Mediteranska prehrana
|
Mediteranska prehrana | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
      
| |
| Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika Sjeverna Afrika |
| Godina upisa: | 2010.(prošireno 2013.) |
| ID: | 00394 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Mediteranska prehrana ili sredozemna dijeta se sastoji od skupine vještina, znanja i običaja koji povezuju krajolik s trpezom, uključujući način uzgoja usjeva, žetve, ribolova, konzerviranja hrane, njezine obrade i priprave, a ponegdje i način njezine konzumacije[1].
Mediteransku prehranu odlikuje nutricionistički model koji se na području Sredozemlja sačuvao stoljećima[2], a koji sadrži uglavnom maslinovo ulje, žitarice i mahunarke, sveže ili sušeno povrće, umjerene količine ribe, mliječnih proizvoda i mesa, te razne priloge i začine, uz pratnju vina ili infuzija, uvijek poštujući uvjerenja svake zajednice (tako se u sjevernoj Italiji za kuhanje koristi svinjska mast i maslac dok se maslinovo ulje uglavnom koristi kao preljev za salate i kuhanje povrća[3], a u sjevernoj Africi se zbog vjerskih uvjerenja izbjegava uporaba vina). Danas je ovaj način prehrane prepoznat i od 1990-ih se preporučuje se kao način zdrave prehrane.
Mediteranska dijeta (od grčkog diaita, što znali „način života”) čini mnogo više od same hrane. Ona promovira društvenu interakciju jer je objed u društvu temelj društvenih običaja i svečanosti. Uz nju je nastalo i razvilo se raznoliko znanje, pjesme, uvjerenja, predaje i legende. Ovaj sustav je ukorijenjen u velikom poštivanju područja i njegove bioraznolikosti, te osigurava zaštitu i razvoj tradicionalnih aktivnosti i obrta povezanih s ribarstvom i poljoprivredom sredozemnih zajednica kao što su npr. Soria u Španjolskoj, Koroni u Grčkoj, Cilento u Italiji i Chefchaouen u Maroku, koji su tek neki od mnogih.[1].
Mediteranska prehrana uključuje skup vještina, znanja, rituala, simbola i tradicija koji se tiču usjeva, žetve, ribolova, stočarstva, konzerviranja, obrade, kuhanja, a posebno dijeljenja i konzumiranja hrane. Zbog toga je mediteranska prehrana upisana kao UNESCO-va nematerijalna svjetska baština.[4]
Također, žene imaju posebno presudnu ulogu u prijenosu stručnosti i znanja određenih rituala, narodnih izričaja i slavlja, kao i u očuvanju mnogih tehnika[1].
Iako ju je prvi put opisala američka doktorica Ancel Keys u Salernu (Italija) još 1945. godine, mediteranska prehrana je postala općeprihvaćena i priznata tek 1990-ih nakon tzv. „Studije sedam zemalja”. Ova studija je dokazala svojevrstan paradoks jer su se stanovnici Sredozemlja, iako obilno konzumiraju masnoće, pokazali otporniji na kardiovaskularne bolesti, od recimo stanovnika SAD-a koji konzumiraju iste količine masnoća.
Ponajbolje objašnjenje mediteranske prehrane iznudio je Dr. Walter Willett s Harvardskog sveučilišta polovicom 1990-ih[5]. U svojoj knjizi koju je napisao za opću javnost on je opisao ovu prehranu kao „model prehrane tipičan za Kretu i ostatak Grčke, te južnu Italiju do ranih 1960-ih”, koja uz „redovitu fizičku aktivnost” podrazumjeva „obilne količine hrane biljnog podrijetla, svježe voće kao dnevni desert, maslinovo ulje kao osnovni izvor masnoća, mliječne proizvode (uglavnom sir i jogurt), te malenu do umjerenu konzumaciju ribe, peradi i vina, od nula do najviše četiri jajeta tjedno, te malu količinu crvenog mesa”[6]. Ukupan udio masti u ovakvoj prehrani je 25% do 35% kalorija, od čega zasićene masnoće iznose tek 8% kalorija[7].
Kasnija epidemiološka istraživanja su potvrdila kako su nezasićene masnoće u maslinovom ulju, posebice oleinska kiselina, povezane sa smanjivanjem opasnosti od srčanih bolesti[8]. Nadalje, antioksidansi u maslinovom ulju pospješuju regulaciju kolesterola i njegovu LDL redukciju, što ima za posljedicu antiupalne i anti-hipertenzivne učinke[9].
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Mediterranean diet na službenim stranicama UNESCO-a (en) Preuzeto 12. studenog 2012.
- ↑ Alberto Capatti i dr., Italian Cuisine: A Cultural History, str. 106.
- ↑ Massimo Alberini i Giorgio Mistretta, Guida all'Italia gastronomica, Touring Club Italiano, 1984.
- ↑ UNESCO: Mediteranska prehrana - ich.unesco.org - Prijavljeno 17.11.2021(en)
- ↑ Marian Burros, Eating Well, The New York Times 29. ožujka 1995. (en) Preuzeto 12. studenog 2012.
- ↑ Walter C. Willett, Eat, Drink, and Be Healthy: The Harvard Medical School Guide to Healthy Eating, Free Press, 2005., ISBN 0-7432-6642-0
- ↑ Willett WC; Sacks, F; Trichopoulou, A; Drescher, G; Ferro-Luzzi, A; Helsing, E; Trichopoulos, D, Mediterranean diet pyramid: a cultural model for healthy eating, American Journal of Clinical Nutrition 61 (6): 1402S–6S. PMID 7754995
- ↑ A. Keys, A. Menotti, M.J. Karvonen i dr., The diet and 15-year death rate in the seven countries study, Am. J. Epidemiol 124 (6), prosinac 1986., str. 903.–915.
- ↑ M.I. Covas, Olive oil and the cardiovascular system, Pharmacol 55 (3), ožujak 2007., str. 175.–186.
- Članak HICa:zdrava hrana, zdrav život Arhivirano 2011-12-15 na Wayback Machine-u
- Tajne mediteranske prehrane Arhivirano 2016-07-29 na Wayback Machine-u, Europsko vijeće o hrani (en)
- The Mediterranean Diet Pyramid Arhivirano 2010-01-03 na Wayback Machine-u, Oldways (en)
- Talijanski projekt za promidžbu i proširenje mediteranske prehrane Arhivirano 2012-09-09 na Wayback Machine-u, Federsanità-ANCI – 2010.-2012. (it) (en)
 |  | ||
|
1) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1] | |||
| Arheološki lokalitet Ege (Aigai)• Atenska Akropola • Hram Apolona Epikura u Basi • Sveta Gora Atos • Manastir Dafni • Delos • Delfi • Asklepijevo svetište u Epidauru • Manastir Hosios Lukas • Stari dio grada Krfa • Meteora • Mikena i Tirint • Mistras • Nea Moni na Hiosu • Olimpija • Srednjovjekovni grad Rodos • Hora, Manastir Jovana Bogoslova i Spilja Apokalipse na Patmosu • Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu • Pitagoreion i Heraion na Samosu |  | |
1) Zajednička svjetska baština Grčke, Italije, Španjolske i Maroka | |||
| Ait Ben Haddou • Medina Esauira • Medina Fesa • Medina Marakeša • Portugalski grad Mazagan • Medina Meknesa • Rabat, moderna prijestolnica i historijski grad • Medina Tétouana • Arheološke iskopine Volubilisa |  | |
Nematerijalna svjetska baština Maroka
Mediteranska prehrana1) • Anualno okupljanje stanovnika Sahare Musem u Tan-Tanu • Kulturni prostor trga Džemaa el-Fna u Marakešu | |||
