(1)

Transformacija prema nultoj neto stopi emisija već dovodi do golemih industrijskih, gospodarskih i geopolitičkih promjena u cijelom svijetu, koje će postati sve izraženije kako svijet bude napredovao prema dekarbonizaciji. Unija treba odgovoriti na te promjene pri provedbi energetske, klimatske i okolišne tranzicije. Snažna proizvodna baza ključan je element za osiguravanje pristupa tehnologijama s nultom neto stopom emisija i očuvanje kvalitetnih radnih mjesta u Uniji. To zahtijeva da Unija očuva svoju konkurentnost, među ostalim s pomoću inovacija, posebno u pogledu čistih tehnologija.

(2)

S obzirom na složenost i transnacionalnu prirodu tehnologija s nultom neto stopom emisija, nekoordinirane nacionalne mjere za osiguravanje pristupa tim tehnologijama mogle bi narušiti tržišno natjecanje i dovesti do fragmentacije unutarnjeg tržišta. Takve mjere država članica mogu dovesti do uvođenja neusklađenih propisa za tržišne operatere, do predviđanja različitih razina pristupa opskrbi tehnologijama s nultom neto stopom emisija u državama članicama, među ostalim pružanjem različitih razina potpore projektima proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, te do uspostave različitih pravila i nekoordiniranih oblika nabave, različitih postupaka i trajanja postupaka u pogledu izdavanja dozvola, što bi stvorilo prepreke za prekograničnu trgovinu među državama članicama i otežalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga, kako bi se zaštitilo funkcioniranje jedinstvenog tržišta, potrebno je uspostaviti zajednički pravni okvir Unije kojim će se zajednički odgovoriti na taj glavni izazov povećanjem otpornosti i sigurnosti opskrbe Unije u području tehnologija s nultom neto stopom emisija.

(3)

Unija se obvezala na ubrzanu dekarbonizaciju svojega gospodarstva i ambiciozno uvođenje obnovljivih izvora energije kako bi se do 2050. postigla klimatska neutralnost, odnosno nulta neto stopa emisija ili emisija nakon što se odbiju uklanjanja. Taj je cilj u središtu europskog zelenog plana, utvrđenog u komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” i komunikaciji Komisije od 5. svibnja 2021. naslovljenoj „Ažuriranje nove industrijske strategije za 2020.: prema jedinstvenom tržištu za oporavak Europe” te je u skladu s obvezama koje je Unija preuzela u pogledu globalnog djelovanja u području klime u okviru Pariškog sporazuma (4). Kako bi se postigao cilj Unije u pogledu klimatske neutralnosti, Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđen je obvezujući klimatski cilj Unije za smanjenje neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 % do 2030. u odnosu na 1990. Predloženim paketom „Spremni za 55 %”, utvrđenim u komunikaciji Komisije od 14. srpnja 2021. naslovljenoj „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti”, nastoji se ostvariti klimatski cilj Unije za 2030. te revidirati i ažurirati pravo Unije u tom pogledu.

(4)

Nadalje, u Industrijskom planu u okviru zelenog plana, utvrđenom u komunikaciji Komisije od 1. veljače 2023., utvrđen je sveobuhvatan pristup za potporu širenju tehnologije čiste energije na temelju četiriju stupova. Prvim stupom nastoji se stvoriti regulatorno okruženje kojim se pojednostavnjuju i optimiziraju postupci izdavanja dozvola za nove pogone za proizvodnju i sastavljanje tehnologija s nultom neto stopom emisija, te olakšati širenje industrije Unije s nultom neto stopom emisija. Drugim stupom nastoje se potaknuti ulaganja u proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i njezino financiranje s pomoću revidiranog privremenog okvira za mjere državne potpore u kriznim situacijama i za tranziciju radi potpore gospodarstvu nakon ruske agresije na Ukrajinu, uspostavljenog u komunikaciji Komisije od 17. ožujka 2023. i uspostavom Platforme za strateške tehnologije za Europu (STEP) uspostavljene Uredbom (EU) 2024/795 Europskog parlamenta i Vijeća (6), kako bi se očuvala prednost Unije u području ključnih tehnologija i tehnologija u nastajanju relevantnih za zelenu i digitalnu tranziciju. Treći stup odnosi se na razvoj vještina potrebnih za ostvarenje tranzicije i povećanje broja kvalificiranih radnika u sektoru tehnologija čiste energije. Četvrti stup usmjeren je na trgovinu i diversifikaciju lanca opskrbe kritičnim sirovinama. To uključuje osnivanje kluba za kritične sirovine, suradnju s partnerima istomišljenicima na zajedničkom jačanju lanaca opskrbe i diversifikaciju dobavljača za ključne resurse. Ova je Uredba dio tih mjera i doprinosi jačanju argumenata industrije za dekarbonizaciju u Uniji.

(5)

Unutarnje tržište pruža odgovarajuće okruženje za omogućavanje dovoljno opsežnog i brzog pristupa tehnologijama potrebnima za postizanje klimatskih i energetskih ambicija Unije, kao i cilja europskog zelenog plana o pretvaranju dekarbonizacije u održivu konkurentnost. Put prema klimatski neutralnom, resursno učinkovitom gospodarstvu s nultom neto stopom emisija stvara velike mogućnosti za širenje industrije Unije s nultom neto stopom emisija, pri čemu se iskorištava snaga unutarnjeg tržišta, tako što se promiču ulaganja u tehnologije s nultom neto stopom emisija i njihove lance opskrbe. Te su tehnologije potrebne za postizanje ciljeva integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (7), doprinose otpornosti i konkurentnosti industrije Unije i omogućuju dekarbonizaciju gospodarskih sektora, od opskrbe energijom do prometa, zgrada i industrije u Uniji. Snažna industrija s nultom neto stopom emisija u Uniji može znatno doprinijeti djelotvornom postizanju klimatskih i energetskih ciljeva Unije, kao i drugih ciljeva europskog zelenog plana, uz poticanje industrijske baze te stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i održivog rasta.

(6)

Kako bi ispunila te obveze, Unija mora ubrzati prelazak na gospodarstvo s nultim neto emisijama, među ostalim povećanjem udjela čiste energije u kombinaciji izvora energije, kao i povećanjem energetske učinkovitosti i udjela obnovljivih izvora energije. Time će se doprinijeti postizanju ciljeva Unije utvrđenih u Akcijskom planu za provedbu europskog stupa socijalnih prava do 2030., što je doprinos Komisije provedbi europskog stupa socijalnih prava proglašenog u Göteborgu 2017..

(7)

Povećanje cijena energije nakon neopravdane i nezakonite vojne agresije Rusije na Ukrajinu bilo je snažan poticaj da se ubrza provedba europskog zelenog plana i ojača otpornost energetske unije uređene Uredbom (EU) 2018/1999 ubrzavanjem prelaska na čistu energiju i okončanjem svake ovisnosti o fosilnim gorivima koja se izvoze iz Rusije. Plan REPowerEU, utvrđen u komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Plan REPowerEU”, ima ključnu ulogu u odgovoru na poteškoće i poremećaje na globalnom energetskom tržištu uzrokovane invazijom Rusije na Ukrajinu. Cilj je tog plana ubrzati energetsku tranziciju u Uniji kako bi se smanjila potrošnja plina i električne energije u Uniji te potaknula ulaganja u uvođenje energetski učinkovitih i niskougljičnih rješenja.

(8)

Energetska učinkovitost mora se staviti na prvo mjesto kako bi se ostvarili klimatski i energetski ciljevi Unije. Ušteda energije najjeftiniji je, najsigurniji i najčišći način za postizanje tih ciljeva. „Energetska učinkovitost na prvom mjestu” opće je načelo energetske politike Unije i važno je za njezinu praktičnu primjenu u odlukama o politikama i ulaganjima. Stoga je ključno povećati proizvodni kapacitet Unije za energetski učinkovite tehnologije, kao što su dizalice topline, centralizirano grijanje i hlađenje te tehnologije pametnih mreža, koje pomažu Uniji da smanji i kontrolira svoju potrošnju energije.

(9)

Unijini ciljevi u pogledu dekarbonizacije, sigurnost opskrbe energijom, digitalizacija energetskog sustava i elektrifikacija potražnje, na primjer u pogledu mobilnosti i potrebe za dodatnim i bržim stanicama za brzo punjenje, zahtijevaju golemo širenje elektroenergetskih mreža u Uniji na razini prijenosa i na razini distribucije. Na razini prijenosa potrebni su sustavi za visokonaponsku istosmjernu struju, među ostalim, radi priključenja energije iz obnovljivih izvora na moru, dok se na razini distribucije povezivanje pružatelja električne energije i upravljanje fleksibilnošću potrošnje temelje na ulaganjima u inovativne mrežne tehnologije, kao što su pametno punjenje električnih vozila, energetska učinkovitost zgrada i industrijska automatizacija te pametno upravljanje, napredna mjerna infrastruktura i kućni sustavi za upravljanje energijom. Elektroenergetska mreža treba biti u interakciji s brojnim akterima ili uređajima na temelju detaljne razine vidljivosti, a time i dostupnosti podataka, kako bi se omogućili fleksibilnost, pametno punjenje, pametne zgrade s pametnim elektroenergetskim mrežama i usluge fleksibilnosti manjeg opsega koje potrošačima omogućuju da upravljaju potrošnjom i upotrebljavaju energiju iz obnovljivih izvora. Za povezivanje tehnologija s nultom neto stopom emisija na mrežu Unije potrebno je znatno proširiti proizvodne kapacitete elektroenergetskih mreža u aspektima kao što su kabeli, trafostanice i transformatori na moru i na kopnu.

(10)

Stoga su potrebni dodatni napori politike kako bi Unija imala snažan potencijal za brzi rast proizvodnog kapaciteta kako bi se poboljšanjem tržišnih uvjeta za one tehnologije koje su komercijalno dostupne te sigurnošću opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija i njihovim lancima opskrbe, smanjenjem fragmentacije tržišta te zaštitom ili jačanjem opće otpornosti i konkurentnosti energetskog sustava Unije doprinijelo ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. To uključuje pristup sigurnom i održivom izvoru najkvalitetnijih goriva, kako je navedeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2022/1214 (8).

(11)

Ovom bi se Uredbom trebala dopuniti Uredba (EU) 2024/1252 Europskog parlamenta i Vijeća (9) usmjeravanjem na proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija u smislu gotovih proizvoda, posebnih komponenata i posebnih strojeva koji se primarno upotrebljavaju za njihovu proizvodnju. Umjesto toga, Uredba (EU) 2024/1252 usmjerena je na dio lanca opskrbe koji se nalazi više u lancu, posebno na kritične sirovine, te njihovo vađenje, obradu i recikliranje. Te tehnologije neophodne su za širok raspon strateških sektora, uključujući industriju tehnologija s nultom neto stopom emisija, digitalnu industriju, zrakoplovno-svemirski sektor i sektor obrane. Slijedeći istu logiku poticanja poslovnog modela, nadogradnje i osiguravanja odgovarajućih vještina te podupiranja ulaganja, ova Uredba i Uredba (EU) 2024/1252 nadopunjuju se i zajednički stvaraju regulatornu potpornu sinergiju u cijelom lancu opskrbe proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji. Ova Uredba obuhvaća i prerađene materijale koji su ključna komponenta tehnologija s nultom neto stopom emisija, uz iznimku kritičnih sirovina obuhvaćenih Uredbom (EU) 2024/1252.

(12)

Gotovi proizvodi i posebne komponente koji su ključni za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija trebali bi biti navedeni u prilogu na netaksativan način. To uključuje gotove proizvode i njihove komponente koje neko poduzeće proizvodi i trguje njima, uključujući prerađene materijale, ali isključujući sirovine obuhvaćene Uredbom (EU) 2024/1252. Cilj je tog priloga utvrditi, u mjeri u kojoj je to moguće, gotove proizvode i posebne komponente koji su ključni za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i za koje se stoga razumno može smatrati da se uvijek primarno upotrebljavaju za sve tehnologije s nultom neto stopom emisija navedene u ovoj Uredbi. Posebne komponente i posebni strojevi koji nisu uključeni u taj prilog i dalje mogu biti obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ako, na temelju dokaza dostavljenih nacionalnom nadležnom tijelu, nositelj projekta može dokazati, primjerice putem tržišnih studija ili ugovora o otkupu, da se posebne komponente ili posebni strojevi primarno upotrebljavaju za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija, uz iznimku kritičnih sirovina obuhvaćenih područjem primjene Uredbe (EU) 2024/1252.

(13)

Određene posebne komponente u lancu opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija proizvode se energetski intenzivnim proizvodnim procesima, odnosno u sektorima čelika, aluminija, obojenih metala, osnovnih kemikalija, cementa, vapna, stakla, keramike, gnojiva te u sektorima celuloze i papira. Mnogi od tih procesa obilježeni su visokim intenzitetom energije i ugljika, zbog čega je njihove emisije CO2 obično teško smanjiti. Istodobno, Uredbom (EU) 2021/1119 zahtijeva se brza dekarbonizacija gospodarstva Unije. S obzirom na činjenicu da su energetski intenzivne industrije 2019. bile odgovorne za 17 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Uniji, njihova je dekarbonizacija neophodna za postizanje klimatske neutralnosti u Uniji. To znači da sigurnost opskrbe u Uniji posebnim komponentama koje se upotrebljavaju za tehnologije s nultom neto stopom emisija ovisi i o jačanju napora u pogledu dekarbonizacije u energetski intenzivnim industrijama. Energetski intenzivna industrijska postrojenja obuhvaćena su područjem primjene ove Uredbe ako relevantna postrojenja proizvode posebne komponente koje se primarno upotrebljavaju u tehnologijama s nultom neto stopom emisija. Zbog potrebe za dekarbonizacijom tih sektora u cjelini i kako bi se osigurala dostupnost posebnih komponenti koje ti sektori proizvode i koje se upotrebljavaju u lancima opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija, za razliku od drugih projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija na koje se primjenjuje ova Uredba, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na projekte energetski intenzivnih industrija koje proizvode posebne komponente koje se upotrebljavaju, ali ne isključivo, u lancima opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija. Uključivanje takvih postrojenja u kojima je teško smanjiti emisije u područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti uvjetovano projektom koji obuhvaća izgradnju ili prenamjenu takvog postrojenja koji dovodi do znatnog smanjenja emisija CO2 koje proizlaze iz proizvodnih aktivnosti. Ciljanom potporom tim sektorima na temelju ove Uredbe doprinosi se osiguravanju pristupa održivoj opskrbi tehnologijama s nultom neto stopom emisija na unutarnjem tržištu, povećava se sigurnost ulaganja i stvara poticaj na strani potražnje za transformativnim tehnologijama i tehnologijama dekarbonizacije s nultom neto stopom emisija.

(14)

Na popisu tehnologija s nultom neto stopom emisija utvrđuju se tehnologije koje su ključne za ciljeve Unije u pogledu dekarbonizacije i poboljšanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Popis uključuje tehnologije koje ne prihvaćaju sve države članice kao izvor čiste i sigurne energije. To je u skladu s njihovim pravom da biraju među različitim izvorima energije i utvrde opću strukturu svoje opskrbe energijom, kao i svoju industrijsku politiku. Kako bi se zaštitila ta prava, popisom tehnologija s nultom neto stopom emisija ne dovodi se u pitanje dodjela sredstava u okviru trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027., posebno u pogledu kriterija raspodjele i kriterija dodjele povezanih s energetskim tehnologijama u okviru fondova Unije, uključujući one koji se financiraju putem emisijskih jedinica u okviru sustava trgovanja emisijama (ETS) ili potpore Europske investicijske banke (EIB). Država članica također ne bi trebala biti obvezna priznati kao strateške projekte one projekte kojima se podupire lanac opskrbe za tehnologiju koju ta država članica ne prihvaća kao dio svoje kombinacije izvora energije.

(15)

Kako bi se osigurala otpornost budućeg energetskog sustava Unije, to bi se povećanje trebalo provesti u cijelom lancu opskrbe dotičnih tehnologija, potpuno dosljedno i komplementarno s uredbama (EU) 2024/1252 i (EU) 2023/1781 (10) Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)

Kako bi se odgovorilo na probleme u sigurnosti opskrbe i doprinijelo pružanju potpore otpornosti energetskog sustava Unije i nastojanjima usmjerenima na dekarbonizaciju i modernizaciju, potrebno je povećati proizvodni kapacitet za tehnologije s nultom neto stopom emisija u Uniji. Unija treba osigurati da regulatorno okruženje omogućuje proizvođačima fotonaponskih tehnologija da povećaju svoju konkurentnost i poboljšaju izglede za sigurnost opskrbe tako što će nastojati do 2030. dosegnuti najmanje 30 gigavata operativnog proizvodnog kapaciteta za fotonaponsku energiju u cijelom lancu vrijednosti fotonaponske energije, u skladu s ciljevima utvrđenima u okviru Europskog saveza za solarnu fotonaponsku industriju, koji se podupire u okviru strategije Unije za solarnu energiju uspostavljene komunikacijom Komisije od 18. svibnja 2022. Unija treba osigurati da regulatorno okruženje omogućuje proizvođačima tehnologija vjetra i dizalica topline da ojačaju svoju konkurentnost i zadrže ili povećaju svoje postojeće tržišne udjele tijekom 2020-ih, u skladu s Unijinim predviđanjima o uvođenju tehnologija koja su u skladu s njezinim energetskim i klimatskim ciljevima do 2030. To znači da bi do 2030. proizvodni kapacitet Unije za energiju vjetra iznosio najmanje 36 GW, a proizvodni kapacitet za dizalice topline najmanje 31 GW. Proizvođači baterija i elektrolizatora iz Unije trebaju pronaći regulatorno okruženje koje im omogućuje učvrstiti svoj vodeći položaj u području tehnologije i aktivno doprinositi oblikovanju tih tržišta. Za baterijske tehnologije to bi značilo doprinos ciljevima Europskog saveza za baterije i nastojanje da gotovo 90 % godišnje potražnje za baterijama u Uniji pokriju proizvođači baterija iz Unije, što odgovara proizvodnom kapacitetu Unije od najmanje 550 GWh do 2030. Za proizvođače elektrolizatora u Uniji u planu REPowerEU predviđa se cilj od 10 milijuna tona domaće proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora i do 10 milijuna tona uvoza vodika iz obnovljivih izvora do 2030. Kako bi se osiguralo da vodeći položaj Unije u području tehnologije podrazumijeva i vodeći položaj na tržištu, kako se navodi u Zajedničkoj izjavi Komisije i Europskog saveza za čisti vodik, proizvođačima elektrolizatora iz Unije trebalo bi omogućiti da dodatno povećaju svoj kapacitet kako bi do 2030. ukupni postavljeni kapacitet elektrolizatora dosegnuo najmanje 100 GW za vodik. Planom RePowerEU utvrđuje se i cilj poticanja održive proizvodnje biometana na 35 milijardi kubičnih metara do 2030. S obzirom na to da se njegov lanac opskrbe danas većinom nalazi u Europi, biometan već doprinosi otpornosti Unije i trebalo bi ga dodatno promicati. Proizvođači zrakoplovnih i pomorskih goriva iz Unije trebaju dalje razvijati, proizvoditi i povećavati održiva alternativna goriva kako bi znatno doprinijeli smanjenju emisija stakleničkih plinova u prometnom sektoru za 90 % do 2050. te ispunili obveze utvrđene u Uredbi (EU) 2023/2405 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Uredbi (EU) 2023/1805 Europskog parlamenta i Vijeća (12). To smanjenje također snažno podupire i industrijski savez za lanac vrijednosti obnovljivih i niskougljičnih goriva. Unija treba osigurati da regulatorno okruženje i okvir potpore za proizvođače tehnologija održivih zrakoplovnih i pomorskih alternativnih goriva tim proizvođačima omogućuju da povećaju svoje proizvodne kapacitete u cijelom lancu vrijednosti goriva, od prikupljanja sirovina i opskrbe njima do miješanja, uključujući kapacitete za pretvorbu i rafiniranje.

(17)

Razmatrajući te ciljeve zajedno, istodobno treba uzeti u obzir da za određene elemente lanca opskrbe, kao što su invertori te solarne ćelije, pločice i ingoti za fotonaponsku energiju ili katode i anode za baterije, Unija ima nizak proizvodni kapacitet. Kako bi se pomoglo u rješavanju problema ovisnosti o uvozu i ranjivosti te osiguralo postizanje klimatskih i energetskih ciljeva Unije, trebalo bi utvrditi opću referentnu vrijednost za proizvodni kapaciteti za proizvode tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji, uz istodobno nastojanje da se uspostavi slična referentna vrijednost za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Godišnji kapacitet Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija trebao bi se nastojati približiti ili postići ukupnu godišnju referentnu vrijednost za proizvodnju od najmanje 40 % godišnjih potreba za uvođenjem tehnologija s nultom neto stopom emisija do 2030., promatrajući u cjelini.

(18)

Osim toga, proizvodi tehnologija s nultom neto stopom emisija doprinijet će otpornosti i sigurnosti opskrbe Unije čistom energijom. Sigurna opskrba čistom energijom preduvjet je za gospodarski razvoj te za javni red i sigurnost. Proizvodi tehnologija s nultom neto stopom emisija pogodovat će i drugim strateški važnim gospodarskim sektorima, kao što su poljoprivreda i proizvodnja hrane, što će se postići osiguravanjem pristupa čistoj energiji i strojevima po konkurentnim cijenama, čime će se na održiv način doprinijeti sigurnosti opskrbe hranom u Uniji i sve većem tržišnom plasmanu alternativnih ekoloških proizvoda u okviru kružnoga gospodarstva. Nadalje, ostvarenje klimatskih ambicija Unije dovest će i do gospodarskog rasta i socijalne dobrobiti.

(19)

Globalno tržište glavnih tehnologija za masovnu proizvodnju čiste energije do 2030. iznosit će otprilike 650 milijardi USD godišnje, što je više od tri puta više od trenutačne razine. Industrija s nultom neto stopom emisija raste na globalnoj razini. Industrija Unije može osigurati blagostanje za građane Unije samo ako je konkurentna na globalnom tržištu i otvorena prema njemu. Unijin sektor tehnologija s nultom neto stopom emisija koji je konkurentan na globalnoj razini pružit će potporu razvoju snažnog proizvodnog kapaciteta Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Nadalje, industrije Unije koje su globalno konkurentne u segmentima lanaca opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija doprinijet će općoj otpornosti Unijinih lanaca opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija i poboljšati pristup Unije tehnologijama s nultom neto stopom emisija.

(20)

Proizvodnja tehnologija s nultom neto stopom emisija ovisi o složenim i globalno povezanim lancima vrijednosti. Kako bi se održala konkurentnost i smanjile postojeće strateške ovisnosti o uvozu proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija i njihovim lancima opskrbe, a pritom izbjeglo stvaranje novih ovisnosti, Unija treba i dalje jačati svoju industrijsku bazu s nultom neto stopom emisija te postati konkurentnija i otvorenija za inovacije. Zajedno s drugim mjerama za povećanje konkurentnosti Unije, mjere za povećanje proizvodnog kapaciteta u Uniji trebale bi osigurati i da Unija ima dominantnu ulogu u strateškim dijelovima globalnog lanca vrijednosti, uključujući gotove proizvode, kako bi se osigurala razina sigurnosti opskrbe koja je Uniji potrebna za postizanje njezinih klimatskih ciljeva. Stoga bi trebalo utvrditi drugu opću referentnu vrijednost. Proizvodni kapacitet Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija trebali bi nastojati povećati udio u svjetskoj proizvodnji kako bi do 2040. dosegnuo 15 % svjetske proizvodnje po vrijednosti, na temelju praćenja predviđenog ovom Uredbom. Ta druga referentna vrijednost ne bi se trebala primjenjivati ako bi povećani proizvodni kapacitet Unije bio znatno veći od potreba Unije za uvođenjem odgovarajućih tehnologija potrebnih za postizanje klimatskih i energetskih ciljeva Unije.

(21)

Kako bi se projekti proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uključujući strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija, što brže uveli ili proširili u svrhu sigurnosti opskrbe Unije tehnologijama s nultom neto stopom emisija, važno je osigurati učinkovitost sigurnosti planiranja i ulaganja tako da se administrativno opterećenje nositeljâ projekata svede na najmanju moguću mjeru. Zbog toga bi države članice trebale pojednostavniti postupke izdavanja dozvola za projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uključujući strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija, i pritom osigurati da ti projekti budu sigurni, pouzdani i okolišno održivi te da udovoljavaju okolišnim, društvenim i sigurnosnim zahtjevima. U pravu Unije u području okoliša utvrđeni su zajednički uvjeti za oblikovanje i sadržaj nacionalnih postupaka izdavanja dozvola, čime se osigurava visoka razina zaštite okoliša. Dodjela statusa strateškog projekta za tehnologije s nultom neto stopom emisija ne bi trebala dovesti u pitanje primjenjive uvjete izdavanja dozvola za relevantne projekte, uključujući one utvrđene u direktivama 2000/60/EZ (13), 2004/35/EZ (14), 2010/75/EU (15), 2011/92/EU (16) i 2012/18/EU (17) Europskog parlamenta i Vijeća te Direktivi Vijeća 92/43/EEZ (18).

(22)

S obzirom na svoju unutarnju organizaciju, države članice trebale bi moći odabrati hoće li uspostaviti ili odrediti svoje jedinstvene kontaktne točke na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini ili na bilo kojoj drugoj relevantnoj administrativnoj razini. Osim toga, relevantna nadležna tijela trebala bi određivati i stavljati na raspolaganje jedinstvenoj kontaktnoj točki zahtjeve i opseg informacija koje zatraži nositelj projekta prije početka postupka izdavanja dozvola. Jedinstvena kontaktna točka trebala bi biti odgovorna za priopćivanje tih informacija nositelju projekta. U svojoj ulozi koordinatora jedinstvena kontaktna točka trebala bi olakšati pružanje informacija nadležnim tijelima, posebno kako bi se izbjeglo udvostručavanje zahtjeva za postupak izdavanja dozvola. Takvi zahtjevi mogu uključivati studije, dozvole ili odobrenja.

(23)

Kako bi se smanjila složenost i povećale učinkovitost i transparentnost postupka izdavanja dozvola, projekti proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uključujući nositelje strateških projekata, trebali bi moći komunicirati s jedinstvenom kontaktnom točkom koja je nadležna za olakšavanje i koordinaciju cijelog postupka izdavanja dozvola. U tu bi svrhu države članice trebale uspostaviti ili odrediti jednu jedinstvenu kontaktnu točku ili više njih, osiguravajući pritom da nositelji projekata moraju komunicirati samo s jednom kontaktnom točkom. Države članice trebale bi same odlučivati o tome je li jedinstvena kontaktna točka ujedno i tijelo koje donosi odluke o izdavanju dozvola. Kako bi se osigurala djelotvorna provedba njihovih odgovornosti, države članice trebale bi svojim jedinstvenim kontaktnim točkama i svim tijelima uključenima u postupak izdavanja dozvola osigurati dovoljno osoblja i resursa.

(24)

Kako bi se poduzećima i nositeljima projekata, među ostalim i za prekogranične projekte, omogućilo da se izravno koriste prednostima unutarnjeg tržišta bez nepotrebnih dodatnih administrativnih opterećenja, u Uredbi (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (19), kojom se uspostavlja jedinstveni digitalni pristupnik, predviđena su opća pravila za pružanje, na internetu, informacija, postupaka i usluga podrške koji su važni za funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Informacije koje je potrebno dostaviti bilo kojim relevantnim tijelima putem predmetne jedinstvene kontaktne točke u okviru postupka izdavanja dozvola na temelju ove Uredbe navedene su u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/1724, a povezani postupci u Prilogu II. toj uredbi kako bi se osiguralo da nositelji projekata imaju pristup postupcima koji su u cijelosti dostupni na internetu i uslugama tehničkog sustava utemeljenog na načelu „samo jednom”. Jedinstvene kontaktne točke uspostavljene ili određene na temelju ove Uredbe navedene su na popisu usluga podrške i rješavanja problema u Prilogu III. Uredbi (EU) 2018/1724.

(25)

Projekti proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija podvrgavaju se dugotrajnim i složenim postupcima izdavanja dozvola koji mogu trajati od dvije do sedam godina, ovisno o državi članici, tehnologiji i segmentu lanca vrijednosti. S obzirom na veličinu potrebnih ulaganja, osobito u projekte izgradnje gigatvornica koji su potrebni kako bi se postigla očekivana ekonomija razmjera, neodgovarajućim postupcima izdavanja dozvola stvara se dodatna i često štetna prepreka povećanju proizvodnog kapaciteta Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Kako bi se nositeljima projekata i drugim ulagačima pružile sigurnost i jasnoća potrebne za povećanje razvoja projekata za proizvodnju tehnologije s nultom neto stopom emisija, države članice trebale bi osigurati da postupak izdavanja dozvola za takve projekte ne premašuje unaprijed utvrđene rokove. Za strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija trajanje postupka izdavanja dozvola ne bi smjelo biti dulje od 12 mjeseci za objekte s godišnjom proizvodnjom od 1 GW ili većom, devet mjeseci za one s godišnjom proizvodnjom manjom od 1 GW ili 18 mjeseci za sve potrebne dozvole za upravljanje strateškim skladišnim prostorom te za uvođenje povezanih projekata hvatanja CO2 i projekata transporta CO2. Za projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija trajanje postupka izdavanja dozvola ne bi trebalo biti dulje od 18 mjeseci za objekte s godišnjom proizvodnjom od 1 GW ili većom, odnosno 12 mjeseci za one s godišnjom proizvodnjom manjom od 1 GW. Na tehnologije s nultom neto stopom emisija na koje se ne odnosi mjerilo GW, kao što su mreže i tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika ili transporta i upotrebe CO2, trebale bi se primjenjivati gornje granice tih rokova. Međutim, prvi korak u procjeni utjecaja na okoliš na temelju Direktive 2011/92/EU, koji se sastoji od pripreme izvješća o procjeni utjecaja na okoliš, često uglavnom provodi nositelj projekta. Taj korak stoga ne bi trebao biti integriran u rokove koji države članice obvezuju kako je navedeno u postupku izdavanja dozvola. U tu bi svrhu jedinstvena kontaktna točka trebala poslati obavijest o datumu do kojeg nositelj projekta treba podnijeti izvješće o procjeni utjecaja na okoliš, a nijedno razdoblje između tog datuma o kojemu je poslana obavijest i stvarnog podnošenja izvješća ne bi trebalo uračunavati u vremenski okvir. Isto bi se načelo trebalo primjenjivati ako nakon potrebnih savjetovanja jedinstvena kontaktna točka obavijesti nositelja projekta o mogućnosti podnošenja dodatnih informacija kako bi se dovršilo izvješće o procjeni utjecaja na okoliš. U iznimnim slučajevima povezanima s prirodom, složenošću, lokacijom ili veličinom predloženog projekta države članice trebale bi moći produljiti rokove. Takvi iznimni slučajevi mogli bi uključivati nepredviđene okolnosti zbog kojih je potrebno dopuniti ili dovršiti procjene utjecaja na okoliš povezane s projektom ili, prema potrebi, kašnjenja zbog postupaka izvlaštenja.

(26)

Neki posebni projekti proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija mogu se priznati kao strateški projekti za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Donose dodatne koristi, posebno u pogledu smanjenja ovisnosti Unije ili postizanja energetske unije i klimatskih ciljeva. Projekti proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija mogu doprinijeti jačanju tehnološke i industrijske otpornosti Unije povećanjem proizvodnog kapaciteta za ključni segment lanca opskrbe. Osobito, dodavanjem proizvodnog kapaciteta za sektore u kojima proizvodni kapacitet Unije predstavlja znatan udio u svjetskoj proizvodnji i koji imaju ključnu ulogu u otpornosti Unije, omogućuje se jačanje položaja Unije u globalnom lancu opskrbe s nultom neto stopom emisija i pomaže u rješavanju problema ranjivosti uvoza. Nadalje, ti projekti mogu donijeti dodatne koristi u smislu razvoja vještina i konkurentnosti te poduprijeti ciljeve Unije u pogledu dekarbonizacije provedbom kružnih i održivih proizvodnih praksi. S obzirom na takve dodatne koristi, države članice trebale bi odabrati te projekte kao strateške projekte i oni bi trebali imati koristi od okvira kojim se omogućuje njihova brža provedba, posebno putem prioritetnog statusa i kraćih rokova u postupku izdavanja dozvola. Nositelji projekata koji žele dobiti status strateškog projekta za tehnologije s nultom neto stopom emisija trebaju podnijeti službeni zahtjev za takav status relevantnoj državi članici u skladu s kriterijima za primjenu i priznavanje utvrđenima u ovoj Uredbi.

(27)

Procjene utjecaja na okoliš i odobrenja koja su potrebna na temelju prava Unije, uključujući ona koja se odnose na vodu, tlo, zrak, ekosustave, staništa, bioraznolikost i ptice, sastavni su dio postupka izdavanja dozvola za projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija i važna zaštitna mjera kojom se negativni utjecaji na okoliš sprečavaju ili minimiziraju. Međutim, kako bi se osiguralo da postupci izdavanja dozvola za projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija budu predvidljivi i pravodobni, trebalo bi ostvariti svaki potencijal pojednostavnjenja potrebnih procjena i odobrenja, a da se pritom ne smanjuje razina zaštite okoliša. U tom pogledu potrebne procjene trebalo bi objediniti kako bi se spriječila nepotrebna preklapanja, a nositelji projekata i relevantna tijela trebali bi se izričito dogovoriti o opsegu objedinjene procjene prije njezine provedbe kako bi se izbjegli nepotrebni daljnji postupci.

(28)

Sukobi povezani s uporabom zemljišta mogu stvoriti prepreke uvođenju projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija. U dobro osmišljenim planovima, uključujući prostorne planove i zoniranje, trebalo bi razmotriti treba li uvesti moguće projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uzimajući pritom u obzir rezultate javnih savjetovanja i mogući utjecaj na okoliš. Ti bi planovi mogli pomoći u postizanju ravnoteže između javnog interesa i općeg dobra smanjenjem potencijala za sukobe i ubrzavanjem održivog uvođenja projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji. Stoga bi relevantna nacionalna, regionalna i lokalna tijela trebalo poticati da pri izradi planova, prema potrebi, uključe odredbe za projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uključujući strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija.

(29)

Grupiranjem industrijskih aktivnosti usmjerenih na industrijsku simbiozu može se minimizirati utjecaj aktivnosti na okoliš te omogućiti industriji da poveća učinkovitost. Grupiranje može znatno doprinijeti postizanju ciljeva ove Uredbe. Ovom se Uredbom u tom pogledu promiče razvoj dolina za ubrzavanje tehnologija s nultom neto stopom emisija („doline”). Ciljevi su dolina stvaranje klastera industrijske aktivnosti s nultom neto stopom emisija kako bi se povećala privlačnost Unije kao mjesta za proizvodne aktivnosti i dodatno pojednostavnjenje administrativnih postupaka za uspostavu proizvodnih kapaciteta za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Doline bi trebale biti ograničene u zemljopisnom i tehnološkom opsegu kako bi se promicala industrijska simbioza. Pri utvrđivanju opsega države članice trebale bi uzeti u obzir potrebu za davanjem prednosti višestrukoj upotrebi utvrđenih područja kako bi se osiguralo širenje, reindustrijalizacija ili stvaranje industrijskih klastera Unije za tehnologije s nultom neto stopom emisija te dostupnost relevantne prometne i mrežne infrastrukture, skladištenja i drugih alata koji omogućuju fleksibilnost. Uspostava dolina trebala bi odgovarati svakom planiranom ili postojećem portfelju projekata i potencijalu za pristup ili organizaciju mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja, kako bi se osigurala dostupnost kvalificirane radne snage. Države članice trebale bi odrediti doline, a svako takvo određivanje trebalo bi popratiti planom u kojem se utvrđuju konkretne nacionalne mjere za povećanje privlačnosti doline kao lokacije za proizvodne aktivnosti. Doline bi se posebno trebale upotrebljavati kao alat za jačanje industrijskih aktivnosti s nultom neto stopom emisija u regijama, uzimajući u obzir pravednu tranziciju i njezine ciljeve, posebno u rudarskim regijama u tranziciji.

(30)

Države članice trebale bi moći odrediti i podržati doline. Prilikom određivanja doline države članice trebale bi izraditi plan u kojem se navodi koja će se proizvodna aktivnost s nultom neto stopom emisija u dolini provoditi („Plan”). Države članice također bi trebale prema potrebi provesti procjene utjecaja na okoliš za proizvodne aktivnosti s nultom neto stopom emisija koje će se provoditi u dolini. Tim se procjenama utjecaja znatno ograničava potreba da poduzeća provode te procjene za dozvole za proizvodne aktivnosti s nultom neto stopom emisija na području doline. Plan bi trebao sadržavati rezultate procjena utjecaja na okoliš i nacionalne mjere koje treba poduzeti kako bi se minimizirao ili ublažio bilo kakav negativan utjecaj na okoliš. Plan bi trebao sadržavati i konkretne nacionalne mjere za potporu industrijskih aktivnosti na području doline. Te bi mjere trebale uključivati mjere za ulaganje ili poticanje privatnih ulaganja u energetsku, digitalnu i prometnu infrastrukturu te mjere za smanjenje operativnih izdataka za industriju u dolini, kao što su ugovori za kompenzaciju razlike u cijeni energije. Druge mjere koje treba razmotriti uključuju mjere za jačanje zaštite intelektualnog vlasništva, uspostavu inovacijskog centra u dolini te za privlačenje start-up poduzeća u dolinu. Kako bi se osigurala sigurnost ulaganja u industriju Unije, u Planu bi trebalo utvrditi i trajanje mjera potpore.

(31)

Države članice potiču se da odrede doline u slabije razvijenim i tranzicijskim regijama te u potpomognutim područjima. Ulaganja usmjerena na uspostavljanje dolina, njihovo opremanje odgovarajućom infrastrukturom, prenamjenjivanje neiskorištenih lokacija i razvijanje lokalnih vještina mogu biti prihvatljiva za javnu financijsku potporu, među ostalim putem sredstava kojima se zajednički upravlja, odnosno Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda uspostavljenih Uredbom (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća (20), Fonda za pravednu tranziciju uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (21) i Europskog socijalnog fonda plus (ESF+) uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/1057 Europskog parlamenta i Vijeća (22). U skladu s pravilima kojima se uređuje svaki fond i prema nahođenju relevantnih upravljačkih tijela, ta ulaganja mogu dobiti najviše moguće stope sufinanciranja koje dopušta svaki fond.

(32)

S obzirom na ulogu dolina u objedinjavanju resursa relevantnih za otvorenu stratešku autonomiju Unije i njihov doprinos sigurnosti opskrbe Unije tehnologijama s nultom neto stopom emisija te zelenoj i digitalnoj tranziciji, relevantna tijela za izdavanje dozvola trebala bi smatrati da su doline u javnom interesu. Ta se mjera sastoji od uvođenja odredbe kojom se utvrđuje da su projekti u dolinama od javnog interesa za potrebe relevantnog prava Unije u području okoliša. Ti projekti ne bi smjeli imati znatan štetan utjecaj na okoliš koji se ne može ublažiti ili nadoknaditi. Na temelju ex ante procjene relevantno tijelo koje izdaje dozvole može zaključiti da javni interes koji se ostvaruje projektima u dolini prevladava nad javnim interesima povezanima sa zaštitom prirode i okoliša te da se stoga projekti mogu odobriti, pod uvjetom da su ispunjeni svi relevantni uvjeti utvrđeni u Direktivi 2000/60/EZ, Direktivi 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23), Direktivi 92/43/EEZ i zakonodavnim aktima Unije o obnovi prirode.

(33)

Nepredvidljivost, složenost i katkad predugo trajanje nacionalnih postupaka izdavanja dozvola narušavaju sigurnost ulaganja koja je potrebna za djelotvoran razvoj projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija, uključujući strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Stoga, kako bi osigurale i ubrzale djelotvornu provedbu, države članice trebale bi primjenjivati pojednostavnjene i učinkovite postupke izdavanja dozvola. Nadalje, države članice trebale bi razmotriti inovativne politike u tom području. Osim toga, strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija trebalo bi smatrati hitnima na nacionalnoj razini te bi im stoga trebalo dodijeliti prioritetni status ako i u mjeri u kojoj nacionalno pravo predviđa takvo hitno postupanje u svim sudskim postupcima i postupcima rješavanja sporova koji su s njima povezani, uz poštovanje prava na obranu, ako i u mjeri u kojoj nacionalno pravo predviđa takvo hitno postupanje. To bi trebalo učiniti tako da se nadležna tijela ne spriječe u pojednostavnjivanju postupaka izdavanja dozvola za, među ostalim, druge projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija koji nisu strateški projekti za tehnologije s nultom neto stopom emisija.

(34)

Kako bi se ostvarili ciljevi za 2030., potrebno je posebno se usredotočiti na strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija, među ostalim zato što oni mogu znatno doprinijeti ostvarenju nulte neto stope emisija CO2 do 2050. Ti projekti imaju ključnu ulogu u otvorenoj strateškoj autonomiji Unije jer građanima omogućuju pristup čistoj, povoljnoj i sigurnoj energiji. S obzirom na njihovu ulogu, ti bi projekti trebali imati koristi od još jednostavnijih i učinkovitijih postupaka izdavanja dozvola, dobiti status od najveće nacionalne važnosti na temelju nacionalnog prava i imati koristi od dodatne potpore za privlačenje ulaganja, uz istodobno ispunjavanje obveza Unije i međunarodnih obveza na temelju direktiva 2009/147/EZ i 92/43/EEZ, zakonodavnih akata Unije o obnovi prirode te Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998., te primjenjivih obveza u području socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(35)

S obzirom na njihovu ulogu u osiguravanju sigurnosti opskrbe Unije tehnologijama s nultom neto stopom emisija i njihov doprinos otvorenoj strateškoj autonomiji Unije te zelenoj i digitalnoj tranziciji, relevantno tijelo za izdavanje dozvola trebalo bi smatrati da su strateški projekti za tehnologije s nultom neto stopom emisija projekti u javnom interesu. Na temelju svoje procjene svakog pojedinačnog slučaja tijelo za izdavanje dozvola može zaključiti da javni interes koji se ostvaruje projektom prevladava nad javnim interesima povezanima sa zaštitom prirode i okoliša te da se stoga projekt može odobriti pod uvjetom da su ispunjeni svi relevantni uvjeti iz Direktive 2000/60/EZ, Direktive 2009/147/EZ ili Direktive 92/43/EEZ ili iz zakonodavnih akata Unije o obnovi prirode.

(36)

Potrebno je predvidjeti i mjere za postizanje cilja Unije od 50 milijuna tona godišnjeg operativnog kapaciteta utiskivanja CO2 do 2030., čime se podupire dekarbonizacija industrija Unije i borba protiv klimatskih promjena.

(37)

Komisija je 2020. donijela strategiju EU-a za integraciju energetskog sustava. U toj strategiji predstavljena je vizija o tome kako ubrzati prelazak na integriraniji energetski sustav kojim se podupire klimatski neutralno gospodarstvo uz najmanje troškove u svim sektorima. Obuhvaća tri komplementarna i međusobno osnažujuća koncepta: prvo, energetski sustav s izraženijom kružnom dimenzijom, u čijem je središtu energetska učinkovitost; drugo, šira izravna elektrifikacija sektora krajnje potrošnje; treće, upotreba obnovljivih i niskougljičnih goriva, uključujući vodik. Razmatranja o integraciji energetskog sustava odnose se na rješenja za potpunu integraciju sve električne energije proizvedene u postrojenjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora u širi energetski sustav. To uključuje donošenje tehničkih rješenja koja omogućuju integraciju viška električne energije proizvedene u postrojenjima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, među ostalim skladištenjem i proširenjem izvora energije bez fosilnih goriva koji se mogu planirati u mreži, u različitim oblicima i upravljanjem potrošnjom.

(38)

Hvatanje i skladištenje ugljika tehnologija je koja će doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Sastoji se od hvatanja CO2 iz industrijskih postrojenja, njegovog transporta u skladišni prostor i utiskivanja u odgovarajuće podzemne geološke formacije radi trajnog skladištenja.

(39)

Razvoj rješenja za hvatanje i skladištenje ugljika u industriji koči nedostatak koordinacije. S jedne strane, unatoč činjenici da cjenovni signal za CO2 u okviru ETS-a takva ulaganja čini ekonomski održivima, industrije koje ulažu u hvatanje emisija CO2 suočene su s velikim rizikom da neće moći pristupiti skladišnom geoprostoru kojem je izdana dozvola. S druge strane, ulagači u prve skladišne prostore za CO2 imaju početne troškove za njihovo utvrđivanje, razvoj i procjenu, čak i prije nego što mogu podnijeti zahtjev za izdavanje regulatorne dozvole za skladištenje. Tržišnim operaterima u planiranju ulaganja može pomoći transparentnost potencijalnog kapaciteta skladištenja CO2 u smislu geološke prikladnosti relevantnih područja i svih postojećih geoloških podataka, među ostalim neobrađenih i modeliranih podataka, posebno iz istraživanja prostorâ za proizvodnju ugljikovodika. Države članice trebale bi, vodeći računa o povjerljivosti, nacionalnoj sigurnosti i komercijalnoj osjetljivosti, kao i odgovarajućoj naknadi za podatke dobivene od privatnih aktera i koji su u privatnom vlasništvu, takve postojeće podatke učiniti javno dostupnima i, imajući na umu buduće potrebe, redovito izvješćivati o svakom napretku u razvoju skladišnih prostora za CO2 i odgovarajućim potrebama za kapacitetima utiskivanja i skladištenja kako bi se zajednički postigao cilj na razini Unije u pogledu kapaciteta utiskivanja CO2. Tim se obvezama u pogledu transparentnosti ne dovodi u pitanje pravo država članica da ne odobre ili da ograniče uvođenje kapaciteta za skladištenje CO2 na svojem državnom području.

(40)

Kako bi se izbjeglo nastajanje neupotrebljive imovine i osiguralo da gospodarski održiv kapacitet utiskivanja dovede do smanjenja CO2, trebalo bi izgraditi poslovni model duž cijelog vrijednosnog lanca. Stoga je do 2030. potrebno uspostaviti potpune i pojedinačne lance vrijednosti hvatanja i skladištenja ugljika, uključujući hvatanje, prijevoz i skladištenje, s pomoću djelotvornih politika Unije i nacionalnih politika s odgovarajućim propisima kojima se jamči tržišno natjecanje i otvoreni pristup.

(41)

Ključno usko grlo za ulaganja u hvatanje ugljika, koja su danas sve isplativija, dostupnost je operativnih skladišnih prostora za CO2 u Uniji, na kojima se temelje poticaji iz Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24). Radi širenja tehnologija i povećanja vodećih proizvodnih kapaciteta, Unija treba razviti trajne skladišne geoprostore za CO2 kojima je izdana dozvola u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) i kojima će se odgovoriti na buduće potrebe, i infrastrukturu za transport CO2. Utvrđivanjem cilja Unije od 50 milijuna tona godišnjeg operativnog kapaciteta utiskivanja CO2 do 2030., u skladu s očekivanim kapacitetima potrebnima do 2030. i uzimajući u obzir poduzeća koja posluju ponajprije u državama članicama s vrlo ograničenim skladišnim kapacitetom zbog pravnih, geoloških, zemljopisnih, tehničkih ili tržišnih ograničenja, relevantni sektori mogu koordinirati svoja ulaganja u europski lanac vrijednosti za prijevoz i skladištenje CO2 s nultom neto stopom emisija koji industrije mogu upotrijebiti za dekarbonizaciju svojih operacija. Tom početnom uspostavom kapaciteta poduprijet će se i daljnje skladištenje CO2 u perspektivi za 2050. Prema procjenama Komisije Unija će do 2050. možda trebati hvatati do 550 milijuna tona CO2 godišnje kako bi ostvarila cilj nulte neto stope emisija, među ostalim uklanjanjem ugljika. Takvim prvim ciljem u pogledu kapaciteta skladištenja u industrijskim razmjerima smanjit će se rizik ulaganja u hvatanje emisija CO2, što je važan alat za postizanje klimatske neutralnosti. Kad se ova Uredba uključi u Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, na odgovarajući način prilagodit će se cilj Unije od 50 milijuna tona godišnjeg operativnog kapaciteta utiskivanja CO2 do 2030. Kako bi se osiguralo postizanje cilja Unije, države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za olakšavanje i poticanje provedbe projekata hvatanja i skladištenja ugljika. Takve bi mjere trebale uključivati i mjere kojima se onečišćivači potiču na hvatanje emisija te financijsku potporu ulagačima za infrastrukturu za transport CO2 radi transporta CO2 do skladišnih prostora.

(42)

Svakim međunarodnim sporazumom koji se odnosi na trajno skladištenje CO2 Unije u trećim zemljama trebalo bi predvidjeti jednakovrijedne uvjete kako bi se osiguralo trajno i okolišno sigurno geološko skladištenje uhvaćenog CO2 i osigurati da se skladištenje CO2 Unije ne koristi za povećanje proizvodnje ugljikovodika i da odgovara stvarnom smanjenju emisija.

(43)

Utvrđivanjem skladišnih prostora za CO2 i bilo kojih povezanih projekata hvatanja CO2 i projekata za infrastrukturu za CO2 koji doprinose cilju Unije za 2030. kao strateških projekta za tehnologije s nultom neto stopom emisija, može se ubrzati i olakšati razvoj skladišnih prostora za CO2, a sve veća industrijska potražnja za skladišnim prostorima može se usmjeriti u troškovno najučinkovitije skladišne prostore. Sve je više iscrpljenih plinskih i naftnih polja koja su na kraju svojeg korisnog vijeka trajanja i koja bi se mogla prenamijeniti u sigurne skladišne prostore za CO2. Osim toga, industrija nafte i plina potvrdila je da je odlučna u namjeri da započne s energetskom tranzicijom te raspolaže sredstvima, vještinama i znanjem potrebnima za istraživanje i razvoj dodatnih skladišnih prostora. Kako bi se postigao cilj Unije od 50 milijuna tona godišnjeg operativnog kapaciteta utiskivanja CO2 do 2030., sektor treba objediniti svoje doprinose kako bi se osiguralo da hvatanje i skladištenje ugljika kao rješenje za klimatska pitanja bude dostupno prije nego što to bude potrebno. Kako bi se osigurao pravodoban i troškovno učinkovit razvoj skladišnih prostora za CO2 na razini Unije u skladu s ciljem Unije za kapacitet utiskivanja, nositelji odobrenja za proizvodnju nafte i plina u Uniji trebali bi doprinijeti tom cilju razmjerno svojem proizvodnom kapacitetu za naftu i plin te pritom biti spremni na suradnju i uzimanje u obzir drugih doprinosa trećih strana. Pristup lancu vrijednosti trebalo bi poticati djelovanjima koja se poduzimaju na razini Unije i na nacionalnoj razini. U skladu s tim, nositelji odobrenja za proizvodnju nafte i plina u Uniji trebali bi poduzeti potrebna ulaganja i podupirati razvoj održivih poslovnih modela za cijeli lanac vrijednosti ugljikova dioksida.

(44)

Kako bi se doprinijelo cilju Unije u pogledu kapaciteta utiskivanja CO2, subjekti obveznici mogu sklopiti sporazume sa subjektima koji nisu subjekti obveznici kako bi u cijelosti ili djelomično ispunili svoju obvezu. Ti sporazumi mogu biti dio sporazuma o zajedničkom pothvatu kojim se uspostavlja skladišni prostor ili ih stranke mogu zasebno provoditi kako bi se ispunio doprinos subjekta obveznika. Ako su takvi zajednički pothvati uspostavljeni prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe, puni kapacitet utiskivanja relevantnog zajedničkog projekta skladištenja CO2 može se upotrijebiti za ispunjavanje obveza stranaka koje su partneri obveznici.

(45)

Kako bi se osiguralo da se skladišni prostori razvijaju u dobrim tržišnim uvjetima, Komisija bi trebala provesti procjenu u kojoj se razmatra odnos između konkretne potražnje za kapacitetom utiskivanja iz projekata hvatanja CO2 i glavne infrastrukture potrebne za transport CO2 koja je u tijeku ili se planira da bude operativna do 2030., te obveza u pogledu kapaciteta skladištenja do 2030.

(46)

Odstupanja od obveze ključan su alat za sprečavanje nastajanja neupotrebljive imovine u tim okolnostima. Kako bi djelotvorno primijenila ta odstupanja, države članice i Komisija trebale bi u potpunosti surađivati s relevantnim ovlaštenim subjektima u svakoj procjeni potrebe za odstupanjem, posebno ako ovlašteni subjekt istakne potrebu za odstupanjem. Za potrebe postizanja Unijina cilja u pogledu kapaciteta utiskivanja CO2, ako na temelju procjene Komisije nije odobreno odstupanje ili ako relevantna država članica nije zatražila odstupanje, Komisija i država članica surađivat će s relevantnim ovlaštenim subjektima kako bi pomogle u uklanjanju smetnji i prepreka i tako olakšale ispunjavanje obveze.

(47)

Dodatne mjere politike ključne su za osiguranje provedbe planiranja prekogranične infrastrukture. Pristupačnost i povezivost cjelokupnog raspona sredstava za transport CO2 ima ključnu ulogu u provedbi projekata za hvatanje i skladištenje ugljika te projekata za hvatanje i upotrebu ugljika. Ta sredstva obuhvaćaju brodove, teglenice, vlakove i kamione te fiksne objekte za spajanje i pristajanje, ukapljivanje, privremeno skladištenje i pretvarače CO2 radi njegova daljnjeg transporta cjevovodima i namjenskim načinima prijevoza.

(48)

Države članice trebale bi moći uspostavljati subjekte ili pružati potporu uspostavljanju subjekata čiji je cilj stvaranje transportnih mreža za CO2, uključujući izgradnju infrastrukture ili opskrbu plovilima ili drugim prijevoznim sredstvima.

(49)

Hvatanje, skladištenje i upotreba CO2 neizbježno će biti dio dekarbonizirane budućnosti Unije, uključujući uklanjanja. Za uhvaćeni CO2, usluge utiskivanja CO2, usluge transporta CO2 i aktivnosti upotrebe ugljika na razini Unije potrebno je tržište koje dobro funkcionira. To bi tržište trebalo ostvariti određene ciljeve javne politike na ekonomski najpovoljniji način. Opći je cilj održiva i troškovno učinkovita dekarbonizacija industrije Unije osiguravanjem da se sve emisije CO2 koje se ne mogu smanjiti tehničkim sredstvima ili ako smanjenje tih emisija nije ekonomski održivo mogu hvatati i skladištiti ili iskoristiti, čime se izbjegavaju zakašnjele emisije. To tržište trebalo bi osigurati i sigurnost, održivost i trajnost geološkog skladištenja uhvaćenog CO2 i da je taj uhvaćeni CO2 dostupan za aktivnosti upotrebe ugljika u skladu s klimatskim ciljevima Unije. Tržište za CO2 koje funkcionira također bi se trebalo temeljiti na mreži infrastrukture za transport CO2 s minimalnim ekološkim otiskom koja je dostupna sudionicima na tržištu pod pravednim, otvorenim i nediskriminirajućim uvjetima. Tržište bi trebalo biti usklađeno s okolišnim standardima Unije.

(50)

Upotrebom uhvaćenog CO2 u određenim proizvodnim procesima može se trajno skladištiti CO2 ili doprinijeti smanjenju ovisnosti Unije o fosilnim gorivima. Stoga bi svi subjekti uključeni u lanac vrijednosti aktivnosti utiskivanja CO2 utvrđenih u ovoj Uredbi trebalo poticati da razmotre može li se CO2 koji treba uskladištiti trajno skladištiti u novim proizvodima ili bi mogao poduprijeti ciljeve Unije u pogledu smanjenja njezine ovisnosti o fosilnim gorivima.

(51)

Unija je doprinijela izgradnji globalnoga gospodarskog sustava na temelju otvorene, transparentne trgovine utemeljene na pravilima, zalagala se za poštovanje i unapređenje standarda socijalne i okolišne održivosti i klimatske tranzicije te je u potpunosti predana tim vrijednostima. Unija nastoji osigurati jednake uvjete reformom Svjetske trgovinske organizacije (WTO), izgradnjom novih partnerstava i borbom protiv nepoštenih trgovačkih praksi i viška proizvodnih kapaciteta kako bi se osiguralo pravedno konkurentno okruženje za industriju Unije, među ostalim putem partnerstava za industriju s nultom neto stopom emisija, čime se radnicima osiguravaju kvalitetna radna mjesta.

(52)

Kako bi se Uniji osigurao pristup sigurnoj i održivoj opskrbi tehnologijama s nultom neto stopom emisija potrebnima za zaštitu otpornosti Unije i kako bi se ostvarili njezini ciljevi klimatske neutralnosti, unutarnje tržište treba biti poticajno okruženje za inovacije u području tehnologija s nultom neto stopom emisija. Inovacije će biti ključan čimbenik u osiguravanju konkurentnosti Unije i postizanju ciljeva nulte neto stope emisija što je prije moguće. S obzirom na brz razvoj tehnologija s nultom neto stopom emisija i znatne regulatorne smjernice za zelenu tranziciju, iznimno je važno, kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe, da se pri pripremi, preispitivanju i reviziji prava i inicijativa politike Unije razmotre njihovi mogući učinci primjenom načela inovativnosti.

(53)

Kako bi se uzeli u obzir ciljevi ove Uredbe, Komisija bi mogla razmotriti treba li ažurirati tranzicijske putove koji se razvijaju nakon komunikacije Komisije iz svibnja 2021. i na temelju kojih bi se mogli utvrditi poticajni čimbenici i uska grla za tranziciju i konkurentnost industrije Unije, ili uzeti u obzir ovu Uredbu u svim takvim budućim inicijativama.

(54)

U okviru prvog stupa industrijskog plana u okviru zelenog plana Unija treba razviti i održavati industrijsku bazu za tehnološka rješenja s nultom neto stopom emisija, kako bi osigurala opskrbu energijom te pritom ostvarila svoje ambicije u pogledu klimatske neutralnosti. Kako bi se podržao taj cilj i izbjegla ovisnost o opskrbi tehnologijama s nultom neto stopom emisija koja bi usporila napredak Unije u smanjenju emisija stakleničkih plinova ili ugrozila sigurnost opskrbe energijom, ovom bi se Uredbom trebale utvrditi odredbe kojima se potiče potražnja za održivim i otpornim tehnologijama s nultom neto stopom emisija.

(55)

Primjenom minimalnih obveznih zahtjeva osigurava se povećanje financijske poluge javne potrošnje za poticanje potražnje za učinkovitijom nabavom za proizvode s nultom neto stopom emisija u području okolišne održivosti na strukturiran način koji je provediv za javne naručitelje i naručitelje. Određenim iznimkama trebalo bi osigurati da javni naručitelji i naručitelji izbjegnu određene neželjene posljedice. Te se iznimke odnose na situacije monopola, posebne tržišne nedostatke ili situacije u kojima bi se javni naručitelji ili naručitelji mogli suočiti s nerazmjernim troškovima ili tehničkim nekompatibilnostima. Javni naručitelji i naručitelji trebali bi i dalje moći uključivati dodatne minimalne zahtjeve u svoju dokumentaciju o nabavi, pod uvjetom da su u skladu s Direktivom 2014/23/EU (26), Direktivom 2014/24/EU (27) ili Direktivom 2014/25/EU (28) Europskog parlamenta i Vijeća i primjenjivim sektorskim pravom. Osim toga, trebali bi i dalje moći, pod istim uvjetima, koristiti kriterije za dodjelu za utvrđivanje ekonomski najpovoljnije ponude kao što su cijena, trošak ili drugi kriteriji.

(56)

Za ugovore o radovima i koncesije radova koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe javni naručitelji i naručitelji trebali bi odabrati jedan ili više posebnih uvjeta, zahtjeva ili ugovornih obveza kako bi pomogao u postizanju nekoliko ciljeva, kao što su socijalna pitanja ili pitanja povezana sa zapošljavanjem kako bi se postigao pozitivan društveni ishod, djelotvorno uzimajući u obzir pitanja kibernetičke sigurnosti, prema potrebi, ili dobivanje dostatnih jamstava da će relevantni proizvodi biti pravodobno isporučeni. Ti su aspekti važni i za poticanje otpornosti. Trebalo bi predvidjeti i iznimke koje se odnose na situacije monopola, posebne tržišne nedostatke ili situacije u kojima bi se javni naručitelji ili naručitelji mogli suočiti s nerazmjernim troškovima ili tehničkim nekompatibilnostima.

(57)

U nekim slučajevima pozornost bi trebalo posvetiti doprinosu ponude u pogledu otpornosti u odnosu na određene treće zemlje. Ako Komisija utvrdi da udio tehnologije s nultom neto stopom emisija ili njezinih glavnih posebnih komponenti podrijetlom iz treće zemlje čini više od 50 % opskrbe tom određenom tehnologijom ili tim komponentama u Uniji, javni naručitelji i naručitelji trebali bi biti obvezni uključiti nekoliko uvjeta u svoju dokumentaciju o nabavi kako bi se postigao otporan ishod. Na taj način vrijednost određene tehnologije s nultom neto stopom emisija ili glavnih posebnih komponenti određene tehnologije s nultom neto stopom emisija podrijetlom iz dotične treće zemlje pod posebnim uvjetima ne bi smjela premašiti ograničenje od 50 %. Nadalje, ako je Komisija utvrdila da se udio isporuke tih proizvoda ili komponenti podrijetlom iz treće zemlje unutar Unije u prosjeku povećao za barem 10 postotnih bodova tijekom dvije uzastopne godine i da je dosegnuo najmanje 40 % opskrbe unutar Unije, trebao bi se primjenjivati isti mehanizam. To će omogućiti Uniji da učinkovito uzme u obzir sve veće ovisnosti. Za ugovore obuhvaćene Unijinim Dodatkom I. Sporazumu Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi (GPA) ili drugim relevantnim međunarodnim sporazumima koji su obvezujući za Uniju, javni naručitelji i naručitelji ne bi trebali primjenjivati te uvjete na tehnologije s nultom neto stopom emisija ili njihove glavne posebne komponente podrijetlom iz izvora opskrbe koji su potpisnici tih sporazuma.

(58)

U slučaju nepoštovanja tih zahtjeva u pogledu otpornosti, u svojoj dokumentaciji o nabavi javni naručitelji i naručitelji trebali bi također zahtijevati da glavni ugovaratelj bude obvezan dotičnom javnom naručitelju ili naručitelju platiti razmjernu naknadu u iznosu od najmanje 10 % vrijednosti posebnih tehnologija s nultom neto stopom emisija iz ugovora kako bi se osiguralo poštovanje mehanizma.

(59)

Države članice ne bi smjele diskriminirati pružatelja tehnologija s nultom neto stopom emisija iz druge države članice niti neopravdano različito postupati prema njemu. Ta obveza odražava već postojeću obvezu javnih naručitelja i naručitelja, u skladu s direktivama 2014/23/EU, 2014/24/EU i 2014/25/EU, da prema gospodarskim subjektima postupaju jednako i bez diskriminacije te da slijede postupovna pravila utvrđena u tim direktivama kako bi se osiguralo da načela jednakog postupanja i nediskriminacije imaju praktičan učinak te da se postupci javne nabave otvaraju za tržišno natjecanje.

(60)

Ne dovodeći u pitanje pravo Unije koje se primjenjuje na određenu tehnologiju, među ostalim na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 Europskog parlamenta i Vijeća (29) i Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (30), te ako u njima nije drukčije predviđeno, javni naručitelji i naručitelji pri evaluaciji okolišne održivosti rješenja s nultom neto stopom emisija nabavljenih na temelju ove Uredbe trebali bi moći uzeti u obzir različite elemente koji utječu na klimu i okoliš.

(61)

Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje vodećih načela za javne naručitelje i naručitelje kako bi se odredile tehničke specifikacije, zahtjevi i uvjeti izvršenja ugovora povezani s okolišnom održivošću za ugovore o javnoj nabavi. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo Unije koje se primjenjuje na određene tehnologije, među ostalim na temelju Uredbe (EU) 2024/1781 i Uredbe (EU) 2023/1542.

(62)

Kako bi se u postupku javne nabave ili dražbe uzela u obzir potreba za potporom proizvodnji ili potrošnji energije iz obnovljivih izvora i potreba za diversifikacijom izvora opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija umjesto oslanjanja na pojedinačne izvore opskrbe i ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije, opskrbu bi trebalo smatrati nedovoljno diversificiranom barem ako su specifična tehnologija s nultom neto stopom emisija ili njezine glavne posebne komponente podrijetlom iz jedne treće države te čine više od 50 % te opskrbe u Uniji.

(63)

Kako bi se promicalo odgovorno poslovno ponašanje ponuditelja, kibernetička sigurnost i sigurnost podataka korištenih tehnologija, projekata i povezanih infrastruktura te kako bi se promicala potpuna i pravodobna provedba projekata, javna tijela koja oblikuju dražbe za uvođenje energije iz obnovljivih izvora trebala bi uključivati pretkvalifikacijske kriterije povezane s odgovornim poslovnim ponašanjem, kibernetičkom sigurnošću i sigurnošću podataka te sposobnošću potpune i pravodobne provedbe projekta.

(64)

Kako bi se podržao cilj razvoja i održavanja industrijske osnove za pružanje tehnologija u području energije iz obnovljivih izvora u cilju osiguravanja opskrbe energijom u Uniji i izbjegavanja ovisnosti o opskrbi tim tehnologijama zbog kojih bi došlo do kašnjenja u nastojanjima Unije usmjerenima na smanjenje emisija stakleničkih plinova ili bi ugrozile sigurnost opskrbe energijom, javna tijela koja oblikuju dražbe za uvođenje energije iz obnovljivih izvora trebala bi povećati održivost i otpornost opskrbe tim tehnologijama u Uniji. Države članice trebale bi procijeniti doprinos dražbi održivosti ispitivanjem okolišne održivosti ponuda, njihova doprinosa inovacijama i njihova doprinosa integraciji energetskog sustava. U tu svrhu države članice trebale bi imati mogućnost uvođenja pretkvalifikacijskih kriterija ili kriterija dodjele u oblikovanje dražbe. Pretkvalifikacijske kriterije trebali bi ispunjavati svi projekti ponuditelja kako bi mogli sudjelovati u dražbi, dok su kriteriji dodjele usmjereni na evaluiranje i rangiranje različitih projekata koji sudjeluju u dražbi.

(65)

Pri razmatranju okolišne održivosti ponuda, bilo u obliku pretkvalifikacijskih kriterija ili kriterija dodjele, javna tijela koja oblikuju dražbe za uvođenje energije iz obnovljivih izvora mogu uzeti u obzir različite elemente koji utječu na klimu i okoliš. Ti bi elementi mogli uključivati trajnost i pouzdanost rješenja, jednostavnost popravka i održavanja te pristupa takvim uslugama, jednostavnost nadogradnje i obnove, jednostavnost i kvalitetu recikliranja, uporabu tvari, potrošnju energije, vode i drugih resursa u jednoj ili više faza životnog ciklusa proizvoda, težinu i obujam proizvoda i njegove ambalaže, ugradnju obnovljivih materijala, recikliranih ili rabljenih komponenti, količinu, značajke i dostupnost potrošnog materijala potrebnog za pravilnu uporabu i održavanje, ekološki otisak proizvoda i njegov utjecaj na okoliš tijekom njegova životnog ciklusa, ugljični otisak proizvoda, ispuštanje mikroplastike, emisije u zrak, vodu ili tlo ispuštene u jednoj ili više faza životnog ciklusa proizvoda, količine nastalog otpada i uvjete upotrebe.

(66)

Kako bi se pružila potpora osmišljavanju i proizvodnji inovativnijih i naprednijih tehnologija u području energije iz obnovljivih izvora, pri doprinosu ponuda u pogledu održivosti može se uzeti u obzir, bilo u obliku pretkvalifikacijskih kriterija ili kriterija dodjele, doprinos inovacijama tako što se predviđaju pretkvalifikacijski kriteriji ili kriteriji dodjele kojima se promiče upotreba potpuno novih rješenja ili poboljšanje usporedivih najsuvremenijih rješenja.

(67)

Kako bi se poduprla integracija energije iz obnovljivih izvora u energetski sustav Unije i njezine koristi za troškovno učinkovitu dekarbonizaciju, pri doprinosu ponuda u pogledu održivosti može se uzeti u obzir doprinos integraciji energetskog sustava putem, na primjer, skladištenja energije, otpadne topline i povrata hladnoće te proizvodnje vodika iz obnovljivih izvora.

(68)

Kako bi se povećala otpornost opskrbe tehnologijama u području energije iz obnovljivih izvora s nultom neto stopom emisija i izbjegla prekomjerna ovisnost o zemljama s visokom koncentracijom opskrbe u Uniji, javna tijela trebala bi na temelju pretkvalifikacijskih kriterija ili kriterija dodjele razmotriti doprinos otpornosti različitih projekata koji sudjeluju u dražbama za uvođenje energije iz obnovljivih izvora, uzimajući u obzir potrebu za diversifikacijom opskrbe tehnologijama u području energije iz obnovljivih izvora, ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije. Pri primjeni kriterija otpornosti javna tijela trebala bi uzeti u obzir da bi se opskrba barem trebala smatrati nedovoljno diversificiranom ako je više od 50 % potražnje u Uniji za određenom tehnologijom s nultom neto stopom emisija ili njezinim glavnim posebnim komponentama podrijetlom iz samo jedne treće zemlje.

(69)

Kada se primjenjuje kao kriterij dodjele, ponderiranje kriterija za doprinos ponude održivosti i otpornosti u odnosu na dražbe za uvođenje energije iz obnovljivih izvora ne dovodi u pitanje mogućnost da tijela koja oblikuju te dražbe odrede viši prag za kriterije koji se odnose na okolišnu održivost, inovacije i integraciju energetskog sustava ako je to spojivo bilo kojim ograničenjem za necjenovne kriterije utvrđene na temelju pravila o državnim potporama. U svakom slučaju, primjenom tih kriterija i njihovim minimalnim i kombiniranim ponderom na dražbama trebalo bi osigurati da dražbe ostanu konkurentne i usklađene s člancima 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(70)

Kako bi se povećala opskrba Unije tehnologijama u području energije iz obnovljivih izvora radi postizanja ukupnih godišnjih referentnih vrijednosti za proizvodnju u Uniji do 2030., u ovoj bi Uredbi trebalo predvidjeti poseban udio količine koja se prodaje na dražbi za koju se primjenjuju necjenovni kriteriji. Komisija bi taj udio trebala ocjenjivati svake dvije godine, kako bi se utvrdio učinak necjenovnih kriterija na razvoj godišnje proizvodnje tehnologija u području energije iz obnovljivih izvora u Uniji i uvođenje energije iz obnovljivih izvora, uključujući njihov financijski učinak i učinak na brzinu uvođenja, istodobno uzimajući u obzir izvedivost i jasnoću sustava za nositelje projekata. Ako procjene pokažu da primjena kriterija otpornosti i održivosti pozitivno doprinosi sigurnosti opskrbe tehnologijama s nultom neto stopom emisija u Uniji, posebno povećanjem proizvodnog kapaciteta u Uniji za tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora, i znatno ne ometa postizanje ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora utvrđenih u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (31), uključujući uvođenje u svakoj državi članici, primjenu tih odredaba trebalo bi postupno povećati. Svaki korak trebao bi podlijegati procjeni učinka kako bi se osiguralo da veći udjeli i dalje pozitivno doprinose sigurnosti opskrbe tehnologijama u području energije iz obnovljivih izvora i da te koristi nadmašuju učinke na troškove i brzinu uvođenja energije iz obnovljivih izvora. Određivanjem udjela količine koja se prodaje na dražbi trebalo bi, ako je primjereno i izvedivo, nastojati postići postupno ukupno povećanje kako bi se doprinijelo ispunjavanju općih ciljeva ove Uredbe i dosegnulo 50 % do kraja 2029.

(71)

Ovisno o njihovim ciljevima za uvođenje energije iz obnovljivih izvora i njihovim nacionalnim strategijama dekarbonizacije, primjena kriterija otpornosti i održivosti mogla bi znatno različito utjecati na države članice. Pri procjeni učinka tih kriterija na uvođenje energije iz obnovljivih izvora Komisija bi stoga trebala ispitati ukupni financijski učinak i učinke na uvođenje u Uniji, kao i učinak na države članice i druge relevantne dionike, uključujući kućanstva i poduzeća. Kako bi se utvrdio učinak na uvođenje energije iz obnovljivih izvora i uzela u obzir praktična iskustva s primjenom necjenovnih kriterija, Komisija bi se u okviru svoje procjene te na strukturiran i transparentan način trebala savjetovati s nacionalnim tijelima koja provode dražbe.

(72)

Kriteriji za dražbe mogli bi stvoriti prekomjerno opterećenje za nositelje projekata u području energije iz obnovljivih izvora s malim kapacitetom. Kako bi se ograničio učinak ove Uredbe na dražbe za potporu projektima s maksimalnim kapacitetom od 10 megavata, države članice trebale bi moći isključiti te dražbe iz izračuna ukupne godišnje količine kapaciteta koji se prodaje na dražbi.

(73)

Ako je za dražbe na koje se primjenjuju pretkvalifikacijski kriteriji, kriteriji otpornosti i kriteriji održivosti bilo premalo prijava, uvođenje energije iz obnovljivih izvora ne bi se trebalo usporiti obvezivanjem država članica da te kriterije primjenjuju na dražbe za koje je bilo premalo prijava. Stoga bi države članice trebale moći iz zahtjeva za dražbe isključiti udio količine za prodaju na dražbi za koji je bilo premalo prijava. Smatra se da dražba ima premalo prijava ako ponude za tu dražbu obuhvaćaju količinu manju od ukupne količine kapaciteta na dražbi.

(74)

Za potrebe uspostave programa namijenjenih kućanstvima, poduzećima ili potrošačima kojima ih se potiče da kupuju gotove proizvode tehnologija s nultom neto stopom emisija i ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije, trebalo bi smatrati da opskrba nije dovoljno diversificirana ako se više od 50 % ukupne potražnje za određenom tehnologijom s nultom neto stopom emisija u Uniji zadovoljava iz jednog izvora. Kako bi se osigurala dosljedna primjena, Komisija bi, počevši od datuma početka primjene ove Uredbe, svake godine trebala objaviti popis u kojem se podrijetlo gotovih proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija koji pripadaju toj kategoriji raščlanjuje prema udjelu izvora opskrbe Unije u posljednjoj godini za koju su podaci dostupni.

(75)

Odlukom Vijeća 2014/115/EU (32) odobrena je, među ostalim, izmjena GPA-a. Cilj je GPA-a uspostava multilateralnog okvira uravnoteženih prava i obveza povezanih s ugovorima o javnoj nabavi radi liberalizacije i širenja svjetske trgovine. Za ugovore obuhvaćene Unijinim Dodatkom I. GPA-u, kao i druge relevantne međunarodne sporazume koji su obvezujući za Uniju, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini i članak III. stavak 8. točku (a) Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. za nabavu u kojoj vladine agencije nabavljaju proizvode u svrhu komercijalne preprodaje ili upotrebe u proizvodnji robe za komercijalnu prodaju, javni naručitelji i naručitelji ne bi trebali primjenjivati zahtjeve u pogledu otpornosti na tehnologije s nultom neto stopom emisija ili njihove glavne posebne komponente podrijetlom iz izvora opskrbe koji su potpisnici tih sporazuma.

(76)

Primjenom odredaba o otpornosti u postupcima javne nabave na temelju ove Uredbe ne bi se trebali dovoditi u pitanje članak 25. Direktive 2014/24/EU ni članci 43. i 85. Direktive 2014/25/EU, te bi ona trebala biti u skladu s komunikacijom Komisije od 24. srpnja 2019. naslovljenom „Smjernice za sudjelovanje ponuditelja i robe iz trećih zemalja na tržištu javne nabave EU-a”. Slično tome, odredbe o javnoj nabavi trebale bi se i dalje primjenjivati na radove, robu i usluge koji podliježu ovoj Uredbi, uključujući članak 67. stavak 4. Direktive 2014/24/EU i sve provedbene mjere koje proizlaze iz Uredbe (EU) 2024/1781.

(77)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje koje proizlazi iz potrebe da se u obzir uzmu zahtjevi koji se odnose na doprinos ponude održivosti i otpornosti, posebno za manje javne naručitelje i za ugovore manje vrijednosti koji nemaju bitan utjecaj na tržište, primjenu relevantnih odredaba ove Uredbe trebalo bi odgoditi za dvije godine za javne naručitelje koji nisu središnja tijela za nabavu i za ugovore čija je vrijednost manja od 25 milijuna EUR.

(78)

Za potrebe primjene odredaba povezanih s javnom nabavom na temelju ove Uredbe, ako je proizvod obuhvaćen delegiranim aktom donesenim na temelju Uredbe (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (33), javni naručitelji i naručitelji trebali bi kupovati samo one proizvode koji su u skladu s obvezom utvrđenom u članku 7. stavku 2. te uredbe.

(79)

Kućanstva, poduzeća i krajnji potrošači ključan su dio potražnje Unije za gotovim proizvodima tehnologija s nultom neto stopom emisija, a programi javne potpore za poticanje kućanstava na kupnju takvih proizvoda, posebno za ranjiva kućanstva i potrošače s niskim i nižim srednjim dohotkom, važni su alati za ubrzavanje zelene tranzicije. U okviru inicijative za solarne krovove najavljene u komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. države članice trebale bi, na primjer, uspostaviti nacionalne programe za potporu masovnom uvođenju solarnih krovnih sustava. Komisija je u planu REPowerEU pozvala države članice da u potpunosti iskoriste mjere potpore kojima se potiče prelazak na dizalice topline. Takvi programi potpore koje su države članice uspostavile na nacionalnoj razini odnosno lokalna ili regionalna tijela na lokalnoj razini trebali bi doprinijeti i poboljšanju održivosti i otpornosti tehnologija Unije s nultom neto stopom emisija. Javna tijela trebala bi, na primjer, korisnicima osigurati veću financijsku naknadu za kupnju gotovih proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija koji će više doprinijeti otpornosti u Uniji. Javna tijela mogu uvjetovati prihvatljivost programa doprinosom održivosti i otpornosti. Pritom se države članice potiču da uzmu u obzir dostupnost programa građanima koji žive u energetskom siromaštvu. Javna tijela trebala bi osigurati da njihovi programi budu otvoreni, transparentni i nediskriminirajući kako bi doprinijeli povećanju potražnje za proizvodima tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji. Javna tijela trebala bi i ograničiti dodatnu financijsku naknadu za takve proizvode kako se ne bi usporilo uvođenje tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji. Kako bi se povećala učinkovitost takvih programa, države članice trebale bi osigurati da su informacije besplatno i lako dostupne i potrošačima i proizvođačima tehnologija s nultom neto stopom emisija na internetskim stranicama. Kad javna tijela upotrebljavaju doprinos održivosti i otpornosti u programima usmjerenima na potrošače ili kućanstva, ne bi se trebala dovoditi u pitanje pravila o državnim potporama i pravila WTO-a o subvencijama.

(80)

Pri oblikovanju programa namijenjenih kućanstvima, poduzećima ili potrošačima kojima ih se potiče da kupuju gotove proizvode tehnologija s nultom neto stopom emisija, države članice, regionalna ili lokalna tijela, javnopravna tijela ili udruženja koja je osnovalo jedno ili više takvih tijela odnosno jedno ili više takvih javnopravnih tijela trebali bi osigurati poštovanje međunarodnih obveza Unije te, među ostalim, osigurati da takvi programi ne dosegnu razmjere koji bi uzrokovali ozbiljnu štetu interesima članica WTO-a.

(81)

Komisija bi također trebala moći pružiti pomoć državama članicama u oblikovanju programa usmjerenih na kućanstva, poduzeća i potrošače kako bi se stvorila sinergija i razmjenjivale primjere najbolje prakse. Platforma za Europu s nultom neto stopom emisija („Platforma”) također bi trebala imati važnu ulogu u ubrzavanju provedbe doprinosa država članica i javnih tijela održivosti i otpornosti u njihovim praksama povezanima s postupcima javne nabave i dražbama. Komisija bi nakon savjetovanja s Platformom trebala donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuju kriteriji za procjenu doprinosa održivosti i otpornosti. Tim bi se aktom posebna pozornost trebala posvetiti malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) koja bi trebala dobiti pravednu priliku za sudjelovanje na velikom tržištu javne nabave. Njime bi se trebalo osigurati i da se zahtjevi u pogledu održivosti i otpornosti primjenjuju na način kojim se osigurava pošteno i ravnopravno tržišno natjecanje među sudionicima na tržištu bez obzira na njihovu vlasničku strukturu.

(82)

Kako bi se osiguralo da postupci javne nabave i dražbe za uvođenje obnovljivih izvora energije zaista doprinose otpornosti Unije, te aktivnosti trebaju biti predvidljive za industriju. Kako bi industrija mogla na vrijeme prilagoditi svoju proizvodnju, javni naručitelji i naručitelji trebali bi unaprijed obavijestiti tržište o svojim procijenjenim potrebama za nabavom proizvoda tehnologija s nultom neto stopom emisija.

(83)

Uz mjere usmjerene na javnu potražnju i potražnju kućanstava, Unija bi mogla razmotriti djelovanje za olakšavanje uvođenja tehnologija s nultom neto stopom emisija u industrijskim lancima vrijednosti Unije, s posebnim naglaskom na MSP-ovima, posebno olakšavanjem povezanosti ponude i potražnje industrije.

(84)

Kako je navedeno u komunikaciji o industrijskom planu u okviru zelenog plana, tržišni udjeli industrije Unije pod velikim su pritiskom jer subvencije u trećim zemljama onemogućuju jednake uvjete za sve. Ta situacija predstavlja izazov za konkurentnost Unije u održavanju i razvoju vlastite industrije te stvara potrebu za brzim i ambicioznim reagiranjem Unije kako bi modernizirala svoj pravni okvir.

(85)

S obzirom na cilj Unije da smanji stratešku ovisnost o trećim zemljama u pogledu tehnologija s nultom neto stopom emisija, od presudne je važnosti da mehanizmi javne potpore, kao što su postupci javne nabave i dražbe, ne pogoršavaju takvu ovisnost. Stoga bi, ako je potrebno i primjereno, trebalo utvrditi opravdana ograničenja udjela proizvoda u ugovorima o nabavi robe podrijetlom iz trećih zemalja ako je Komisija utvrdila da su ispunjeni uvjeti povezani s otpornošću utvrđeni u ovoj Uredbi. Osim toga, trebalo bi uložiti napore u djelotvorno suzbijanje nepoštenih subvencija iz trećih zemalja kojima se narušavaju jednaki uvjeti, primjerice primjenom svih mogućih mjera predviđenih u uredbama (EU) 2022/1031 (34) i (EU) 2022/2560 (35) Europskog parlamenta i Vijeća.

(86)

Pristup javnom i privatnom financiranju ključan je za osiguravanje otvorene strateške autonomije Unije te kako za uspostavu čvrste i konkurentne proizvodne osnove za tehnologije s nultom neto stopom emisija i njihove lance opskrbe u cijeloj Uniji. Većina ulaganja potrebnih za postizanje ciljeva europskog zelenog plana ostvarit će se iz privatnog kapitala koji će se privući zahvaljujući velikom potencijalu za rast ekosustava s nultom neto stopom emisija, kao i stabilnom i ambicioznom okviru politike. Duboka i integrirana tržišta kapitala koja dobro funkcioniraju stoga će biti ključna za prikupljanje i usmjeravanje sredstava potrebnih za zelenu tranziciju i projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija. Stoga je potrebno brzo napredovati prema ostvarenju unije tržišta kapitala kako bi Unija ostvarila svoje ciljeve nulte neto stope emisija. I program održivog financiranja (i mješovito financiranje) iznimno je važan za povećanje ulaganja u tehnologije s nultom neto stopom emisija duž lanaca vrijednosti, a ujedno jamči konkurentnost sektora. Kako je navedeno u radnom dokumentu službi Komisije priloženom ovoj Uredbi, u razdoblju 2023. – 2030. potrebna su ulaganja u iznosu od otprilike 92 milijarde EUR, u rasponu od otprilike 52 milijarde EUR do otprilike 119 milijardi EUR, ovisno o različitim scenarijima, što bi dovelo do potrebe za javnim financiranjem u iznosu od 16 do 18 milijardi EUR. S obzirom na to da se tom procjenom uzima u obzir samo šest konkretnih tehnologija, stvarna potreba za ulaganjima vjerojatno će biti znatno veća.

(87)

Privatna ulaganja koja provode poduzeća i financijski ulagači od ključne su važnosti. Ako privatna ulaganja sama po sebi nisu dovoljna, za djelotvorno uvođenje projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija mogla bi biti potrebna javna potpora, primjerice u obliku jamstava, zajmova ili vlasničkih i kvazivlasničkih ulaganja, izbjegavajući pritom narušavanje unutarnjeg tržišta. Kada je ta javna potpora u obliku državne potpore, ona bi trebala imati poticajni učinak i biti nužna, ciljana, privremena, primjerena i razmjerna, uz istodobno očuvanje tržišnog natjecanja i kohezije na unutarnjem tržištu. U okviru postojećih smjernica o državnim potporama koje su nedavno podvrgnute detaljnoj reviziji u skladu s ciljevima usporedne tranzicije navedene su brojne mogućnosti za podupiranje ulaganja u projekte obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe pod određenim uvjetima. Države članice mogu imati važnu ulogu u olakšavanju pristupa financiranju projekata proizvodnje tehnologija s nultom netom stopom emisija tako što će ciljanim i privremenim državnim potporama uklanjati tržišne nedostatke. Cilj je Privremenog okvira za krizne situacije i tranziciju, donesenog 9. ožujka 2023., osigurati jednake uvjete na unutarnjem tržištu, a usmjeren je na one sektore u kojima postoji rizik od premještanja poslovanja u treće zemlje te je razmjeran u pogledu iznosa potpora. Omogućuje državama članicama uvođenje mjera potpore novim ulaganjima u proizvodne objekte u točno utvrđenim sektorima s nultom neto stopom emisija, među ostalim s pomoću poreznih olakšica. Kako bi se doprinijelo cilju konvergencije država članica i regija, za dopušteni iznos potpore mogu se odrediti veći intenziteti potpore i više gornje granice iznosa potpore ako se ulaganje provodi u potpomognutim područjima. Kako bi se izbjegla fragmentacija unutarnjeg tržišta, potrebni su odgovarajući uvjeti za utvrđivanje konkretnih rizika od preusmjeravanja ulaganja izvan EGP-a i provjeru postoje li rizici od premještanja unutar EGP-a. Kako bi se u tu svrhu mobilizirala nacionalna sredstva, države članice potiču se da, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ, potroše 25 % prihoda iz ETS-a koje države članice godišnje prikupljaju s dražbi u okviru ETS-a.

(88)

Svaka dodatna mobilizacija državnih potpora trebala bi biti ciljana, privremena i usklađena s ciljevima politike Unije kao što su europski zeleni plan i europski stup socijalnih prava. Takvo financiranje ne bi smjelo dovesti do dodatnih razlika među državama članicama, u skladu s Unijinom politikom tržišnog natjecanja i kohezijskom politikom.

(89)

Javna potpora trebala bi se upotrebljavati kako bi se na razmjeran način otklonili određeni utvrđeni tržišni nedostaci ili popravile investicijske okolnosti koje nisu optimalne, pri čemu se djelovanjima u okviru te potpore ne bi smjelo udvostručivati ni istiskivati privatno financiranje, niti narušavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Djelovanja bi trebala imati jasnu dodanu vrijednost za Uniju. Javna ulaganja mogu se posebno usmjeriti na potrebna ulaganja u infrastrukturu, poticanje inovacija i unapređenje revolucionarnih tehnologija.

(90)

Za financiranje ulaganja u projekte proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija dostupno je i nekoliko programa financiranja Unije, kao što su Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (36), program InvestEU uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (37), programi kohezijske politike ili Inovacijski fond uspostavljen Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (38). Nadalje, STEP će pomoći u boljem usmjeravanju postojećih sredstava Unije prema ključnim ulaganjima kojima se nastoji poduprijeti razvoj ili proizvodnju ključnih tehnologija, uključujući čiste tehnologije.

(91)

Uredbom (EU) 2023/435 Europskog parlamenta i Vijeća (39) državama članicama stavlja se na raspolaganje dodatnih 20 milijardi EUR bespovratne potpore za promicanje energetske učinkovitosti i zamjenu fosilnih goriva, među ostalim u okviru projekata Unije za industriju s nultom neto stopom emisija. Kao što je istaknuto u Smjernicama Komisije o poglavljima koja se odnose na plan REPowerEU, države članice potiče se da u poglavlje svojih planova za oporavak i otpornost koje se odnosi na REPowerEU uključe mjere kojima se podupiru ulaganja u proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i industrijske inovacije, u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (40).

(92)

Program InvestEU vodeći je program Unije za poticanje ulaganja, osobito u zelenu i digitalnu tranziciju, kojim se pruža financijska i tehnička pomoć, na primjer u okviru mehanizama mješovitog financiranja. Takvim se pristupom privlači dodatni javni i privatni kapital. Nadalje, države članice potiče se da daju doprinos odjeljku „države članice” programa InvestEU za potporu financijskim proizvodima dostupnima za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija, ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila o državnim potporama.

(93)

Države članice mogu pružiti potporu iz programâ kohezijske politike, u skladu s Uredbom (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća (41), kako bi potaknule provedbu strateških projekata za tehnologije s nultom neto stopom emisija, kao i projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija u svim regijama, a posebno u slabije razvijenim i tranzicijskim regijama te u područjima obuhvaćenima Fondom za pravednu tranziciju, s pomoću paketa ulaganja u infrastrukturu te produktivnih ulaganja u inovacije, proizvodni kapacitet MSP-ova, usluge, osposobljavanje i usavršavanje, uključujući potporu za izgradnju kapaciteta javnih tijela i nositelja projekata. Instrumentom za tehničku potporu uspostavljenim Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (42) može se pomoći državama članicama i regijama pri izradi strategija rasta s nultom neto stopom emisija, poboljšanju poslovnog okruženja, smanjenju birokracije i ubrzanju postupaka izdavanja dozvola. Države članice trebalo bi poticati da promiču održivost projekata za tehnologije s nultom neto stopom emisija tako što će ta ulaganja uključiti u Unijine lance vrijednosti, oslanjajući se posebno na mreže za međuregionalnu i prekograničnu suradnju. Donošenje takvih mjera trebalo bi razmotriti posebno u pogledu dolina.

(94)

Inovacijski fond također predviđa vrlo perspektivnu i troškovno učinkovitu mogućnost pružanja potpore za povećanje proizvodnje i uvođenje tehnologija za proizvodnju čistog vodika i drugih tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji, čime se jača suverenost Unije u ključnim tehnologijama za djelovanje u području klime i energetsku sigurnost.

(95)

Kako bi se prevladala ograničenja sadašnjih fragmentiranih javnih i privatnih ulaganja te olakšali integracija i povrat ulaganja, Komisija i države članice trebale bi se bolje koordinirati i stvoriti sinergiju između postojećih programa financiranja na razini Unije i nacionalnoj razini te osigurati bolju koordinaciju i suradnju s industrijom i ključnim dionicima iz privatnog sektora. Platforma ima ključnu ulogu u pružanju sveobuhvatnog uvida u dostupne i relevantne mogućnosti financiranja i u razmatranju pojedinačnih potreba za financiranjem strateških projekata za tehnologije s nultom neto stopom emisija. Kako bi se potaknula proizvodnja tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji, Platforma može raspravljati o tome kako riješiti pitanje financiranja, regulatornog okvira te jamstava u vezi s ulaganjima i lokacijom.

(96)

Nadalje, s obzirom na važnost projekata proizvodnje tehnologija s nultom neto stopom emisija i strateških projekata za tehnologije s nultom neto stopom emisija za opskrbu Unije energijom, određena administrativna ograničenja trebalo bi djelomično ukinuti ili pojednostavniti kako bi se ubrzala provedba takvih projekata.

(97)

Svemirski podaci i usluge iz Svemirskog programa Unije uspostavljenog u Uredbi (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća (43), osobito Copernicusa, koliko je to moguće upotrebljavaju se za pružanje informacija o geologiji, biologiji, ekologiji, društveno-gospodarskom razvoju i raspoloživosti resursa za procjene utjecaja na okoliš i odobrenja. Takvi podaci i usluge, a osobito kapaciteti programa Copernicus za praćenje i provjeru antropogenih emisija CO2, relevantni su za procjenu učinka industrijskih projekata, kao i učinka antropogenih ponora CO2 na globalne koncentracije i tokove stakleničkih plinova.

(98)

Komisija bi trebala, kako je predviđeno u članku 10. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (44), zatražiti od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju da izradi europske norme u potporu ciljevima ove Uredbe.

(99)

Doline vodika za krajnju potrošnju u industriji imaju važnu ulogu u dekarbonizaciji energetski intenzivnih industrija. U planu REPowerEU utvrđen je cilj udvostručenja broja dolina vodika u Uniji. Za postizanje tog cilja države članice trebale bi ubrzati postupak izdavanja dozvola, razmotriti uspostavu regulatornih izoliranih okruženja s nultom neto stopom emisija i dati prednost pristupu financiranju. Kako bi se ojačala otpornost u pogledu nulte neto stope emisija, države članice trebale bi osigurati međusobno povezivanje dolina vodika preko granica Unije. Industrijska postrojenja koja proizvode vlastitu energiju i koja mogu dati pozitivan doprinos proizvodnji električne energije trebalo bi pojednostavnjenjem regulatornih zahtjeva potaknuti da kao proizvođači energije doprinose pametnoj električnoj mreži.

(100)

Regulatorna izolirana okruženja s nultom neto stopom emisija mogu biti važan alat za promicanje inovacija u području tehnologija s nultom neto stopom emisija i regulatornog učenja. Potrebno je omogućiti inovacije u prostorima za eksperimentiranje jer se znanstveni ishodi trebaju provjeriti u kontroliranom stvarnom okruženju. Trebalo bi uvesti regulatorna izolirana okruženja s nultom neto stopom emisija kako bi se testirale inovativne tehnologije s nultom neto stopom emisija ili druge inovativne tehnologije koje bi mogle omogućiti prelazak na klimatski neutralno i čisto gospodarstvo i smanjiti strateške ovisnosti, i to u kontroliranom stvarnom okruženju na ograničeno vrijeme, čime bi se poboljšalo regulatorno učenje i potencijal za unapređivanje i širu primjenu. Primjereno je postići ravnotežu između pravne sigurnosti za sudionike u regulatornim izoliranim okruženjima s nultom neto stopom emisija i postizanja ciljeva prava Unije. Države članice trebale bi moći predvidjeti odstupanja u pogledu regulatornih izoliranih okruženja s nultom neto stopom emisija u nacionalnom pravom, osiguravajući pritom usklađenost s pravom Unije i ključnim zahtjevima u pogledu tehnologije s nultom neto stopom emisija utvrđenima u nacionalnom pravu. Komisija je 2023. objavila Smjernice za regulatorna izolirana okruženja, kako je najavljeno u Novom europskom programu za inovacije, kao potporu državama članicama u pripremi regulatornih izoliranih okruženja s nultom neto stopom emisija. Te bi inovativne tehnologije u konačnici mogle biti ključne za postizanje Unijina cilja klimatske neutralnosti i osiguravanje sigurnosti opskrbe i otpornosti energetskog sustava Unije.

(101)

U Unijinu Strateškom planu za energetsku tehnologiju („plan SET”), koji je revidiran komunikacijom Komisije od 20. listopada 2023., podupire se razvoj čistih, učinkovitih i troškovno konkurentnih energetskih tehnologija, što se postiže koordinacijom i suradnjom u istraživanju i inovacijama u području čiste energije i povezivanjem europske industrije, istraživačkih organizacija i predstavnika vlada zemalja obuhvaćenih planom SET (45). Revizijom plana SET nastoje se uskladiti strateški ciljevi izvornog plana SET s europskim zelenim planom, planom REPowerEU i industrijskim planom u okviru zelenog plana, a posebno s ovom Uredbom. Pritom je cilj promicati jedinstven pristup postizanju europskih ciljeva dekarbonizacije, podupiranju europskih tehnologija s nultom neto stopom emisija te izgradnji održive i otporne energetske budućnosti. Plan SET imao je strukturni učinak na zajednička djelovanja u području istraživanja i inovacija s obzirom na to da je doprinio bržem i djelotvornijem ostvarenju zajedničkih ciljeva u području energetskih istraživanja i energetske tehnologije. Plan SET doprinio je usklađivanju napora u području istraživanja i inovacija te iskorištavanju nacionalnih javnih financijskih sredstava zemalja sudionica za potporu zajednički dogovorenim prioritetima u području istraživanja i inovacija putem partnerstva za prelazak na čistu energiju i partnerstva za poticanje urbane tranzicije u okviru programa Obzor Europa, koji je uspostavljen Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (46), posluživši kao primjer uspješne međusektorske suradnje u Uniji. Plan SET ima središnju ulogu u provedbi dimenzije istraživanja, inovacija i konkurentnosti energetske unije u okviru nacionalnih energetskih i klimatskih planova. No od svojeg početka 2007. plan SET bio je neslužbeni forum. Ovom Uredbom daje se poticaj jačanju poveznica između europskih inovacija i proizvodnje novih inovativnih tehnologija.

(102)

Potrebni su dodatni kvalificirani radnici kako bi se omogućile zelena i digitalna tranzicija, održivi rast i konkurentnost Unije, proširenje lanaca opskrbe Unijinih industrija tehnologija s nultom neto stopom emisija i očuvanje kvalitetnih radnih mjesta u Uniji. Za to su potrebna velika ulaganja u prekvalifikaciju i usavršavanje, među ostalim na razini strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.. Energetska tranzicija zahtijevat će znatno povećanje broja kvalificiranih radnika u nizu sektora, među kojima su energija iz obnovljivih izvora, skladištenje energije i sirovine, te ima velik potencijal za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta. U planu SET procjenjuje se da će samo za proizvodnju u podsektoru vodika za gorivne članke do 2030. biti potrebno 180 000 osposobljenih radnika, tehničara i inženjera. U sektoru solarne fotonaponske energije samo u proizvodnji bilo bi potrebno do 66 000 radnih mjesta. Stoga je iznimno važno da radna mjesta u području tehnologija s nultom neto stopom emisija budu privlačna i pristupačna te da se riješi aktualni problem neusklađenosti između vještina radnika i potreba poduzeća.

(103)

Budući da jačanje proizvodnog kapaciteta za ključne tehnologije s nultom neto stopom emisija u Uniji neće biti moguće bez znatne kvalificirane radne snage, potrebno je uvesti mjere za poticanje integracije i aktivacije većeg broja ljudi na tržište rada, osobito žena, mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET-ovi), osoba migrantskog podrijetla, starijih osoba i osoba s invaliditetom. Povrh toga, to bi trebalo obuhvaćati i radnike iz trećih zemalja, s obzirom na to da Unija privlači tek mali udio kvalificiranih migranata. U skladu s ciljevima Preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti važna je posebna potpora za prelazak s jednog radnog mjesta na drugo za radnike u sektorima s viškom radne snage i sektorima u opadanju. To podrazumijeva ulaganje u vještine za sve, pri čemu postoji poseban pristup prilagođen ranjivim skupinama i regijama u tranziciji. Krajnji cilj trebalo bi biti otvaranje kvalitetnih radnih mjesta u Uniji koja su potrebna za tehnologije s nultom neto stopom emisija, u skladu s ciljevima za zapošljavanje i osposobljavanje predviđenima u europskom stupu socijalnih prava, što uključuje pravedne i primjerene plaće, poboljšanje životnih i radnih uvjeta te osiguravanje sigurnih i zdravih radnih mjesta, kao i prava na kvalitetno cjeloživotno učenje. Nedostaci vještina i radne snage mogu biti i posljedica neprivlačnih radnih mjesta i loših radnih uvjeta. Stoga je poboljšanje kvalitete radnih mjesta u sektorima i poduzećima s lošim radnim uvjetima važan element za privlačenje radnika. Nadovezujući se na i u cijelosti uzimajući u obzir postojeće inicijative kao što su Pakt EU-a za vještine, aktivnosti na razini EU-a povezane s informacijama o vještinama i predviđanjima potreba za vještinama, kao što su aktivnosti Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) i Europskog nadzornog tijela za rad, te planove za sektorsku suradnju u području vještina, cilj je mobilizirati sve aktere kako bi se osigurala relevantnost i povećalo pohađanje programa osposobljavanja, uključujući tijela država članica, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini, pružatelje usluga obrazovanja i osposobljavanja, socijalne partneri i industriju, osobito MSP-ove, te sve vrste sveučilišta, kako bi se utvrdile potrebe za vještinama i izradili programi obrazovanja i osposobljavanja te kako bi oni brzo postali operativni u velikim razmjerima. U tom pogledu strateški projekti za tehnologije s nultom neto stopom emisija imaju ključnu ulogu. Države članice i Komisija trebale bi osigurati relevantnu financijsku potporu, među ostalim koristeći se sredstvima iz proračuna Unije u okviru instrumenata kao što su ESF + , program InvestEU, Fond za pravednu tranziciju, program Obzor Europa, Europski fond za regionalni razvoj, Mehanizam za oporavak i otpornost, Modernizacijski fond uspostavljen člankom 10.d Direktive 2003/87/EZ, plan REPowerEU, Program jedinstvenog tržišta i STEP. Ta financijska potpora trebala bi uključivati početna financijska sredstva koja će osigurati Komisija kako bi se osnovale europske akademije za industriju s nultom neto stopom emisija („akademije”) i kako bi se omogućilo njihovo funkcioniranje, pri čemu je cilj da tri godine nakon osnivanja postanu financijski održive, među ostalim zahvaljujući financijskim doprinosima iz privatnog sektora.

(104)

Akademije bi trebale biti pokrenute radi izrade programa, sadržaja i materijala za obrazovanje i osposobljavanje, kao i kvalifikacija iz kojih je vidljivo da je određeni program učenja izradila jedna od akademija, radi usavršavanja i prekvalifikacije svih radno sposobnih dobnih skupina koje su potrebne za ključne lance vrijednosti tehnologija s nultom neto stopom emisija te radi nuđenja tih programa, sadržaja i materijala odgovarajućim pružateljima usluga obrazovanja i osposobljavanja i drugim akterima koji se bave usavršavanjem i prekvalifikacijom u državama članicama za dobrovoljnu upotrebu. Akademije bi trebale imati ulogu posrednika i potpuno poštovati odgovornost država članica za nastavni sadržaj i organizaciju obrazovnih sustava te za sadržaj i organizaciju strukovnog osposobljavanja. Akademije bi na taj način trebale doprinijeti dugoročnom cilju istodobne reindustrijalizacije i dekarbonizacije Unije i pritom odgovoriti na nedostatke ključnih vještina, doprinijeti otvorenoj strateškoj autonomiji Unije i odgovoriti na potrebu za tehnologijama s nultom neto stopom emisija proizvedenima u Uniji jačanjem njezina kapaciteta za inovacije i proizvodnju. Akademije bi trebalo pokrenuti na temelju Komisijine procjene nedostatka vještina u industrijama tehnologija s nultom neto stopom emisija koje su ključne za industrijsku preobrazbu i dekarbonizaciju, oslanjajući se na postojeće i objektivne studije. Svaka bi akademija trebala izraditi akcijski plan u kojem se utvrđuju ključne etape i ciljne vrijednosti, među ostalim u pogledu broja polaznika, koji se trebaju temeljiti na procjeni nedostatka vještina.

(105)

Akademije bi trebale poticati podučavanje transverzalnih vještina kojima se olakšava profesionalna mobilnost, kao i drugih potrebnih vještina. Obrazovni sadržaji akademija trebali bi biti dostupni na različitim jezicima kako bi što više polaznika imalo pristup programima učenja. Akademije bi trebale pružati osposobljavanje na svim razinama vještina u mjeri u kojoj je potrebno i tako obuhvatiti sve razine obrazovanja i kvalifikacija duž lanca vrijednosti predmetnih sektora. Pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama mogu dopuniti sadržaje i materijale za obrazovanje i osposobljavanje koje su izradile akademije dodatnim relevantnim informacijama koje su pripremljene na razini država članica i odražavaju, primjerice, nacionalno pravo o radnim i socijalnim pravima, primjenjive kolektivne ugovore ili zahtjeve specifične za određeni teritorij ili sektor, u čemu mogu sudjelovati socijalni i gospodarski partneri ako je to relevantno. Obrazovni sadržaj trebao bi biti usmjeren i na zaposlenike u nacionalnim i lokalnim upravama, a posebno na one koji su odgovorni za izdavanje dozvola, procjene učinka i propise o novim tehnologijama, čime bi se doprinijelo izgradnji kapaciteta među nacionalnim upravama i smanjenju razlika među državama članicama.

(106)

Kako bi se poduprle transparentnost i prenosivost vještina te mobilnost radnika, akademije će razviti i promicati uvođenje kvalifikacija od strane pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, uključujući prema potrebi mikrokvalifikacije, koje obuhvaćaju postignuća u učenju. Kvalifikacije koje razviju akademije mogu izdavati pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja ili tijela za dodjelu u državama članicama ako je program obrazovanja i osposobljavanja koji su razvile akademije uspješno završen. Te kvalifikacije trebale bi se izdavati u obliku europskih digitalnih vjerodajnica za učenje te se mogu integrirati u Europass i, ako je to relevantno i izvedivo, uključiti u nacionalne kvalifikacijske okvire. Europska mreža službi za zapošljavanje (EURES), koja pruža informacije, savjete i usluge zapošljavanja ili posredovanja pri zapošljavanju u korist radnika i poslodavaca iz cijele Unije, može imati važnu ulogu u objavljivanju slobodnih radnih mjesta povezanih s tehnologijama s nultom neto stopom emisija i, prema potrebi, u uvođenju europskih profila zanimanja.

(107)

Platforma bi trebala pružati pomoć u usmjeravanju rada akademija, osigurati da se sadržajem akademija odgovara na nedostatak vještina utvrđen u Komisijinoj procjeni i biti zadužena za općeniti nadzor. Države članice trebale bi osigurati da imenovani nacionalni predstavnik može djelovati kao poveznica između relevantnih nacionalnih ministarstava i nadležnih tijela država članica te nacionalnih socijalnih partnera i predstavnika industrije. Platforma bi trebala pratiti napredak različitih akademija, analizirati temeljne uzroke nedostatka vještina i utvrditi u kojoj se mjeri uvođenjem programa osposobljavanja u okviru akademija odgovara na nedostatke vještina u industrijama tehnologija s nultom neto stopom emisija i dopunjuju postojeće mogućnosti osposobljavanja u području tehnologija s nultom neto stopom emisija u državama članicama. Platforma bi trebala izvješćivati o uvođenju programa učenja, među ostalim putem izvješća o napretku koje treba podnijeti tri godine nakon osnivanja svake akademije i u kojem se navodi broj polaznika programâ akademija iskazan po industrijskim sektorima, rodu, dobi i razinama obrazovanja i kvalifikacija.

(108)

U nedostatku specifičnih odredaba u pravu Unije kojima se uvode minimalni zahtjevi u pogledu osposobljavanja za pristup reguliranoj profesiji ili za njezino obavljanje, odlučivanje o tome hoće li se određena profesija regulirati i kako u nadležnosti je država članica. Međutim, nacionalna pravila kojima se uređuje pristup reguliranim profesijama ne bi smjela predstavljati neopravdanu ili nerazmjernu prepreku ostvarenju tih temeljnih prava. Nadležnost za reguliranje pristupa određenoj profesiji mora se obavljati u granicama načela nediskriminacije i proporcionalnosti, u skladu s Direktivom (EU) 2018/958 Europskog parlamenta i Vijeća (47). Države članice u svojoj bi procjeni trebale uzeti u obzir sve štetne učinke koje bi reguliranje profesija moglo imati na dostupnost vještina u industriji s nultom neto stopom emisija i nastojati u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti reguliranje u tim područjima.

(109)

Ako države članice utvrde da su programi učenja koje su razvile akademije jednakovrijedni specifičnim kvalifikacijama koje država članica domaćin zahtijeva za pristup reguliranim djelatnostima u okviru određene profesije, s posebnim naglaskom na industriji s nultom neto stopom emisija u toj državi članici, države članice trebale bi, u kontekstu pristupa reguliranoj profesiji i kako bi se olakšala mobilnost u profesijama u području industrije s nultom neto stopom emisija, smatrati te kvalifikacije dostatnim dokazom o formalnoj osposobljenosti, u skladu s člankom 11. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (48).

(110)

Doprinos tehnologija s nultom neto stopom emisija ciljevima Unije u pogledu dekarbonizacije može se ostvariti tek kad se te tehnologije uvedu. To će se uvođenje u određenoj mjeri vjerojatno dogoditi u privatnim kućanstvima, no većina dekarbonizacije vjerojatno će se ostvariti dekarbonizacijom industrijskih procesa. Kako bi se u Uniji osigurala ulaganja za takvu dekarbonizaciju, što je ključno za osiguravanje kvalitetnih radnih mjesta i prosperiteta u Uniji, kao i za ispunjavanje njezinih ciljeva u pogledu dekarbonizacije, ključno je da ova Uredba doprinese poboljšanju ulagačke klime za industriju u Uniji.

(111)

Na razini Unije trebalo bi uspostaviti Platformu, koja bi se sastojala od država članica i kojom bi predsjedala Komisija. Platforma može pružati savjete i pomoć Komisiji i državama članicama u određenim pitanjima i biti referentno tijelo u okviru kojeg Komisija i države članice koordiniraju svoje djelovanje i razmjenjuju informacije o pitanjima povezanima s ovom Uredbom. Platforma bi usto trebala obavljati zadaće navedene u ovoj Uredbi, posebno u vezi s izdavanjem dozvola, što uključuje jedinstvene kontaktne točke, strateške projekte za tehnologije s nultom neto stopom emisija, koordinaciju financiranja, pristup tržištima, vještine i regulatorna izolirana okruženja s nultom neto stopom emisija, te pomaganjem Komisiji u procjeni izvedivosti i proporcionalnosti predlaganja mjera ako Komisija zaključi da nije vjerojatno da će se ostvariti opći ciljevi ove Uredbe. Platforma prema potrebi može osnovati stalne ili privremene podskupine i pozvati treće strane, kao što su stručnjaci ili predstavnici industrija s nultom neto stopom emisija.

(112)

Ako je to primjereno i korisno, Platforma bi trebala nastojati blisko surađivati s drugim relevantnim inicijativama, platformama i skupinama Komisije kako bi se ostvarila sinergija, razmjenjivalo stručno znanje i informacije te poticalo sudjelovanje dionika, izbjegavajući pritom udvostručavanje i preklapanja. Platforma će surađivati s postojećim industrijskim savezima Unije i time doprinijeti radu tih saveza uključivanjem država članica. Ključni savezi s kojima će Platforma surađivati jesu Europski savez za baterije, Europski savez za solarnu fotonaponsku industriju, Europski savez za čisti vodik, Savez za zrakoplovstvo s nultom stopom emisija, Industrijski savez za procesore i poluvodičke tehnologije te Industrijski savez za lanac vrijednosti obnovljivih i niskougljičnih goriva. Strukturirani okvir koji pruža Platforma jednako će tako biti koristan i za sektore koji trenutačno nisu zastupljeni u industrijskim savezima. Kad je riječ o strateškim partnerstvima s nultom neto stopom emisija, predviđa se bliska suradnja s Odborom za kritične sirovine, ako je to relevantno.

(113)

Smanjenje regulatornog i administrativnog opterećenja i odgovarajući regulatorni okvir posebno su važni kako bi se industrije djelotvorno prilagodile klimatskoj i energetskoj tranziciji. Stoga bi Unija trebala nastojati postići znatno smanjenje općeg regulatornog opterećenja za industriju do 2030., posebno za stavljanje novog proizvoda na unutarnje tržište. Te bi napore posebno trebalo uložiti unutar okvira za bolju regulativu i ne dovodeći u pitanje standarde Unije u području okoliša i rada. Komisija bi trebala obavijestiti Platformu o razvoju događaja u pogledu regulatornog i administrativnog opterećenja za industrije tehnologija s nultom neto stopom emisija u Uniji na temelju izvješća Komisije od 24. listopada 2023. naslovljenog „Napredak u pogledu konkurentnosti tehnologija čiste energije” i Komisijina godišnjeg pregleda opterećenosti za 2022.. Kako bi se institucijama Unije olakšao rad na održavanju regulatornog opterećenja za industrije tehnologija s nultom neto stopom emisija na najmanjoj mogućoj mjeri, ovom se Uredbom uspostavlja Znanstvena savjetodavna skupina za regulatorno opterećenje za industriju s nultom neto stopom emisija („Znanstvena savjetodavna skupina”). Znanstvena savjetodavna skupina trebala bi izraditi znanstveno utemeljene savjete o učinku regulatornog opterećenja u Uniji na industrije s nultom neto stopom emisija primjenom znanstveno utemeljene metodologije i, prema potrebi, uzimajući u obzir paket instrumenata za bolju regulativu, za procjenu učinka regulatornih opterećenja. Rad Znanstvene savjetodavne skupine ne dovodi u pitanje ovlasti institucija Unije.

(114)

Uredbom (EU) 2018/1999 predviđa se da države članice trebaju podnijeti ažurirane nacrte svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova za razdoblje 2021. – 2030. Kako je naglašeno u Smjernicama Komisije državama članicama za to ažuriranje, u ažuriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima trebalo bi opisati ciljeve i politike država članica za olakšavanje povećanja proizvodnih projekata za komercijalno dostupne, energetski učinkovite i niskougljične tehnologije, opremu i ključne komponente na njihovu državnom području. U tim bi se planovima trebali opisati i ciljevi i politike država članica kojima će se to povećanje ostvariti diversifikacijom u trećim zemljama te njihovim industrijama omogućiti hvatanje, transport i trajno skladištenje emisija CO2 u skladišnim geoprostorima. Ti planovi trebali bi biti temelj za utvrđivanje potrebe za tehnologijama s nultom neto stopom emisija. Kada uzimaju u obzir ovu Uredbu pri izradi svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova, države članice trebale bi dugoročno uzeti u obzir i opću konkurentnost te istraživanje i inovacije u području industrija s nultom neto stopom emisija.

(115)

Komisija je u industrijskom planu u okviru zelenog plana najavila da namjerava sklopiti partnerstva za industriju s nultom neto stopom emisija koja će obuhvaćati tehnologije s nultom neto stopom emisija, čime će pojačati napore usmjerene na udruživanje snaga s partnerima koji su predani Pariškom sporazumu. Suradnjom u okviru takvih partnerstava vjerojatno će se promicati globalno prihvaćanje tehnologija s nultom neto stopom emisija i poduprijeti uzajamno osnažujuća partnerstva između Unije i trećih zemalja, što uključuje održiva ulaganja i tehničku pomoć. Partnerstva za industriju s nultom neto stopom emisija trebala bi biti uzajamno korisna za Uniju i njezine partnere te bi trebala doprinositi postizanju globalnih klimatskih ciljeva. Ta partnerstva ujedno mogu doprinijeti diversifikaciji i otpornosti opskrbe Unije tehnologijama s nultom neto stopom emisija i njihovim komponentama, poboljšati razmjenu informacija između Unije i njezinih partnera o razvoju tehnologija s nultom neto stopom emisija i poduprijeti industrije Unije s nultom neto stopom emisija u pristupu globalnom tržištu čiste energije, uz istodobno podupiranje novih industrija u području tehnologija čiste energije u trećim zemljama s jasnim komparativnim prednostima. Komisija i države članice mogu koordinirati partnerstva za industriju s nultom neto stopom emisija u okviru Platforme i raspravljati o postojećim relevantnim partnerstvima i procesima, kao što su zelena partnerstva, dijalozi o energiji i drugi oblici postojećih bilateralnih ugovornih aranžmana, kao i o potencijalnoj sinergiji s odgovarajućim bilateralnim sporazumima između država članica i trećih zemalja.

(116)

Unija bi trebala nastojati diversificirati i poticati međunarodnu trgovinu i ulaganja u tehnologije s nultom neto stopom emisija, uspostavljati uzajamno osnažujuća partnerstva i pritom promicati visoke društvene, radne i okolišne standarde na globalnoj razini. To bi se trebalo postići u bliskoj suradnji i partnerstvu sa zemljama sličnih stavova s pomoću postojećih sporazuma ili novih strateških angažmana. Slično tomu, trebalo bi pojačati međunarodnu suradnju u području istraživačkih i inovacijskih aktivnosti za razvoj i uvođenje tehnologija s nultom neto stopom emisija u bliskoj suradnji s partnerskim zemljama na otvoren i uravnotežen način te na temelju uzajamnosti i zajedničkih interesa.

(117)

Kako bi se utvrdili i ublažili potencijalni rizici za sigurnost opskrbe povezani s tehnologijama s nultom neto stopom emisija, trebalo bi biti moguće kontinuirano pratiti pokazatelje koji se odnose na tržišne trendove, proizvodne kapacitete, inovacije, zapošljavanje i vještine, rokove za izdavanje dozvola za tehnologije s nultom neto stopom emisija i kapacitete utiskivanja CO2. Međutim, trenutačno nije dostupno dovoljno visokokvalitetnih podataka za praćenje tih pokazatelja. Budući da zadaće predviđene ovom Uredbom ovise o dostupnosti kvalitetnih podataka, Komisija u okviru svojeg praćenja treba odrediti prioritete među tehnologijama s nultom neto stopom emisija na temelju njihove važnosti u Uniji i istodobno raditi na poboljšanju dostupnosti takvih podataka. Komisija će blisko surađivati i s Eurostatom, tijelom Unije zaduženim za statistiku, kako bi se razvile zajedničke oznake za tehnologije s nultom neto stopom emisija koje su potrebne za visokokvalitetno, dugoročno izvješćivanje i statistiku.

(118)

Ako se na temelju ove Uredbe Komisiji delegira ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (49) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(119)

Ako bilo koja od mjera predviđenih ovom Uredbom predstavlja državnu potporu, odredbama koje se odnose na takve mjere ne dovodi se u pitanje primjena članaka 107. i 108. UFEU-a.

(120)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,