Institut za oceanografiju i ribarstvo

Grad Split će 2026. godine dijeliti titulu europskog ambasadora znanosti s njemačkim Kielom i francuskim Brestom u okviru projekta "Science Comes to Town". Djelatnici Instituta već godinama sudjeluju u inicijativama popularizacije znanosti s posebnim naglaskom na znanost o moru, stoga nas iznimno veseli što je naš trud prepoznat i kroz ovaj projekt, koji predstavlja važan korak u daljnjem jačanju naše misije. Ova inicijativa povezuje organizacije i gradove diljem Europe, promičući znanstvenu izvrsnost i približavajući znanost građanima. Naš Institut jedan je od pridruženih partnera na projektu te će kroz predavanja, radionice i organizaciju raznih manifestacija aktivno doprinositi edukaciji i širenju znanja o moru unutar zajednice. Riječ je o Horizon Europe #WIDERA projektu kojim se nastoji ojačati istraživačke i inovacijske kapacitete u državama, potičući njihovo umrežavanje s vodećim institucijama i olakšavajući pristup izvrsnosti. Pored Grada Splita i Sveučilišta u Splitu kao vodećih partnera, u projekt su uključeni još i institut za jadranske kulture i melioraciju krsa, Centar izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, Udruga za robotiku "Inovatic", Jedriličarski klub Zenta, Zajednica tehničke kulture grada Splita, Fotoklub Split, Kino klub Split i Gradska knjižnica Marka Marulića Split. European Commission Fotografija: Saša Burić/CROPIX #ScienceComesToTown

Institut je imao čast ugostiti dr. Tomislav Domazet-Lošo, svjetski priznatog znanstvenika, evolucijskog genetičara s Instituta Ruđer Bošković. Dr. Domazet-Lošo održao je iznimno zanimljivo predavanje pod nazivom: "U dobra stara vremena genomi su bili bogatiji". Tijekom predavanja predstavio je svoja najnovija znanstvena otkrića vezana uz eksternalizaciju genskih funkcija. Iako se evolucija često interpretira kao proces koji stalno povećava složenost organizama tijekom vremena, istraživanja pokazuju da su svi današnji višestanični organizmi genetski bitno jednostavniji od svojih dalekih predaka. Umjesto stalnog povećanja složenosti, evolucijski proces zapravo vodi genetskom pojednostavljivanju koje stvara biološku raznolikost na Zemlji. Kako se ekološke interakcije usložnjavaju, organizmi postaju genetski jednostavniji, prepuštajući sve više funkcija svojoj okolini.

Kupnja morskih plodova na ribarnici ili u supermarketu izravno utječe na odabir između prelovljenog mora i održivog ribarstva. Povećana potražnja za morskom hranom povećala je pritisak na morske resurse, što ističe važnost promicanja održivih ribarskih proizvoda. Podizanje svijesti potrošača o ekološkoj održivosti morske hrane važna je karika za očuvanje morskih resursa. Znanstvenici iz 13 europskih država, među kojima je i dr. sc. Vjekoslav Tičina s našeg Instituta, razvili su ideju za jednostavno razumljivim, ali sveobuhvatnim sustavom ocjenjivanja ekološke održivosti te objavili rad u prestižnom časopisu Environmental and Sustainability Indicators. Sustav osmišljen od znanstvenika kombinira tri pokazatelja koji informiraju potrošače o utjecaju ribolovnih praksi: -Utjecaj ribolova na morska staništa -Status ribljeg fonda -Rizik od prilova osjetljivih vrsta Rad je rezultat sudjelovanja znanstvenika u ekspertnoj radnoj skupini (#EWG23-18) znanstvenog, tehničkog i ekonomskog odbora za ribarstvo Europske komisije (#STECF - Scientific, Technical and Economic Committee for Fisheries). Predloženi sustav primjenjiv je za svaki proizvod morskog ribolova, bilo ulovljen u zemlji ili uvezen, i temelji se na javno dostupnim informacijama. Ljestvica ocjenjivanja od 1 do 5 koristi se za jasno i učinkovito komuniciranje rizika ekološke održivosti prema potrošačima, kreatorima politika i drugim dionicima u ribarstvu, u lancu od ulova do stola. Rezultati analiza znanstvenika, prikazuju različite ekološke rizike povezane s raznim metodama ribolova, što je ključno za donošenje informiranih odluka koje podupiru održivu praksu ribolova. Jasan, transparentan, pošten i prilagodljiv sustav ocjenjivanja može poboljšati društvenu svijest i usmjeriti tržište morskih plodova prema ekološki održivijim opcijama. Poveznica za rad: https://lnkd.in/dsSaHiu7

Svi primjećujemo kako porast temperature mora utječe na velike morske organizme, poput riba i koralja, ali što je s nevidljivim svijetom mikroskopskih organizama? Morske bakterije su doslovno temelj morskog života. Imaju ključnu ulogu u morskom ekosustavu jer razgrađuju organsku tvar i recikliraju hranjive tvari, održavajući prirodnu ravnotežu. No, temperatura značajno utječe na njihov metabolizam, brzinu rasta i interakcije s drugim morskim organizmima. Budući da bakterije čine najveći dio žive biomase i sudjeluju u svim biogeokemijskim procesima, zagrijavanje mora može ozbiljno narušiti njihovu dinamiku, što može imati dalekosežne posljedice na cijeli morski svijet. S obzirom na to da su Sredozemno more, a posebno Jadran, izrazito osjetljivi na klimatske promjene, izuzetno je važno istraživati kako promjene u okolišu utječu na nevidljivi mikroskopski svijet. Upravo time se bavi naš Laboratorij za mikrobiologiju u sklopu projekta MICROGLOB (Procesi morske mikrobne hranidbene mreže u kontekstu globalnog zatopljenja), financiranog od strane Hrvatska zaklada za znanost (Croatian Science Foundation). Cilj istraživanja je utvrditi kako povećanje temperature mora za 3 °C utječe na rast određenih bakterijskih skupina (SAR11, Roseobacter, Gammaproteobacteria, Bacteroidetes) te njihovu osjetljivost na predatore poput sitnih protozoa. Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Mediterranean Marine Science, su pokazali da viša temperatura ubrzava rast svih bakterijskih skupina, ali i da svaka skupina reagira drugačije. To ukazuje na mogućnost da bi u toplijim uvjetima moglo doći do povećanja brojnosti bakterijskih zajednica, što bi moglo utjecati na protok ugljika i organske tvari u moru. Osim toga, otkriveno je da bakterijski predatori, poput nanoflagelata i cilijata, mijenjaju svoj izbor plijena s porastom temperature. Preferirali su bakterijske skupine koje su brzo rasle (Roseobacter i Gammaproteobacteria), čak i ako su bile manje zastupljene u okolišu, dok su izbjegavali sporije rastuće skupine (SAR11 i Bacteroidetes), unatoč njihovoj velikoj brojnosti. Ove promjene naglašavaju važnost temperature u regulaciji odnosa između bakterija i protozoa te upućuju na to da rast bakterija i njihovih predatora pri višim temperaturama ne mora nužno biti usklađen. To dodatno potvrđuje koliko je važno uzeti u obzir filogenetski sastav bakterijskih zajednica pri predviđanju njihovog odgovora na dugoročno zagrijavanje mora.

U organizaciji Instituta, 10. veljače u Splitu održana je radionica projekta #ESCALATOR - Studija izvedivosti istraživačkog centra za recirkulacijsku akvakulturu u Hrvatskoj s norveškim iskustvima. Radionica je okupila ključne dionike iz sektora akvakulture te poslužila kao platforma za konstruktivne rasprave i strateško planiranje. Cilj je bio unaprijediti prekograničnu suradnju i istražiti inovativne pristupe održivom razvoju akvakulture. Pod pokoriteljstvom državne agencije Innovation Norway, predstavnici norveške tvrtke MoreFish AS, specijalizirane za konzultantske usluge u području kopnene akvakulture, predstavili su svoj rad, koji obuhvaća tehničku, biološku i operativnu stručnost u razvoju, upravljanju i optimizaciji akvakulturnih postrojenja. Fokusirani su na recirkulacijske akvakulturne sustave (RAS) i protočne sustave koji koriste slatku ili morsku vodu, čime doprinose održivom razvoju akvakulture. Na radionici su sudjelovali stručnjaci s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, Agronomskog fakulteta, Sveučilišnog odjela za studije mora u Splitu, Instituta za biologiju mora Kotor, zatim WWF-Adria, Cromaris d.d., djelatnici Ministarstva poljoprivrede i brojni drugi zainteresirani predstavnici iz sektora koji su istraživali mogućnosti ulaganja i razvoja poslovanja.

Plavi rak (Callinectes sapidus), invazivna vrsta podrijetlom iz Atlantskog oceana, posljednjih godina sve više ugrožava ekosustav Jadrana. Njegova brza reprodukcija i agresivno ponašanje predstavljaju prijetnju lokalnoj bioraznolikosti. Kako bi se smanjio njegov negativan utjecaj, djelatnici Instituta provode aktivnosti komercijalnog izlova i kontrole populacije plavog raka u području ekološke mreže Natura 2000 – Delta rijeke Neretve. 5. veljače 2025. projektni tim Instituta posjetio je ušće Neretve zajedno s Emanuelom Trollijem iz tvrtke Blue Marine Service (#BMS), koji je predstavio specijalizirane klopke za hvatanje plavog raka. Tijekom posjeta prikupljene su dodatne informacije od lokalnih ribara, koji su podijelili svoja iskustva i izazove s ovom vrstom. Također su im predstavljeni ciljevi projekta i planirane aktivnosti u kontroli populacije plavog raka. Ove aktivnosti provode se u sklopu projekta #BlueDiversity, čiji je cilj razvoj inovativnih alata za procjenu biološke raznolikosti i ekosustavnih usluga te primjena održivih rješenja za zaštitu morskog okoliša.

Gusta morska voda, koja nastaje u sjevernom Jadranu tijekom jakih bura igra ključnu ulogu u prijenosu kisika u duboke slojeve mora, održavajući ravnotežu cijelog ekosustava. Pod vodstvom dr. sc. Petre Pranić iz našeg Laboratorija za fiziku mora, nedavno je objavljena znanstvena studija o dinamici guste vode u Jadranskome moru. Istraživači su koristili napredne numeričke modele visoke razlučivosti, kao što je model Adriatic Sea and Coast (AdriSC), kako bi što preciznije simulirali i proučili stvaranje, širenje i nakupljanje guste morske vode u Jadranu s obzirom na njegovu složenu geomorfologiju. Iako je već ranije bila poznata važnost bure u stvaranju guste vode u plićem sjevernom Jadranu, analiza rezultata numeričkog modela tijekom trideset godina (1987.-2017.) pokazala je da se čak trećina guste vode formira u Kvarnerskom zaljevu, koji je dublji i topliji od ostatka sjevernog Jadrana. Nakon formiranja, gusta voda sa sjevera postupno se širi južnije, opskrbljujući dna jadranskih kotlina između veljače i svibnja. Istraživanje je pokazalo da se pridneni slojevi sjevernog Jadrana obnavljaju novom gustom vodom svake godine, dok taj proces u Jabučkoj kotlini traje oko tri godine, a u Južnojadranskoj kotlini čak deset godina. Također je naglašeno da su širenje i nakupljanje sjevernojadranske guste vode pojačani tijekom razdoblja povećanog saliniteta u Jadranu, što je rezultat izmjene voda između Jadranskog i Jonskog mora. Rad je objavljen u prestižnom časopisu Journal of Geophysical Research: Oceans i nastao je u suradnji s kolegama s Instituta Ruđer Bošković. Istraživanje objavljeno u ovom radu provedeno je i u okviru istraživačkog projekta #KLIMADRIA (Utjecaj klimatskih promjena na otvoreno i priobalno more srednjeg Jadrana) kojeg financira Europska unija - #NextGenerationEU. Poveznica na rad: https://lnkd.in/dEiTPMur Fotografija bure: Gordana Dragojević

Kroz projekt #ALIENA (ALIgning Efforts to control Non-indigenous species in the Adriatic Sea) izrađena je detaljna baza podataka o stranim vrstama u Jadranskom moru.🌊🐠 🔍 Baza uključuje evidenciju s pilot područja uključenih u projekt te podatke o invazivnosti vrsta, datumima i lokacijama prvih zapisa te njihovim primarnim putevima unosa. U Sredozemnom moru prijavljeno je čak 1189 stranih vrsta, a od toga ih je 216 zabilježeno u Jadranu! 🚨Među njima, 13 vrsta pronađeno je u više projektnih pilot područja, uključujući: Ostreopsis cfr. ovata, Caulerpa cylindracea, Codium fragile, Paraleucilla magna, Mnemiopsis leidyi, Arcuatula senhousia, Magallana gigas, Ficopomatus enigmaticus, Amphibalanus eburneus, Balanus trigonus, Callinectes sapidus, Amathia verticillata i Styela plicata. 🔑 ALIENA baze podataka vrijedni su izvori za određivanje ciljnih vrsta za buduće projektne aktivnosti. Osim toga, važna podloga za daljnji monitoring i provedbu strategija usmjerenih na postizanje i održavanje dobrog ekološkog statusa u skladu s regionalnim i međunarodnim okvirima.💚 Da biste saznali više informacija posjetite link: https://lnkd.in/dp3f4sZf 🧐 #alienaproject #ItalyCroatia #Adriaticsea #nonindigenousspecies

Fitoplankton čini temelj morskih hranidbenih lanaca i ključni je proizvođač kisika koji udišemo, no ovi sitni organizmi obično privuku pažnju javnosti tijekom cvjetanja mora ili kada stvaraju biotoksine kao sekundarne metabolite. Alge kremenjašice iz roda Pseudo-nitzschia često preuzimaju dominaciju u fitoplanktonskim zajednicama tijekom cvatnje. Ove alge su predmet istraživanja naših znanstvenika zbog svoje sposobnosti proizvodnje neurotoksina, domoične kiseline, koja na kraju dospijeva u školjkaše. Konzumacija takvih školjkaša može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi, poznate kao amnezično trovanje školjkašima. Na sreću, u Hrvatskoj do sada još nisu zabilježeni ozbiljniji slučajevi. Od strateške je važnosti istraživati i pratiti fitoplankton, a naš Laboratorij za plankton i toksičnost školjkaša, koji djeluje unutar Instituta, predstavlja nacionalni referentni laboratorij za proučavanje biotoksina prisutnih u školjkašima. Novim istraživanjem, kroz kontinuirano uzorkovanje od veljače 2022. do veljače 2024., istražene su vrste roda Pseudo-nitzschia duž srednjeg i jugoistočnog Jadranskog mora na komercijalno značajnim područjima uzgajališta školjkaša. Stanične kulture izolirane s istraživanih područja podvrgnute su detaljnim analizama, morfološkim (elektronski mikroskop) i molekularnim (Sanger sekvenciranje). Ovaj integrativni pristup doveo je do potvrde osam vrsta Pseudo-nitzschia. Još jednom smo uspješno potvrdili vrijednost kombiniranog pristupa u procesu pouzdane identifikacije vrsta, što predstavlja značajan korak u razvoju preciznih i sveobuhvatnih baza podataka o genetskim sekvencama. Ovaj uspjeh ne samo da doprinosi unapređenju metoda identifikacije, već također podržava napredak inovativnih tehnika poput metabarkodiranja. Istraživanje vrsta iz roda Pseudo-nitzschia rezultat je provedbe projekta #PSEUODTOX kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost (Croatian Science Foundation).

Jeste li znali da školjkaši koje su jeli naši preci mogu pomoći da danas održivije upravljamo akvakulturom? Ovaj tjedan u Splitu održan je početni sastanak projekta #BivalveSPEECH, kojeg financira Hrvatska zaklada za znanost (Croatian Science Foundation). Projekt, pod punim nazivom „Sklerokronologija školjkaša – saznanja iz prošlosti o ekologiji i okolišu za buduće zdravlje obalnih ekosustava“, započeo je krajem 2024. godine. Voditeljica projekta je dr. sc. Melita Peharda Uljević. Tijekom tri godine istraživat će se ljušture školjkaša prikupljene na arheološkim nalazištima i uzgajalištima uz istočnu obalu Jadrana. Cilj je rekonstruirati povijesne okolišne uvjete, razumjeti sezonalnost rasta školjkaša te pružiti ključne podatke za održivo upravljanje akvakulturom u kontekstu klimatskih promjena. Na ovom projektu, znanstvenici s Instituta surađivat će sa kolegama arheolozima; prof. dr. sc. Dario Vujevićem i Mariom Bodružićem, te biotehnologom izv. prof. dr. sc. Ivanom Županom sa Sveučilišta u Zadru. Projekt uključuje i međunarodne suradnike, poput prof. dr. sc. Elizabeth Harper sa University of Cambridge i dr. sc. Nielsa de Wintera sa Vrije Universiteit Amsterdam (VU Amsterdam), koji je znanstvenicima Instituta održao predavanje o svojim dosadašnjim istraživanjima vezanim za sklerokronologiju školjkaša i geokemijske analize, s posebnim osvrtom na promjene u okolišu tijekom daleke prošlosti. Istraživanja na BivalveSPEECH projektu uključuju kombiniranje promatranja okoliša i modeliranja s analizom obrazaca rasta školjkaša i geokemijskim sastavom njihovih ljuštura, duž proširene vremenske skale, od neolitika do daleke budućnosti. Ciljane vrste su gospodarski važni školjkaši – sredozemna dagnja (Mytilus galloprovincialis) i europska kamenica (Ostrea edulis). Stranica projekta: https://lnkd.in/dRsfgTfV #sclerochronology