03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.08.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31986R2392

---

L 208/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.07.1986.

---

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 2392/86

od 24. srpnja 1986.

o uspostavi vinogradarskog registra Zajednice

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 337/79 od 5. veljače 1979. o zajedničkoj organizaciji tržišta vina (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3805/85 (2), a posebno njezin članak 64. stavak 2. i članak 64.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da se člankom 64.a Uredbe (EEZ) br. 337/79 predviđa da, s ciljem stvaranja potrebnih uvjeta za potpunu provedbu mjera utvrđenih spomenutom Uredbom, Vijeće mora usvojiti opća pravila o uspostavi vinogradarskog registra Zajednice;

budući da je takav registar potreban kako bi se mogli prikupiti bitni podaci o proizvodnim potencijalima i kretanjima, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje zajedničke organizacije tržišta vina, a posebno dogovora Zajednice oko interveniranja i sadnje te mjerama nadzora;

budući da, zbog gospodarskih i tehničkih razloga, obveza uspostave vinogradarskog registra nije potrebna u državama članicama čija je sveukupna površina pod vinovom lozom vrlo mala;

budući da vinogradarski registar mora uključiti osnovne podatke vezane uz strukturu, promjene i proizvodnju predmetnih poljoprivrednih gospodarstava; budući da bi, s ciljem osiguranja praktične korisnosti registra, trebalo omogućiti da se svi podaci grupiraju u jedan dosje gospodarstava; budući da, međutim, u slučaju kada nacionalne odluke o zaštiti osobnih podataka onemogućuju takvo grupiranje, treba dozvoliti odvojeno razvrstavanje po gospodarstvima u mjeri u kojoj time nisu ugroženi ciljevi koji se žele postići uspostavom ovog registra;

budući da registar treba uključivati evidencije o proizvodnji vezane uz preradu i stavljanje na tržište proizvoda od vina;

budući da države članice trebaju donijeti odredbe o pripremi mjera zaštite za sve uključene zaposlenike s ciljem izbjegavanja bilo kakvog rizika od kršenja privatnosti; budući da je s tim ciljem posebno važno da se prikupljeni podaci isključivo za statističke potrebe ne mogu upotrijebiti u druge svrhe te da zaposlenici mogu izbrisati iz dosjea podatke za koje više nema opravdanja za čuvanje nakon isteka potrebnog roka za primjenu pravila na temelju kojih su uneseni;

budući da, s jedne strane, podaci koji trebaju biti uključeni u registar trebaju biti dostupni što je to prije moguće; budući da, s druge strane, s obzirom na količinu administrativnih poslova potrebnih kako bi se uspostavio registar, treba omogućiti razdoblje od šest godina za dovršenje zadatka uspostave registra; budući da, s obzirom na posebnu važnost određenih podataka o proizvodnji u određenim područjima zbog pravilnog upravljanja tržištem treba predvidjeti prikupljanje podataka u kraćim rokovima koji se moraju utvrditi u tim područjima;

budući da, s ciljem dovršenja zadatka uspostave registra unutar šest godina, države članice mogu raditi po fazama; budući da se trebaju odrediti prihvatljivi rokovi za svaku fazu vezano uz prikupljanje i obradu podataka, to jest 18 mjeseci za postojeće podatke i 36 mjeseci za ostale;

budući da treba predvidjeti za države članice da zajedno s Komisijom izrade program za uspostavu registra; budući da je, u pogledu opsega takvih programa i vremena potrebnog za njihovu izradu te potrebe za ujednačenim registrom u cijeloj Zajednici, nužno da Komisija preuzme, zajedno s nacionalnim tijelima odgovornim za uspostavu i funkcioniranje registra, koordiniranje i nadzor nad poslovima uspostave registra;

budući da podaci u registru moraju uvijek pokazivati stvarno stanje na tržištu vina; budući da treba stoga predvidjeti stalno ažuriranje, kao i redovitu provjeru ažuriranja; budući da, zbog vrijednosti podataka koje sadrži, registar predstavlja bitan instrument za upravljanje i nadzor tržišta; budući da nadležna tijela određena za upravljanje i ona odgovorna za nadzor moraju shodno tome imati pristup njemu;

budući da su mjere gledane kao cjelina od interesa za Zajednicu; budući da bi prema tome trebalo predvidjeti da Zajednica financijski doprinese uspostavi registra; budući da je iznos tog doprinosa procijenjen na 59 milijuna ECU-a,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1.   Države članice koje proizvode grožđe uzgajano na otvorenom uspostavljaju, u skladu s ovom Uredbom, vinogradarski registar, dalje u tekstu: „registar”, kojim obuhvaćaju svoje područje. Registar sadrži sve podatke iz članka 2.

2.   Države članice čija je sveukupna površina pod vinovom lozom na otvorenom manja od 500 ha ne podliježu obvezi iz stavka 1.

Članak 2.

1.   Kako bi uspostavile registar, države članice:

(a)

za svako gospodarstvo gdje se uzgaja vinova loza prikupljaju podatke o: — identitetu i stanju gospodarstva, — upućivanjima na parcele pod vinovom lozom, — njegovim općim karakteristikama, i — karakteristikama vinove loze i proizvoda od vinove loze. Države članice mogu također prikupljati dodatne podatke korisne za unapređenje znanja o proizvodnji i potencijalima stavljanja na tržište vezanima posebno uz područja pod staklenicima i postojanju objekata za proizvodnju vina;

(b)	za svakog vinogradara od kojeg se zahtijeva izjava kakve utvrđuje Zajednica ili nacionalna pravila o vinu i vinogradarstvu, prikupljaju sve podatke iz spomenutih izjava, posebno vezanih uz proizvodnju, promjene vinogradarskih potencijala, interventnim mjerama i prikupljenim premijama;

(c)

za svaku fizičku ili pravnu osobu ili grupu takvih osoba od kojih se zahtijeva izjava kakve utvrđuje Zajednica ili nacionalna pravila o vinu i vinogradarstvu, koje prerađuju i prodaju sirovine vinogradarskog podrijetla u jedan od proizvoda koji je uređen člankom 1. Uredbe (EEZ) br. 337/79, osim grožđanog soka, octa ili nusproizvoda proizvodnje vina, prikupljaju podatke proizašle iz spomenutih iskaza, a posebno o prikupljenim premijama, prerađenim proizvodima i enološkoj praksi.

Države članice mogu osim toga prikupljati podatke vezane uz bilo koju fizičku ili pravnu osobu ili grupu takvih ljudi koji se bave destilacijom.

2.   Na temelju prikupljenih podataka prema stavku 1., države članice uspostavljaju:

(a)	dosje o gospodarstvu za svakog vinogradara iz stavka 1. točke (b). Dosje o gospodarstvu uključuje sve podatke tražene prema stavku 1. točkama (a), (b) i, ako je vinogradar ujedno i prerađivač, prema potrebi i točki (c);

(b)	dosje o proizvodnji za svaku osobu ili grupu iz stavka 1. točke (c). Dosje o proizvodnji uključuje sve podatke tražene prema stavku 1. točke (c).

Dosjei o gospodarstvu ili dosjei o proizvodnji ne moraju uključivati podatke iz prvog podstavka u slučaju kada nacionalna pravila vezana uz zaštitu privatnih podataka ne dozvoljavaju da budu sjedinjene u jedan dosje. U tom slučaju države članice osiguravaju da podaci koji se ne pojavljuju u dosjeu o gospodarstvu ili dosjeu o proizvodnji, pojave u razredbi koju radi osoba od koje se zahtijeva izjava koja se čuva u jednoj ili više tijela koje imenuju države članice.

3.   Na temelju i nakon provjere, podataka iz stavka 1. točke (a), države članice posebno osiguravaju:

—	da se sve fizičke ili pravne osobe ili grupe takvih ljudi od kojih se zahtijeva izjava kakvu predviđaju pravila Zajednice o vinu i vinogradarstvu pridržavaju tog zahtjeva,

—	da su pojedinosti, posebno one vezane uz strukturu gospodarstva, pouzdane.

Članak 3.

1.   Države članice osiguravaju:

—	da se podaci u registru čuvaju koliko je potrebno za potrebe provedbe mjera na koje se odnose i u svakom se slučaju podaci čuvaju barem pet vinogradarskih godina nakon godine na koju se odnose,

—	da se registar koristi samo za provedbu pravila o vinu i vinogradarstvu ili za statističke svrhe ili strukturne mjere. U mjeri u kojoj to pravilo dozvoljava, države članice mogu predvidjeti se registar koristi u druge svrhe, a posebno za sankcije ili fiskalne namjene,

—	podaci prikupljeni isključivo za statističke svrhe ne mogu se koristiti ni u jednu drugu svrhu,

—	poduzete su mjere koje jamče zaštitu podataka, a posebno od krađe i neovlaštenog pristupa,

—	osobe od kojih se zahtijeva izrada iskaza imaju pristup u razumnom roku i bez pretjeranih troškova potrebnim dosjeima,

—	osobe od kojih se zahtjeva izjava imaju pravo voditi računa o svakoj opravdanoj izmjeni podataka koji se na njih odnose, a posebno pravo na povremeno brisanje podatka koji više nisu potrebni.

2.   Vinogradari:

—	ne smiju ometati ovlaštene osposobljene zastupnike u prikupljanju podataka, i

—	moraju omogućiti takvim zastupnicima sve podatke koji se zahtijevaju prema ovoj Uredbi.

Članak 4.

1.   Registar se u potpunosti uspostavlja najkasnije šest godina od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Međutim, u slučaju upravnih jedinica u vezi s kojima se znanje određenih pojedinosti pokaže prijeko potrebnim za pravilno poslovno upravljanje tržištem, posebno zbog prirode ili opsega proizvodnje ili zbog utjecanja interventnim mjerama Zajednice, rok za uspostavu registra smanjuje se za razdoblje koje se mora odrediti.

2.   U slučaju kada gdje se registar uspostavlja na temelju zemljopisnog plana, u svakoj upravnoj jedinici podaci iz:

—	članka 2. stavka 1. točke (a) moraju se prikupiti i obraditi za najviše 36 mjeseci od dana početka radova,

—	članku 2. stavka 1. točaka (b) i (c) moraju se prikupiti i obraditi za najviše 18 mjeseci od dana početka radova.

U slučaju kada gdje se registar uspostavlja uzastopnim prikupljanjem i obradom različitih podataka iz članka 2., moraju se izvesti sljedeće operacije:

—	u slučaju podataka iz članka 2. stavka 1. točke (a) za najviše 36 mjeseci od dana početka radova,

—	u slučaju podataka iz članka 2. stavka 1. točaka (b) i (c) za najviše 18 mjeseci od dana početka radova.

3.   Države članice, u suradnji s Komisijom, pripremaju unutar šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe program za uspostavu registra.

Ovaj program:

—	prikazuje rokove za izvedbu različitih postupaka, prioritetna područja za osnivanje registra, osigurana sredstva i raspodjela izdataka po fazama kroz razdoblje uspostave,

—	može predvidjeti sudjelovanje organizacija proizvođača u osnivanju cijelog ili dijela registra,

—	prosljeđuje se Komisiji čim se uspostavi.

Članak 5.

1.   Države članice osiguravaju potrebnu računalnu opremu za vođenje registra.

2.   Dosje o gospodarstvu i dosje o proizvodnji vodi jedno ili više tijela koja imenuje svaka država članica.

Države članice prosljeđuju naziv tijela iz prvog podstavka ovog stavka i drugog podstavka članka 2. stavka 2. u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

3.   Države članice jamče redovito ažuriranje registra u skladu s dostupnošću prikupljenih podataka.

4.   Najmanje svakih pet godina, a za prvi put najkasnije pet godina nakon uspostave važećeg dosjea, države članice provjeravaju da se strukturno stanje koje pokazuje dosje za poljoprivredno gospodarstvo iz članka 2. stavka 1. točke (a) podudara sa stvarnim stanjem na tom gospodarstvu. Dosjei se prilagođavaju na temelju te provjere.

5.   Države članice uvode postupak za provjeru podataka prikupljenih iz zasebnih dosjea iz članka 2. stavka 2. Ova se provjera vrši:

—	metodama koje se moraju odrediti uspostavljajući program iz članka 4. stavka 3.,

—	u razdoblju koji ne prelazi rok utvrđen u članku 4. stavku 2. za više od 12 mjeseci.

Članak 6.

1.   Komisija, u suradnji s nacionalnim tijelima odgovornim za uspostavu registra, jamči njegovu uspostavu i ujednačenu provedbu ove Uredbe.

2.   Za potrebe primjene ove Uredbe, Komisija može dobiti od nacionalnih tijela iz stavka 1., prema potrebi na licu mjesta, svaki podatak o uspostavi i funkcioniranju registra, osim onog koji omogućuje identifikaciju pojedinaca. Uspostava i djelovanje registra ostaje predmet za navedena nacionalna tijela.

Članak 7.

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile svojim tijelima kojima je povjerena zadaća provedbe i praćenja pravila o vinogradarstvu pristup podacima iz članka 2.

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji popis tijela iz stavka 1.

Članak 8.

Države članice povremeno šalju izvješće Komisiji o napretku posla vezanog uz uspostavu registra i uvedenim mjerama za njegovo vođenje. To izvješće mora navesti sve poteškoće na koje se naiđe i, prema potrebi, iznijeti prijedloge za reorganizaciju posla ili reviziju rokova.

Komisija prosljeđuje državama članicama programe za uspostavu registra i izvješća iz prvog stavka.

Dotična država članica ili države članice dostavljaju dodatne stavke ako tako od njih zahtjeva Komisija.

Članak 9.

1.   Zajednica doprinosi financiranju mjera predviđenih u člancima 1. i 2. do visine od 50 % stvarnih troškova:

—	uspostave registra,

—	ulaganja u opremu za obradu podataka iz članka 5. stavka 1. koja je potrebna za vođenje registra.

2.   Rad ili ulaganje koje podupire Zajednica doprinosima na temelju drugih programa ne ispunjava uvjete za doprinos na temelju odredaba ovog članka.

3.   Doprinos Zajednice isplaćuje se u obliku povrata o kojem odlučuje Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u članku 7. stavku 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 729/70 od 21. travnja 1970. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (3), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 3769/85 (4). Međutim, može se odlučiti i plaćanje državi članici unaprijed.

4.   Članci 8. i 9. Uredbe (EEZ) br. 729/70 primjenjuju se za financiranje Zajednice iz stavka 1. ovog članka.

5.   Detaljna pravila za primjenu stavaka od 1. do 4. ovog članka usvajaju se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Uredbe (EEZ) br. 729/70.

Članak 10.

Popis obveznih i neobveznih podataka iz članka 2. stavka 1. točaka (a) i (c) i odluka iz drugog podstavka članka 4. stavka 1. donose se u skladu s postupkom predviđenim u članku 67. Uredbe (EEZ) br. 337/79.

Druga detaljna pravila za provedbu ove Uredbe predviđena su u skladu s istim postupkom, posebno uključujući:

—	pravila koja omogućuju da se podaci koji se pojavljuju u registru koriste za statističke i administrativne svrhe i posebno da se dostave Komisiji i državi članici,

—	pravila koja određuju da se takvi podaci koriste samo za statističke svrhe,

—	pravila vezana uz primjenu članka 6.,

—	pravila vezana uz posebne uvjete za uspostavu registra u Portugalu.

Članak 11.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

---

(1)  SL L 54, 5.3.1979., str. 1.

(2)  SL L 367, 31.12.1985., str. 39.

(3)  SL L 94, 28.4.1970., str. 13.

(4)  SL L 362, 31.12.1985., str. 17.

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

7

---

31993D0196

---

L 086/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.02.1993.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 5. veljače 1993.

o uvjetima zdravlja životinja i veterinarskom certificiranju za uvoz kopitara za klanje

(93/196/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/426/EEZ od 26. lipnja 1990. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/361/EEZ (2), a posebno njezin članak 15. točku (a) i članke 16. i 18.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. o utvrđivanju načela o organizaciji veterinarskih pregleda životinja koje se unose u Zajednicu iz trećih zemalja i o izmjeni direktiva 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (3), kako je zadnje izmijenjena Odlukom 92/438/EEZ (4), a posebno njezin članak 4.,

budući da je Odlukom Vijeća 79/542/EEZ (5), kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 93/100/EEZ (6), određen popis trećih zemalja iz kojih države članice odobravaju uvoz kopitara;

budući da je također potrebno uzeti u obzir regionalizaciju određenih trećih zemalja koje se nalaze na gore navedenom popisu, koja je predmet Odluke Komisije 92/160/EEZ (7), kako je izmijenjena Odlukom 92/161/EEZ (8);

budući da su nacionalna veterinarska tijela uzela obvezu obavijestiti Komisiju i države članice, putem telegrama, teleksa ili faksa, u roku od 24 sata o potvrdi pojave bilo koje zarazne ili prenosive bolesti kod kopitara s popisa A i B Svjetske organizacije za zdravlje životinja ili o usvajanju mjera cijepljenja protiv bilo koje od njih ili u odgovarajućem roku o bilo kojim predloženim promjenama nacionalnih propisa za uvoz konja;

budući da se uvjeti koje treba odrediti za uvoz kopitara za klanje primjenjuju ne dovodeći u pitanje zahtjeve Direktive Vijeća 86/469/EEZ (9) da se ne smiju upotrebljavati tireostatike, estrogene, androgene ili gestagene tvari za tovljenje kopitara;

budući da je za pošiljku kopitara za klanje predviđeno certificiranje, pod uvjetom da su životinje ispravno označene i identificirane; budući da je stoga potrebno odrediti jasne i neizbrisive oznake kopitara za klanje;

budući da različite kategorije konja imaju svoje vlastite osobine i njihov se uvoz odobrava za različite namjene; budući da stoga treba odrediti različite uvjete zdravlja za kopitare za klanje koji se šalju direktno u odredišnu klaonicu i one koji prolaze kroz tržnicu ili sabirnu postaju;

budući da su mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu s mišljenjem Stalnog veterinarskog odbora,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ne dovodeći u pitanje Odluku 92/160/EEZ, države članice odobravaju uvoz kopitara za klanje iz treće zemlje navedene u dijelu I. Priloga Odluci 79/542/EEZ i koji imaju jasno i neizbrisivo vrućim žigom utisnutu oznaku „S” veliku najmanje 3 cm na kopitu lijeve prednje noge i

i.

koji, ako su poslani direktno u klaonicu na klanje u roku od pet dana nakon dolaska u klaonicu i najviše pet dana nakon dolaska u Zajednicu, ispunjavaju zahtjeve iz Priloga I. ovoj Odluci. Međutim, kad kopitari putuju brodom više od osam dana, države članice mogu odlučiti da se takve životinje mogu uputiti na klanje u roku od 21 dan po dolasku u klaonicu, pod uvjetom da ostanu u klaonici pod dnevnim nadzorom službenog veterinara. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim slučajevima; ili

ii.	koji, ako prije klanja prolaze kroz tržnicu ili sabirne postaje, ispunjavaju zahtjeve iz Priloga II.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 224, 18.8.1990., str. 42.

(2)  SL L 157, 10.6.1992., str. 28.

(3)  SL L 268, 24.9.1991., str. 56.

(4)  SL L 243, 25.8.1992., str. 27.

(5)  SL L 146, 14.6.1979., str. 15.

(6)  SL L 40, 17.2.1993., str. 23.

(7)  SL L 71, 18.3.1992., str. 27.

(8)  SL L 71, 18.3.1992., str. 29.

(9)  SL L 275, 26.9.1986., str. 36.

---

PRILOG I.

IZJAVA

---

PRILOG II.

IZJAVA

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

16

---

31993L0119

---

L 340/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.12.1993.

---

DIREKTIVA VIJEĆA 93/119/EZ

od 22. prosinca 1993.

o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su Direktivom Vijeća 74/577/EEZ (4) uspostavljena pravila za omamljivanje životinja prije klanja;

budući da je Europska konvencija o zaštiti životinja za klanje odobrena u ime Zajednice Odlukom Vijeća 88/306/EEZ (5); budući da je područje primjene navedene Konvencije šire od područja primjene postojećih pravila Zajednice o ovoj temi;

budući da nacionalni zakoni o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju imaju utjecaja na uvjete tržišnog natjecanja, a tako i na funkcioniranje zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda;

budući da stoga postoji potreba za uspostavom zajedničkih minimalnih standarda za zaštitu životinja pri klanju ili usmrćivanju kako bi se osigurao racionalan razvoj proizvodnje te kako bi se olakšalo stvaranje unutarnjeg tržišta životinja i proizvoda životinjskog podrijetla;

budući da pri klanju ili usmrćivanju životinje treba poštedjeti svake nepotrebne boli ili patnje;

budući da, je međutim, nužno omogućiti odvijanje tehničkih i znanstvenih pokusa te uzeti u obzir posebne zahtjeve određenih vjerskih obreda;

budući da se pravilima mora osigurati zadovoljavajuća zaštita pri klanju ili usmrćivanju i za životinje koje nisu obuhvaćene Konvencijom;

budući da u deklaraciji o zaštiti životinja priloženoj Završnom aktu Ugovora o osnivanju Europske unije, Konferencija poziva Europski parlament, Vijeće i Komisiju, kao i države članice da pri izradi i primjeni zakonodavstva Zajednice o zajedničkoj poljoprivrednoj politici punu pozornost posvete zahtjevima koji se odnose na dobrobit životinja;

budući da pritom djelovanje Zajednice mora biti u skladu s zahtjevima koji proizlaze iz načela supsidijarnosti propisanog u članku 3.b Ugovora o osnivanju Europske unije;

budući da bi Direktivu 74/577/EEZ trebalo staviti izvan snage,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva odnosi na kretanje, smještaj, sputavanje, omamljivanje, klanje i usmrćivanje životinja uzgojenih i držanih za proizvodnju mesa, kože, krzna ili drugih proizvoda te na metode usmrćivanja životinja u svrhu kontrole bolesti.

2.   Ne primjenjuje se na:

—	tehničke ili znanstvene pokuse povezane s postupcima iz stavka 1., koji se odvijaju pod nadzorom nadležnog tijela,

—	životinje koje se usmrćuju u sklopu kulturnih ili sportskih događaja,

—	divljač usmrćenu u skladu s člankom 3. Direktive 92/45/EEZ.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.   klaonica: svaki objekt, uključujući prostore za kretanje ili smještaj životinja, namijenjen komercijalnom klanju životinja iz članka 5. stavka 1.;

2.   kretanje: istovar životinja ili njihovo premještanje od istovarnih platformi, staja ili obora u klaonicama do prostorija ili mjesta gdje će biti zaklane;

3.   smještaj: držanje životinja u stajama, oborima, natkrivenim prostorima ili na poljima koje koristi klaonica kako bi im se osigurala potrebna skrb (opskrba vodom i hranom, odmor) prije klanja;

4.   sputavanje: primjena svakog postupka osmišljenog da onemogući kretanje životinje radi lakšeg omamljivanja ili usmrćivanja;

5.   omamljivanje: svaki postupak koji, primijenjen na životinju, uzrokuje trenutni gubitak svijesti koji traje do smrti životinje;

6.   usmrćivanje: postupak koji uzrokuje smrt životinje;

7.   klanje: postupak kojim se uzrokuje smrt životinje iskrvarenjem;

8.   nadležno tijelo: središnje tijelo države članice nadležno za provođenje veterinarskih kontrola ili svako tijelo kojemu je ta ovlast prenesena.

Međutim, u državama članicama, vjersko tijelo u čije se ime provodi klanje odgovorno je za primjenu i praćenje posebnih odredaba koje se odnose na klanje u skladu s određenim vjerskim obredima. Što se tiče navedenih odredaba, to tijelo djeluje pod nadležnošću službenog veterinara, kako je definirano u članku 2. Direktive 64/433/EEZ.

Članak 3.

Životinje moraju biti pošteđene svakog nepotrebnog uznemiravanja, boli ili patnje za vrijeme kretanja, smještaja, sputavanja, omamljivanja, klanja ili usmrćivanja.

POGLAVLJE II.

Zahtjevi koji se primjenjuju na klaonice

Članak 4.

Konstrukcija, prostor i oprema klaonica i rad u njima moraju biti takvi da životinje budu pošteđene bilo kakvog nepotrebnog uznemiravanja, boli ili patnje.

Članak 5.

1.   Kopitari, preživači, svinje, kunići i perad dopremljeni u klaonicu na klanje moraju biti:

(a)	premještani i, prema potrebi, smješteni u skladu s odredbama Priloga A;

(b)	sputani u skladu s odredbama Priloga B;

(c)	omamljeni prije klanja ili trenutačno usmrćeni u skladu s odredbama Priloga C;

(d)	iskrvareni u skladu s odredbama Priloga D.

2.   U slučaju životinja na koje se primjenjuju određene metode klanja u skladu s pravilima određenih vjerskih obreda, zahtjevi stavka 1. točke (c) se ne primjenjuju.

3.   Uz obvezno poštovanje općih pravila Ugovora o osnivanju Europske unije, za objekte koji ispunjavaju uvjete za odstupanja u skladu sa člancima 4. i 13. Direktive 64/433/EEZ, članku 4. Direktive 91/498/EEZ i člancima 7. i 18. Direktive 71/118/EEZ, nadležna tijela država članica mogu dodijeliti pravo odstupanja od odredaba stavka 1. točke (a) kad je u pitanju stoka, i od odredaba stavka 1. točke (a) i metoda omamljivanja i usmrćivanja iz Priloga C kad se radi o peradi, kunićima, svinjama, ovcama i kozama, pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi propisani člankom 3.

Članak 6.

1.   Pribor, oprema za sputavanje te druga oprema i uređaji namijenjeni omamljivanju ili usmrćivanju moraju biti konstruirani, izrađeni, održavani i korišteni na način koji omogućuje brzo i učinkovito omamljivanje ili usmrćivanje u skladu s odredbama ove Direktive. Nadležno tijelo provjerava jesu li instrumenti, oprema za sputavanje i druga oprema koji se koristi za omamljivanje ili usmrćivanje udovoljava gore navedena načela te vrši redovite provjere kako bi osiguralo da se održavaju u ispravnom stanju i da će omogućiti postizanje gore navedenog cilja.

2.   Na mjestu klanja mora se držati odgovarajuća rezervna oprema i pribor za nužnu uporabu. Oni se moraju pravilno održavati i redovito provjeravati.

Članak 7.

U premještanju, smještanju, sputavanju, omamljivanju, klanju ili usmrćivanju životinja ne smiju sudjelovati osobe koje ne posjeduju znanja i vještine koji su potrebni za obavljanje tih zadataka na human i učinkovit način, u skladu s zahtjevima ove Direktive.

Nadležno tijelo mora osigurati da osobe zaposlene na poslovima klanja posjeduju nužne vještine, sposobnosti i profesionalno znanje.

Članak 8.

Inspekcije i kontrole se u klaonicama provode pod nadležnošću nadležnog tijela, koje u svakom trenutku mora imati pristup svim dijelovima klaonice kako bi moglo provjeriti poštuju li se odredbe ove Direktive. Međutim, te se inspekcije i kontrole mogu obavljati istodobno s kontrolama koje se obavljaju u druge svrhe.

POGLAVLJE III.

Klanje i usmrćivanje životinja izvan klaonica

Članak 9.

1.   Kod klanja životinja iz članka 5. stavka 1. izvan klaonica, primjenjuje se članak 5. stavak 1. točke (b), (c) (d).

2.   Države članice mogu, međutim, odobriti odstupanja od stavka 1. kad se radi o peradi, kunićima, svinjama, ovcama i kozama koje vlasnici životinja kolju ili usmrćuju izvan klaonica za osobne potrebe, pod uvjetom da se poštuju odredbe članka 3. te da se svinje, ovce i koze prethodno omame.

Članak 10.

1.   Kada se životinje iz članka 5. stavka 1. moraju zaklati ili usmrtiti u svrhu kontrole bolesti, postupak se provodi u skladu s Prilogom E.

2.   Usmrćivanje životinja uzgojenih zbog krzna provodi se u skladu s Prilogom F.

3.   Usmrćivanje viška jednodnevnih pilića, kako je definirano u članku 2. stavku 3. Direktive 90/539/EEZ, i zametaka iz valioničkog otpada obavlja se što je brže moguće, u skladu s Prilogom G.

Članak 11.

Članci 9. i 10. ne primjenjuju se kod životinja koje moraju biti hitno prisilno usmrćene.

Članak 12.

Ozlijeđene ili bolesne životinje moraju biti zaklane ili usmrćene na licu mjesta. Međutim, nadležno tijelo može odobriti prijevoz ozlijeđenih ili bolesnih životinja na klanje ili usmrćivanje pod uvjetom da takav prijevoz ne uzrokuje dodatnu patnju životinja.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 13.

1.   Prema potrebi, Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije donosi dodatna pravila o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju, uz pravila ove Direktive.

2.

(a) Priloge ovoj Direktivi na prijedlog Komisije izmjenjuje Vijeće, u skladu s postupkom propisanim u stavku 1., posebno kako bi ih prilagodilo tehnološkom i znanstvenom napretku; (b) osim toga, Komisija će najkasnije do 31. prosinca 1995. podnijeti Vijeću izvješće sastavljeno na temelju mišljenja Znanstvenog veterinarskog odbora popraćen odgovarajućim prijedlozima o korištenju: — pištolja sa slobodnim projektilom koji se ispaljuje u mozak ili plinova, osim onih iz Priloga C, ili kombinacije gore navedenog za omamljivanje te posebno ugljikovog dioksida za omamljivanje peradi, — plinova osim onih iz Priloga C ili njihovih kombinacija za usmrćivanje, — svakog drugog znanstveno priznatog postupka za omamljivanje ili usmrćivanje. Vijeće o ovim prijedlozima odlučuje kvalificiranom većinom; (c) odstupajući od stavka (a), i ne kasnije od 31. prosinca 1995., Komisija će u skladu s postupkom propisanim u članku 16. Stalnom veterinarskom odboru podnijeti izvješće sastavljeno na temelju mišljenja Znanstvenog veterinarskog odbora, popraćen odgovarajućim prijedlozima, s ciljem utvrđivanja: i. jačine i trajanja upotrebe struje koji su potrebni za omamljivanje različitih predmetnih vrsta; ii. koncentracije plina i duljine izloženosti plinu nužne za omamljivanje različitih predmetnih vrsta; (d) do početka primjene stavaka (b) i (c), u predmetnom se području primjenjuju nacionalna pravila u skladu s općim odredbama Ugovora o osnivanju Europske unije.

Članak 14.

1.   Stručnjaci Komisije mogu obavljati provjere na licu mjesta u onoj mjeri koja je nužna da bi se osigurala jedinstvena primjena ove Direktive. U tu svrhu, stručnjaci mogu provjeravati reprezentativni uzorak objekata kako bi osigurali da nadležno tijelo provjerava udovoljavaju li dotični objekti zahtjevima ove Direktive.

Komisija obavješćuje države članice o rezultatima provedenih provjera.

2.   Provjere iz stavka 1. obavljaju se u suradnji s nadležnim tijelom.

3.   Država članica na čijem se državnom području obavlja provjera stručnjacima pruža svu potrebnu pomoć u obavljanju njihove zadaće.

4.   Detaljna pravila za primjenu ovog članka utvrđuju se u skladu s postupkom propisanim u članku 16.

Članak 15.

U tijeku pregleda klaonica ili objekata koje u trećim zemljama imaju ili će dobiti odobrenje za izvoz u Zajednicu u skladu s pravilima Zajednice, stručnjaci Komisije se moraju uvjeriti da su životinje iz članka 5. zaklane pod uvjetima koji jamče humano postupanje, ili koji su barem istovjetni uvjetima predviđenima ovom Direktivom.

Kako bi se omogućio uvoz mesa iz neke treće zemlje, zdravstvenom certifikatu koja prati pošiljku takvog mesa treba dodati i potvrdu kojom se potvrđuje da su ispunjeni gore navedeni zahtjevi.

Članak 16.

1.   U slučajevima za koje vrijedi postupak propisan ovim člankom, predsjednik Stalnog veterinarskog odbora bez odlaganja predmet upućuje tome tijelu, bilo na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice.

2.   Predstavnik Komisije Odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu unutar roka koji predsjednik može propisati prema hitnosti predmeta. Mišljenje se usvaja većinom utvrđenom u članku 148. stavku 2. Ugovora o osnivanju Europske unije, kad su u pitanju odluke koje Vijeće mora donijeti po prijedlogu Komisije. Glasovi predstavnika država članica u odboru ponderiraju se prema postupku utvrđenom u tome članku. Predsjedavajući ne glasuje.

3.

(a) Komisija usvaja planirane mjere kada su one u skladu s mišljenjem Odbora. (b) Ako planirane mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, ili ako mišljenje nije dano, Komisija bez odlaganja Vijeću predaje prijedlog o mjerama koje je potrebno poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom. Ako po isteku tri mjeseca od datuma kada mu je upućen predmet Vijeće ne donese odluku, predložene mjere usvaja Komisija, osim u slučajevima kada je Vijeće običnom većinom odbacilo spomenute mjere.

Članak 17.

Direktiva 74/577/EEZ se stavlja izvan snage počevši od 1. siječnja 1995.

Članak 18.

1.   Države članice donose potrebne zakone i druge propise, uključujući i sankcije, za usklađenje s ovom Direktivom na dan 1. siječnja 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Međutim, od datuma utvrđenog u stavku 1. države članice mogu, uz obvezno poštovanje općih pravila Ugovora o osnivanju Europske unije, na svojem području zadržati ili primjenjivati strože odredbe od odredaba ove Direktive. O svakoj takvoj mjeri obavješćuju Komisiju.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 19.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 314, 5.12.1991., str. 14.

(2)  SL C 241, 21.9.1992., str. 75.

(3)  SL C 106, 27.4.1992., str. 15.

(4)  SL L 316, 26.11.1974., str. 10.

(5)  SL L 137, 2.6.1988., str. 25.

---

PRILOG A

ZAHTJEVI KRETANJA I SMJEŠTAJA ŽIVOTINJA U KLAONICAMA

I.   Opći zahtjevi

1.	Svaka klaonica koja započne s radom nakon 30. lipnja 1994. mora na raspolaganju imati odgovarajuću opremu i prostor za istovar životinja s prijevoznih sredstava, a sve postojeće klaonice ove zahtjeve moraju ispuniti do 1. siječnja 1996.

2.	Životinje se po dolasku moraju istovariti što je moguće prije. Ako je kašnjenje s istovarom neizbježno, životinje moraju biti zaštićene od nepovoljnih vremenskih uvjeta te im se mora osigurati odgovarajuća ventilacija.

3.	Životinje koje bi mogle jedna drugu ozlijediti zbog pripadnosti određenoj vrsti, zbog spola, dobi ili podrijetla, moraju se držati i smjestiti odvojeno.

4.	Životinje moraju biti zaštićene od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Ako su bile izložene visokim temperaturama i sparini, moraju se na odgovarajući način rashladiti.

5.	Kondicija i zdravstveno stanje životinja moraju se provjeravati barem svakog jutra i večeri.

6.

Ne dovodeći u pitanje odredbe propisane u poglavlju VI. Priloga I. Direktivi 64/433/EEZ, životinje koje su za vrijeme prijevoza ili po dolasku u klaonicu bile izložene boli ili patnji, kao i neodbijene životinje moraju odmah biti zaklane. Ako to nije moguće, moraju biti izdvojene i zaklane što je prije moguće, a najkasnije u roku od dva sata. Životinje koje ne mogu hodati ne smiju se vući do mjesta klanja, već moraju biti zaklane na mjestu gdje leže ili, ako je moguće i ako to ne uzrokuje dodatnu patnju, mogu na kolicima ili pokretnoj platformi biti prevezene do mjesta za prisilno klanje.

II.   Zahtjevi za životinje koje nisu dopremljene u kontejnerima

1.

Ako klaonice imaju opremu za istovar životinja, ta oprema mora imati pod koji onemogućava klizanje i, prema potrebi, bočnu zaštitu. Mostovi, rampe i prolazi moraju imati stranice, ogradu ili neki drugi oblik zaštite kako bi se spriječilo padanje životinja s njih. Izlazne ili ulazne rampe moraju imati najmanji mogući nagib.

2.

Za vrijeme istovara mora se paziti da se životinje ne preplaše, ne uznemire i da se s njima loše ne postupa te se mora osigurati da se ne prevrću. Životinje se ne smiju podizati za glavu, rogove, uši, noge, rep ili runo tako da im se nanosi dodatna bol ili patnja. Prema potrebi, mora ih se voditi pojedinačno.

3.

Životinje se moraju pažljivo premještati. Prolazi moraju biti izgrađeni tako da se opasnost ozljeđivanja životinja svede na najmanju moguću mjeru, te postavljeni tako da se iskoristi njihova sklonost okupljanju u stado. Pribor pomoću kojeg se životinje vode mora se koristiti isključivo u tu svrhu i to samo kratkotrajno. Pribor za elektro-šokove smije se koristiti samo na odraslim govedima i svinjama koje se odbijaju pomaknuti, pod uvjetom da šokovi ne traju duže od dvije sekunde, da se primjenjuju u odgovarajućim vremenskim razmacima te da životinje ispred sebe imaju dovoljno prostora da se pomaknu. Takvi šokovi smiju se primjenjivati samo na mišićima stražnjih nogu.

4.	Životinje se ne smiju udarati niti pritiskati po bilo kojem posebno osjetljivom dijelu tijela. Posebno se ne smiju oštećivati, savijati niti lomiti repovi životinja, niti se smiju hvatati za oči. Nije dozvoljeno udarati životinje rukama ili nogama.

5.	Životinje se ne smiju odvoditi na mjesto klanja ako ne mogu biti odmah zaklane. Ako se ne kolju odmah po dolasku, moraju se odvesti u prostor za smještaj.

6.	Ne dovodeći u pitanje odstupanja odobrena u skladu s člancima 4. i 13. Direktive 64/433/EEZ, klaonice moraju biti opremljene dovoljnim brojem obora za odgovarajući smještaj životinja, sa zaštitom od nepovoljnih vremenskih uvjeta.

7.

Uz ispunjavanje zahtjeva već navedenih u pravilima Zajednice, prostori za smještaj životinja moraju imati: — podove koji na najmanju mjeru svode opasnost od klizanja i s kojima u dodiru se životinje ne mogu ozlijediti, — odgovarajuću ventilaciju, uzimajući u obzir najviše i najniže očekivane temperature i vlagu. Tamo gdje postoji potreba za mehaničkim ventilacijskim uređajima, moraju postojati i pomoćni ventilacijski uređaji za slučaj kvara, — umjetno osvjetljenje jačine dovoljne za obavljanje pregleda svih životinja u bilo koje doba; prema potrebi mora biti na raspolaganju i odgovarajuća pomoćna rasvjeta, — prema potrebi, opremu za vezanje, — prema potrebi, dovoljne zalihe odgovarajuće stelje za sve životinje koje su smještene preko noći.

8.

Ako klaonice uz gore navedeni prostor za smještaj životinja imaju i prostor za smještaj životinja na otvorenom bez prirodnog zaklona ili sjene, mora se osigurati odgovarajuća zaštita od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Prostori za smještaj na otvorenom moraju uvijek biti održavani tako da životinje nisu izložene fizičkim, kemijskim ili drugim opasnostima po zdravlje.

9.	Životinje koje se odmah po dolasku ne odvezu u prostor za klanje moraju u svako doba imati pristup pitkoj vodi u odgovarajućim pojilicama. Životinje koje se ne zakolju unutar 12 sati po dolasku moraju se nahraniti te im se potom, u odgovarajućim intervalima, moraju davati umjerene količine hrane.

10.	Životinje koje se u klaonici drže 12 sati ili dulje moraju biti smještene i, prema potrebi, vezane tako da bez poteškoća mogu leći. Ako životinje nisu vezane, mora im se omogućiti pristup hrani tako da se mogu neometano hraniti.

III.   Zahtjevi za životinje dopremljene u kontejnerima

1.	S kontejnerima u kojima se prevoze životinje mora se postupati pažljivo, ne smiju se bacati, ispuštati niti prevrtati. Ako je moguće, moraju se utovarivati i istovarivati u vodoravnom položaju pomoću mehaničkih sprava.

2.	Životinje dopremljene u kontejnerima koji imaju podove s rupičastim ili fleksibilnim dnom moraju se istovarivati s posebnom pažnjom kako bi se izbjegle ozljede. Ako je moguće, životinje se trebaju pojedinačno istovarivati iz kontejnera.

3.	Životinje koje su dopremljene u kontejnerima moraju se zaklati što je prije moguće; u suprotnom, mora ih se prema potrebi napojiti i nahraniti u skladu s točkom II.9.

---

PRILOG B

SPUTAVANJE ŽIVOTINJA PRIJE OMAMLJIVANJA, KLANJA ILI USMRĆIVANJA

1.

Životinje moraju biti sputane na odgovarajući način, tako da budu pošteđene dodatne boli, patnje, uznemirenosti, povreda ili nagnječenja. Međutim, u slučaju obrednog klanja, obavezno je sputavanje goveda prije klanja primjenom mehaničke metode s ciljem izbjegavanja nanošenja boli, patnje ili uznemiravanja, odnosno ozljeđivanja ili nagnječenja životinja.

2.

Noge životinje ne smiju biti vezane, a životinje ne smiju prije omamljivanja ili klanja visjeti. Međutim, perad i kunići za klanje smiju biti obješeni za noge radi klanja pod uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da su u trenutku omamljivanja u dovoljno opuštenom stanju da se omamljivanje može obaviti učinkovito i nesmetano. Nadalje, nije dozvoljeno vješanje životinja u svrhu sputavanja.

3.

Životinje koje se omamljuju ili usmrćuju primjenom mehaničke ili električne opreme u području glave moraju biti postavljene u takav položaj koji omogućuje da se oprema može upotrebljavati odnosno da se njome može lako i precizno rukovati u točno određenom vremenu. Nadležno tijelo, međutim, u slučaju kopitara i stoke može odobriti korištenje odgovarajućih sredstava za ograničavanje pokretanja glave.

4.	Električna oprema za omamljivanje ne smije se koristiti kao sredstvo sputavanja ili imobilizacije niti kao sredstvo pomoću kojeg se životinje tjeraju na kretanje.

---

PRILOG C

OMAMLJIVANJE ILI USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA KOJE SE NE UZGAJAJU RADI KRZNA

I.   DOZVOLJENE METODE

A.   Omamljivanje

1.	Omamljivanje primjenom pištolja s penetrirajućim klinom

2.	Omamljivanje primjenom mehaničke sprave kojom se izaziva gubitak svijesti životinje

3.	Omamljivanje električnom strujom

4.	Omamljivanje izlaganjem ugljikovom dioksidu

B.   Usmrćivanje

1.	Usmrćivanje pištoljem sa slobodnim projektilom ili puškom

2.	Usmrćivanje električnom strujom

3.	Usmrćivanje izlaganjem ugljikovom dioksidu

C.   Nadležno tijelo, međutim, može odobriti dekapitaciju, distorziju vrata i upotrebu vakuumske komore kao metode usmrćivanja za pojedine vrste životinja, pod uvjetom da se poštuju odredbe članka 3. te da su ispunjeni zahtjevi propisani točkom III. ovog Priloga.

II.   POSEBNI ZAHTJEVI ZA OMAMLJIVANJE ŽIVOTINJA

Omamljivanje je dozvoljeno samo ako je neposredno nakon njega moguće iskrvariti životinje.

1.   Pištolj s penetrirajućim klinom

(a)

Pištolj mora biti postavljen tako da bude sigurno da će klin prodrijeti u koru velikog mozga. Kod krupne stoke izričito je zabranjeno pucati u tjeme životinje. Ovcama i kozama dozvoljeno je pucati u tjeme ako njihovi rogovi onemogućuju primjenu na čelu glave. U takvim slučajevima mora se pucati neposredno iza donjeg dijela rogova i ciljati prema ustima, a iskrvarenje mora početi unutar 15 sekundi nakon pucanja.

(b)	Pri korištenju pištolja s penetrirajućim, nakon svakog pucnja treba provjeriti vraća li se klin do kraja na početni položaj. Ako se ne vraća u potpunosti, pištolj se ne smije ponovo koristiti dok se ne popravi.

(c)	Životinje se ne smiju smještati u obore za omamljivanje ako osoba koja obavlja omamljivanje nije spremna to učiniti čim se životinja nađe u oboru. Glava životinje ne smije se sputavati sve dok dotična osoba nije spremna omamiti životinju.

2.   Mehanička sprava kojom se izaziva gubitak svijesti životinje

(a)

Ovaj je postupak dozvoljen samo uz primjenu mehaničke sprave kojom se nanosi udarac izravno na lubanju. Osoba koja obavlja ovaj postupak mora postaviti napravu na točno određeno mjesto te koristiti dovoljno jako punjenje, u skladu s uputama proizvođača, kako bi omamljivanje bilo učinkovito bez loma kostiju lubanje.

(b)	Međutim, u slučajevima malih serija kunića, kod kojih se koristi nemehanički udarac u glavu, taj se postupak mora izvesti tako da životinja odmah izgubi svijest i da bude bez svijesti do svoje smrti te u skladu s općim odredbama članka 3.

3.   Omamljivanje električnom strujom

A.   Elektrode

1.	Elektrode moraju biti postavljene tako da obuhvate glavu životinje, kako bi struja mogla proći kroz mozak. Moraju se poduzeti i odgovarajuće mjere da se osigura dobar električni kontakt, posebno uklanjanjem viška vune ili vlaženjem kože.

2.

Kada se životinje omamljuju pojedinačno, uređaj mora: (a) imati ugrađenu napravu za mjerenje impedancije opterećenja i sprečavanje rada uređaja u slučaju nemogućnosti postizanja najmanje potrebne jakosti struje; (b) imati ugrađen zvučni ili vizualni uređaj koji pokazuje duljinu trajanja primjene struje na životinju; (c) biti spojen na uređaj koji pokazuje napon i jakost struje pod opterećenjem i koji mora biti smješten tako da ga osoba koja obavlja omamljivanje jasno vidjeti.

B.   Kupke za omamljivanje

1.

Kod primjene kupki za omamljivanje peradi razina vode mora se moći prilagoditi kako bi se osigurao potpuni kontakt tekućine s glavom peradi. Jakost i trajanje protoka struje koja se koristi u ovom slučaju odredit će nadležno tijelo, kako bi se osiguralo da životinja odmah izgubi svijest te da ostane bez svijesti do svoje smrti.

2.	Kada se perad u kupkama za omamljivanje omamljuje u skupinama, mora se održavati dovoljno visok napon kako bi se osiguralo da se omami svaka životinja.

3.	Moraju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pravilan protok struje, posebno dobar strujni kontakt i vlaženje mjesta kontakta nogu životinja i držača za vješanje.

4.	Kupke za omamljivanje peradi moraju biti odgovarajuće veličine i dubine za vrstu ptica koja se kolje te se ne smiju prelijevati na ulazu. Elektroda uronjena u vodu mora se protezati cijelom duljinom kupke.

5.	Prema potrebi, na raspolaganju mora biti priručni pomoćni uređaj.

4.   Izlaganje ugljikovom dioksidu

1.	Koncentracija ugljikovog dioksida za omamljivanje svinja mora iznositi najmanje 70 volumnih postotaka.

2.

Komora u kojoj se svinje izlažu plinu i oprema koja se koristi za provoz svinja kroz komoru mora biti konstruirana, izvedena i održavana tako da se izbjegne ozljeđivanje svinja i pritisak na prsni koš te da im se omogući da ostanu u uspravnom položaju sve dok ne izgube svijest. Provozni mehanizam i komora moraju biti dobro osvijetljeni kako bi svinje mogle vidjeti druge svinje ili okruženje u kojem se nalaze.

3.	Komora mora biti opremljena uređajima za mjerenje koncentracije plina u trenutku najveće izloženosti životinja te za davanje svjetlosnog i zvučnog upozorenja ako koncentracija ugljikovog oksida padne ispod potrebne granice.

4.

Svinje moraju biti smještene u obore ili kontejnere u kojima mogu vidjeti jedna drugu, te prevezene u plinsku komoru unutar 30 sekundi od ulaska u postrojenje. Moraju biti što je moguće brže prevezene od ulaza do točke najveće koncentracije plina te moraju biti izložene plinu dovoljno dugo da se osigura da će ostati bez svijesti do trenutka usmrćivanja.

III.   POSEBNI ZAHTJEVI ZA USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA

1.   Pištolj sa slobodnim projektilom ili puška

Ove metode, kojima se mogu usmrćivati razne vrste životinja, posebno krupna divljač iz uzgoja i jeleni, mora odobriti nadležno tijelo koje mora posebno osigurati da ih primjenjuje kvalificirano osoblje, u skladu s općim odredbama članka 3. ove Direktive.

2.   Dekapitacija i dislokacija vrata

Ove metode, kojima se smije usmrćivati samo perad, mora odobriti nadležno tijelo, koje mora posebno osigurati da ih primjenjuje kvalificirano osoblje, u skladu s općim odredbama članka 3. ove Direktive.

3.   Usmrćivanje električnom strujom i ugljikovim dioksidom

Nadležno tijelo može izdati odobrenje za usmrćivanje različitih vrsta životinja ovim metodama pod uvjetom da se, uz poštivanje općih odredaba članka 3., poštuju i posebne odredbe propisane točkom II.3. i 4. ovog Priloga. Da bi se to postiglo, nadležno tijelo također propisuje jakost i trajanje protoka struje, te koncentracije i trajanje izloženosti ugljikovom dioksidu.

4.   Vakuumska komora

Ovu metodu, kojom se mogu bez iskrvarenja usmrćivati samo određene životinje za konzumaciju iz vrsta divljači iz uzgoja (prepelice, jarebice i fazani), mora odobriti nadležno tijelo, koje, uz pridržavanje općih odredaba članka 3., mora osigurati da:

—	su životinje smještene u hermetičnu komoru u kojoj se vakuum postiže brzo, uz pomoć snažne električne pumpe,

—	se vakuum održava sve dok ne nastupi smrt životinja,

—	se životinje skupno drže u kontejnerima za prijevoz koji se mogu smjestiti u komoru za vakuum, posebno konstruiranu za tu svrhu.

---

PRILOG D

ISKRVARENJE ŽIVOTINJA

1.	Kod omamljenih životinja postupak iskrvarenja mora započeti što je prije moguće nakon omamljivanja, a mora se provesti tako da uzrokuje brzo, obilno i potpuno iskrvarenje. U svakom slučaju, iskrvarenje se mora provesti prije nego što životinja povrati svijest.

2.

Kod svih omamljenih životinja iskrvarenje mora biti izvedeno zarezivanjem barem jedne od vratnih arterija ili krvnih žila koje ih opskrbljuju krvlju. Nakon zarezivanja krvnih žila nije dozvoljeno provoditi daljnje postupke niti električnu stimulaciju na životinjama prije nego što se dovrši iskrvarenje.

3.	U slučajevima kada samo jedna osoba obavlja omamljivanje, stavljanje nogu u držače za vješanje, podizanje i iskrvarenje životinja, ta osoba mora provesti sve navedene postupke u nizu na jednoj životinji prije nego što prijeđe na drugu.

4.	Pomoćni ručni pribor mora biti na raspolaganju kada se iskrvarenje peradi vrši primjenom automatskih uređaja za rezanje vratova kako bi, u slučaju kvara, životinje mogle biti odmah zaklane.

---

PRILOG E

METODE USMRĆIVANJA U SVRHU KONTROLE BOLESTI

Dozvoljene metode

Sve metode dozvoljene u Prilogu C koje uzrokuju sigurnu smrt.

Uz to, nadležno tijelo može, u skladu s općim odredbama članka 3. ove Direktive, dozvoliti korištenje drugih metoda za usmrćivanje životinja koje su pri svijesti, posebno osiguravajući da:

—	ako se koriste metode koje ne uzrokuju trenutnu smrt (primjerice, pucanje iz pištolja s penetrirajućim klinomda se poduzmu odgovarajuće mjere za usmrćivanje životinja što je prije moguće, a u svakom slučaju prije nego što povrate svijest,

—	se sa životinjama ništa više ne čini dok se ne utvrdi da su mrtve.

---

PRILOG F

METODE ZA USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA KOJE SE UZGAJAJU ZBOG KRZNA

I.   Dozvoljene metode

1.	Usmrćivanje mehaničkim spravama kojima se prodire u mozak.

2.	Uštrcavanje prekomjerne doze anestetika.

3.	Usmrćivanje električnom strujom koja izaziva zastoj rada srca.

4.	Izlaganje ugljikovom monoksidu.

5.	Izlaganje kloroformu.

6.	Izlaganje ugljikovom dioksidu.

Nadležno tijelo donosi odluku o najprihvatljivijoj metodi usmrćivanja za različite predmetne vrste u skladu s općim odredbama članka 3. ove Direktive.

II.   Posebni zahtjevi

1.   Mehaničke sprave kojima se prodire u mozak

(a)	Sprave moraju biti tako postavljene da osiguraju prodiranje klina u koru velikog mozga.

(b)	Ova je metoda dozvoljena samo ako odmah nakon nje uslijedi iskrvarenje životinje.

2.   Uštrcavanje prekomjerne doze anestetika

Dozvoljeno je korištenje samo onih anestetika, doza i načina primjene koji uzrokuju trenutan gubitak svijesti nakon kojeg slijedi smrt.

3.   Usmrćivanje električnom strujom koja izaziva zastoj rada srca

Elektrode moraju biti postavljene tako da njihovo djelovanje obuhvati mozak i srce, a najmanja upotrijebljena jakost struje mora uzrokovati trenutačan gubitak svijesti i zastoj rada srca. Međutim, za lisice, kod kojih se elektrode stavljaju u usta i rektum, mora se koristiti struja prosječne jakosti od 0,3 ampera, i to najmanje 3 sekunde.

4.   Izlaganje ugljikovom monoksidu

(a)	Komora u kojoj se životinje izlažu plinu mora biti tako konstruirana, izrađena i održavana da se izbjegne ozljeđivanje životinja te da se omogući njihov nadzor.

(b)	Životinje se u komoru moraju unijeti tek nakon što je u njoj postignuta barem 1 %-tna volumna koncentracija ugljikovog monoksida koji se dobavlja iz izvora 100 %-tnog ugljikovog monoksida.

(c)

Plin koji proizvodi za to posebno prilagođen uređaj, može se koristiti za usmrćivanje životinja iz porodice kuna (Mustelidae) i činčila, pod uvjetom da su ispitivanja pokazala da je korišteni plin: — ohlađen do odgovarajuće temperature, — dovoljno filtriran, — pročišćen od iritirajućih tvari ili plinova, — te da se životinje ne smiju stavljati u komoru dok koncentracija ugljikovog monoksida ne dostigne volumnu koncentraciju od barem 1 %.

(d)	Nakon udisanja, plin mora prvo izazvati duboku opću anesteziju, a zatim sigurnu smrt.

(e)	Životinje moraju ostati u komori do nastupanja smrti.

5.   Izlaganje kloroformu

Kloroform se može koristiti za usmrćivanje činčila, pod uvjetom da:

(a)	je komora u kojoj se životinje izlažu plinu konstruirana, izrađena i održavana tako da se izbjegne ozljeđivanje životinja te da se omogući njihov nadzor;

(b)	se životinje unose u komoru samo ako je zrak u njoj zasićen kloroformom;

(c)	nakon udisanja, plin prvo izaziva duboku opću anesteziju, a zatim smrt;

(d)	životinje ostaju u komori do nastupanja smrti.

6.   Izloženost ugljikovom dioksidu

Ugljikov dioksid može se koristiti za usmrćivanje životinja iz porodice kuna (Mustelidae) i činčila, pod uvjetom da:

(a)	je komora u kojoj se životinje izlažu plinu konstruirana, izrađena i održavana tako da se izbjegne ozljeđivanje životinja te da se omogući njihov nadzor;

(b)	se životinje unose u komoru tek kada ona sadrži najvišu moguću koncentraciju ugljikovog dioksida koji se dobavlja iz izvora 100 %-tnog ugljikovog dioksida;

(c)	nakon udisanja, plin prvo izaziva duboku opću anesteziju, a zatim sigurnu smrt;

(d)	životinje ostaju u komori do nastupanja smrti.

---

PRILOG G

USMRĆIVANJE VIŠKA PILIĆA I ZAMETAKA U VALIONIČKOM OTPADU

I.   Dozvoljene metode za usmrćivanje pilića

1.	Upotreba mehaničkih uređaja koji uzrokuju brzu smrt.

2.	Izlaganje ugljikovom dioksidu.

3.	Nadležno tijelo može, međutim, dozvoliti upotrebu drugih znanstveno potvrđenih metoda usmrćivanja pod uvjetom da su one u skladu s općim odredbama članka 3.

II.   Posebni zahtjevi

1.   Upotreba mehaničkih uređaja koji uzrokuju brzu smrt

(a)	Životinje se moraju usmrtiti uređajem koji ima brzorotirajuće mehaničke noževe za usmrćivanje ili nastavke od ekspandiranog polistirena (stiropora).

(b)	Uređaj mora biti dovoljnog kapaciteta da osigura trenutačno usmrćivanje svih životinja, čak i ako se radi o velikom broju životinja.

2.   Izlaganje ugljikovom dioksidu

(a)	Životinje se moraju uvesti u prostor s najvišom mogućom koncentracijom ugljikovog dioksida, koji se dobavlja iz izvora 100 %-tnog ugljikovog dioksida.

(b)	Životinje u tome prostoru moraju ostati do nastupanja smrti.

III.   Dozvoljena metoda za usmrćivanja zametaka

1.	U svrhu trenutačnog usmrćivanja živih zametaka, sav valionički otpad mora se obraditi mehaničkim uređajem iz točke II. (1).

2.	Međutim, nadležno tijelo može dozvoliti upotrebu drugih znanstveno potvrđenih metoda usmrćivanja, pod uvjetom da su one u skladu s općim odredbama članka 3.

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

30

---

32001D0793

---

L 297/12

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.11.2001.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 9. studenoga 2001.

o izmjeni Odluke 2000/585/EZ o uvozu mesa pernate divljači iz uzgoja iz Argentine, Tajlanda i Tunisa

(priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 3410)

(Tekst značajan za EGP)

(2001/793/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/494/EEZ od 26. lipnja 1991. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina svježim mesom peradi unutar Zajednice i njegov uvoz iz trećih zemalja (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 1999/89/EZ (2), a posebno njezine članke 11., 12. i 14.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/45/EEZ od 16. lipnja 1992. o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja u vezi s usmrćivanjem divljih životinja te o stavljanju na tržište mesa divljih životinja (3), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/79/EZ (4), a posebno njezin članak 16. stavke 2. i 3.,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca 1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktive 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (5), kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 1999/724/EZ (6), a posebno njezin članak 10.,

budući da:

(1)

Prilog II. Odluci 2000/585/EZ od 7. rujna 2000. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja i javnog zdravlja te veterinarskog certificiranja za uvoz mesa divljači, divljači iz uzgoja i mesa kunića iz trećih zemalja i kojom se stavljaju izvan snage Odluke Komisije 97/217/EZ, 97/218/EZ, 97/219/EZ i 97/220/EZ (7), kako je zadnje izmijenjena Odlukom 2001/736/EZ (8), sadrži popis trećih zemalja koje imaju pravo koristiti certifikate za različite kategorije mesa pernate divljači iz prirode i uzgoja.

(2)	Ovisno o stanju zdravlja životinja u različitim je trećim državama potrebno ispuniti posebne uvjete koji su vidljivi u veterinarskom certifikatu.

(3)	U Argentini i Tajlandu se popravilo stanje zdravlja životinja u vezi s newcastleskom bolesti kod peradi. Stoga bi trebalo dozvoliti uvoz mesa divljih ptica, a zahtjeve za meso divljih ptica iz uzgoja izmijeniti za Argentinu i Tajland.

(4)	Inspekcija koju je Komisija provela tijekom listopada 2000. u Tunisu pokazala je da su zdravstveno stanje životinja iz sektora peradi kao i njegova kontrola zadovoljavajući. Rezultati ove misije i dobivena jamstva omogućuju odobrenje uvoza mesa divljih ptica iz uzgoja iz Tunisa u Zajednicu.

(5)	Ovim se koristi prilika za ispravak pogreške u obrascu certifikata J za meso „divlje svinje”.

(6)	Odluku 2000/585/EZ bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(7)	Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Stalnog veterinarskog odbora,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Prilog II. Odluci 2000/585/EZ zamjenjuje se tekstom iz Priloga I. ovoj Odluci.

2.   U Prilogu III. Odluci 2000/585/EZ, obrazac certifikata J zamjenjuje se tekstom iz obrasca u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova se Odluka primjenjuje na uvoz mesa divljači iz prirode i iz uzgoja certificirane od 1. prosinca 2001.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 268, 24.9.1991., str. 35.

(2)  SL L 300, 23.11.1999., str. 17.

(3)  SL L 268, 14.9.1992., str. 35.

(4)  SL L 24, 30.1.1998., str. 31.

(5)  SL L 62, 15.3.1993., str. 49.

(6)  SL L 290, 12.11.1999., str. 32.

(7)  SL L 251, 6.10.2000., str. 1.

(8)  SL L 275, 18.10.2001., str. 32.

---

PRILOG I.

---

(1)  MC: obrazac certifikata koji treba popuniti. Slova (A, B, C, D itd.) koja se pojavljuju u tablici odnose se na obrasce jamstava o zdravlju životinja, kako je to opisano u Prilogu III. ovoj Odluci, a primjenjuje se za svaku kategoriju svježeg mesa i podrijetla u skladu s člankom 2. ove Odluke. Crtica ‚-’ označava da uvoz nije odobren.

(2)  SC: posebni uvjeti. Brojevi (1, 2, 3 itd.) koji se pojavljuju u tablici odnose se na posebne uvjete koje država izvoznica treba ispuniti kako je to opisano u Prilogu IV. Države izvoznice moraju ubaciti te dodatna jamstva u odjeljak V. svih obrazaca certifikata iz Priloga III.”

---

PRILOG II.

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

38

---

32001L0109

---

L 013/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.12.2001.

---

DIREKTIVA 2001/109/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. prosinca 2001.

o statističkim istraživanjima koje provode države članice kako bi odredile proizvodnu mogućnost nasada nekih vrsta voćki

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Komisija, kako bi izvršila zadaća koji je na nju prenesen Ugovorom i propisima Zajednice koji uređuju zajednički ustroj tržišta u sektoru voća i povrća, treba biti točno obaviještena o proizvodnim mogućnostima nasada nekih vrsta voćaka unutar Zajednice i imati srednjoročne procjene proizvodnje i opskrbe na tržištima. Ovaj podatak se trenutačno priskrbljuje u okviru Direktive Vijeća 76/625/EEZ od 20. srpnja 1976. o statističkim istraživanjima koje provode države članice kako bi odredile proizvodnu mogućnost nasada nekih vrsta voćki (3). Sada kada su učinjene izmjene, primjereno je radi jasnoće opozvati spomenutu Direktivu i zamijeniti je ovom Direktivom.

(2)

Sve države članice trebaju istodobno provesti statistička istraživanja nasada voćki iste vrste prema istim kriterijima i s usporedljivom točnosti. Novi nasadi dostižu puni urod samo nakon određenog broja godina. Ova istraživanja stoga treba ponavljati svakih pet godina kako bi se dobila pouzdana statistika o proizvodnim mogućnostima uzimajući u obzir voćke koje još ne daju urod.

(3)	Ujednačena statistička istraživanja glavnih sorti svih vrsta voća treba provesti svaka država članica nastojeći istodobno ustanoviti što potpunije potpodjele prema sorti.

(4)	Iskustvo stečeno iz prethodnih statističkih istraživanja nasada voćki je pokazalo da je potrebno unijeti određenu fleksibilnost u metode istraživanja koje koriste države članice uz istodobno održavanje usporedljivosti podataka između država članica.

(5)

S obzirom da ciljeve predloženih mjera, točnije za dobivanje potpune i pouzdane statistike o proizvodnoj mogućnosti nasada nekih vrsta voćaka u Zajednici i o srednjoročnim ocjenama proizvodnje i opskrbe tržišta Zajednice države članice pojedinačno ne mogu dostići na zadovoljavajući način, a može ih se stoga na temelju učinaka mjere, bolje dostići na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz ovog članka, ova Direktiva se ne širi izvan onog što je potrebno za postizanje ovih ciljeva.

(6)	Mjere potrebne za provedbu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (4),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Države članice će provesti tijekom 2002. i potom svakih pet godina, statistička istraživanja nasada nekih vrsta voćaka koje postoje na njihovom državnom području.

2.   Istraživat će se sljedeće vrste:

(a)	stolne jabuke

(b)	stolne kruške

(c)

breskve

(d)

marelice

(e)

naranče

(f)

limuni

(g)	sitni agrumi.

Vrste koje će se istraživati u različitim državama članicama su navedene u tablici u Prilogu.

Popis spomenutih vrsta i spomenuta tablica se mogu izmijeniti sukladno postupku iz članka 8. stavka 2.

Statističko istraživanje nasada sorti jabuka i kruški namijenjenih isključivo za primjenu drugačiju od stolnih jabuka i krušaka je fakultativno.

3.   Statističko istraživanje se odnosi na sva poljoprivredna gospodarstva čija je površina zasađena voćkama, pod uvjetom da je urod voća u cjelini ili uglavnom namijenjen za tržište.

Istraživanje će obuhvatiti čiste i miješane kulture, tj. nasade voćaka različitih vrsta iz prvog podstavka stavka 2. ili jednu ili više takvih zajedno s drugim vrstama.

4.   Istraživanje može biti iscrpno ili se temeljiti na slučajnom uzorku prema kriterijima utvrđenim u članku 3.

Članak 2.

1.   Istraživanja iz članka 1. se ustrojavaju tako da se rezultati mogu predočiti u raznim kombinacijama sljedećih značajki:

(A)

Sorta voća: Za svaku vrstu voća, i prema redoslijedu važnosti, prikazat će se dovoljan broj sorti da se mogući odvojeno procjenjivanje za svaku državu članicu, prema sorti, od najmanje 80 % ukupne površine zasađene voćkama predmetne vrste i u svakom slučaju svih vrsta koje čine 3 % ili više ukupne površine zasađene voćkama predmetne vrste.

(B)	Starost stabala: Starost stabala se mora izračunati od trenutka njihove sadnje u voćnjak. Sezona sadnje koja se proteže od jeseni do proljeća se smatra jedinstvenim razdobljem.

(C)	Zasađena površina, broj stabala i gustoća nasada: Gustoća nasada se može istraživati i izravno navoditi ili se može izračunati iz zasađene površine.

2.   Podrobna pravila za primjenu ovog članka se donose sukladno postupku iz članka 8. stavka 2.

Članak 3.

1.   Kod uzorkovanja slučajnim odabirom, uzorak mora biti reprezentativan za najmanje 95 % područja zasađenog voćkama. Procjene se rade za područja koja nisu obuhvaćena uzorkovanjem.

2.   U mjeri u kojoj se to tiče rezultata istraživanja obavljenih slučajnim uzorkovanjem, države članice moraju poduzeti sve mjere kako bi osigurale da pogreške uzorkovanja na razini 68 % pouzdanosti budu najviše reda veličine od 3 % za cjelokupno državno područje zasađeno voćkama svih vrsta.

3.   Države članice poduzimaju primjerene mjere za ograničavanje pogrešaka u izvještavanju i, prema potrebi, ocjenjivanja njihovog učinka na cjelokupno područje zasađeno voćkama svih vrsta.

4.   Pravila za primjenu ovog članka se donose sukladno postupku iz članka 8. stavka 2.

Članak 4.

1.   Države članice će obavijestiti Komisiju o rezultatima ovih statističkih istraživanja čim je moguće prije, a u svakom slučaju prije 1. listopada godine koja slijedi godinu istraživanja.

2.   Rezultati iz stavka 1. se dostavljaju za svako proizvodno područje. Granice proizvodnih površina koje se donose za države članice se određuju sukladno postupku propisanom u članku 8. stavku 2.

3.   Pogreške uzorkovanja zajedno sa svim pogreškama otkrivenim u izvještavanju prema članku 3. se prijavljuju prije 1. listopada godine koja slijedi godinu istraživanja.

4.   Države članice šalju Komisiji metodološki izvještaj o tome kako je obavljeno istraživanje najkasnije do 1. listopada godine koja slijedi godinu istraživanja.

Članak 5.

Države članice koje imaju godišnje procjene:

(a)	površina s voćkama čije je krčenje provedeno na njihovom državnom području i

(b)	novih nasada voćaka na njihovom državnom području,

priopćavaju Komisiji ovaj podatak najkasnije do 31. listopada godine koja slijedi referentnu godinu.

Članak 6.

Komisija će proučiti sljedeće u dogovoru i stalnoj suradnji s državama članicama:

(a)	dostavljene rezultate,

(b)	tehničke probleme koji su nastali, posebno pripremom i provedbom ovih statističkih istraživanja,

(c)	značaj nalaza ovih statističkih istraživanja.

Članak 7.

Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću, u roku od godine dana od priopćavanja rezultata od strane država članica, izvještaj o iskustvu stečenom tijekom statističkog istraživanja.

Članak 8.

1.   Komisiji pomaže Stalni odbor za poljoprivrednu statistiku utemeljen Odlukom Vijeća 72/279/EEZ (5).

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, vrijede članci 4. i 7. Odluke 1999/468/EZ, imajući u vidu odredbe članka 8. ove Direktive.

Rok propisan u članku 4. stavku 3. Odluke 1999/468/EZ se utvrđuje na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 9.

Direktiva 76/625/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od 16. travnja 2002.

Svako upućivanje na Direktivu 76/625/EEZ stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu.

Članak 10.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 16. travnja 2002. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 11.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 96 E, 27.3.2001., str. 212.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 13. lipnja 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 8. studenoga 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Europskog parlamenta od 11. prosinca 2001. (još nije objavljena u Službenom listu).

(3)  SL L 218, 11.8.1976., str. 10. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 1999/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 16, 21.1.2000., str. 72.).

(4)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(5)  SL L 179, 7.8.1972., str. 1.

---

PRILOG

VRSTE KOJE SE ISTRAŽUJU U RAZLIČITIM DRŽAVAMA ČLANICAMA

	Jabuke	Kruške	Breskve	Marelice	Naranče	Limuni	Sitni agrumi
Belgija	×	×
Danska	×	×
Njemačka	×	×
Grčka	×	×	×	×	×	×	×
Španjolska	×	×	×	×	×	×	×
Francuska	×	×	×	×	×	×	×
Irska	×
Italija	×	×	×	×	×	×	×
Luksemburg	×	×
Nizozemska	×	×
Austrija	×	×	×	×
Portugal	×	×	×	×	×	×	×
Finska	×
Švedska	×	×
Ujedinjena Kraljevina	×	×

---

03/Sv. 069

HR

Službeni list Europske unije

42

---

32004D0186

---

L 057/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.02.2004.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 16. veljače 2004.

kojom se izmjenjuju određeni prilozi Odluci 96/510/EZ s obzirom na zootehničke zahtjeve za uvoz sjemena, jajnih stanica i zametaka kopitara

(priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 388)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/186/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 94/28/EZ od 23. lipnja 1994. o utvrđivanju načela koja se odnose na zootehničke i genealoške uvjete primjenjive na uvoz iz trećih zemalja životinja, njihovog sjemena, jajnih stanica i zametaka, te o izmjeni Direktive 77/504/EEZ o uzgojno valjanim govedima čistih pasmina (1), a posebno treću alineju njezinog članka 5., drugu alineju njezinog članka 6. i drugu alineju njezinog članka 7.,

budući da:

(1)	U zootehničkom certifikatu trebaju se naći određene pojedinosti kako bi se ustanovilo podrijetlo i identifikacija životinje od koje dolazi sjeme, jajne stanice i zameci.

(2)	Obrazac certifikata za trgovinu unutar Zajednice sjemenom, jajnim stanicama i zamecima kopitara utvrđen je Odlukom Komisije 96/79/EZ od 12. siječnja 1996. o zootehničkim certifikatima za sjeme, jajne stanice i zametke registriranih kopitara (2).

(3)	Obrazac certifikata za uvoz iz trećih zemalja sjemena, jajnih stanica i zametaka goveda, svinja, ovaca i koza utvrđen je Odlukom Komisije 96/510/EZ od 18. srpnja 1996. o rodovnicima i zootehničkim certifikatima za uvoz uzgojno valjanih životinja, njihovog sjemena, jajnih stanica i zametaka (3).

(4)

U interesu usklađenosti pravila Zajednice, rodovnici i zootehnički certifikati utvrđeni Odlukom 96/510/EZ trebaju se nadopuniti odredbama za uvoz iz trećih zemalja sjemena, jajnih stanica i zametaka kopitara. Te se odredbe trebaju temeljiti na zootehničkim zahtjevima koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice sjemenom, jajnim stanicama i zamecima tih vrsta.

(5)	Odluku 96/510/EZ bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(6)	Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za zootehniku,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Prilozi IV., V. i VI. Odluci 96/510/EZ mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 178, 12.7.1994., str. 66.

(2)  SL L 19, 25.1.1996., str. 41.

(3)  SL L 210, 20.8.1996., str. 53.

---

PRILOG

Prilozi IV., V. i VI. Odluci 96/510/EZ zamjenjuju se sljedećim:

---