujući goriva navedena u tablicama A i C Priloga I. toj direktivi te svaki drugi proizvod koji je namijenjen upotrebi, ponuđen na prodaju ili se upotrebljava kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev kako je navedeno u članku 2. stavku 3. te direktive, uključujući za proizvodnju električne energije;

(ag)

‚puštanje u potrošnju’ u svrhe poglavlja IV.a ove direktive znači puštanje u potrošnju kako je definirano u članku 6. stavku 3. Direktive (EU) 2020/262;

(ah)

‚cijena plina TTF-a’ za potrebe poglavlja IV.a znači cijena ugovora plinskih budućnosnica za mjesec unaprijed kojima se trguje na virtualnom mjestu trgovanja Title Transfer Facility (TTF), kojim upravlja Gasunie Transport Services B.V.;

(ai)

‘cijena sirove nafte tipa Brent’ za potrebe poglavlja IV.a znači cijena budućnosnica mjesec dana unaprijed za sirovu naftu, koja se upotrebljava kao referentna cijena za kupnju nafte.

(*4)  Uredba (EZ) br. 336/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o provedbi Međunarodnog pravilnika o upravljanju sigurnošću unutar Zajednice i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3051/95 (SL L 64, 4.3.2006., str. 1.)."

(*5)  Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 55.)."

(*6)  Direktiva Vijeća (EU) 2020/262 od 19. prosinca 2019. o općim aranžmanima za trošarine (SL L 58, 27.2.2020., str. 4.)."

(*7)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).”;"

4.

naslov poglavlja II. zamjenjuje se sljedećim:

„Zrakoplovstvo i pomorski promet”;

5.

članak 3.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.a

Područje primjene

Članci od 3.b do 3.g primjenjuju se na raspodjelu i izdavanje emisijskih jedinica u pogledu zrakoplovnih djelatnosti navedenih u Prilogu I. Članci od 3.ga do 3.gg primjenjuju se u pogledu djelatnosti pomorskog prometa navedenih u Prilogu I.”

;

6.

članak 3.g zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.g

Planovi praćenja i izvješćivanja

Nadležna država članica mora osigurati da svaki operater zrakoplova nadležnom tijelu te države članice podnese plan praćenja s utvrđenim mjerama za praćenje emisija i izvješćivanje o njima i da te planove odobri nadležno tijelo u skladu s provedbenim aktima iz članka 14.”

;

7.

umeću se sljedeći članci:

„Članak 3.ga

Područje primjene na djelatnosti pomorskog prometa

1.   Dodjela emisijskih jedinica i primjena zahtjevâ predaje u pogledu djelatnosti pomorskog prometa primjenjuje se u odnosu na pedeset posto (50 %) emisija iz brodova koji obavljaju putovanja iz luke pristajanja u nadležnosti države članice u luku pristajanja izvan nadležnosti države članice, pedeset posto (50 %) emisija iz brodova koji obavljaju putovanja iz luke pristajanja izvan nadležnosti države članice u luku pristajanja u nadležnosti države članice, sto posto (100 %) emisija iz brodova koji obavljaju putovanja iz luke pristajanja u nadležnosti države članice u luku pristajanja u nadležnosti države članice i sto posto (100 %) emisija iz brodova unutar luke pristajanja u nadležnosti države članice.

2.   Komisija do 31. prosinca 2023. provedbenim aktima utvrđuje popis susjednih luka za prekrcaj kontejnera i ažurira taj popis do 31. prosinca svake dvije godine nakon toga.

U tim se provedbenim aktima navodi luka kao susjedna luka za prekrcaj kontejnera ako udio prekrcaja kontejnera, mjeren u dvadesetstopnim ekvivalentnim jedinicama, premašuje 65 % ukupnog kontejnerskog prometa te luke tijekom posljednjih dvanaest mjeseci za koje su dostupni relevantni podaci i ako je ta luka smještena izvan Unije, ali manje od 300 nautičkih milja od luke u nadležnosti države članice. Za potrebe ovog stavka smatra se da su kontejneri prekrcani ako su iskrcani iz broda u luku isključivo u svrhu ukrcaja na drugi brod. Popis koji utvrđuje Komisija na temelju prvog podstavka ne uključuje luke smještene u trećoj zemlji, a za koju ta treća zemlja djelotvorno primjenjuje mjere jednakovrijedne ovoj Direktivi.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.

3.   Članci 9., 9.a i 10. primjenjuju se na djelatnosti pomorskog prometa na isti način na koji se primjenjuju na druge djelatnosti obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama, uz sljedeću iznimku s obzirom na primjenu članka 10.

Do 31. prosinca 2030. udio emisijskih jedinica dodjeljuje se državama članicama u kojima je omjer brodarskih društava koja bi bila pod njihovom odgovornošću u skladu s člankom 3.gf u odnosu na njihov broj stanovnika 2020. i na temelju podataka dostupnih za razdoblje od 2018. do 2020. viši od 15 brodarskih društava na milijun stanovnika. Količina emisijskih jedinica odgovara 3,5 % dodatne količine emisijskih jedinica zbog povećanja gornje granice za pomorski promet iz članka 9. trećeg stavka u relevantnoj godini. Za godine 2024. i 2025. količina emisijskih jedinica osim toga se množi s postocima primjenjivima za relevantnu godinu u skladu s člankom 3.gb prvim stavkom točkama (a) i (b). Prihodi ostvareni prodajom tog udjela emisijskih jedinica na dražbi trebali bi se upotrebljavati u svrhe iz članka 10. stavka 3. prvog podstavka točke (g), u pogledu pomorskog sektora te točaka (f) i (i). 50 % količine emisijskih jedinica raspodjeljuje se među relevantnim državama članicama na temelju udjela brodarskih društava pod njihovom odgovornošću, a ostatak se dijeli među njima u jednakim udjelima.

Članak 3.gb

Postupno uvođenje zahtjeva za pomorski promet

Brodarska društva obvezna su predati emisijske jedinice u skladu sa sljedećim rasporedom:

(a)

40 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2024. koje bi podlijegale zahtjevima predaje u skladu s člankom 12.;

(b)

70 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2025. koje bi podlijegale zahtjevima predaje u skladu s člankom 12.;

(c)

100 % verificiranih emisija o kojima je izviješteno za 2026. i svaku sljedeću godinu nakon toga, u skladu s člankom 12.

Ako je predano manje emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije iz pomorskog prometa za 2024. i 2025. godinu, nakon što se utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica za svaku godinu, iznos emisijskih jedinica koji odgovara toj razlici poništava se umjesto da se proda na dražbi u skladu s člankom 10.

Članak 3.gc

Odredbe za prijenos troškova EU sustava trgovanja emisijama s brodarskog društva na drugi subjekt

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, kada krajnju odgovornost za kupnju goriva ili upravljanje brodom ili oboje, na temelju ugovora preuzme subjekt osim brodarskog društva, brodarsko društvo ima pravo da mu taj subjekt nadoknadi troškove koji proizlaze iz predaje emisijskih jedinica.

Za potrebe ovog članka upravljanje brodom znači određivanje tereta koji se prevozi brodom ili rute i brzine broda. Brodarsko društvo ostaje subjekt odgovoran za predaju emisijskih jedinica kako se zahtijeva člankom 3.gb i člankom 12. te za opću usklađenost s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice osiguravaju da brodarska društva pod njihovom odgovornošću ispunjavaju obveze predaje emisijskih jedinica u skladu s člankom 3.gb i člankom 12., bez obzira na pravo takvih brodarskih društava da im komercijalni operateri nadoknade troškove koji proizlaze iz predaje.

Članak 3.gd

Praćenje emisija iz pomorskog prometa i izvješćivanje o njima

U pogledu emisija iz djelatnosti pomorskog prometa navedenih u Prilogu I. ovoj Direktivi, upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo osigurava da brodarsko društvo pod njegovom nadležnošću prati relevantne parametre tijekom razdoblja izvješćivanja i da mu dostavlja objedinjene podatke o emisijama na razini društva u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) 2015/757.

Članak 3.ge

Pravila o verifikaciji i akreditaciji za emisije iz pomorskog prometa

Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo osigurava da je izvješćivanje o objedinjenim podacima o emisijama na razini brodarskog društva, koje u skladu s člankom 3.gd ove Direktive dostavlja brodarsko društvo, verificirano u skladu s pravilima o verifikaciji i akreditaciji utvrđenima u poglavlju III. Uredbe (EU) 2015/757.

Članak 3.gf

Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo

1.   Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo jest:

(a)

ako je brodarsko društvo registrirano u državi članici, država članica u kojoj je brodarsko društvo registrirano;

(b)

ako brodarsko društvo nije registrirano u državi članici, država članica s najvećim procijenjenim brojem pristajanja u luke u okviru putovanja koja je obavilo to brodarsko društvo u prethodne četiri godine praćenja i koja su obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga;

(c)

ako brodarsko društvo nije registrirano u državi članici i u prethodne četiri godine praćenja nije obavilo nijedno putovanje obuhvaćeno područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga, država članica u kojoj je brod brodarskog društva započeo ili završio svoje prvo putovanje obuhvaćeno područjem primjene utvrđenim u tom članku.

2.   Na temelju najboljih dostupnih informacija Komisija provedbenim aktima utvrđuje:

(a)

prije 1. veljače 2024. popis brodarskih društava koja su obavljala djelatnost pomorskog prometa navedenu u Prilogu I. koja je na dan 1. siječnja 2024. ili s učinkom od tog dana bila obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga i u tom popisu navodi upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(b)

prije 1. veljače 2026. i svake dvije godine nakon toga, ažurirani popis kako bi se brodarska društva registrirana u određenoj državi članici preraspodijelila drugom upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo ako su promijenila državu članicu registracije unutar Unije u skladu sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka ili kako bi se na popis uključila brodarska društva koja su naknadno obavljala djelatnost pomorskog prometa navedenu u Prilogu I. koja je bila obuhvaćena područjem primjene utvrđenim u članku 3.ga u skladu sa stavkom 1. točkom (c) ovog članka; i

(c)

prije 1. veljače 2028. i svake četiri godine nakon toga, ažurirani popis kako bi se brodarska društva koja nisu registrirana u državi članici preraspodijelila drugom upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka.

3.   Upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo koje je prema popisu utvrđenom u skladu sa stavkom 2. nadležno za brodarsko društvo zadržava tu nadležnost bez obzira na naknadne promjene u djelatnostima ili registraciji brodarskog društva sve dok se te promjene ne odraze u ažuriranom popisu.

4.   Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja detaljnih pravila u vezi s upravljanjem brodarskim društvima koje provode upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo na temelju ove Direktive. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.

Članak 3.gg

Izvješćivanje i revizija

1.   Ako Međunarodna pomorska organizacija (IMO) donese globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, Komisija revidira ovu Direktivu u svjetlu te donesene mjere.

U tu svrhu Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 18 mjeseci od donošenja takve globalne tržišno utemeljene mjere te prije nego što ona postane operativna. Komisija u tom izvješću ispituje globalnu tržišno utemeljenu mjeru u pogledu:

(a)

njezine razine ambicije s obzirom na ciljeve Pariškog sporazuma;

(b)

njezinog ukupnog okolišnog integriteta, uključujući u usporedbi s odredbama ove Direktive koje obuhvaćaju pomorski promet; i

(c)

svih pitanja povezanih s koherentnošću između EU sustava trgovanja emisijama i te mjere.

Komisija prema potrebi izvješću iz drugog podstavka ovog stavka može priložiti zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Direktive na način koji je u skladu s klimatskim ciljem Unije za 2030. i ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119 te s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti djelovanja Unije u području klime kako bi se osigurala usklađenost između provedbe globalne tržišno utemeljene mjere i EU sustava trgovanja emisijama, izbjegavajući pritom svako znatno dvostruko opterećenje.

2.   U slučaju da IMO do 2028. ne donese globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma i barem s razinom koja je usporediva s razinom koja proizlazi iz mjera Unije poduzetih na temelju ove Direktive, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje potrebu za primjenom zahtjeva za dodjelu emisijskih jedinica i predaju emisijskih jedinica u pogledu više od pedeset posto (50 %) emisija iz brodova koji obavljaju putovanja između luke pristajanja pod nadležnošću države članice i luke pristajanja izvan nadležnosti države članice, s obzirom na ciljeve Pariškog sporazuma. Komisija u tom izvješću posebno razmatra napredak na razini IMO-a i ispituje ima li neka treća zemlja tržišno utemeljenu mjeru jednakovrijednu ovoj Direktivi te procjenjuje rizik od povećanja praksi izbjegavanja, među ostalim prelaskom na druge načine prijevoza ili preusmjeravanjem lučkih čvorišta u luke izvan Unije.

Izvješće iz prvog podstavka prema potrebi je popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Direktive.

3.   Komisija prati provedbu ovog poglavlja u vezi s pomorskim prometom, posebno radi otkrivanja praksi izbjegavanja kako bi se takve prakse spriječile u ranoj fazi, uključujući razmatranje najudaljenijih regija, te podnosi izvješće svake dvije godine od 2024. o provedbi ovog poglavlja u pogledu pomorskog prometa i mogućim trendovima u pogledu brodarskih društava koja žele izbjeći zahtjeve ove Direktive. Komisija prati i učinke u pogledu, među ostalim mogućih povećanja troškova prijevoza, narušavanja tržišta i promjena u lučkom prometu, kao što su izbjegavanje luka i promjene čvorišta za prekrcaj, te ukupne konkurentnosti pomorskog sektora u državama članicama, a posebno učinke na one usluge pomorskog prijevoza koje predstavljaju ključne usluge teritorijalnog kontinuiteta. Komisija prema potrebi, predlaže mjere za osiguravanje djelotvorne provedbe ovog poglavlja u pogledu pomorskog prometa, posebno mjere za rješavanje trendova u pogledu brodarskih društava koja žele izbjeći zahtjeve ove Direktive.

4.   Komisija najkasnije 30. rujna 2028. procjenjuje primjerenost produljenja primjene članka 3.ga stavka 3. drugog podstavka nakon 31. prosinca 2030. i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog u tu svrhu.

5.   Komisija najkasnije 31. prosinca 2026. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ispituje izvedivost i gospodarske, okolišne i socijalne učinke uključivanja u ovu Direktivu emisija iz brodova, uključujući odobalne brodove, bruto tonaže manje od 5 000 tona, ali ne manje od 400 tona, posebno na temelju analize priložene preispitivanju Uredbe (EU) 2015/757 koja se očekuje do 31. prosinca 2024.

U tom se izvješću također razmatra međupovezanost ove Direktive i Uredbe (EU) 2015/757 te se ono temelji na iskustvima stečenima njezinom primjenom. Komisija u tom izvješću također ispituje kako se ovom Direktivom na najbolji način može uzeti u obzir uporaba obnovljivih i niskougljičnih brodskih goriva na temelju životnog ciklusa. Tom se izvješću prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi.”

;

8.

članak 3.h zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.h

Područje primjene

Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na dozvole za emisije stakleničkih plinova te na dodjelu i izdavanje emisijskih jedinica za druge djelatnosti navedene u Prilogu I. osim zrakoplovnih i djelatnosti pomorskog prometa.”

;

9.

u članku 6. stavku 2. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

obvezu predaje emisijskih jedinica u količini jednakoj ukupnim emisijama postrojenja u svakoj kalendarskoj godini, u skladu s verifikacijom iz članka 15., do roka utvrđenog u članku 12. stavku 3.”;

10.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Usklađenost s Direktivom 2010/75/EU

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, kada postrojenja obavljaju djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2010/75/EU, uvjeti i postupak za izdavanje dozvole za emisije stakleničkih plinova budu usklađeni s uvjetima i postupkom za izdavanje dozvole iz te direktive. Zahtjevi utvrđeni u člancima 5., 6. i 7. ove Direktive mogu postati sastavni dio postupaka propisanih Direktivom 2010/75/EU.

Komisija preispituje djelotvornost sinergija s Direktivom 2010/75/EU. Dozvole relevantne za okoliš i klimu koordiniraju se kako bi se osigurala učinkovita i brža provedba mjera potrebnih za usklađivanje s klimatskim i energetskim ciljevima Unije. Komisija može podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kontekstu svakog budućeg preispitivanja ove Direktive.”

;

11.

u članku 9. dodaju se sljedeći stavci:

„Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2024. smanjuje se za 90 milijuna emisijskih jedinica. Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2026. smanjuje se za 27 milijuna emisijskih jedinica. Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2024. povećava se za 78,4 milijuna emisijskih jedinica za pomorski promet. Linearni faktor iznosi 4,3 % od 2024. do 2027. i 4,4 % od 2028. Linearni faktor primjenjuje se i na emisijske jedinice koje odgovaraju prosječnim emisijama iz pomorskog prometa o kojima je izviješteno u skladu s Uredbom (EU) 2015/757 za 2018. i 2019. i koje su obuhvaćene člankom 3.ga ove Direktive. Komisija objavljuje količinu emisijskih jedinica na razini Unije do 6. rujna 2023.

Od 1. siječnja 2026. odnosno od 1. siječnja 2027. količina emisijskih jedinica povećava se kako bi se uzela u obzir obuhvaćenost emisija stakleničkih plinova koje nisu emisije CO2 iz djelatnosti pomorskog prometa i obuhvaćenost emisija iz odobalnih brodova na temelju njihovih emisija za posljednju godinu za koju su dostupni podaci. Neovisno o članku 10. stavku 1., emisijske jedinice koje proizlaze iz tog povećanja stavljaju se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu s člankom 10.a stavkom 8.”;

12.

članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Količina od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2021. do 2030. prodaje se na dražbi kako bi se uspostavio fond za poboljšanje energetske učinkovitosti i modernizaciju energetskih sustava određenih država članica (‚države članice korisnice’), kako je utvrđeno u članku 10.d (‚Modernizacijski fond’). Države članice korisnice za taj iznos emisijskih jedinica jesu države članice čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama manji od 60 % Unijina prosjeka 2013. Financijska sredstva koja odgovaraju tom iznosu emisijskih jedinica raspodjeljuju se u skladu s dijelom A Priloga II.b.

Osim toga, 2,5 % ukupne količine emisijskih jedinica od 2024. do 2030. prodaje se na dražbi za potrebe Modernizacijskog fonda. Države članice korisnice za taj iznos emisijskih jedinica jesu države članice čiji je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama manji od 75 % Unijina prosjeka u razdoblju od 2016. do 2018. Financijska sredstva koja odgovaraju tom iznosu emisijskih jedinica raspodjeljuju se u skladu s dijelom B Priloga II.b.”;

(b)

u stavku 3. prvom podstavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice odlučuju o upotrebi prihoda ostvarenih prodajom na dražbi emisijskih jedinica iz stavka 2. ovog članka, osim za prihode koji su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a i uneseni u proračun Unije. Države članice te prihode, osim prihoda koji se upotrebljavaju za nadoknadu neizravnih troškova ugljika iz članka 10.a stavka 6. ove Direktive, ili ekvivalent tih prihoda u financijskoj vrijednosti, upotrebljavaju za jednu ili više sljedećih svrha:”

;

(c)

u stavku 3. prvom podstavku točke od (b) do (f) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

razvoj obnovljivih izvora energije i mreža za prijenos električne energije s ciljem ispunjavanja obveze Unije u pogledu obnovljive energije i ciljeva Unije u pogledu međupovezanosti, kao i za razvoj drugih tehnologija koje doprinose prijelazu na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika te za pomoć pri ispunjavanju obveze Unije da energetsku učinkovitost poveća na razine dogovorene u relevantnim zakonodavnim aktima, uključujući proizvodnju električne energije potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora i zajednica obnovljive energije;

(c)

mjere za sprečavanje odšumljavanja i potporu zaštiti i obnovi tresetišta, šuma i drugih kopnenih ili morskih ekosustava, uključujući mjere kojima se doprinosi zaštiti, obnovi i boljem upravljanju njima, posebno u pogledu zaštićenih morskih područja, te povećanje opsega pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja koje potiče biološku raznolikost, uključujući u zemljama u razvoju koje su ratificirale Pariški sporazum i mjere za prijenos tehnologija i lakšu prilagodbu negativnom djelovanju klimatskih promjena u tim zemljama;

(d)

sekvestraciju u šumsku biomasu i tlo u Uniji;

(e)

okolišno sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2, posebno iz elektrana na fosilna goriva i određenih industrijskih sektora i podsektora, uključujući i one u trećim zemljama, te inovativne tehnološke metode uklanjanja ugljika, kao što su izravno hvatanje iz zraka i skladištenje;

(f)

ulaganje i ubrzanje prelaska na oblike prijevoza koji znatno doprinose dekarbonizaciji sektora, uključujući razvoj klimatski prihvatljivog putničkog i teretnog željezničkog prijevoza te usluga autobusnog prijevoza i tehnologija, mjere za dekarbonizaciju pomorskog sektora, uključujući poboljšanje energetske učinkovitosti brodova, luka, inovativnih tehnologija i infrastrukture te održiva alternativna goriva, kao što su vodik i amonijak koji se proizvode iz obnovljivih izvora energije i pogonske tehnologije s nultom stopom emisija, te za financiranje mjera za potporu dekarbonizaciji zračnih luka u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva i stavljanje izvan snage Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća o osiguravanju jednakih uvjeta za održivi zračni prijevoz;”;

(d)

u stavku 3. prvom podstavku točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)

mjere namijenjene za poboljšanje energetske učinkovitosti, sustavâ centraliziranog grijanja i izolacije, za potporu učinkovitim sustavima grijanja i hlađenja iz obnovljivih izvora ili za potporu dubinskoj i postupnoj dubinskoj obnovi zgrada u skladu s Direktivom 2010/31/EU (*8), počevši od obnove zgrada s najlošijim svojstvima;

(*8)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskim svojstvima zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).”;"

(e)

u stavku 3. prvom podstavku umeću se sljedeće točke:

„(ha)

pružanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim dohotkom, među ostalim smanjenjem narušavajućih poreza, te za ciljana smanjenja carina i naknada za električnu energiju iz obnovljivih izvora;

(hb)

financiranje nacionalnih programa dividendi u području klime s dokazanim pozitivnim učinkom na okoliš, kako je dokumentirano u godišnjem izvješću iz članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (*9);

(*9)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).”;"

(f)

u stavku 3. prvom podstavku točka (k) zamjenjuje se sljedećim:

„(k)

za promicanje osposobljavanja i preraspodjele radnika kako bi se u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima doprinijelo pravednom prijelazu na klimatski neutralno gospodarstvo, posebice u regijama najjače zahvaćenim tranzicijom radnih mjesta i za ulaganje u usavršavanje i prekvalifikaciju radnika potencijalno pogođenih prijelazom, uključujući radnike u pomorskom prometu;

(l)

za rješavanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima Prilogom I. Uredbi (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća (*10), podupirući tranziciju i pomičući njihovu dekarbonizaciju u skladu s pravilima o državnim potporama.

(*10)  Uredba (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (SL L 130, 16.5.2023., str. 52..).”;"

(g)

u stavku 3. iza prvog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Pri odlučivanju o upotrebi prihoda ostvarenih prodajom na dražbi emisijskih jedinica države članice uzimaju u obzir potrebu za daljnjim povećanjem međunarodnog financiranja borbe protiv klimatskih promjena u ranjivim trećim zemljama iz prvog podstavka točke (j).”;

(h)

u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Smatra se da su države članice ispunile odredbe ovog stavka ako imaju i provode fiskalnu politiku ili politiku financijskih potpora koja posebno uključuje zemlje u razvoju ili domaću regulatornu politiku koja podržava davanje financijskih potpora, uspostavljene u svrhe utvrđene u prvom podstavku i kojima je vrijednost ekvivalentna prihodima iz prvog podstavka.”;

(i)

u stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice obavješćuju Komisiju o upotrebi prihoda i mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom u svojim izvješćima podnesenima na temelju članka 19. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/1999, navodeći, ako je to relevantno i prema potrebi, koji se prihodi upotrebljavaju i koje se mjere poduzimaju za provedbu njihovih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova podnesenih u skladu s tom uredbom i teritorijalnih planova za pravednu tranziciju sastavljenih u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (*11).

Izvješćivanje mora biti dovoljno detaljno kako bi Komisiji omogućilo procjenu usklađenosti država članica s prvim podstavkom.

(*11)  Uredba (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (SL L 231, 30.6.2021., str. 1.).”;"

(j)

u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Direktive radi dopune ove Direktive u pogledu vremenskog rasporeda, upravljanja i drugih aspekata prodaje na dražbi, uključujući modalitete prodaje na dražbi koji su potrebni radi prijenosa udjela prihoda u proračun Unije kao vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 30.d stavkom 4. ove Direktive ili kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a, kako bi se osiguralo da se prodaja na dražbi provodi na otvoren, transparentan, usklađen i nediskriminirajući način. U tu svrhu taj postupak mora biti predvidljiv, posebno u pogledu vremenskog rasporeda i redoslijeda dražbi te procijenjenog iznosa emisijskih jedinica koje se trebaju staviti na raspolaganje.”;

(k)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Komisija nadzire funkcioniranje europskog tržišta ugljika. Svake godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o funkcioniranju tržišta ugljika i o drugim relevantnim klimatskim i energetskim politikama, uključujući odvijanje prodaja na dražbi, likvidnost i količine kojima se trguje, te u njemu sažima informacije koje je dostavilo Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) u skladu sa stavkom 6. ovog članka i informacije koje su dostavile države članice o financijskim mjerama iz članka 10.a stavka 6. Ako je potrebno države članice osiguravaju da se sve relevantne informacije dostave Komisiji najmanje dva mjeseca prije nego Komisija donese izvješće.”

;

(l)

dodaje se sljedeći stavak:

„6.   ESMA redovito prati integritet i transparentnost europskog tržišta ugljika, posebno u pogledu volatilnosti tržišta i razvoja cijena, funkcioniranja dražbi, trgovanja na tržištu u pogledu emisijskih jedinica i njihovih izvedenica, uključujući trgovanje izvan uređenog tržišta, likvidnost i količine kojima se trguje te kategorija i ponašanja sudionika na tržištu pri trgovanju, uključujući pozicije financijskih posrednika. ESMA u svoje procjene uključuje relevantne nalaze i, prema potrebi, daje preporuke Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Europskom odboru za sistemske rizike u skladu s člankom 32. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (*12). Za potrebe zadaća iz prve rečenice ovog stavka ESMA i relevantna nadležna tijela surađuju i razmjenjuju detaljne informacije o svim vrstama transakcija u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (*13).

(*12)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.)."

(*13)  Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str. 1.).”;"

13.

članak 10.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

iza drugog podstavka umeću se sljedeći podstavci:

„Ako je postrojenje obuhvaćeno obvezom provedbe energetskog pregleda ili provedbe certificiranog sustava gospodarenja energijom u skladu s člankom 8. Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*14) i ako preporuke iz izvješća o pregledu ili certificiranog sustava gospodarenja energijom nisu provedene, osim ako je vrijeme povrata relevantnih ulaganja dulje od tri godine ili ako su troškovi tih ulaganja nerazmjerni, tada se iznos besplatne dodjele emisijskih jedinica smanjuje za 20 %. Količina emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu ne smanjuje se ako operater dokaže da je proveo druge mjere koje dovode do smanjenja emisija stakleničkih plinova jednakog smanjenju preporučenom u izvješću o pregledu ili certificiranom sustavu upravljanja energijom za dotično postrojenje.

Komisija dopunjuje ovu Direktivu tako što u delegiranim aktima donesenima na temelju ovog stavka i ne dovodeći u pitanje pravila primjenjiva na temelju Direktive 2012/27/EU predviđa administrativno jednostavna usklađena pravila za primjenu trećeg podstavka ovog stavka kojima se osigurava da primjena uvjetovanosti ne ugrožava jednake uvjete, okolišni integritet ili jednako postupanje prema postrojenjima u cijeloj Uniji. Tim usklađenim pravilima posebno se predviđaju rokovi, kriteriji za priznavanje provedenih mjera energetske učinkovitosti, kao i za alternativne mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova, primjenom postupka za nacionalne provedbene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 1. ove Direktive.

Uz zahtjeve iz trećeg podstavka ovog stavka, smanjenje za 20 % iz tog podstavka primjenjuje se ako do 1. svibnja 2024. operateri postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova više od osamdesetog percentila razina emisija u pogledu relevantnih referentnih vrijednosti za proizvod nisu uspostavili plan klimatske neutralnosti za svako od tih postrojenja za njihove djelatnosti obuhvaćene ovom Direktivom. Taj plan sadržava elemente navedene u članku 10.b stavku 4. i utvrđuje se u skladu s provedbenim aktima predviđenima u tom članku. Članak 10.b stavak 4. tumači se kao da se odnosi samo na razinu postrojenja. Postizanje ciljnih vrijednosti i ključnih etapa iz članka 10.b stavka 4. trećeg podstavka točke (b) verificira se u odnosu na razdoblje do 31. prosinca 2025. i u odnosu na svako razdoblje koje završava 31. prosinca svake pete godine nakon toga, u skladu s postupcima verifikacije i akreditacije utvrđenima u članku 15. Besplatne emisijske jedinice iznad 80 % ne dodjeljuju se ako postizanje prijelaznih ciljnih vrijednosti i ključnih etapa nije verificirano u odnosu na razdoblje do kraja 2025. ili u odnosu na razdoblje od 2026. do 2030.

Emisijske jedinice koje nisu dodijeljene zbog smanjenja besplatne dodjele emisijskih jedinica u skladu s trećim i petim podstavkom ovog stavka upotrebljavaju se za izuzimanje postrojenja iz prilagodbe u skladu sa stavkom 5. ovog članka. Ako preostane tih emisijskih jedinica, 50 % tih emisijskih jedinica stavlja se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu sa stavkom 8. ovog članka. Ostalih 50 % tih emisijskih jedinica prodaje se na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 1. ove Direktive, a države članice trebale bi upotrijebiti te prihode za uklanjanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima Prilogom I. Uredbi (EU) 2023/956, čime se podupire tranzicija i promiče njihova dekarbonizacija u skladu s pravilima o državnim potporama.

Emisijske jedinice ne dodjeljuju se besplatno postrojenjima u sektorima ili podsektorima koji su obuhvaćeni drugim mjerama za ublažavanje rizika od izmještanja emisija ugljika utvrđenima Uredbom (EU) 2023/956. Mjere iz prvog podstavka ovog stavka prilagođavaju se na odgovarajući način.

(*14)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).”;"

ii.

treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U načelu se za svaki sektor i podsektor izračunavaju referentne vrijednosti za proizvod, a ne za ulazne sirovine kako bi se u svakom proizvodnom procesu predmetnog sektora ili podsektora maksimalno povećala smanjenja emisija stakleničkih plinova i uštede zbog energetske učinkovitosti. Kako bi se pružili dodatni poticaji za smanjenje emisija stakleničkih plinova i poboljšanje energetske učinkovitosti te osigurali jednaki uvjeti za postrojenja koja upotrebljavaju nove tehnologije kojima se djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova i postrojenja koja upotrebljavaju postojeće tehnologije, utvrđene ex ante referentne vrijednosti na razini Unije preispituju se u pogledu njihove primjene u razdoblju od 2026. do 2030. s ciljem moguće izmjene definicija i granica sustava postojećih referentnih vrijednosti za proizvod, uzimajući u obzir, kao vodeća načela, potencijal materijala za kružnu uporabu i činjenicu da bi referentne vrijednosti trebale biti neovisne o sirovinama i vrsti proizvodnog procesa ako proizvodni procesi imaju istu svrhu. Komisija nastoji donijeti provedbene akte u svrhu utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u skladu sa stavkom 2. trećim podstavkom što je prije moguće, a prije početka razdoblja od 2026. do 2030.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a.   Podložno primjeni Uredbe (EU) 2023/956, besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju se za proizvodnju robe navedene u Prilogu I. toj uredbi.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, za prve godine primjene Uredbe (EU) 2023/956 na proizvodnju robe navedene u Prilogu I. toj uredbi primjenjuje se besplatna dodjela emisijskih jedinica u smanjenim količinama. Primjenjuje se faktor smanjivanja besplatne dodjele emisijskih jedinica za proizvodnju te robe (faktor CBAM-a). Faktor CBAM-a jednak je 100 % za razdoblje od stupanja na snagu te uredbe do kraja 2025. i, podložno primjeni odredaba iz članka 36. stavka 2. točke (b) te uredbe, jednak je 97,5 % u 2026., 95 % 2027., 90 % u 2028., 77,5 % u 2029., 51,5 % u 2030., 39 % u 2031., 26,5 % u 2032. i 14 % u 2033. Od 2034. ne primjenjuje se faktor CBAM-a.

Smanjenje količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu izračunava se godišnje kao prosječni udio potražnje za emisijskim jedinicama za besplatnu dodjelu za proizvodnju robe navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2023/956 u odnosu na izračunanu ukupnu potražnju za emisijskim jedinicama za besplatnu dodjelu za sva postrojenja za relevantno razdoblje iz članka 11. stavka 1. ove Direktive. U ovom izračunu primjenjuje se faktor CBAM-a.

Emisijske jedinice koje su rezultat smanjenja količine emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu stavljaju se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu sa stavkom 8.

Do 31. prosinca 2024. i u okviru svojeg godišnjeg izvješća Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 10. stavkom 5. ove Direktive Komisija procjenjuje rizik od izmještanja emisija ugljika za robu koja podliježe CBAM-u i koja je proizvedena u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam određivanja cijena ugljika. U izvješću se posebno procjenjuje rizik od izmještanja emisija ugljika u sektorima na koje će se primjenjivati CBAM, posebno ulogu i ubrzano uvođenje vodika, te kretanja u pogledu trgovinskih tokova i ugrađenih emisija robe proizvedene u tim sektorima na globalnom tržištu. Ako se u izvješću zaključi da postoji rizik od izmještanja emisija ugljika za robu proizvedenu u Uniji za izvoz u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili jednakovrijedan mehanizam određivanja cijena ugljika, Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog za rješavanje tog rizika od izmještanja emisija ugljika na način koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, uključujući članak XX. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994., i uzima u obzir dekarbonizaciju postrojenja u Uniji.”

;

(c)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

i.

u trećem podstavku točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

Za razdoblje od 2026. do 2030. referentne vrijednosti utvrđuju se na način utvrđen u točkama (a) i (d) ovog podstavka, uzimajući u obzir točku (e) ovog podstavka, na temelju informacija dostavljenih u skladu s člankom 11. za 2021. i 2022. te na temelju primjene godišnje stope smanjenja za svaku godinu od 2008. do 2028.”;

ii.

u trećem podstavku dodaju se sljedeće točke:

„(d)

Ako godišnja stopa smanjenja premašuje 2,5 % ili je manja od 0,3 %, referentne vrijednosti za razdoblje od 2026. do 2030. jesu referentne vrijednosti primjenjive u razdoblju od 2013. do 2020., umanjene za onu od tih dviju postotnih stopa koja je relevantna, za svaku godinu od 2008. do 2028.

(e)

U razdoblju od 2026. do 2030. na godišnju stopu smanjenja referentne vrijednosti za proizvod za topli metal ne utječe promjena definicija referentnih vrijednosti i granica sustava koje se primjenjuju na temelju stavka 1. osmog podstavka.”;

iii.

četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Odstupajući u pogledu referentnih vrijednosti za aromate i sintetički plin, te referentne vrijednosti prilagođavaju se za isti postotak kao i referentne vrijednosti za rafinerije kako bi se osigurali jednaki uvjeti za proizvođače tih proizvoda.”;

(d)

stavci 3. i 4. brišu se;

(e)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Kako bi se poštovao udio za prodaju na dražbi utvrđen u članku 10., za svaku godinu u kojoj zbroj besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica ne dosegne maksimalni iznos kojim se poštuje udio za prodaju na dražbi, preostala količina emisijskih jedinica do tog iznosa upotrebljava se za sprečavanje ili ograničavanje smanjenja količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica kako bi se poštovao udio za prodaju na dražbi u sljedećim godinama. Ako je, međutim, maksimalni iznos dosegnut, besplatna dodjela emisijskih jedinica prilagođava se na odgovarajući način. Svaka takva prilagodba obavlja se na ujednačen način. Međutim, od te prilagodbe izuzimaju se postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova ispod prosjeka 10 % najučinkovitijih postrojenja u sektoru ili podsektoru u Uniji za relevantne referentne vrijednosti u godini primjene prilagodbe.”

;

(f)

u stavku 6. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice trebale bi donijeti financijske mjere u skladu s drugim i četvrtim podstavkom ovog stavka u korist sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od izmještanja ugljika zbog znatnih neizravnih troškova stvarno nastalih zbog troškova emisija stakleničkih plinova ugrađenih u cijene električne energije, uz uvjet da su takve financijske mjere u skladu s pravilima o državnim potporama, osobito u smislu da se njima ne uzrokuju neopravdana narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Donesenim financijskim mjerama ne bi trebalo nadoknađivati neizravne troškove obuhvaćene besplatnom dodjelom emisijskih jedinica u skladu s referentnim vrijednostima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ako država članica potroši iznos koji premašuje protuvrijednost 25 % prihoda od dražbi iz članka 10. stavka 3. u godini u kojoj su nastali neizravni troškovi, država članica navodi razloge premašivanja tog iznosa.”;

(g)

u stavku 7. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Emisijske jedinice koje na temelju stavaka 19., 20. i 22. nisu dodijeljene postrojenjima dodaju se od 2021. količini emisijskih jedinica izdvojenih u skladu s prvim podstavkom prvom rečenicom ovog stavka.”;

(h)

stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8.   Fondu (‚Inovacijski fond’) se na raspolaganje stavlja 345 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla besplatno dodijeliti u skladu s ovim člankom i 80 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla prodati na dražbi u skladu s člankom 10. te emisijske jedinice koje su rezultat smanjenja besplatne dodjele emisijskih jedinica iz stavka 1.a ovog članka, a u cilju potpore inovacijama u području niskougljičnih tehnika, procesa i tehnologija i onima s nultim emisijama ugljika kojima se znatno doprinosi dekarbonizaciji sektora obuhvaćenih ovom Direktivom i doprinosi ciljevima nulte stope onečišćenja i kružnosti, uključujući projekte usmjerene na povećanje takvih tehnika, procesa i tehnologija s ciljem njihova širokog uvođenja diljem Unije. Takvi projekti imaju znatan potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova i doprinose uštedama energije i resursa u skladu s klimatskim i energetskim ciljevima Unije za 2030.

Komisija emisijske jedinice iz Inovacijskog fonda stavlja na raspolaganje na početku razdoblja kako bi osigurala da je na raspolaganju odgovarajuća količina sredstava za poticanje inovacija, uključujući za proširenje.

Za potporu inovacijama iz prvog podstavka upotrebljavaju se i emisijske jedinice koje nisu izdane operaterima zrakoplova zbog njihova prestanka rada i koje nisu potrebne za pokrivanje bilo kakvih manjkova u predajama tih operatera.

Nadalje, za potporu inovacijama iz prvog podstavka ovog stavka stavlja se na raspolaganje 5 milijuna emisijskih jedinica iz količine iz članka 3.c stavaka 5. i 7. koje se odnose na emisijske jedinice za zrakoplovstvo za 2026.

Osim toga, 50 milijuna nedodijeljenih emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta služe kao dopuna svih preostalih prihoda od 300 milijuna emisijskih jedinica, koje su raspoložive u razdoblju od 2013. do 2020. u skladu s Odlukom Komisije 2010/670/EU (*15), te se pravodobno upotrebljavaju za potporu inovacijama iz prvog podstavka ovog stavka.

Inovacijski fond obuhvaća sektore navedene u prilozima I. i III., kao i proizvode i procese koji zamjenjuju one s visokim emisijama ugljika proizvedene ili upotrebljavane u sektorima navedenima u Prilogu I., uključujući inovativne tehnologije za obnovljivu energiju i skladištenje energije te ekološki sigurno hvatanje i korištenje ugljika (CCU) koji znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena, posebno u slučaju neizbježnih emisija iz proizvodnih procesa, te doprinosi poticanju izgradnje i funkcioniranja projekata usmjerenih na okolišno sigurno hvatanje, prijevoz i geološko skladištenje CO2, posebno za neizbježne emisije iz industrijskih procesa, te izravno hvatanje CO2 iz atmosfere sigurnim, održivim i trajnim skladištenjem (DACS) na zemljopisno uravnoteženim lokacijama. Inovacijski fond može pružiti potporu i revolucionarnim inovativnim tehnologijama i infrastrukturi, uključujući proizvodnju goriva s niskim i nultim emisijama ugljika, za dekarbonizaciju sektora pomorskog, zračnog, željezničkog i cestovnog prometa, uključujući kolektivne oblike prijevoza kao što su usluge javnog i autobusnog prijevoza.

U zrakoplovstvu njime se također mogu podupirati elektrifikacija i mjere za smanjenje ukupnih klimatskih učinaka zrakoplovstva.

Komisija posebnu pozornost posvećuje projektima u sektorima obuhvaćenima Uredbom (EU) 2023/956 radi pružanja potpore inovacijama u području niskougljičnih tehnologija, hvatanja i upotrebe ugljika, hvatanja i skladištenja ugljika, energije iz obnovljivih izvora i skladištenja energije, na način koji doprinosi ublažavanju klimatskih promjena, s ciljem dodjele projektima u tim sektorima u razdoblju od 2021. do 2030. znatnog udjela ekvivalenata u financijskoj vrijednosti emisijskih jedinica iz stavka 1.a četvrtog podstavka ovog članka. Osim toga, Komisija može prije 2027. objaviti pozive na podnošenje prijedloga usmjerenih na sektore obuhvaćene tom uredbom.

Komisija također posebnu pozornost posvećuje projektima kojima se doprinosi dekarbonizaciji pomorskog sektora i prema potrebi uključuje teme posvećene toj svrsi u pozive na podnošenje prijedloga u okviru Inovacijskog fonda, među ostalim za elektrifikaciju pomorskog prometa i rješavanje njegova punog učinka na klimu, uključujući emisije crnog ugljika. U takvim se pozivima na podnošenje prijedloga također posebno uzima u obzir potencijal za povećanje zaštite biološke raznolikosti te smanjenje buke i onečišćenja vode iz projekata i ulaganja.

Inovacijski fond može u skladu sa stavkom 8.a podupirati projekte putem natječajnog postupka, kao što su ugovori za kompenzaciju razlike, ugovori za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik ili ugovori s fiksnom premijom, za potporu tehnologijama dekarbonizacije za koje cijena ugljika možda nije dovoljan poticaj.

Komisija nastoji ostvariti sinergije između Inovacijskog fonda i programa Obzor Europa, posebno u odnosu na europska partnerstva, te, ako je relevantno, nastoji ostvariti sinergije između Inovacijskog fonda i drugih programa Unije.

Prihvatljivi su projekti na državnom području svih država članica, uključujući male i srednje projekte, a za pomorske djelatnosti prihvatljivi su projekti s jasnom dodanom vrijednošću za Uniju. Potpora se pruža tehnologijama koje su inovativne i koje još nisu komercijalno održive u sličnom razmjeru bez potpore, ali koje predstavljaju revolucionarna rješenja ili su dovoljno zrele za primjenu u pretkomercijalnoj fazi.

Komisija osigurava da se emisijske jedinice namijenjene Inovacijskom fondu prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima iz članka 10. stavka 4. ove Direktive. Prihodi od prodaje na dražbi čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (*16). Proračunske obveze za mjere koje traju dulje od jedne financijske godine mogu se rasporediti na godišnje obroke tijekom nekoliko godina.

Komisija na zahtjev pruža tehničku pomoć državama članicama s niskom razinom stvarnog sudjelovanja u projektima u okviru Inovacijskog fonda u svrhu povećanja kapaciteta države članice koja to zatraži za potporu predlagateljima projekata na njihovim državnim područjima u podnošenju zahtjeva za financiranje iz Inovacijskog fonda kako bi se poboljšalo djelotvorno zemljopisno sudjelovanje u Inovacijskom fondu i povećala ukupna kvaliteta podnesenih projekata. Komisija nastoji ostvariti djelotvornu geografsku pokrivenost utemeljenu na kvaliteti u odnosu na financiranje iz Inovacijskog fonda diljem Unije i osigurava sveobuhvatno praćenje napretka i odgovarajuće daljnje postupanje u tom pogledu.

Podložno suglasnosti podnositeljâ, nakon zatvaranja poziva na podnošenje prijedloga, Komisija obavješćuje države članice o prijavama za financiranje projekata na njihovim državnim područjima i pruža im detaljne informacije koje se odnose na te prijave kako bi se državama članicama olakšala koordinacija potpore za projekte. Osim toga, Komisija prije dodjele potpore obavješćuje države članice o popisu odabranih projekata.

Projekti se odabiru transparentnim postupkom odabira na tehnološki neutralan način u skladu s ciljevima Inovacijskog fonda kako su utvrđeni u prvom podstavku ovog stavka i na temelju objektivnih i transparentnih kriterija, pri čemu se u vidu ima mjera u kojoj se projektima pruža znatan doprinos klimatskim i energetskim ciljevima Unije, uz istodoban doprinos ciljevima nulte stope onečišćenja i kružnosti u skladu s prvim podstavkom ovog stavka, i, ako je relevantno, mjera kojom se tim projektima doprinosi smanjenju emisija znatno ispod referentnih vrijednosti iz stavka 2. Projekti moraju imati potencijal za raširenu primjenu ili znatno smanjenje troškova tranzicije na klimatski neutralno gospodarstvo u predmetnim sektorima. Prednost se daje inovativnim tehnologijama i procesima koji se bave višestrukim utjecajima na okoliš. Projektima koji uključuju okolišno sigurno hvatanje i upotrebu ugljika osigurava se neto smanjenje emisija te izbjegavanje CO2 ili njegovo trajno skladištenje. Ako se bespovratna sredstva dodijele na temelju poziva na podnošenje prijedloga, potpora može iznositi do 60 % relevantnih troškova projekata, od čega do 40 % ne treba ovisiti o verificiranom izbjegavanju emisija stakleničkih plinova pod uvjetom da su postignuti unaprijed određeni ključni ciljevi, uzimajući u obzir upotrijebljenu tehnologiju. U slučaju da se potpora dodjeljuje putem natječajnog postupka i u slučaju da je riječ o potpori za tehničku pomoć, potpora može iznositi do 100 % relevantnih troškova projekata. Potencijal za smanjenje emisija u više sektora koje nude kombinirani projekti, među ostalim i u obližnjim područjima, uzima se u obzir u kriterijima koji se upotrebljavaju za odabir projekata.

Od projekata koji se financiraju iz Inovacijskog fonda zahtijeva se da razmjenjuju znanje s drugim relevantnim projektima, kao i s istraživačima iz Unije koji imaju legitiman interes. Uvjete razmjene znanja definira Komisija u pozivima na podnošenje prijedloga.

Pozivi na podnošenje prijedloga otvoreni su i transparentni. U pripremi poziva na podnošenje prijedloga Komisija nastoji osigurati da su svi sektori propisno obuhvaćeni. Komisija poduzima mjere kako bi osigurala da se pozivi priopćuju u što širem opsegu, posebno malim i srednjim poduzećima.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu pravila o funkcioniranju Inovacijskog fonda, uključujući postupak i kriterije odabira, te prihvatljivih sektora i tehnoloških zahtjeva za različite vrste potpora.

U okviru mehanizma iz ovog stavka nijedan projekt ne može dobiti potporu veću od 15 % ukupnog broja emisijskih jedinica raspoloživih za tu svrhu. Te emisijske jedinice uzimaju se u obzir u skladu sa stavkom 7.

Komisija do 31. prosinca 2023. i svake godine nakon toga izvješćuje Odbor za klimatske promjene iz članka 22.a stavka 1. ove Direktive o provedbi Inovacijskog fonda, navodeći analizu projekata kojima su dodijeljena financijska sredstva, po sektorima i državama članicama te očekivani doprinos tih projekata cilju klimatske neutralnosti u Uniji utvrđenom u Uredbi (EU) 2021/1119. Komisija dostavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te objavljuje to izvješće.

(*15)  Odluka Komisije 2010/670/EU od 3. studenoga 2010. o kriterijima i mjerama financiranja komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2 te demonstracijskih projekata za inovacijske tehnologije na području obnovljivih izvora energije u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 290, 6.11.2010., str. 39.)."

(*16)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).”;"

(i)

umeću se sljedeći stavci:

„8.a.   Za ugovore za kompenzaciju razlike i ugovore za kompenzaciju razlike ugljika koji se dodjeljuju po zaključenju mehanizma natječajnog postupka osigurava se odgovarajuće pokriće putem proračunskih obveza koje proizlaze iz primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dostupnih u Inovacijskom fondu te se te proračunske obveze mogu rasporediti na godišnje obroke tijekom nekoliko godina. U prva dva kruga mehanizma natječajnog postupka, pokriće financijske obveze povezane s ugovorima o kompenzaciji razlike i ugovorima o kompenzaciji razlike ugljika u potpunosti se osigurava odobrenim sredstvima koja proizlaze iz primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dodijeljenih Inovacijskom fondu u skladu sa stavkom 8.

Na temelju Komisijine kvalitativne i kvantitativne procjene financijskih rizika koji proizlaze iz provedbe ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika, koja se treba provesti nakon zaključenja prvih dvaju krugova mehanizma natječajnog postupka i svaki put kada je nakon toga potrebno u skladu s načelom opreznosti prema kojem se imovina i dobit ne precjenjuju, a obveze i gubici ne podcjenjuju, Komisija može, u skladu s ovlasti iz osmog podstavka, odlučiti pokriti samo dio financijske obveze povezane s ugovorima o kompenzaciji razlike i ugovorima o kompenzaciji razlike ugljika sredstvima iz prvog podstavka, a preostali dio drugim sredstvima. Komisija nastoji ograničiti uporabu drugih sredstava pokrivanja.

Ako se na temelju procjene zaključi da su za ostvarenje punog potencijala ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika potrebna druga sredstva pokrivanja, Komisija nastoji postići uravnoteženu kombinaciju drugih sredstava pokrivanja. Odstupajući od članka 210. stavka 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, Komisija određuje opseg upotrebe drugih sredstava pokrivanja na temelju delegiranog akta predviđenog u osmom podstavku ovog stavka.

Preostala financijska obveza pokriva se dovoljno, uzimajući u obzir načela iz glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, ako je potrebno, prilagođena posebnostima ugovora o kompenzaciji razlike i ugovora o kompenzaciji razlike ugljika odstupajući od članka 209. stavka 2. točaka (d) i (h), članka 210. stavka 1., članka 211. stavaka 1., 2., 4. i 6., članaka 212., 213. i 214., članka 218. stavka 1. i članka 219. stavaka 3. i 6. te uredbe. Ako je primjenjivo, druga sredstva pokrivanja, stopa rezervacija i potrebna odstupanja utvrđuju se delegiranim aktom predviđenim u osmom podstavku ovog stavka.

Komisija ne smije iskoristiti više od 30 % primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dodijeljenih Inovacijskom fondu u skladu sa stavkom 8. za rezervacije za ugovore o kompenzaciji razlike i ugovore o kompenzaciji razlike ugljika.

Stopa rezervacija ne smije biti niža od 50 % ukupne financijske obveze koju snosi proračun Unije za ugovore o kompenzaciji razlike i ugovore o kompenzaciji razlike ugljika. Komisija pri utvrđivanju stope rezervacija uzima u obzir elemente koji bi mogli smanjiti financijske rizike za proračun Unije iznad odobrenih sredstava dostupnih u Inovacijskom fondu, kao što je moguća dobrovoljna podjela odgovornosti s državama članicama ili mogući mehanizam reosiguranja iz privatnog sektora. Komisija preispituje stopu rezervacija najmanje svake tri godine od datuma početka primjene delegiranog akta kojim se ona prvi put utvrđuje.

Kako bi se izbjegli špekulativni zahtjevi, pristup mehanizmu natječajnog postupka može se uvjetovati plaćanjem pologa od strane podnositelja zahtjeva koji se oduzima u slučaju neizvršenja ugovora. Ti oduzeti polozi upotrebljavaju se za Inovacijski fond kao vanjski namjenski prihodi u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046. Svaki doprinos koji korisnik plati tijelu koje dodjeljuje bespovratna sredstva u skladu s uvjetima ugovora o kompenzaciji razlike ili ugovora o kompenzaciji razlike ugljika ako je referentna cijena viša od izvršne cijene (vraćena sredstva) upotrebljava se za Inovacijski fond kao vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 21. stavkom 5. te uredbe.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. ove Direktive radi dopune ove Direktive kako bi se osigurala i detaljno opisala druga sredstva pokrivanja, ako postoje, i, ako je primjenjivo, stopu rezervacija i potrebna dodatna odstupanja od glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, kako je utvrđeno u četvrtom podstavku ovog stavka, te osim toga pravila o funkcioniranju mehanizma natječajnog postupka, posebno u vezi s depozitima i vraćenim sredstvima.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi izmjene petog podstavka ovog stavka podizanjem ograničenja od 30 % iz tog podstavka za najviše 20 postotnih bodova ukupno ako je to potrebno kako bi se odgovorilo na potražnju za ugovorima o kompenzaciji razlike i ugovorima o kompenzaciji razlike ugljika, uzimajući u obzir iskustvo prvih krugova mehanizma natječajnog postupka i s obzirom na potrebu za uspostavljanjem odgovarajuće ravnoteže u potpori iz Inovacijskog fonda između bespovratnih sredstava i takvih ugovora.

Financijska potpora iz Inovacijskog fonda razmjerna je ciljevima politike navedenima u ovom članku i ne smije dovoditi do neopravdanih narušavanja unutarnjeg tržišta. U tu se svrhu potpora dodjeljuje samo za pokrivanje dodatnih troškova ili investicijskih rizika koje ulagatelji ne mogu snositi u normalnim tržišnim uvjetima.

8.b   40 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla dodijeliti besplatno na temelju ovog članka i 10 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla prodati na dražbi na temelju članka 10. ove Direktive stavljaju se na raspolaganje za potrebe Socijalnog fonda za klimatsku politiku uspostavljenog Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (*17). Komisija osigurava da se emisijske jedinice namijenjene Socijalnom fondu za klimatsku politiku 2025. godine prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima iz članka 10. stavka 4. ove Direktive i s delegiranim aktom donesenim u skladu s tim člankom. Prihodi od te prodaje na dražbi predstavljaju vanjski namjenski prihod u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i upotrebljavaju se u skladu s pravilima primjenjivima na Socijalni fond za klimatsku politiku.

(*17)  Uredba (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060 (SL L 130, 16.5.2023., str. 1..).”;"

(j)

stavak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„19.   Besplatne emisijske jedinice ne dodjeljuju se postrojenjima koja su prestala s radom. Za postrojenja čija je dozvola za emisije stakleničkih plinova istekla ili je bila povučena te za postrojenja čiji rad ili ponovno započinjanje s radom tehnički nisu mogući, smatra se da su prestala s radom.”

;

(k)

dodaje se sljedeći stavak:

„22.   Ako je potrebno ispraviti besplatne dodjele emisijskih jedinica u skladu s člankom 11. stavkom 2., takvi se ispravci provode s emisijskim jedinicama izdvojenima iz količine emisijskih jedinica u skladu sa stavkom 7. ovog članka ili dodavanjem emisijskih jedinica toj količini.”

;

14.

u članku 10.b stavku 4. dodaju se sljedeći podstavci:

„U državi članici u kojoj je u razdoblju od 2014. do 2018. u prosjeku udio emisija iz centraliziranog grijanja ukupnog iznosa tih emisija u Uniji podijeljen udjelom BDP-a te države članice u ukupnom BDP-u Unije veći od pet, dodatna besplatna dodjela emisijskih jedinica od 30 % količine utvrđene u skladu s člankom 10.a dodjeljuje se centraliziranom grijanju za razdoblje od 2026. do 2030., pod uvjetom da se uloži obujam ulaganja jednak vrijednosti tih dodatnih besplatnih emisijskih jedinica kako bi se znatno smanjile emisije prije 2030. u skladu s planovima klimatske neutralnosti iz trećeg podstavka ovog stavka te da se ostvarenje ciljeva i ključnih etapa iz točke (b) tog podstavka potvrdi verifikacijom provedenom u skladu s četvrtim podstavkom ovog stavka.

Operateri centraliziranoga grijanja do 1. svibnja 2024. uspostavljaju plan klimatske neutralnosti za postrojenja za koja su podnijeli zahtjev za dodjelu dodatnih besplatnih emisijskih jedinica u skladu s drugim podstavkom ovog stavka. Taj plan je usklađen s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 te se u njemu utvrđuje sljedeće:

(a)

mjere i ulaganja za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. na razini postrojenja ili poduzeća, isključujući upotrebu jedinica za neutralizaciju emisija ugljika;

(b)

prijelazne ciljne vrijednosti i ključne etape do 31. prosinca 2025. i do 31. prosinca svake pete godine nakon toga za mjerenje napretka ostvarenog u postizanju klimatske neutralnosti kako je utvrđeno u točki (a) ovog podstavka;

(c)

procjena utjecaja svake mjere i ulaganja iz točke (a) ovog podstavka u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Ostvarenje ciljnih vrijednosti i ključnih etapa iz trećeg podstavka točke (b) ovog stavka verificira se u pogledu razdoblja do 31. prosinca 2025. i u pogledu svakog razdoblja koje završava 31. prosinca svake pete godine nakon toga, u skladu s postupcima verifikacije i akreditacije utvrđenima u članku 15. Besplatne emisijske jedinice osim količina iz prvog podstavka ovog stavka ne dodjeljuju se ako postizanje prijelaznih ciljnih vrijednosti i ključnih etapa nije verificirano u pogledu razdoblja do kraja 2025. ili u pogledu razdoblja od 2026. do 2030.

Komisija donosi provedbene akte u radi određivanja minimalnog sadržaja informacija iz trećeg podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog stavka i formata planova klimatske neutralnosti iz tog podstavka i iz članka 10.a stavka 1. petog podstavka. Komisija nastoji ostvariti sinergije sa sličnim planovima kako je predviđeno pravom Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”;

15.

u članku 10.c stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Države članice zahtijevaju od postrojenja koja proizvode električnu energiju i operatera mreže koji ostvaruju koristi da ih do 28. veljače svake godine izvijeste o provedbi odabranih ulaganja, među ostalim o saldu besplatnih emisijskih jedinica i nastalih rashoda ulaganja te o vrstama ulaganja kojima je dana potpora. Države članice o tome dostavljaju izvješća Komisiji, a Komisija ta izvješća objavljuje.”

;

16.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.ca

Raniji rok za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora

Odstupajući od članka 10.c, predmetne države članice mogu dodijeliti prijelazne besplatne emisijske jedinice postrojenjima u skladu s tim člankom samo za ulaganja izvršena do 31. prosinca 2024. Sve emisijske jedinice koje su na raspolaganju dotičnim državama članicama u skladu s člankom 10.c za razdoblje od 2021. do 2030., a koje se ne upotrebljavaju za takva ulaganja, u omjeru koji odredi dotična država članica:

(a)

dodaju se ukupnoj količini emisijskih jedinica koje dotična država članica treba prodati na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2.; ili

(b)

upotrebljavaju se za potporu ulaganjima u okviru Modernizacijskog fonda iz članka 10.d, u skladu s pravilima koja se primjenjuju na prihode od emisijskih jedinica iz članka 10.d stavka 4.

Dotična država članica do 15. svibnja 2024. obavješćuje Komisiju o povezanim količinama emisijskih jedinica koje treba upotrebljavati u skladu s člankom 10. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a) i, odstupajući od članka 10.d stavka 4. druge rečenice, u skladu s člankom 10.d.”

;

17.

članak 10.d mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Za razdoblje od 2021. do 2030. uspostavlja se fond za potporu ulaganjima koje predlože države članice korisnice, uključujući financiranje projekata malih ulaganja, za modernizaciju energetskih sustava i poboljšanje energetske učinkovitosti („Modernizacijski fond”). Modernizacijski fond financira se prodajom na dražbama emisijskih jedinica kako je utvrđeno u članku 10. za države članice korisnice navedene u tom članku.

Ulaganja koja dobiju potporu moraju biti usklađena s ciljevima ove Direktive, kao i s ciljevima Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu i Uredbe (EU) 2021/1119 te s dugoročnim ciljevima iznesenima u Pariškom sporazumu. Države članice korisnice mogu se, prema potrebi, koristiti sredstvima Modernizacijskog fonda za financiranje ulaganja koja uključuju susjedne pogranične regije Unije. Modernizacijski fond ne pruža potporu postrojenjima za proizvodnju energije koja upotrebljavaju fosilna goriva. Međutim, prihodi od emisijskih jedinica obuhvaćenih obaviješću u skladu sa stavkom 4. ovog članka mogu se upotrijebiti za ulaganja koja uključuju plinovita fosilna goriva.

Nadalje, prihodi od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka ove Direktive mogu se, ako se djelatnost smatra okolišno održivom na temelju Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (*18) i ako je propisno opravdana radi osiguravanja energetske sigurnosti, upotrebljavati za ulaganja koja uključuju plinovita fosilna goriva, pod uvjetom da se za proizvodnju energije emisijske jedinice prodaju na dražbi prije 31. prosinca 2027., a za ulaganja koja uključuju upotrebu plina niže u lancu, da se emisijske jedinice prodaju na dražbi prije 31. prosinca 2028.

(*18)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13).”;"

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Najmanje 80 % prihoda od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka i od emisijskih jedinica obuhvaćenih obaviješću u skladu sa stavkom 4. ovog članka i najmanje 90 % prihoda od emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. četvrtog podstavka upotrebljava se za potporu ulaganjima u sljedećim područjima:

(a)

proizvodnja i upotreba električne energije iz obnovljivih izvora, uključujući vodik iz obnovljivih izvora;

(b)

grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora energije;

(c)

smanjenje ukupne potrošnje energije zbog energetske učinkovitosti, među ostalim u području industrije, prometa, zgrada, poljoprivrede i otpada;

(d)

skladištenje energije i modernizacija energetskih mreža, uključujući upravljanje potrošnjom, cjevovode za centralizirano grijanje, elektroenergetske prijenosne mreže, povećanje međusobne povezanosti država članica i infrastruktura za mobilnost s nultom stopom emisije;

(e)

potpora kućanstvima s niskim dohotkom, uključujući ona u ruralnim i udaljenim područjima, radi rješavanja problema energetskog siromaštva i modernizacije njihovih sustavâ grijanja; i

(f)

pravedna tranzicija u regijama koje ovise o ugljiku u državama članicama korisnicama kako bi se u dijalogu s civilnim društvom i socijalnim partnerima pružila potpora preraspoređivanju, prekvalifikaciji i usavršavanju radnika, obrazovanju, inicijativama za traženje posla i novoosnovanim poduzećima, na način koji je u skladu s relevantnim mjerama koje su države članice uključile u svoje teritorijalne planove za pravednu tranziciju u skladu s člankom 8. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (k) Uredbe (EU) 2021/1056 i na način kojim se doprinosi tim mjerama, ako je to relevantno.”

;

(c)

stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11.   Odbor za ulaganja svake godine izvješćuje Komisiju o iskustvima s evaluacijom ulaganjâ, posebno u smislu smanjenja emisija i troškovima tih smanjenja. Komisija, uzimajući u obzir nalaze odbora za ulaganja, do 31. prosinca 2024. preispituje područja za projekte iz stavka 2. te osnovu na kojoj odbor za ulaganja daje svoje preporuke.

Odbor za ulaganja organizira objavu godišnjeg izvješća. Komisija dostavlja to godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.”

;

18.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.f

Načelo ,nenanošenja bitne štete’

Od 1. siječnja 2025. države članice korisnice i Komisija upotrebljavaju prihode od prodaje na dražbi emisijskih jedinica namijenjenih Inovacijskom fondu na temelju članka 10.a stavka 8. ove Direktive i emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg i četvrtog podstavka ove Direktive, u skladu s kriterijima nenanošenja bitne štete iz članka 17. Uredbe (EU) 2020/852, ako se takvi prihodi upotrebljavaju za gospodarsku djelatnost za koju su utvrđeni kriteriji tehničke provjere na temelju kojih se utvrđuje nanosi li gospodarska djelatnost bitnu štetu jednom relevantnom okolišnom cilju ili više njih u skladu s člankom 10. stavkom 3. točkom (b) te uredbe.”

;

19.

u članku 11. stavku 2. datum „28. veljače” zamjenjuje se datumom „30. lipnja”;

20.

naslov poglavlja IV. zamjenjuje se sljedećim:

„Odredbe koje se primjenjuju na zrakoplovstvo, pomorski promet i stacionarna postrojenja”;

21.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da emisijske jedinice koje je izdalo nadležno tijelo druge države članice budu priznate u svrhu ispunjavanja obveza operatera, operatera zrakoplova ili brodarskog društva iz stavka 3.”

;

(b)

stavak 2.a briše se;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Države članice, nadležne države članice i upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo osiguravaju da do 30. rujna svake godine:

(a)

operater svakog postrojenja preda broj emisijskih jedinica koji je jednak ukupnim emisijama iz tog postrojenja u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15.;

(b)

svaki operater zrakoplova preda broj emisijskih jedinica koji je jednak njegovim ukupnim emisijama u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15.;

(c)

svako brodarsko društvo preda broj emisijskih jedinica koji je jednak njegovim ukupnim emisijama u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 3.ge.

Države članice, nadležne države članice i upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo osiguravaju da se emisijske jedinice predane u skladu s prvim podstavkom nakon toga ponište.”

;

(d)

iza stavka 3. umeću se sljedeći stavci:

„3.-e   Odstupajući od stavka 3. prvog podstavka točke (c), brodarska društva mogu predati 5 % manje emisijskih jedinica od svojih verificiranih emisija iz brodova kategoriziranih za plovidbu područjima s ledom ispuštenih do 31. prosinca 2030., pod uvjetom da ti brodovi imaju klasu IA ili IA Super ili ekvivalentnu klasu utvrđenu na temelju Preporuke 25/7 HELCOM-a.

Ako je predano manje emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije, nakon što se utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica za svaku godinu, količina emisijskih jedinica koja odgovara toj razlici poništava se umjesto da se proda na dražbi u skladu s člankom 10.

3.-d   Odstupajući od stavka 3. prvog podstavka točke (c) ovog članka i članka 16., Komisija na zahtjev države članice provedbenim aktom osigurava da države članice smatraju da su zahtjevi utvrđeni u tim odredbama ispunjeni i da ne poduzimaju mjere protiv brodarskih društava u pogledu emisija ispuštenih do 31. prosinca 2030. tijekom putovanja koja obavljaju putnički brodovi i ro-pax brodovi, osim putničkih brodova za kružna putovanja, između luke otoka pod nadležnošću te države članice koja podnosi zahtjev, koji nema cestovnu ili željezničku vezu s kopnom i koji ima broj stanovnika manji od 200 000 osoba sa stalnim boravištem prema posljednjim najboljim podacima dostupnima 2022., te luke pod nadležnošću te iste države članice te tijekom djelatnosti takvih brodova unutar luke u vezi s takvim putovanjima.

Komisija objavljuje popis otoka iz prvog podstavka i dotičnih luka te taj popis ažurira.

3.-c   Odstupajući od stavka 3. prvog podstavka točke (c) ovog članka i članka 16., Komisija na zajednički zahtjev dviju država članica, od kojih jedna nema kopnenu granicu s drugom državom članicom, a druga je država članica geografski najbliža država članica državi članici bez takve kopnene granice, provedbenim aktom osigurava da države članice smatraju da su zahtjevi utvrđeni u tim odredbama ispunjeni i da ne poduzimaju mjere protiv brodarskih društava u pogledu emisija ispuštenih do 31. prosinca 2030. tijekom putovanja koja obavljaju putnički brodovi ili ro-pax brodovi u okviru transnacionalnog ugovora o javnim uslugama ili transnacionalne obveze pružanja javne usluge koja su utvrđena u zajedničkom zahtjevu, koji povezuju te dvije države članice te tijekom djelatnosti takvih brodova unutar luke u vezi s takvim putovanjima.

3.-b   Obveza predaje emisijskih jedinica ne nastaje u pogledu emisija ispuštenih do 31. prosinca 2030. tijekom putovanja između luke smještene u najudaljenijoj regiji države članice i luke u istoj državi članici, uključujući putovanja između luka unutar najudaljenije regije i putovanja između luka u najudaljenijim regijama iste države članice, te tijekom djelatnosti takvih brodova unutar luke u vezi s takvim putovanjima.”

;

(e)

stavak 3.-a zamjenjuje se sljedećim:

„3.-a   Kad je to potrebno i sve dok je to potrebno, kako bi se zaštitio okolišni integritet EU sustava trgovanja emisijama, operaterima, operaterima zrakoplova i brodarskim društvima u EU sustavu trgovanja emisijama zabranjuje se upotreba emisijskih jedinica koje je izdala država članica, a za koje obveze za operatere, operatere zrakoplova i brodarska društva istječu. Delegirani akti iz članka 19. stavka 3. uključuju mjere potrebne u slučajevima iz ovog stavka.”

;

(f)

umeće se sljedeći stavak:

„3.b   Obveza predaje emisijskih jedinica ne nastaje u pogledu emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su uhvaćeni i upotrijebljeni tako da su postali trajno kemijski vezani u proizvodu tako da ne ulaze u atmosferu uobičajenom upotrebom, uključujući svaku uobičajenu aktivnost koja se odvija nakon kraja životnog vijeka proizvoda.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u pogledu zahtjeva koje treba ispuniti da bi se smatralo da su staklenički plinovi postali trajno kemijski vezani kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka.”

;

(g)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice poduzimaju potrebne korake da bi osigurale da se emisijske jedinice u bilo koje vrijeme poništavaju na zahtjev osobe koja ih posjeduje. U slučaju zatvaranja kapaciteta za proizvodnju električne energije na njihovom državnom području zbog dodatnih nacionalnih mjera, države članice mogu poništiti emisijske jedinice, i snažno se na to potiču, iz ukupne količine emisijskih jedinica, koje namjeravaju prodati na dražbi, iz članka 10. stavka 2. do iznosa koji odgovara prosjeku verificiranih emisija dotičnog postrojenja tijekom petogodišnjeg razdoblja koje prethodi zatvaranju. Dotična država članica obavješćuje Komisiju o takvoj namjeri poništavanja, ili razlozima za neponištavanje, u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.”

;

22.

u članku 14. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija donosi provedbene akte o detaljnim aranžmanima za praćenje emisija i izvješćivanje o njima, i, ako je to relevantno, o podacima o aktivnostima, koje proizlaze iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. ovoj Direktivi, i o učincima zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 na rutama za koje se izvješćuje o emisijama na temelju ove Direktive, koji se temelje na načelima praćenja i izvješćivanja utvrđenima u Prilogu IV. ovoj Direktivi i zahtjevima utvrđenima u stavcima 2. i 5. ovog članka. U tim se provedbenim aktima ujedno navodi potencijal za globalno zagrijavanje svakog stakleničkog plina i uzimaju u obzir ažurirane znanstvene spoznaje o učincima emisija u zrakoplovstvu koje nisu CO2 u okviru zahtjevâ za praćenje tih emisija i njihovih učinaka, uključujući učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2, i izvješćivanje o njima. U tim provedbenim aktima predviđa se primjena kriterijâ održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđeni Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako bi takva biomasa imala nultu stopu. U njima se utvrđuje način uzimanja u obzir uskladištenih emisija iz mješavine izvorâ s nultom stopom i izvora koji nemaju nultu stopu. U njima se utvrđuje i način uzimanja u obzir emisija iz obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika, čime se osigurava uzimanje u obzir takvih emisija i izbjegavanje dvostrukog računanja.”;

23.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da imena operatera, operatera zrakoplova i brodarskih društava koji krše zahtjeve predaje dovoljnog broja emisijskih jedinica u skladu s ovom Direktivom budu objavljena.”

;

(b)

u stavku 3. datum „30. travnja” zamjenjuje se datumom „30. rujna”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a   Kazne utvrđene u stavku 3. primjenjuju se i na brodarska društva.”

;

(d)

umeće se sljedeći stavak:

„11.a   Ako brodarsko društvo nije ispunilo obveze predaje tijekom dvaju ili više uzastopnih razdoblja izvješćivanja i ako se drugim izvršnim mjerama nije osigurala usklađenost, nadležno tijelo države članice u kojoj je ulazna luka može, nakon što predmetnom brodarskom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog o protjerivanju o kojemu se obavješćuje Komisiju, Europsku agenciju za pomorsku sigurnost (EMSA), druge države članice i predmetnu državu zastave. Zbog izdavanja takvog naloga o protjerivanju svaka država članica, osim države članice pod čijom zastavom brod plovi, odbija brodovima pod odgovornošću predmetnog brodarskog društva ulazak u sve svoje luke sve dok brodarsko društvo ne ispuni svoje obveze predaje u skladu s člankom 12. Ako brod plovi pod zastavom države članice i uđe u jednu od njezinih luka ili ga ondje zateknu, ta država članica, nakon što dotičnom brodarskom društvu omogući podnošenje očitovanja, brod zadržava sve dok brodarsko društvo ne ispuni svoje obveze predaje.

Ako se brod iz prvog podstavka zatekne jednoj od luka države članice pod čijom zastavom brod plovi, dotična država članica može, nakon što dotičnom brodarskom društvu omogući podnošenje očitovanja, izdati nalog države zastave o zadržavanju broda sve dok brodarsko društvo ne ispuni svoje obveze predaje. Država članica o tome izvješćuje Komisiju, EMSA-u i druge države članice. Zbog izdavanja takvog naloga države zastave o zadržavanju broda, svaka država članica poduzima iste mjere kao i one koje se moraju poduzeti nakon izdavanja naloga o protjerivanju u skladu s prvim podstavkom drugom rečenicom.

Ovim stavkom ne dovode se u pitanje međunarodna pomorska pravila koja se primjenjuju u slučaju brodova u nevolji.”

;

24.

članak 18.b zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.b

Pomoć Komisije, EMSA-e i drugih relevantnih organizacija

1.   Za potrebe ispunjavanja svojih obveza iz članka 3.c stavka 4. i članaka 3.g, 3.gd, 3.ge, 3.gf, 3.gg i 18.a Komisija, nadležna država članica i upravljačka tijela nadležna za brodarsko društvo mogu zatražiti pomoć od EMSA-e ili neke druge relevantne organizacije te u tu svrhu mogu sklopiti sve odgovarajuće sporazume s tim organizacijama.

2.   Komisija, uz pomoć EMSA-e, nastoji razviti odgovarajuće alate i smjernice za olakšavanje i koordinaciju aktivnosti verifikacije i izvršenja u vezi s primjenom ove Direktive na pomorski promet. U mjeri u kojoj je to izvedivo takve smjernice i alati stavljaju se na raspolaganje državama članicama i verifikatorima u svrhu dijeljenja informacija i boljeg osiguranja strogog izvršenja nacionalnih mjera kojima se prenosi ova Direktiva.”

;

25.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3.c stavka 6., članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavaka 1., 8. i 8.a, članka 10.b stavka 5., članka 12. stavka 3.b, članka 19. stavka 3., članka 22., članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1., članka 28.c i članka 30.j stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 8. travnja 2018.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3.c stavka 6., članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavka 1., 8. i 8.a, članka 10.b stavka 5., članka 12. stavka 3.b, članka 19. stavka 3., članka 22., članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1., članka 28.c i članka 30.j. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.”

;

(b)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3.c stavka 6., članka 3.d stavka 3., članka 10. stavka 4., članka 10.a stavka 1., 8. ili 8.a, članka 10.b stavka 5., članka 12. stavka 3.b, članka 19. stavka 3., članka 22, članka 24. stavka 3., članka 24.a stavka 1., članka 25.a stavka 1., članka 28.c ili članka 30.j stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

;

26.

članak 29. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 29.

Izvješće za osiguravanje boljeg funkcioniranja tržišta ugljika

Ako redovita izvješća o tržištu ugljika iz članka 10. stavaka 5. i 6. sadržavaju dokaze da tržište ugljika ne funkcionira pravilno, Komisija u roku od tri mjeseca o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi čiji je cilj povećanje transparentnosti i integriteta tržišta ugljika, uključujući povezana tržišta izvedenica, te korektivne mjere za poboljšanje njegova funkcioniranja te unapređenje sprečavanja i otkrivanja aktivnosti zlouporabe tržišta.”

;

27.

članak 29.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 29.a

Mjere u slučaju prekomjernih fluktuacija cijena

1.   Ako je prosječna cijena emisijskih jedinica za prethodnih šest kalendarskih mjeseci više od 2,4 puta veća od prosječne cijene emisijskih jedinica za prethodno dvogodišnje referentno razdoblje, 75 milijuna emisijskih jedinica oslobađa se iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1. stavkom 7. Odluke (EU) 2015/1814.

Cijena emisijskih jedinica iz prvog podstavka ovog stavka jest, za emisijske jedinice obuhvaćene poglavljima II. i III., cijena s dražbi provedenih u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.

Prethodno dvogodišnje referentno razdoblje iz prvog podstavka jest dvogodišnje razdoblje koje završava prije prvog mjeseca razdoblja od šest kalendarskih mjeseci iz tog podstavka.

Ako je ispunjen uvjet iz prvog podstavka ovog stavka, a stavak 2. nije primjenjiv, Komisija u Službenom listu Europske unije o tome objavljuje obavijest u kojoj navodi datum kada je uvjet ispunjen.

Komisija u prva tri radna dana svakog mjeseca objavljuje prosječnu cijenu emisijskih jedinica za prethodnih šest kalendarskih mjeseci i prosječnu cijenu emisijskih jedinica za prethodno dvogodišnje referentno razdoblje. Ako uvjet iz prvog podstavka nije ispunjen, Komisija objavljuje i razinu koju bi prosječna cijena emisijskih jedinica trebala dosegnuti u sljedećem mjesecu kako bi se uvjet iz tog podstavka ispunio.

2.   Ako je uvjet za oslobađanje emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta na temelju stavka 1. ispunjen, uvjet iz tog stavka ne smatra se ponovno ispunjenim najmanje dvanaest mjeseci nakon završetka prethodnog oslobađanja.

3.   Detaljni mehanizmi za primjenu mjera iz stavka 1. i 2. ovog članka utvrđuju se u delegiranim aktima iz članka 10. stavka 4.”

;

28.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova Direktiva redovito se preispituje s obzirom na međunarodna kretanja i uložene napore za postizanje dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma i sve relevantne obveze koje proistječu iz konferencija stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime.”

;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Mjere potpore određenim energetski intenzivnim industrijama koje mogu podlijegati izmještanju emisija ugljika iz članaka 10.a i 10.b ove Direktive također se preispituju s obzirom na mjere klimatske politike u drugim velikim gospodarstvima. Komisija s time u vezi ujedno razmatra bi li trebalo dodatno uskladiti mjere koje se odnose na nadoknadu neizravnih troškova. Mjere primjenjive na sektore obuhvaćene CBAM-om preispituju se u svjetlu primjene Uredbe (EU) 2023/956. Prije 1. siječnja 2028., kao i svake dvije godine nakon toga u okviru svojih izvješća Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 30. stavkom 6. te uredbe, Komisija procjenjuje učinak CBAM-a na rizik od izmještanja emisija ugljika, među ostalim u odnosu na izvoz.

U izvješću se procjenjuje potreba za poduzimanjem dodatnih mjera, uključujući zakonodavne mjere, za rješavanje rizika od izmještanja emisija ugljika. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.”

;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće u kontekstu svakog globalnog pregleda stanja dogovorenog u okviru Pariškog sporazuma, posebno u pogledu potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije s ciljem potrebnih smanjenja stakleničkih plinova Unije i njezinih država članica, među ostalim vezano za linearni faktor iz članka 9. ove Direktive. Komisija prema potrebi može podnijeti zakonodavne prijedloge Europskom parlamentu i Vijeću radi izmjene ove Direktive, posebno kako bi se osigurala usklađenost s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 i klimatskim ciljevima Unije utvrđenima u članku 4. te uredbe. Pri izradi zakonodavnih prijedloga Komisija u tu svrhu razmatra, među ostalim, predviđeni okvirni proračun Unije za stakleničke plinove za razdoblje od 2030. do 2050. kako je navedeno u članku 4. stavku 4. te uredbe.”

;

(d)

dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Komisija do 31. srpnja 2026. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o sljedećim pitanjima, popraćeno prema potrebi zakonodavnim prijedlogom i procjenom učinka:

(a)

kako bi se mogle uzeti u obzir negativne emisije koje proizlaze iz stakleničkih plinova koji su uklonjeni iz atmosfere te sigurno i trajno uskladišteni i kako bi se te negativne emisije mogle obuhvatiti trgovanjem emisijama, ako je to primjereno, uključujući jasno područje primjene i stroge kriterije za takvo obuhvaćanje i zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se takvim uklanjanjima ne neutraliziraju potrebna smanjenja emisija u skladu s klimatskim ciljevima Unije utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1119;

(b)

izvedivost snižavanja praga ukupne nazivne ulazne toplinske snage od 20 MW za djelatnosti iz Priloga I. od 2031.;

(c)

jesu li sve emisije stakleničkih plinova obuhvaćene ovom Direktivom stvarno uzete u obzir i je li djelotvorno izbjegnuto dvostruko računanje; posebno, ocjenjuje uzimanje u obzir emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su uhvaćene i iskorištene u proizvodu na način različit od onog iz članka 12. stavka 3.b.

6.   Pri preispitivanju ove Direktive Komisija u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ovog članka analizira kako se mogu uspostaviti veze između EU sustava trgovanja emisijama i drugih tržišta ugljika, a da se pritom ne ometa postizanje cilja klimatske neutralnosti i klimatskih ciljeva Unije utvrđenih u Uredbi (EU) 2021/1119.

7.   Komisija do 31. srpnja 2026. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ocjenjuje izvedivost uključivanja postrojenja spalionica komunalnog otpada u EU sustav trgovanja emisijama, među ostalim radi njihova uključivanja od 2028. i procjene moguće potrebe za mogućnošću da se država članica izuzme od sudjelovanja do 31. prosinca 2030. U tom pogledu Komisija uzima u obzir važnost svih sektora koji doprinose smanjenju emisija te moguće preusmjeravanju otpada prema njegovu zbrinjavanju odlaganjem na odlagališta u Uniji i izvoz otpada u treće zemlje. Osim toga, Komisija uzima u obzir relevantne kriterije kao što su učinci na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, integritet okoliša, usklađenost s ciljevima Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*19) te pouzdanost i točnost u pogledu praćenja i izračuna emisija. Komisija prema potrebi i ne dovodeći u pitanje članak 4. te direktive, prilaže tom izvješću zakonodavni prijedlog radi primjene odredaba ovog poglavlja na dozvole za emisije stakleničkih plinova te dodjelu i izdavanje dodatnih emisijskih jedinica za postrojenja spalionice komunalnog otpada te kako bi se spriječilo moguće preusmjeravanje otpada.

U izvješću iz prvog podstavka Komisija također ocjenjuje mogućnost uključivanja u EU sustav trgovanja emisijama drugih procesa gospodarenja otpadom, posebno odlagališta otpada koja stvaraju emisije metana i didušikova oksida u Uniji. Komisija prema potrebi tom izvješću može priložiti zakonodavni prijedlog za uključivanje drugih takvih procesa gospodarenja otpadom u EU sustav trgovanja emisijama.

(*19)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).”;"

29.

iza članka 30. umeće se sljedeće poglavlje:

„Poglavlje IV.a

Sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore

Članak 30.a

Područje primjene

Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na emisije, dozvole za emisije stakleničkih plinova, izdavanje i predaju emisijskih jedinica, praćenje, izvješćivanje i verifikaciju u pogledu djelatnosti iz Priloga III. Ovo poglavlje ne primjenjuje se na emisije obuhvaćene poglavljima II. i III.

Članak 30.b

Dozvole za emisije stakleničkih plinova

1.   Države članice osiguravaju da od 1. siječnja 2025. nijedan regulirani subjekt ne obavlja djelatnost iz Priloga III. osim ako ima dozvolu koju je izdalo nadležno tijelo u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Zahtjev za dozvolu za emisije stakleničkih plinova iz ovog poglavlja, koji regulirani subjekt podnosi nadležnom tijelu na temelju stavka 1. ovog članka, sadržava barem opis:

(a)

reguliranog subjekta;

(b)

vrste goriva koja pušta u potrošnju i koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima iz Priloga III. te sredstava putem kojih ta goriva pušta u potrošnju;

(c)

krajnje upotrebe ili krajnjih upotreba goriva puštenih u potrošnju za djelatnost iz Priloga III.;

(d)

mjera planiranih za praćenje emisija i izvješćivanje o njima u skladu s provedbenim aktima iz članaka 14. i 30.f;

(e)

netehničkog sažetka informacija iz točaka od (a) do (d) ovog stavka.

3.   Nadležno tijelo izdaje dozvolu za emisije stakleničkih plinova kojom se reguliranom subjektu iz stavka 1. ovog članka daje odobrenje za djelatnost iz Priloga III. ako smatra da subjekt može pratiti emisije koje odgovaraju količinama goriva koje se u skladu s Prilogom III. puštaju u potrošnju i izvješćivati o njima.

4.   Dozvole za emisije stakleničkih plinova sadržavaju barem sljedeće:

(a)

naziv i adresu reguliranog subjekta;

(b)

opis sredstava putem kojih regulirani subjekt goriva pušta u potrošnju u sektorima obuhvaćenima ovim poglavljem;

(c)

popis goriva koja regulirani subjekt pušta u potrošnju u sektorima obuhvaćenima ovim poglavljem;

(d)

plan praćenja koji ispunjava zahtjeve utvrđene u provedbenim aktima iz članka 14.;

(e)

zahtjeve izvješćivanja utvrđene u provedbenim aktima iz članka 14.;

(f)

obvezu predaje emisijskih jedinica izdanih na temelju ovog poglavlja u visini ukupnih emisija u svakoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člankom 15., do roka utvrđenog u članku 30.e stavku 2.

5.   Države članice mogu reguliranim subjektima dopustiti ažuriranje planova praćenja bez mijenjanja dozvole. Regulirani subjekti dužni su nadležnom tijelu podnijeti sve ažurirane planove praćenja na odobrenje.

6.   Regulirani subjekt obavješćuje nadležno tijelo o svim planiranim promjenama prirode svoje djelatnosti ili goriva koje pušta u potrošnju, što može zahtijevati ažuriranje dozvole za emisije stakleničkih plinova. Nadležno tijelo prema potrebi ažurira dozvolu u skladu s provedbenim aktima iz članka 14. Ako dođe do promjene osobe reguliranog subjekta obuhvaćenog ovim poglavljem, nadležno tijelo ažurira dozvolu te unosi naziv i adresu novog reguliranog subjekta.

Članak 30.c

Količina emisijskih jedinica na razini Unije

1.   Količina emisijskih jedinica na razini Unije koja se od 2027. svake godine izdaje na temelju ovog poglavlja linearno se smanjuje počevši od 2024. Vrijednost za 2024. definira se kao granične vrijednosti emisija za 2024. godinu koje su izračunane na temelju referentnih emisija iz članka 4. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (*20) za sektore obuhvaćene ovim poglavljem i primjenom putanje linearnog smanjenja za sve emisije u okviru područja primjene te uredbe. Količina se nakon 2024. svake godine smanjuje za linearni faktor smanjenja od 5,10 %. Komisija do 1. siječnja 2025. objavljuje količinu emisijskih jedinica na razini Unije za 2027.

2.   Količina emisijskih jedinica na razini Unije koja se od 2028. svake godine izdaje na temelju ovog poglavlja linearno se smanjuje od 2025. na temelju prosječnih emisija o kojima je izviješteno na temelju ovog poglavlja za godine od 2024. do 2026. Količina emisijskih jedinica smanjuje se za linearni faktor smanjenja od 5,38 %, osim ako se primjenjuju uvjeti utvrđeni u točki 1. Priloga III.a, u kojem slučaju se količina smanjuje za linearni faktor smanjenja prilagođen u skladu s pravilima utvrđenima u točki 2. Priloga III.a. Komisija do 30. lipnja 2027. mora objaviti količinu emisijskih jedinica na razini Unije za 2028. i prema potrebi prilagođeni linearni faktor smanjenja.

3.   Količina emisijskih jedinica na razini Unije izdanih na temelju ovog poglavlja prilagođava se za svaku godinu od 2028. kako bi se nadoknadila količina emisijskih jedinica predanih u slučajevima u kojima nije bilo moguće izbjeći dvostruko računanje emisija ili ako su emisijske jedinice predane za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem kako je navedeno u članku 30.f stavku 5. Prilagodba odgovara ukupnoj količini emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem koje su nadoknađene u relevantnoj godini izvješćivanja u skladu s provedbenim aktima iz članka 30.f stavka 5. drugog podstavka.

4.   Država članica koja na temelju članka 30.j jednostrano proširi djelatnost iz Priloga III. na sektore koji nisu navedeni u tom Prilogu osigurava da dotični regulirani subjekt do 30. travnja relevantne godine relevantnom nadležnom tijelu podnese propisno potkrijepljeno izvješće u skladu s odredbama članka 30.f. Ako su dostavljeni podaci propisno potkrijepljeni, nadležno tijelo o tome obavješćuje Komisiju do 30. lipnja relevantne godine. Količina emisijskih jedinica koje se izdaju na temelju stavka 1. ovog članka prilagođava se uzimajući u obzir propisno potkrijepljena izvješća koja su podnijeli regulirani subjekti.

Članak 30.d

Prodaja emisijskih jedinica na dražbi za djelatnost iz Priloga III.

1.   Emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem prodaju se na dražbi od 2027., osim ako se ne unose u rezervu za stabilnost tržišta utvrđenu Odlukom (EU) 2015/1814. Emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem na dražbi se prodaju odvojeno od emisijskih jedinica obuhvaćenih poglavljima II. i III. ove Direktive.

2.   Emisijske jedinice iz ovog poglavlja počinju se prodavati na dražbi 2027., i to količina koja odgovara 130 % količine za prodaju na dražbi za 2027. utvrđene na temelju količine emisijskih jedinica na razini Unije za tu godinu te pojedinačnih udjela koji će biti prodani na dražbi i količina za prodaju na dražbi u skladu sa stavcima od 3. do 6. ovog članka. Dodatnih 30 % za prodaju na dražbi upotrebljava se samo za predaju emisijskih jedinica na temelju članka 30.e stavka 2. i mogu se prodati na dražbi do 31. svibnja 2028. Dodatnih 30 % oduzima se od količina za prodaju na dražbi za razdoblje od 2029. do 2031. Uvjeti za prodaje na dražbi predviđene u ovom stavku utvrđuju se u skladu sa stavkom 7. ovog članka i člankom 10. stavkom 4.

U skladu s člankom 1.a stavkom 3. Odluke (EU) 2015/1814 600 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem 2027. postaju sredstva u rezervi za stabilnost tržišta.

3.   Na dražbi se prodaje 150 milijuna emisijskih jedinica izdanih na temelju ovog poglavlja i svi prihodi od tih dražbi stavljaju se na raspolaganje Socijalnom fondu za klimatsku politiku uspostavljenom Uredbom (EU) 2023/955 do 2032.

4.   Od preostale količine emisijskih jedinica i kako bi se, zajedno s prihodima od emisijskih jedinica iz stavka 3. ovog članka i članka 10.a stavka 8.b ove Direktive, ostvario maksimalan iznos od 65 000 000 000 EUR, Komisija osigurava da se na dražbi proda dodatna količina emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem i da se prihodi od tih dražbi stave na raspolaganje Socijalnom fondu za klimatsku politiku uspostavljenom Uredbom (EU) 2023/955, do 2032.

Komisija osigurava da se emisijske jedinice namijenjene Socijalnom fondu za klimatsku politiku iz stavka 3. ovog članka i ovog stavka prodaju na dražbi u skladu s načelima i modalitetima iz članka 10. stavka 4. i s delegiranim aktima donesenima na temelju tog članka.

Prihodi od prodaje na dražbi emisijskih jedinica iz stavka 3. ovog članka i ovog stavka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i upotrebljavaju se u skladu s pravilima koja se primjenjuju na Socijalni fond za klimatsku politiku.

Godišnji iznos dodijeljen Socijalnom fondu za klimatsku politiku u skladu s člankom 10.a stavkom 8.b, stavkom 3. ovog članka i ovim stavkom ne smije premašiti:

(a)

za 2026., 4 000 000 000 EUR;

(b)

za 2027., 10 900 000 000 EUR;

(c)

za 2028., 10 500 000 000 EUR;

(d)

za 2029., 10 300 000 000 EUR;

(e)

za 2030., 10 100 000 000 EUR;

(f)

za 2031., 9 800 000 000 EUR;

(g)

za 2032., 9 400 000 000 EUR.

Ako se sustav trgovanja emisijama uspostavljen u skladu s ovim poglavljem odgodi do 2028. na temelju članka 30.k, maksimalni iznos koji se stavlja na raspolaganje Socijalnom fondu za klimatsku politiku u skladu s prvim podstavkom ovog stavka iznosi 54 600 000 000 EUR. U tom slučaju godišnji iznosi dodijeljeni Socijalnom fondu za klimatsku politiku ne premašuju kumulativno 4 000 000 000 EUR za godine 2026. i 2027., a za razdoblje od 1. siječnja 2028. do 31. prosinca 2032. relevantni godišnji iznos ne smije premašiti:

(a)

za 2028., 11 400 000 000 EUR;

(b)

za 2029., 10 300 000 000 EUR;

(c)

za 2030., 10 100 000 000 EUR;

(d)

za 2031., 9 800 000 000 EUR;

(e)

za 2032., 9 000 000 000 EUR.

Članak 10.a stavak 8.b ove Direktive, stavak 3. ovog članka i ovaj stavak nisu primjenjivi ako se utvrdi da prihod ostvaren prodajom na dražbi iz stavka 5. ovog članka čini vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a.

5.   Države članice na dražbi prodaju ukupnu količinu emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem nakon oduzimanja količina iz stavaka 3. i 4. ovog članka te je raspodjeljuju među sobom u udjelima koji su jednaki udjelu referentnih emisija iz članka 4. stavka 2. Uredbe (EU) 2018/842 za kategorije izvora emisija iz drugog odlomka podtočaka (b), (c) i (d) Priloga III. ovoj Direktivi za prosjek dotične države članice u razdoblju od 2016. do 2018. nakon sveobuhvatnog preispitivanja u skladu s člankom 4. stavkom 3. te uredbe.

6.   Države članice određuju način na koji će upotrijebiti prihode ostvarene prodajom emisijskih jedinica iz stavka 5. ovog članka na dražbi, osim za prihode koji čine vanjske namjenske prihode u skladu sa stavkom 4. ovog članka ili prihode koji su utvrđeni kao vlastita sredstva u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a i uneseni u proračun Unije. Države članice upotrebljavaju svoje prihode ili ekvivalent financijske vrijednosti tih prihoda za jednu ili više svrha iz članka 10. stavka 3. ove Direktive, dajući prednost aktivnostima koje mogu doprinijeti rješavanju socijalnih aspekata trgovanja emisijama u skladu s ovim poglavljem, ili za jednu ili više sljedećih svrha:

(a)

mjere za doprinošenje dekarbonizaciji grijanja i hlađenja zgrada ili smanjenju energetskih potreba zgrada, uključujući integraciju obnovljivih izvora energije i povezanih mjera u skladu s člankom 7. stavkom 11. te člancima 12. i 20. Direktive 2012/27/EU, kao i mjere za pružanje financijske potpore kućanstvima s niskim dohotkom u zgradama s najlošijim svojstvima;

(b)

mjere za ubrzanje uvođenja vozila s nultom stopom emisija ili pružanje financijske potpore uvođenju potpuno interoperabilne infrastrukture punjenja gorivom i punjenja strujom za vozila s nultom stopom emisija, ili mjere za poticanje prelaska na javni prijevoz i poboljšanje multimodalnosti ili za pružanje financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u pogledu korisnika prijevoza s niskim i srednjim dohotkom;

(c)

financiranje svojih socijalnih planova za klimatsku politiku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) 2023/955;

(d)

pružanje financijske naknade krajnjim potrošačima goriva u slučajevima u kojima nije bilo moguće izbjeći dvostruko računanje emisija ili ako su emisijske jedinice predane za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem kako je navedeno u članku 30.f stavku 5.

Smatra se da države članice ispunjavaju odredbe ovog stavka ako imaju i primjenjuju politike fiskalne ili financijske potpore ili regulatorne politike kojima se potiče davanje financijske potpore, pri čemu je ta potpora uspostavljena u svrhe navedene u prvom podstavku ovog stavka i vrijednost joj je jednaka prihodima iz tog podstavka, ostvarenima prodajom na dražbi emisijskih jedinica iz ovog poglavlja.

Države članice obavješćuju Komisiju o upotrebi prihoda i mjerama poduzetima u skladu s ovim stavkom uključivanjem tih informacija u svoja izvješća koja podnose u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999.

7.   Članak 10. stavci 4. i 5. primjenjuju se na emisijske jedinice izdane na temelju ovog poglavlja.

Članak 30.e

Prijenos, predaja i poništavanje emisijskih jedinica

1.   Članak 12. primjenjuje se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem, uz iznimku stavaka 3. i 3.a, stavka 4. druge i treće rečenice te stavka 5. tog članka. U tu svrhu:

(a)

svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;

(b)

svako upućivanje na operatere postrojenja smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;

(c)

svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem.

2.   Države članice osiguravaju da od 1. siječnja 2028. regulirani subjekt svake godine do 31. svibnja preda određenu količinu emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem, odnosno u visini ukupnih emisija reguliranog subjekta u prethodnoj kalendarskoj godini, verificiranih u skladu s člancima 15. i 30.f., koje odgovaraju količini goriva puštenih u potrošnju u skladu s Prilogom III., te da se te emisijske jedinice potom ponište.

3.   Do 31. prosinca 2030., odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, ako regulirani subjekt s poslovnim nastanom u određenoj državi članici podliježe nacionalnom porezu na ugljik koji je na snazi za godine od 2027. do 2030. i koji obuhvaća djelatnost iz Priloga III., nadležno tijelo dotične države članice može izuzeti taj regulirani subjekt od obveze predaje emisijskih jedinica na temelju stavka 2. ovog članka za određenu referentnu godinu, pod uvjetom da:

(a)

predmetna država članica obavijesti Komisiju do 31. prosinca 2023. o tom nacionalnom porezu na ugljik, a nacionalni propis kojim se utvrđuju porezne stope primjenjive za godine od 2027. do 2030. do tog je trenutka stupio na snagu; dotična država članica obavješćuje Komisiju o svim kasnijim promjenama nacionalnog poreza na ugljik;

(b)

za referentnu godinu, nacionalni porez na ugljik dotične države članice koji je taj regulirani subjekt stvarno platio viši je od prosječne konačne dražbovne cijene sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s ovim poglavljem;

(c)

regulirani subjekt u potpunosti ispunjava obveze iz članka 30.b o dozvolama za emisije stakleničkih plinova i članka 30.f o praćenju svojih emisija, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji;

(d)

dotična država članica do 31. svibnja godine nakon referentne godine Komisiju obavijesti o primjeni svakog takvog izuzeća i odgovarajućoj količini emisijskih jedinica koje treba poništiti u skladu s točkom (g) ovog podstavka te delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4.;

(e)

Komisija ne uloži prigovor na primjenu odstupanja na temelju neusklađenosti prijavljene mjere s uvjetima utvrđenima u ovom stavku, i to u roku od tri mjeseca od obavijesti iz točke (a) ovog podstavka ili u roku od mjesec dana od obavijesti za relevantnu godinu iz točke (d) ovog podstavka;

(f)

predmetna država članica ne prodaje na dražbi količinu emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. za određenu referentnu godinu dok se količina emisijskih jedinica koje treba poništiti u skladu s ovim stavkom ne utvrdi u skladu s točkom (g) ovog podstavka; dotična država članica ne prodaje nijedan dio dodatne količine emisijskih jedinica na dražbi u skladu s člankom 30.d stavkom 2. prvim podstavkom;

(g)

dotična država članica poništi količinu emisijskih jedinica iz ukupne količine emisijskih jedinica iz članka 30.d stavka 5. koje prodaje na dražbi za referentnu godinu, koja je jednaka verificiranim emisijama tog reguliranog subjekta u skladu s ovim poglavljem za referentnu godinu; ako je količina emisijskih jedinica koja preostaje za prodaju na dražbi u referentnoj godini koja slijedi nakon primjene točke (f) ovog podstavka manja od količine emisijskih jedinica koje se poništavaju u skladu s ovim stavkom, dotična država članica osigurava da do kraja godine koja slijedi nakon referentne godine poništi količinu emisijskih jedinica koja odgovara toj razlici; i

(h)

dotična država članica obveže se da će u trenutku prve obavijesti iz točke (a) ovog podstavka za jednu ili više mjera navedenih ili spomenutih u članku 30.d stavku 6. prvom podstavku upotrijebiti iznos jednak prihodima na koje bi se članak 30.d stavak 6. primjenjivao da nije bilo tog odstupanja. Primjenjuje se članak 30.d stavak 6. drugi i treći podstavak, a Komisija osigurava da su informacije primljene na temelju njih u skladu s preuzetom obvezom iz ove točke.

Količina emisijskih jedinica koje treba poništiti na temelju prvog podstavka točke (g) ovog stavka ne utječe na vanjske namjenske prihode utvrđene na temelju članka 30.d stavka 4. ove Direktive ili, ako su utvrđena na temelju članka 311. trećeg stavka UFEU-a, na vlastita sredstva proračuna Unije u skladu s Odlukom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 (*21) iz prihoda dobivenih od prodaje emisijskih jedinica na dražbi u skladu s člankom 30.d ove Direktive.

4.   Bolnice koje nisu obuhvaćene poglavljem III. mogu dobiti financijsku naknadu za troškove koji su im preneseni zbog predaje emisijskih jedinica u skladu s ovim poglavljem. U tu se svrhu odredbe ovog poglavlja koje se primjenjuju na slučajeve dvostrukog računanja primjenjuju mutatis mutandis.

Članak 30.f

Praćenje emisija, izvješćivanje o njima i njihova verifikacija te akreditacija

1.   Članci 14. i 15. primjenjuju se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem. U tu svrhu:

(a)

svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;

(b)

svako upućivanje na djelatnost navedenu u Prilogu I. smatra se upućivanjem na djelatnost iz Priloga III.;

(c)

svako upućivanje na operatere smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;

(d)

svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem;

(e)

upućivanje na datum u članku 15. smatra se upućivanjem na 30. travnja.

2.   Države članice osiguravaju da svaki regulirani subjekt za svaku kalendarsku godinu od 2025. prati emisije koje odgovaraju količinama goriva puštenih za potrošnju u skladu s Prilogom III. One također osiguravaju i da svaki regulirani subjekt o tim emisijama izvijesti nadležno tijelo u sljedećoj godini, počevši od 2026., u skladu s provedbenim aktima iz članka 14. stavka 1.

3.   Od 1. siječnja 2028. države članice osiguravaju da svaki regulirani subjekt do 30. travnja svake godine do 2030. prijavi prosječni udio troškova povezanih s predajom emisijskih jedinica u skladu s ovim poglavljem koji je prenio potrošačima za prethodnu godinu. Komisija donosi provedbene akte o zahtjevima i predlošcima za ta izvješća. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. Komisija ocjenjuje podnesena izvješća i godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o svojim nalazima. Ako Komisija utvrdi da postoje neprimjerene prakse u pogledu prijenosa troškova ugljika, izvješću se prema potrebi mogu priložiti zakonodavni prijedlozi za rješavanje takvih neprimjerenih praksi.

4.   Države članice osiguravaju da svaki regulirani subjekt koji 1. siječnja 2025. ima dozvolu u skladu s člankom 30.b izvijesti do 30. travnja 2025. o svojim povijesnim emisijama za 2024.

5.   Države članice osiguravaju da regulirani subjekti mogu pouzdano i točno po vrsti goriva identificirati i dokumentirati točne količine goriva puštenog u potrošnju koje se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima iz Priloga III., kao i krajnju upotrebu goriva koja su regulirani subjekti pustili u potrošnju. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za ograničavanje rizika od dvostrukog računanja emisija obuhvaćenih ovim poglavljem i emisija iz poglavlja II. i III., kao i rizika predaje emisijskih jedinica za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem.

Komisija donosi provedbene akte u pogledu detaljnih pravila za izbjegavanje dvostrukog računanja i predaje emisijskih jedinica za emisije koje nisu obuhvaćene ovim poglavljem, kao i za pružanje financijske naknade krajnjim potrošačima goriva u slučajevima kada se takvo dvostruko računanje ili predaja ne može izbjeći. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. Izračun financijske naknade krajnjim potrošačima goriva temelji se na prosječnoj cijeni emisijskih jedinica na dražbama koje se provode u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4. u relevantnoj godini izvješćivanja.

6.   Načela praćenja emisija obuhvaćenih ovim poglavljem i izvješćivanja o njima utvrđena su u dijelu C Priloga IV.

7.   Kriteriji za verifikaciju emisija obuhvaćenih ovim poglavljem utvrđeni su u dijelu C Priloga V.

8.   Države članice mogu dopustiti pojednostavnjene mjere praćenja, izvješćivanja i verifikacije za regulirane subjekte čije godišnje emisije koje odgovaraju količinama goriva puštenih u potrošnju iznose manje od 1 000 tona ekvivalenta CO2, u skladu s provedbenim aktima iz članka 14. stavka 1.

Članak 30.g

Upravljanje

Članci 13. i 15.a, članak 16. stavci 1., 2., 3., 4. i 12., članci 17., 18., 19., 20., 21., 22., 22.a, 23. i 29. primjenjuju se na emisije, regulirane subjekte i emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem. U tu svrhu:

(a)

svako upućivanje na emisije smatra se upućivanjem na emisije obuhvaćene ovim poglavljem;

(b)

svako upućivanje na operatere smatra se upućivanjem na regulirane subjekte obuhvaćene ovim poglavljem;

(c)

svako upućivanje na emisijske jedinice smatra se upućivanjem na emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem.

Članak 30.h

Mjere u slučaju prekomjernog porasta cijena

1.   Ako je tijekom više od tri uzastopna mjeseca prosječna cijena emisijskih jedinica na dražbama koje se provode u skladu s delegiranim aktima donesenima na temelju članka 10. stavka 4. ove Direktive više od dvostruko veća od prosječne cijene emisijskih jedinica tijekom prethodnih šest uzastopnih mjeseci na dražbama za emisijske jedinice obuhvaćene ovim poglavljem, 50 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem oslobađaju se iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1.a stavkom 7. Odluke (EU) 2015/1814.

Za godine 2027. i 2028. uvjeti iz prvog podstavka ispunjeni su ako je tijekom više od tri uzastopna mjeseca prosječna cijena emisijskih jedinica za više od 1,5 puta veća od prosječne cijene emisijskih jedinica tijekom referentnog razdoblja od šest prethodnih uzastopnih mjeseci.

2.   Ako prosječna cijena emisijskih jedinica iz stavka 1. ovog članka tijekom razdoblja od dva uzastopna mjeseca premaši cijenu od 45 EUR, 20 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem oslobađa se iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1.a stavkom 7. Odluke (EU) 2015/1814. Primjenjuje se indeksacija utemeljena na europskom indeksu potrošačkih cijena za 2020. Emisijske jedinice oslobađaju se putem mehanizma predviđenog ovim stavkom do 31. prosinca 2029.

3.   Ako je prosječna cijena emisijskih jedinica iz stavka 1. ovog članka više od tri puta veća od prosječne cijene emisijskih jedinica tijekom prethodnih šest uzastopnih mjeseci, 150 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih ovim poglavljem oslobađa se iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s člankom 1.a stavkom 7. Odluke (EU) 2015/1814.

4.   Ako je uvjet iz stavka 2. ispunjen istog dana kao i uvjet iz stavka 1. ili 3., dodatne emisijske jedinice oslobađaju se samo na temelju stavka 1. ili 3.

5.   Komisija prije 31. prosinca 2029. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ocjenjuje je li mehanizam iz stavka 2. djelotvoran i treba li ga zadržati. Komisija prema potrebi Europskom parlamentu i Vijeću uz to izvješće prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Direktive radi prilagodbe tog mehanizma.

6.   Ako je ispunjen jedan ili više uvjeta iz stavka 1., 2. ili 3. i doveo do oslobađanja emisijskih jedinica, dodatne emisijske jedinice smiju se osloboditi u skladu s ovim člankom tek 12 mjeseci nakon toga.

7.   Ako je u drugoj polovini razdoblja od 12 mjeseci iz stavka 6. ovog članka ponovno ispunjen uvjet iz stavka 2. ovog članka, Komisija uz pomoć Odbora osnovanog člankom 44. Uredbe (EU) 2018/1999 ocjenjuje djelotvornost mjere i može provedbenim aktom odlučiti da se stavak 6. ovog članka ne primjenjuje. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2. ove Direktive.

8.   Ako je ispunjen jedan ili više uvjeta iz stavka 1., 2. ili 3., a stavak 6. nije primjenjiv, Komisija u Službenom listu Europske unije odmah objavljuje obavijest o datumu na koji je ispunjen taj uvjet odnosno na koju su ispunjeni ti uvjeti.

9.   Države članice koje podliježu obvezi dostavljanja plana korektivnih mjera u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2018/842 uzimaju u obzir učinke oslobađanja dodatnih emisijskih jedinica u skladu sa stavkom 2. ovog članka tijekom prethodne dvije godine pri razmatranju dodatnih mjera koje treba provesti kako je navedeno u članku 8. stavku 1. prvom podstavku točki (c) te uredbe kako bi ispunile svoje obveze na temelju te uredbe.

Članak 30.i

Preispitivanje ovog poglavlja

Komisija je dužna do 1. siječnja 2028. izvijestiti Europski parlament i Vijeće o provedbi odredbi ovog poglavlja u pogledu njihove djelotvornosti, upravljanja i praktične primjene, uključujući primjenu pravila iz Odluke (EU) 2015/1814. Komisija prema potrebi tom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog radi izmjene ovog poglavlja. Komisija do 31. listopada 2031. ocjenjuje izvedivost uključivanja sektora obuhvaćenih Prilogom III. ovoj Direktivi u EU sustav trgovanja emisijama koji obuhvaća sektore navedene u Prilogu I. ovoj Direktivi.

Članak 30.j

Postupci za jednostrano proširenje djelatnosti iz Priloga III. na druge sektore koji ne podliježu poglavljima II. i III.

1.   Države članice od 2027. mogu proširiti djelatnost iz Priloga III., na sektore koji nisu navedeni u tom prilogu i time primjenjivati trgovanje emisijama u skladu s ovim poglavljem u tim sektorima, uzimajući u obzir sve relevantne kriterije, a posebno učinke na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, okolišni integritet sustava trgovanja emisijama uspostavljenog u skladu s ovim poglavljem i pouzdanost planiranog sustava praćenja i izvješćivanja, pod uvjetom da je Komisija odobrila proširenje djelatnosti iz tog Priloga.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 23. radi dopune ove Direktive u vezi s odobrenjem proširenja iz prvog podstavka ovog stavka, odobrenjem izdavanja dodatnih emisijskih jedinica i ovlašćivanjem drugih država članica za proširenje djelatnosti iz Priloga III. Komisija također može, pri donošenju takvih delegiranih akata, dopuniti proširenje dodatnim pravilima kojima se uređuju mjere za rješavanje mogućih slučajeva dvostrukog računanja, među ostalim za izdavanje dodatnih emisijskih jedinica za kompenzaciju emisijskih jedinica predanih za uporabu goriva u djelatnostima navedenima u Prilogu I. Sve financijske mjere država članica u korist poduzeća iz sektora ili podsektora koji su izloženi stvarnom riziku od izmještanja emisija ugljika, zbog znatnih neizravnih troškova nastalih zbog troškova emisija stakleničkih plinova ugrađenih u cijene goriva zbog jednostranog proširenja, moraju biti u skladu s pravilima o državnim potporama i ne smiju uzrokovati neopravdana narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

2.   Dodatne emisijske jedinice izdane u skladu s odobrenjem na temelju ovog članka prodaju se na dražbi u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 30.d. Neovisno o članku 30.d stavcima od 1. do 6., države članice koje su jednostrano proširile djelatnost iz Priloga III. u skladu s ovim člankom određuju upotrebu prihoda ostvarenih od prodaje tih dodatnih emisijskih jedinica na dražbi.

Članak 30.k

Odgoda trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore do 2028. u slučaju iznimno visokih cijena energije

1.   Komisija do 15. srpnja 2026. u Službenom listu Europske unije objavljuje obavijest o tome je li ispunjen jedan ili oba sljedeća uvjeta:

(a)

prosječna cijena plina u okviru virtualne točke trgovanja TTF (Title Transfer Facility) za šest kalendarskih mjeseci koji završavaju 30. lipnja 2026. viša je od prosječne cijene plina u okviru TTF-a u veljači i ožujku 2022.;

(b)

prosječna cijena sirove nafte Brent za šest kalendarskih mjeseci koji završavaju 30. lipnja 2026. više je nego dvostruko veća od prosječne cijene sirove nafte Brent tijekom pet prethodnih godina; petogodišnje referentno razdoblje petogodišnje je razdoblje koje završava prije prvog mjeseca razdoblja od šest kalendarskih mjeseci.

2.   Ako je ispunjen jedan ili oba uvjeta iz stavka 1., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

odstupajući od članka 30.c stavka 1., prva godina za koju se utvrđuje količina emisijskih jedinica na razini Unije jest 2028. i, odstupajući od članka 30.c stavka 3., prva godina za koju je količina emisijskih jedinica na razini Unije prilagođena jest 2029.;

(b)

odstupajući od članka 30.d stavaka 1. 2., početak prodaje emisijskih jedinica iz ovog poglavlja na dražbi odgađa se za 2028.;

(c)

odstupajući od članka 30.d stavka 2., dodatni iznos emisijskih jedinica za prvu godinu dražbi oduzima se od količina za prodaju na dražbi za razdoblje od 2030. do 2032., a početna sredstva u rezervi za stabilnost tržišta stvaraju se 2028.;

(d)

odstupajući od članka 30.e stavka 2., rok za početnu predaju emisijskih jedinica odgađa se do 31. svibnja 2029. za ukupne emisije u 2028.;

(e)

odstupajući od članka 30.i, rok u kojem Komisija mora izvijestiti Europski parlament i Vijeće odgađa se do 1. siječnja 2029.

(*20)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.)."

(*21)  Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.).”;"

30.

umeće se sljedeće poglavlje:

„Poglavlje IV.b

Znanstveni savjeti i vidljivost financiranja

Članak 30.l

Znanstveni savjeti

Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene (‚Savjetodavni odbor’) osnovan u skladu s člankom 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*22) može, na vlastitu inicijativu, pružati znanstvene savjete i izdavati izvješća u vezi s ovom Direktivom. Komisija uzima u obzir relevantne savjete i izvješća Savjetodavnog odbora, posebno u pogledu:

(a)

potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije radi osiguranja usklađenosti s ciljevima i ciljnim vrijednostima iz članka 30. stavka 3. ove Direktive;

(b)

potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na sporazume o globalnim mjerama u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) kako bi se smanjio utjecaj zrakoplovstva na klimu te s obzirom na ambicije i okolišni integritet globalne tržišne mjere IMO-a iz članka 3.gg ove Direktive.

Članak 30.m

Informiranje, komunikacija i promidžba

1.   Komisija osigurava vidljivost financiranja iz prihoda od prodaje na dražbi u okviru EU sustava trgovanja emisijama iz članka 10.a stavka 8. na sljedeće načine:

(a)

osiguravanjem da korisnici takvog financiranja navode podrijetlo tih sredstava i osiguraju vidljivost Unijina financiranja, posebice pri promicanju projekata i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti; i

(b)

osiguravanjem da primatelji takvih sredstava upotrebljavaju odgovarajuću oznaku koja glasi ‚(su)financirano iz EU sustava trgovanja emisijama (Inovacijski fond)’, kao i amblem Unije i iznos financiranja; ako upotreba takve oznake nije izvediva, Inovacijski fond mora biti spomenut u svim komunikacijskim aktivnostima, među ostalim i na oglasnim pločama na strateškim mjestima koja su vidljiva javnosti.

Komisija u delegiranom aktu iz članka 10.a stavka 8. utvrđuje potrebne zahtjeve kako bi se osigurala vidljivost financiranja iz Inovacijskog fonda, uključujući zahtjev navođenja tog fonda.

2.   Države članice osiguravaju vidljivost financiranja iz prihoda od dražbi u okviru EU sustava trgovanja emisijama iz članka 10.d na način koji odgovara onome iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog članka, uključujući zahtjevom navođenja Modernizacijskog fonda.

3.   Uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, države članice nastoje osigurati vidljivost izvora financiranja djelovanja ili projekata koji se financiraju iz prihoda od dražbi u okviru EU sustava trgovanja emisijama za koje određuju upotrebu u skladu s člankom 3.d stavkom 4., člankom 10. stavkom 3. i člankom 30.d stavkom 6.

(*22)  Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (SL L 126, 21.5.2009., str. 13.).”;"

31.

prilozi I., II.b, IV. i V. Direktivi 2003/87/EZ mijenjaju se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi, a prilozi III. i III.a umeću se u Direktivu 2003/87/EZ kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoj Direktivi.

Članak 2.

Izmjene Odluke (EU) 2015/1814

Odluka (EU) 2015/1814 mijenja se kako slijedi:

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Komisija objavljuje ukupan broj emisijskih jedinica koje su u optjecaju svake godine do 1. lipnja sljedeće godine. Ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju u danoj godini jest kumulativni broj emisijskih jedinica koje su izdane u vezi s postrojenjima i brodarskim društvima i koje nisu stavljene u rezervu u razdoblju od 1. siječnja 2008., uključujući emisijske jedinice izdane u tom razdoblju u skladu s člankom 13. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ u verziji koja je na snazi 18. ožujka 2018. te prava na upotrebu međunarodnih jedinica koja postrojenja imaju u okviru EU sustava trgovanja emisijama, do 31. prosinca te dane godine, umanjen za kumulativne tone verificiranih emisija iz postrojenja i brodarskih društava u okviru EU sustava trgovanja emisijama od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca te iste dane godine i za sve emisijske jedinice koje su poništene u skladu s člankom 12. stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Ne uzimaju se u obzir emisije tijekom trogodišnjeg razdoblja koje je počelo 2005. i završilo 2007. i jedinice izdane u vezi s tim emisijama. Prva objava uslijedit će do 15. svibnja 2017.”

;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„4.a   Od 2024. izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju u bilo kojoj godini uključuje kumulativni broj emisijskih jedinica izdanih za zrakoplovstvo i kumulativne tone verificiranih emisija iz zrakoplovstva u okviru EU sustava trgovanja emisijama, ne uključujući emisije iz letova na rutama obuhvaćenima neutralizacijom izračunanom u skladu s člankom 12. stavkom 6. Direktive 2003/87/EZ, između 1. siječnja 2024. i 31. prosinca te iste dane godine.

Emisijske jedinice poništene u skladu s člankom 3.gb Direktive 2003/87/EZ smatraju se izdanima u svrhe izračuna ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju.”

;

(c)

stavci 5. i 5.a zamjenjuju se sljedećim:

„5.   Ako je u bilo kojoj danoj godini ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju između 833 milijuna i 1 096 milijuna, broj emisijskih jedinica jednak razlici između ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, kako je utvrđen u posljednjoj objavi iz stavka 4. ovog članka, i 833 milijuna oduzima se od količine emisijskih jedinica za prodaju država članica na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ te se stavlja u rezervu tijekom 12-mjesečnog razdoblja koje počinje 1. rujna te godine. Ako je ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju veći od 1 096 milijuna emisijskih jedinica, broj emisijskih jedinica koji se oduzima od količine emisijskih jedinica za prodaju država članica na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ te stavlja u rezervu tijekom 12-mjesečnog razdoblja koje počinje 1. rujna te godine iznosi 12 % ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju. Odstupajući od druge rečenice ovog podstavka, postotak iz te rečenice se udvostručava do 31. prosinca 2030.

Ne dovodeći u pitanje ukupan broj emisijskih jedinica koje se oduzimaju u skladu s ovim stavkom, do 31. prosinca 2030., emisijske jedinice iz članka 10. stavka 2. prvog podstavka točke (b) Direktive 2003/87/EZ ne uzimaju se u obzir za određivanje udjela kojim države članice doprinose tom ukupnom iznosu.

5.a   Osim ako je drukčije odlučeno u okviru prvog preispitivanja provedenog u skladu s člankom 3., počevši od 2023. emisijske jedinice koje se nalaze u rezervi, a koje premašuju 400 milijuna emisijskih jedinica prestaju biti valjane.”

;

(d)

stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Ako u bilo kojoj danoj godini stavak 6. ovog članka nije primjenjiv i ako je ispunjen uvjet iz članka 29.a stavka 1. Direktive 2003/87/EZ, 75 milijuna emisijskih jedinica oslobađa se iz rezerve i dodaje količini emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi na temelju članka 10. stavka 2. te direktive. Ako se u rezervi nalazi manje od 75 milijuna emisijskih jedinica, sve emisijske jedinice oslobađaju se iz rezerve u skladu s ovim stavkom. Ako je ispunjen uvjet iz članka 29.a stavka 1. te direktive, količine koje se oslobađaju iz rezerve u skladu s tim člankom ravnomjerno se raspodjeljuju tijekom razdoblja od tri mjeseca, počevši najkasnije dva mjeseca od datuma ispunjenja uvjeta iz članka 29.a stavka 1. te direktive, o čemu Komisija dostavlja obavijest u skladu s četvrtim podstavkom tog stavka.”

;

2.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 1.a

Funkcioniranje rezerve za stabilnost tržišta za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore

1.   Emisijske jedinice obuhvaćene poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ stavljaju se u zasebni dio rezerve uspostavljene u skladu s člankom 1. ove Odluke i oslobađaju iz njega u skladu s pravilima utvrđenima u ovom članku.

2.   Stavljanje emisijskih jedinica u rezervu u skladu s ovim člankom provodi se od 1. rujna 2028. Emisijske jedinice obuhvaćene poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ stavljaju se u rezervu, drže u njoj i oslobađaju iz nje zasebno od emisijskih jedinica obuhvaćenih člankom 1. ove Odluke.

3.   Dio iz stavka 1. ovog članka mora se uspostaviti 2027. u skladu s člankom 30.d stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2003/87/EZ. Od 1. siječnja 2031. emisijske jedinice iz tog podstavka koje nisu bile oslobođene iz rezerve prestaju biti valjane.

4.   Komisija objavljuje ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju obuhvaćenih poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ svake godine do 1. lipnja sljedeće godine zasebno od broja emisijskih jedinica u optjecaju iz članka 1. stavka 4. ove Odluke. Ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju iz ovog članka u danoj godini jest kumulativni broj emisijskih jedinica obuhvaćenih tim poglavljem koje su izdane u razdoblju od 1. siječnja 2027., umanjen za kumulativne tone verificiranih emisija obuhvaćenih tim poglavljem za razdoblje od 1. siječnja 2027. do 31. prosinca te iste dane godine i za sve emisijske jedinice obuhvaćene tim poglavljem koje su poništene u skladu s člankom 12. stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Prva objava uslijedit će do 1. lipnja 2028.

5.   Ako je u bilo kojoj danoj godini ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju, kako je utvrđen u posljednjoj objavi iz stavka 4. ovog članka, veći od 440 milijuna emisijskih jedinica, 100 milijuna emisijskih jedinica za prodaju država članica na dražbi u skladu s člankom 30.d Direktive 2003/87/EZ oduzima se od količine emisijskih jedinica obuhvaćenih poglavljem IV.a te direktive i stavlja se u rezervu tijekom 12-mjesečnog razdoblja koje počinje 1. rujna te godine.

6.   Ako je u bilo kojoj danoj godini ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju manji od 210 milijuna, 100 milijuna emisijskih jedinica obuhvaćenih poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ oslobađa se iz rezerve i dodaje količini emisijskih jedinica obuhvaćenih tim poglavljem koje države članice prodaju na dražbi u skladu s člankom 30.d te direktive. Ako se u rezervi nalazi manje od 100 milijuna emisijskih jedinica, sve emisijske jedinice oslobađaju se iz rezerve u skladu s ovim stavkom.

7.   Količine koje se oslobađaju iz rezerve u skladu s člankom 30.h Direktive 2003/87/EZ dodaju se količini emisijskih jedinica obuhvaćenih poglavljem IV.a te direktive koju države članice prodaju na dražbi u skladu s člankom 30.d te direktive. Količine koje se oslobađaju iz rezerve ravnomjerno se raspodjeljuju tijekom razdoblja od tri mjeseca, koje počinje najkasnije dva mjeseca nakon datuma na koji su uvjeti ispunjeni u skladu s objavom u tom pogledu u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 30.h stavkom 8. Direktive 2003/87/EZ.

8.   Članak 1. stavak 8. i članak 3. ove Odluke primjenjuju se na emisijske jedinice obuhvaćene poglavljem IV.a Direktive 2003/87/EZ.”.

9.   Odstupajući od stavaka 2., 3. i 4. ovog članka, ako su ispunjeni jedan ili oba uvjeta iz članka 30.k stavka 1. Direktive 2003/87/EZ, stavljanje emisijskih jedinica u rezervu iz stavka 2. ovog članka provodi se od 1. rujna 2029., a datumi iz stavaka 3. i 4. ovog članka odgađaju se za godinu dana.”

;

3.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Preispitivanje

Komisija nadzire funkcioniranje rezerve u kontekstu godišnjeg izvješća iz članka 10. stavka 5. Direktive 2003/87/EZ. To bi izvješće trebalo razmotriti relevantne učinke na konkurentnost, posebno u industrijskom sektoru, uključujući pokazatelje koji se odnose na BDP, zaposlenost i ulaganja. U roku od tri godine od datuma početka funkcioniranja rezerve i nakon toga svakih pet godina Komisija na temelju analize urednog funkcioniranja europskog tržišta ugljika preispituje rezervu i, ako je potrebno, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću. Tijekom svakog preispitivanja posebna se pozornost posvećuje postotku za utvrđivanje broja emisijskih jedinica koje se stavljaju u rezervu u skladu s člankom 1. stavkom 5. ove Odluke kao i brojčanoj vrijednosti gornje granice ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, među ostalim radi moguće prilagodbe te gornje granice u skladu s linearnim faktorom iz članka 9. Direktive 2003/87/EZ, i broju emisijskih jedinica koje se oslobađaju iz rezerve u skladu s člankom 1. stavkom 6. ili 7. ove Odluke. Komisija prilikom preispitivanja također razmatra učinak rezerve na rast, zaposlenost, industrijsku konkurentnost Unije i na rizik od izmještanja emisija ugljika.”.

Članak 3.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 1. ove Direktive do 31. prosinca 2023. One primjenjuju te mjere od 1. siječnja 2024.

Međutim, države članice do 30. lipnja 2024. stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja sa sljedećim člancima:

(a)

člankom 1. točkom 3. podtočkama od (ae) do (ai) ove Direktive;

(b)

člankom 1. točkom 29. ove Direktive, uz iznimku članka 30.f stavka 4. Direktive 2003/87/EZ kako je umetnut tom točkom; i

(c)

člankom 1. točkom 31. ove Direktive u vezi s prilozima III. i III.a Direktivi 2003/87/EZ kako su umetnuti tom točkom.

One odmah obavješćuju Komisiju o mjerama donesenima u skladu s prvim i drugim podstavkom.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Prijelazne odredbe

Pri ispunjavanju svoje obveze utvrđene u članku 3. stavku 1. ove Direktive države članice osiguravaju da se njihovo nacionalno zakonodavstvo kojim se prenose članak 3. točka (u), članak 10.a stavci 3. i 4., članak 10.c stavak 7. i točke 1. i 3. Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, u verziji koja se primjenjuje 4. lipnja 2023., nastavi primjenjivati do 31. prosinca 2025. Odstupajući od članka 3. stavka 1. prvog podstavka zadnje rečenice, one primjenjuju svoje nacionalne mjere kojima se prenose izmjene tih odredaba od 1. siječnja 2026.

Članak 5.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 2. primjenjuje se od 1. siječnja 2024.

Članak 6.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 10. svibnja 2023.

Za Europski parlament

Predsjednica

R. METSOLA

Za Vijeće

Predsjednica

J. ROSWALL


(1)   SL C 152, 6.4.2022., str. 175.

(2)   SL C 301, 5.8.2022., str. 116.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2023. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2023.

(4)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(5)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(6)  Direktiva (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL L 76, 19.3.2018., str. 3.).

(7)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(8)  Direktiva Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (SL L 257, 10.10.1996., str. 26.).

(9)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja), (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(10)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/331 od 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 59, 27.2.2019., str. 8.).

(11)  Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

(12)  Uredba (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o praćenju emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa, izvješćivanju o njima i njihovoj verifikaciji te o izmjeni Direktive 2009/16/EZ (SL L 123, 19.5.2015., str. 55.).

(13)  Uredba (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kako bi se nastavila postojeća ograničenja područja primjene za zrakoplovne djelatnosti i pripremila provedba globalne tržišno utemeljene mjere od 2021. (SL L 350, 29.12.2017., str. 7.).

(14)  Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

(15)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(16)  Uredba (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama (vidjeti stranicu 52. ovoga Službenog lista).

(17)  Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).

(18)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1122 od 12. ožujka 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu funkcioniranja Registra Unije (SL L 177, 2.7.2019., str. 3.).

(19)  Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1).

(20)  Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1.).

(21)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(22)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2019/1842 оd 31. listopada 2019. o utvrđivanju pravila za primjenu Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dodatnih aranžmana za prilagodbe dodjele besplatnih emisijskih jedinica zbog promjena razine aktivnosti (SL L 282, 4.11.2019., str. 20.).

(23)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 оd 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1.).

(24)  Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(25)  Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(26)  Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL L 264, 9.10.2015., str. 1.).

(27)  Direktiva Vijeća (EU) 2020/262 od 19. prosinca 2019. o općim aranžmanima za trošarine (SL L 58, 27.2.2020., str. 4.).

(28)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).

(29)  Uredba (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o uspostavi Socijalnog fonda za klimatsku politiku i o izmjeni Uredbe (EU) 2021/1060 (vidjeti stranicu 1. ovoga Službenog lista).

(30)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(31)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(32)   SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(33)   SL C 369, 17.12.2011., str. 14.


PRILOG

1.

Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Ova Direktiva ne obuhvaća postrojenja ili dijelove postrojenja koji služe za istraživanje, razvoj i ispitivanje novih proizvoda i procesa. Postrojenja u kojima tijekom prethodnog relevantnog petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. drugog podstavka emisije nastale izgaranjem biomase u skladu s kriterijima utvrđenima na temelju članka 14. u prosjeku doprinose više od 95 % ukupnih prosječnih emisija stakleničkih plinova nisu obuhvaćena ovom Direktivom.”;

(b)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Ako se ukupna nazivna ulazna toplinska snaga nekog postrojenja računa kako bi se odlučilo o njegovu uključivanju u EU sustav trgovanja emisijama, zbraja se nazivna ulazna toplinska snaga svih tehničkih jedinica od kojih se postrojenje sastoji, a u kojima dolazi do izgaranja goriva. Te jedinice mogu obuhvaćati sve vrste kotlova, plamenika, turbina, grijača, peći, spalionica, peći za kalciniranje, komornih peći, pećnica, sušilica, motora, gorivih ćelija, CLC jedinica, baklji te jedinica za toplinsko ili katalitičko naknadno izgaranje. Za taj izračun ne uzimaju se u obzir jedinice nazivne ulazne toplinske snage manje od 3 MW.”;

(c)

tablica se mijenja kako slijedi:

i.

prvi se redak zamjenjuje sljedećim:

„Izgaranje goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage veće od 20 MW (osim postrojenja za spaljivanje opasnog ili komunalnog otpada)

Od 1. siječnja 2024. izgaranje goriva u postrojenjima za spaljivanje komunalnog otpada ukupne nazivne ulazne toplinske snage veće od 20 MW, za potrebe članaka 14. i 15.

Ugljikov dioksid”

ii.

drugi redak zamjenjuje se sljedećim:

„Rafiniranje nafte, ako se upotrebljavaju jedinice za izgaranje ukupne nazivne ulazne snage veće od 20 MW

Ugljikov dioksid”

iii.

peti redak zamjenjuje se sljedećim:

„Proizvodnja željeza ili čelika (primarno ili sekundarno taljenje), uključujući kontinuirano lijevanje, kapaciteta većeg od 2,5 tona na sat

Ugljikov dioksid”

iv.

sedmi redak zamjenjuje se sljedećim:

„Proizvodnja primarnog aluminija ili aluminijeva oksida

Ugljikov dioksid i perfluorougljici”

v.

petnaesti redak zamjenjuje se sljedećim:

„Sušenje ili kalciniranje gipsa ili proizvodnja gipsanih ploča i drugih proizvoda od gipsa proizvodnog kapaciteta za kalcinirani gips ili sušeni sekundarni gips iznad ukupno 20 tona na dan

Ugljikov dioksid”

vi.

osamnaesti redak zamjenjuje se sljedećim:

„Proizvodnja čađe koja uključuje karbonizaciju organskih tvari kao što su ulja, katrani, ostaci nakon krekiranja i destilacije, proizvodnog kapaciteta iznad 50 tona na dan

Ugljikov dioksid”

vii.

dvadeset četvrti redak zamjenjuje se sljedećim:

„Proizvodnja vodika (H2) i sintetskog plina proizvodnog kapaciteta iznad 5 tona na dan

Ugljikov dioksid”

viii.

dvadeset sedmi redak zamjenjuje se sljedećim:

„Transport stakleničkih plinova u svrhu geološkog skladištenja na lokaciji odobrenoj u skladu s Direktivom 2009/31/EZ, osim emisija obuhvaćenih nekom drugom djelatnošću iz ove Direktive

Ugljikov dioksid”

ix.

sljedeći redak dodaje se iza posljednjeg novog retka, a razdvajaju se praznim retkom:

„Pomorski promet

Djelatnosti pomorskog prometa obuhvaćene Uredbom (EU) 2015/757 uz iznimku djelatnosti pomorskog prometa obuhvaćenih člankom 2. stavkom 1.a te, do 31. prosinca 2026., člankom 2. stavkom 1.b te uredbe

Ugljikov dioksid;

od 1. siječnja 2026., metan i didušikov oksid”

2.

Prilog II.b Direktivi 2003/87/EZ zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG II.b

DIO A

RASPODJELA SREDSTAVA IZ MODERNIZACIJSKOG FONDA U SKLADU S ČLANKOM 10. STAVKOM 1. TREĆIM PODSTAVKOM

 

Udio

Bugarska

5,84  %

Češka

15,59  %

Estonija

2,78  %

Hrvatska

3,14  %

Latvija

1,44  %

Litva

2,57  %

Mađarska

7,12  %

Poljska

43,41  %

Rumunjska

11,98  %

Slovačka

6,13  %

DIO B

RASPODJELA SREDSTAVA IZ MODERNIZACIJSKOG FONDA U SKLADU S ČLANKOM 10. STAVKOM 1. ČETVRTIM PODSTAVKOM

 

Udio

Bugarska

4,9  %

Češka

12,6  %

Estonija

2,1  %

Grčka

10,1  %

Hrvatska

2,3  %

Latvija

1,0  %

Litva

1,9  %

Mađarska

5,8  %

Poljska

34,2  %

Portugal

8,6  %

Rumunjska

9,7  %

Slovačka

4,8  %

Slovenija

2,0  %

3.

sljedeći prilozi umeću se kao prilozi III. i III.a Direktivi 2003/87/EZ:

„PRILOG III.

DJELATNOST OBUHVAĆENA POGLAVLJEM IV.a

Djelatnost

Staklenički plinovi

Puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima. Ta djelatnost ne uključuje:

(a)

puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju u djelatnostima navedenima u Prilogu I., osim ako se upotrebljavaju za izgaranje u djelatnostima transporta stakleničkih plinova u svrhu geološkog skladištenja kako je utvrđeno u tablici (redak dvadeset sedmi tog Priloga) ili se upotrebljavaju za izgaranje u postrojenjima koja su isključena na temelju članka 27.a;

(b)

puštanje u potrošnju goriva kod kojih je emisijski faktor nula;

(c)

puštanje u potrošnju opasnog i komunalnog otpada koji se koristi kao gorivo.

Sektori zgrada i cestovnog prometa obuhvaćaju sljedeće izvore emisija, definirane u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006., uz potrebne izmjene tih definicija kako slijedi:

(a)

kombinirana proizvodnja toplinske i električne energije (kogeneracija) (oznaka kategorije izvora 1A1a ii) i toplane (oznaka kategorije izvora 1A1a iii) u mjeri u kojoj toplinu za kategorije iz točaka (c) i (d) ovog odlomka proizvode izravno ili putem mreža centraliziranog grijanja;

Ugljikov dioksid

(b)

cestovni prijevoz (oznaka kategorije izvora 1A3b), osim upotrebe poljoprivrednih vozila na asfaltiranim cestama;

(c)

komercijalni/institucionalni sektor (oznaka kategorije izvora 1A4a);

(d)

stambeni prostori (oznaka kategorije izvora 1A4b).

Dodatni sektori obuhvaćaju sljedeće izvore emisija, definirane u Smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006.:

(a)

energetske industrije (oznaka kategorije izvora 1A1), isključujući kategorije definirane u drugom odlomku točki (a) ovog Priloga;

(b)

proizvodna industrija i građevinarstvo (oznaka kategorije izvora 1A2).

 

PRILOG III.a

PRILAGODBA LINEARNOG FAKTORA SMANJENJA U SKLADU S ČLANKOM 30.c STAVKOM 2.

1.   

Ako su prosječne emisije o kojima je izviješteno u skladu s poglavljem IV.a za godine od 2024. do 2026. za više od 2 % veće od vrijednosti za 2025. utvrđene u skladu s člankom 30.c stavkom 1. i ako te razlike nisu posljedica razlike manje od 5 % između emisija o kojima je izviješteno u skladu s poglavljem IV.a i podataka iz inventara za emisije stakleničkih plinova u Uniji za 2025. iz kategorija izvora prema UNFCCC-u za sektore obuhvaćene poglavljem IV.a, linearni faktor smanjenja računa se prilagodbom linearnog faktora smanjenja iz članka 30.c stavka 1.

2.   

Prilagođeni linearni faktor smanjenja u skladu s točkom 1. određuje se kako slijedi:

LRFadj = 100%* [MRV[2024-2026] – (ESR[2024] - 6* LRF[2024]* ESR[2024])]/ (5* MRV[2024-2026]), pri čemu:

LRFadj je prilagođeni linearni faktor smanjenja,

MRV[2024-2026] je prosjek verificiranih emisija iz poglavlja IV.a za godine od 2024. do 2026.,

ESR[2024] je vrijednost emisija za 2024. utvrđena u skladu s člankom 30.c stavkom 1. za sektore obuhvaćene poglavljem IV.a,

LRF[2024] je linearni faktor smanjenja iz članka 30.c stavka 1.

”;

4.

Prilog IV. Direktivi 2003/87/EZ mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu A odjeljak „Proračun” mijenja se kako slijedi:

i.

u trećem odlomku zadnja rečenica „Faktor emisije za biomasu jednak je nuli.” zamjenjuje se sljedećim:

„Emisijski faktor za biomasu koja je u skladu s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. ove Direktive, jednak je nuli.”;

ii.

peti odlomak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuju se standardni faktori oksidacije utvrđeni u skladu s Direktivom 2010/75/EU, osim ako operater može dokazati da su točniji faktori specifični za djelatnost.”;

(b)

u dijelu B odjeljku „Praćenje emisija ugljičnog dioksida”, četvrtom odlomku zadnja rečenica „Emisijski faktor za biomasu je nula.” zamjenjuje se sljedećim:

„Faktor emisije za biomasu koja je u skladu s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako je utvrđeno u provedbenim aktima iz članka 14. ove Direktive, jednak je nuli.”;

(c)

dodaje se sljedeći dio:

„DIO C

Praćenje emisija koje odgovaraju djelatnosti iz Priloga III. i izvješćivanje o njima

Praćenje emisija

Emisije se prate na temelju izračuna.

Izračun

Emisije se računaju korištenjem sljedeće formule:

gorivo pušteno u potrošnju × emisijski faktor

Gorivo pušteno u potrošnju obuhvaća količinu goriva koju je regulirani subjekt pustio u potrošnju.

Primjenjuju se zadani emisijski faktori IPCC-a preuzeti iz Smjernica IPCC-a za inventare iz 2006. ili naknadnih ažuriranja tih smjernica, osim ako su točniji emisijski faktori specifični za gorivo koje su utvrdili neovisni akreditirani laboratoriji primjenom prihvaćenih analitičkih metoda.

Za svaki regulirani subjekt i za svako gorivo provodi se zasebni izračun.

Izvješćivanje o emisijama

Svaki regulirani subjekt u svoje izvješće uključuje sljedeće informacije:

A.

identifikacijske podatke o reguliranom subjektu, uključujući:

naziv reguliranog subjekta,

njegovu adresu, s poštanskim brojem i državom,

vrstu goriva koja pušta u potrošnju i svoje djelatnosti u okviru kojih goriva pušta u potrošnju, uključujući korištenu tehnologiju,

adresu, broj telefona i telefaksa, e–adresu e osobe za kontakt, i

ime vlasnika reguliranog subjekta te matičnog društva, ako postoji;

B.

za svaku vrstu goriva puštenog u potrošnju koje se upotrebljava za izgaranje u sektorima iz Priloga III., za koju se računaju emisije:

količinu goriva puštenog u potrošnju,

emisijske faktore,

ukupne emisije,

krajnju potrošnju goriva puštenog u potrošnju, i

stupanj nesigurnosti.

Države članice donose mjere za koordiniranje zahtjeva izvješćivanja sa svim drugim postojećim zahtjevima izvješćivanja kako bi se smanjilo opterećenje koje poduzeća trpe zbog izvješćivanja.”;

5.

u Prilogu V. Direktivi 2003/87/EZ dodaje se sljedeći dio:

„DIO C

Verifikacija emisija koje odgovaraju djelatnosti iz Priloga III.

Opća načela

1.

Emisije koje odgovaraju djelatnosti navedenoj u Prilogu III. podliježu verifikaciji.

2.

Postupak verifikacije obuhvaća razmatranje izvješća u skladu s člankom 14. stavkom 3. i praćenja provedenog tijekom prethodne godine. U postupku verifikacije provjeravaju se pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustavâ za praćenje te podataka i informacija o emisijama u izvješću, a posebno o:

(a)

gorivima puštenima u potrošnju o kojima je izviješteno i povezanim izračunima;

(b)

odabiru i primjeni emisijskih faktora;

(c)

izračunima kojima se utvrđuju ukupne emisije.

3.

Emisije u izvješću mogu biti verificirane samo ako pouzdani i vjerodostojni podaci i informacije omogućuju utvrđivanje emisija uz visoki stupanj sigurnosti. Visoki stupanj sigurnosti zahtijeva od reguliranog subjekta da dokaže:

(a)

da u podacima u izvješću nema nedosljednosti;

(b)

da je prikupljanje podataka provedeno u skladu s primjenjivim znanstvenim standardima; i

(c)

da su odgovarajuće evidencije reguliranog subjekta potpune i dosljedne.

4.

Verifikator ima pristup svim mjestima i informacijama povezanima s predmetom verifikacije.

5.

Verifikator uzima u obzir je li regulirani subjekt registriran u okviru sustava upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Unije (EMAS).

Metodologija

Strateška analiza

6.

Verifikacija se temelji na strateškoj analizi svih količina goriva koja je regulirani subjekt pustio u potrošnju. To podrazumijeva da verifikator ima pregled svih djelatnosti u okviru kojih regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju i njihove važnosti za emisije.

Analiza procesa

7.

Verifikacija podnesenih podataka i informacija obavlja se prema potrebi na lokaciji reguliranog subjekta. Verifikator obavlja provjere na licu mjesta kako bi utvrdio pouzdanost podataka i informacija u izvješću.

Analiza rizika

8.

Verifikator podnosi podatke o svim načinima na koje regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju radi procjene pouzdanosti podataka o ukupnim emisijama reguliranog subjekta.

9.

Na temelju te analize verifikator izričito utvrđuje sve elemente kod kojih postoji veliki rizik od pogreške i druge aspekte postupka praćenja i izvješćivanja koji bi mogli doprinijeti pogreškama pri utvrđivanju ukupnih emisija. Riječ je posebno o izračunima koji su potrebni za utvrđivanje razine emisija iz pojedinačnih izvora. Posebna se pozornost posvećuje elementima s velikim rizikom od pogreške i spomenutim aspektima postupka praćenja.

10.

Verifikator uzima u obzir sve učinkovite metode za kontrolu rizika koje primjenjuje regulirani subjekt s ciljem smanjivanja stupnja nesigurnosti.

Izvješće

11.

Verifikator priprema izvješće o postupku provjere u kojem navodi je li izvješće na temelju članka 14. stavka 3. zadovoljavajuće. U tom se izvješću navode i sva pitanja bitna za obavljeni posao. Izjava da je izvješće izrađeno u skladu s člankom 14. stavkom 3. zadovoljavajuće može se dati ako verifikator smatra da ukupne emisije nisu značajno netočne.

Minimalni zahtjevi osposobljenosti verifikatora

12.

Verifikator je neovisan o reguliranom subjektu, obavlja svoje aktivnosti temeljito, objektivno i profesionalno te razumije:

(a)

odredbe ove Direktive te relevantne standarde i smjernice koje je Komisija donijela na temelju članka 14. stavka 1.;

(b)

zakonodavne, regulatorne i upravne zahtjeve povezane s djelatnostima koje verificira; i

(c)

način izrade svih informacija povezanih sa svim načinima na koje regulirani subjekt pušta goriva u potrošnju, a posebno onih koje su povezane s prikupljanjem, mjerenjem i izračunom podataka te izvješćivanjem o njima.”.


  翻译: