Prijeđi na sadržaj

Šrividžaja

Izvor: Wikipedija
Sri Vijaya
?
 
?
?
Položaj Srivijaye
Položaj Srivijaye
Maskimalni opseg Srivadžajanskog Carstva oko 8. vijeka
Glavni grad Palembang, Jambi, Chaiya
Jezik/ci staromalajski, sanskrit
Religija Mahayana budizam, hinduizam
Vlast Monarhija
Maharadža
 - cca. 683 Jayanasa
 - cca. 775 Dharmasetu
 - cca. 792 Samaratunga
 - cca. 835 Balaputra
 - cca. 988 Sri Culamanivarmadeva
Historija
 - Uspostava
 - Singhasarijevo osvajanje 1288, Majapahitovo gušenje Srivijayanskog ustanka 1377.
Valuta domaći zlatnici i srebrnjaci

Srividžaja ili Šrividžaja (također Srivijaya, Sri Vijaya, indonežanski: Sriwijaya, tajlandski: ศรีวิชัย ili Ṣ̄rī wichạy) bila je staro i moćno talasokratsko malajsko carstvo sa sjedištem na današnjem indonežanskom otoku Sumatra, koje je imalo značajan uticaj na Jugoistočnu Azoju.[1] Najstariji zapisi o njegovom postojanju datiraju iz 7. vijeka kada je kineski redovnik I-Tsing opisao šestomjesečni boravak u Srividžaji godine 671.[2][3] Prvi natpis sa imenom Srividžaja također datira iz 7. vijeka, odnosno Natpis u Kedukan Bukitu u blizini Palembanga na Sumatri, datiran 683.[4] Kraljevstvo je prestalo postojati u 13. vijeku iz niza razlika, pri čemu se najviše spominje ekspanzija javanskog Majapahit carstva.[1] Srividžaja je bilo važno središte budističke ekspanzije po Jugoistočnoj Aziji od 8. do 12. vijeku. Na sanskrit, sri (श्री) znači "sjajna" a vijaya (विजय) znači "pobjeda" ili "izvrsnost".[5]

Nakon što je Srividžaja propala, postala je zaboravljena, te su kasniji historičari bili skeptični prema zamisli da bi velika ujedinjena država mogla postojati u Jugoistočnoj Aziji. O tome se prvi put javno špekuliralo od strane francuskog historičara Georgea Coedesa iz École française d'Extrême-Orient.[5] Do godine 1993. je Pierre-Yves Manguin uspio dokazati da je sjedište Srividžaje bilo duž rijeke Musi između Bukit Seguntanga i Sabokingkinga (u današnjoj indonezijskoj provinciji Južna Sumatra).[5]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Munoz, Paul Michel (2006). Early Kingdoms of the Indonesian Archipelago and the Malay Peninsula. Singapore: Editions Didier Millet. str. 171. ISBN 9814155675. 
  2. Munoz. Early Kingdoms. str. 122. 
  3. Zain, Sabri. „Sejarah Melayu, Buddhist Empires”. 
  4. Peter Bellwood, James J. Fox, Darrell Tryon (1995). „The Austronesians: Historical and Comparative Perspectives”. 
  5. 5,0 5,1 5,2 Munoz. Early Kingdoms. str. 117. 

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • D. G. E. Hall, A History of South-east Asia. London: Macmillan, 1955.
  • D. R. SarDesai. Southeast Asia: Past and Present. Boulder: Westview Press, 1997.
  • Lynda Norene Shaffer. Maritime Southeast Asia to 1500. London: ME Sharpe Armonk, 1996.
  • Stuart-Fox, Martin. A Short History of China and Southeast Asia: Tribute, Trade, and Influence. London: Allen and Unwin, 2003.
  • Munoz, Paul Michel (2006). Early Kingdoms of the Indonesian Archipelago and the Malay Peninsula. Editions Didier Millet. ISBN 9814155675. 
  • Muljana, Slamet (2006). Sriwijaya. Yogyakarta: LKiS. ISBN 9798451627. 

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]
  翻译: