Čudesan gradić na brege – Kastav

Čudesan gradić na brege – Kastav, mjesto gdje ćete se osjećati kao u srcu Toskane, biti u blizini malog Monte Carla aka Opatije, ugađati svom nepcu u jednom od mnogobrojnih kastavskih restorana i uživati u jednom od najljepših pogleda na Kvarneru uz kapljicu autohtone Belice…

Sjedim na klupici, ispod stoljetnih krošanja kastavske Fortice, uživajući u jednom od najljepših pogleda na Kvarner. U biti, jednom od najljepših pogleda ikad. A vidjela sam ih mnogo diljem svijeta. I uživala u njima. Ali nikad kao u pogledima s Kastva. Okej, doza lokalpatriotizma postoji u ovom uvodu. Ali zar nije to i poanta? Da vam prenesem svoj osjećaj Kastva u dovoljnoj mjeri da ga poželite sami posjetiti. I usporediti osjećaje koje vam ovaj grad na brege bude probudio s ovim mojima.

Na Fortici smo na točno 333 metara nadmorske visine i nalazimo se izvan nekadašnjih gradskih zidina. U dijelu grada imena Dukići. I u nobl društvu. Kastavskih velikana – Vladimira Nazora, Matka Laginje, Matka Mandića, Vjekoslava Spinčića i Ivana Matetića Ronjgova. Ali o njima nešto kasnije. 

Kako je uopće Kastav dobio ime? O tome postoji nekoliko teorija, ali je meni ipak najdraža ona da je ilirska kraljica Teuta, koja je vladala Liburnijom, naredila pod prijetnjom smrtne kazne da u grad ne smije ući nijedan nekrepostan vitez. Pa su tako gradu dali ime Castua (Čista). Vidite da je poseban od samih početaka.

A ti počeci sežu u prahistorijsko doba. O čemu nam svjedoči nekropola Mišinci podno istočnih kastavskih zidina. U doba Rimskog Carstva ga nitko ne spominje, iako znamo da je bio tu. Zajedno s cestom. U 6. i 7. stoljeću dolaze Slaveni, do 1028. je vlasništvo pićanskog biskupa koji je prodaje pulskom biskupu. U 12. stoljeću Kastvom vladaju grofovi Devinski. Iz Duina pored Trsta. Obratite pažnju idući put kad budete išli u Palmanovu ili Veneciju u šoping. Bit će vam s lijeve strane. I ne možete ga ne vidjeti kako ponosno stoji kao čuvar prebogate povijesti ovoga kraja.

Posljednji Devinski Kastavštinu ostavlja svom šurjaku Walseeu, a zadnji od njih ga predaje Habsburgovcima. Koji ratuju s Mlečanima. I s Turcima isto. Pa tamo negdje u 17. stoljeću daruju Kastav riječkim Isusovcima. Koji ga svojataju punih 150 godina.

O povijesti Kastva moglo bi se nadugačko i naširoko. Ali radije prošetajmo.

Još smo uvijek izvan gradskih zidina. S desne strane nam je crkvica svetih Fabijana i Sebastijana. Zavjetna crkvica protiv kuge iz 16. stoljeća. Možda štiti i od korone. Valjalo bi provjerit.

Nekih 30-tak metara uzbrdo na Trgu Matka Laginje, jednog od velikana iz Aleje velikana, opet s lijeve strane – kastavska Loža. Iz točno 1571. Najveća i najočuvanija na Kvarneru. Vrlo akustična. A nije ni čudo kad se zna čemu je služila – da Kastavce informira o svim bitnim događanjima. Pa nisu mogli reći da netko nije čuo. Služila je Loža i za zabavu pa su se Kastavci tu okupljali i za poznatu Belu nedeju, ali i za druge sajmove. 

Još samo korak dva i evo nas ispod Voltice gdje su nekad bila drvena vrata kroz koja se ulazilo u nekad utvrđeni grad Kastav. A kastavske zidine su jedan od najočuvanijih kompleksa gradskih bedema iz 15. i 16. stoljeća. Izgrađenih kao utvrda u utvrdi. S vanjskim dijelom i 7 kula i unutarnjim dijelom s 3 kule. Ukupno 10 kula. Od kojih je danas tu devet.

Inače, da ste živjeli u to doba i izvan zidina, zvali bi vas vanjšćaki. A da ste imali sreće pa živjeli unutar zidina, bili biste grajani.

Primijetit ćete dvije stvari na Voltici – 1. da više nema drvenih vrata, 2. da se iznad volte nalaze grb i godina. Otkrijte mi čiji su grb i godina i častim kavom u Kastvu :)

I evo nas u glavnoj kastavskoj ulici – Spinčićevoj. Ali, ne vodim vas tamo. Nego na jedno lijepo mjesto. U najstariji kastavski 'kvart' – Pelini. Mjesto na koje su Kastavci posebno ponosni.

Kuću Belice. Nekadašnju Vikotovu bačvariju. A sve skupa dio Mićih zavičajnih muzeja. Živi dokaz da Kastav i Kastavci drže do svojih običaja. A koliko su vezani za vino i za proizvodnju vina govori i činjenica da imaju svoje vino – Belicu. Koja se dobiva od autohtonih vinskih sorti – verdić, divjaka i mejsko – kojima se dodaje malvazija.

Udruga Belica uredila je matičnjak stareh sorti iza Kuće Belice. Da budu sigurni u opstanak sorti potrebnih za proizvodnju Belice.

Nego, znate li kakve veze ima Napoleon s Kastvom? Ne znate? Samo nas par koraka dijeli od Idičine peknjice. Nazvane po posljednjoj kastavskoj pekarici – Idi Idici Bačić. U kojoj se nalazi krušna peć. Upravo tu krušnu peć su izgradili Napoleonovi vojnici tamo negdje 1809. godine. Zanimljivo je da je dugačka koliko i široka – puna 3 i pol metra. Možete li vjerovati da je još uvijek u funkciji?

A sad glavu dolje jer prolazimo kroz još jednu volticu koja će nas dovesti nazad na Spinčićevu ulicu. Meni vrlo dragu jer me podsjeća na uličice toskanskih gradića. A Kastav je, između ostalog i grad umjetnika. Što ćete i sami vidjeti po brojnim ateljeima i umjetničkim instalacijama.

Ne znam za vas, ali mene ova mačka uvijek oduševi. Kao i natpis na vratima slikara Željana – Slobodno uđi ako znaš sanjati. Jer Kastav je definitivno grad u kojem možete sanjati…

p.s. niste vidjeli mačku!? A što kažete da je sami potražite u Kastvu?

I sad jedna i jedina, neponovljiva – Crekvina. Trebala je biti najveća crkva na našoj obali Jadrana. Danas je samo ruševina. Gradili su je Isusovci, bila je dugačka 50, a široka 20 metara. I isto toliko visoka. Mogla je primiti više od 3000 vjernika! Možete li zamisliti kolika je bila – veličinom, katedrala.

Kako je građena i kako je srušena, ne zna se točno. Ali znamo da postoji legenda o udovici s 3 (neki kažu i četvero) djece koja je proklela gradnju Crekvine. Kad dođete u Kastav, ispričat ću vam je ;)

Psst…odat ću vam tajnu. Iza Crekvine vam se nalazi šuma. Loza i Lužina se zove. Tu možete šetati, voziti bicikl – ako nemate svoj, možete na samom ulazu unajmiti električni. Možete i jahati konja, sakupljati šparoge i jestivo bilje. A možete istraživati i Rapalsku granicu :)

Nećemo danas u šumu, idemo mi na 377 metara nadmorske visine uživati u drugom po visini, najljepšem kastavskom vidikovcu. Onom ispred crkve sv. Jelene Križarice. Koja je bila majka rimskog cara Konstantina Velikog. Ova crkva najstarija je građevina na Kastavštini. Sagrađena tamo negdje između 5. i 7. stoljeća. Uz nju ponosno stoji 32 metra visok zvonik.

A iza nje, sakrivena u jednoj od kula – Speleogalerija. Jedinstvena u Hrvatskoj, kao muzejsko-galerijski prostor. Pod budnim okom i palicom Speleološkog društva Estavela.

Znate li što na talijanskom znači giudicare? Znači suditi, osuditi. I baš po tome je Žudika dobila ime. Jer su se tu nekada izvršavale presude za prijestupe, a stari dokumenti spominju i spaljivanje vještica.

Vještica više nema, ali zato ima predivan panoramski pogled na cijeli cjelcati Kvarner.

Vrijeme je za krenut – zdolun – po domaći, prema dolje. Prema glavnom gradskom trgu – Lokvini. U čijem su se zagrljaju stisnuli brojni povijesni događaji. Najbolje da sjednete na terasu hotela i restorana Kukuriku i uživate u pogledu na šternu (književno, cisternu za vodu) u kojoj su Kastavci 1666. utopili kapitana Morellija. Suci iz Trsta i Beča nisu mogli pronaći krivce pa su odlučili da njih 20-tak najsumnjivijih moraju godinu dana oko vrata nositi konop. Puk ih je zvao obešenjaki.

Uživat ćete tu i u pogledu na crkvicu Svete Trojice koju su Kastavci pokušali proširiti gurajući zidove, na Kaštel u kojem su nekad živjeli kapitani, ali i u kojem je 1770. otvorena prva pučka škola.

Ako ste me poslušali pa sjedite na terasi restorana Kukuriku, onda vam je iza leđa zgrada Delavske škole. Škola koja je dala vrhunske zanatlije.

Ako ste popili kavicu, hajd'mo onda dalje. Moj je savjet preko trga Istarske vile do Muzejske zbirke Kastavštine. Gdje će vas dočekati kustos Marko – definitivno savršen domaćin.

A nakon razgleda Kastva vrijeme je za uživanje u gastronomskim delicijama, Belici ili jednostavno kavi.

Ja osobno kavu najviše volim popiti u Guitar cafe, dobar ručak pojesti u Oštariji Fortica, a pizzu u pizzeriji Rustica.  Ali gdjegod da u Kastvu sjednete na kavu ili ručak, ne možete pogriješiti.

E da, skoro da zaboravim. Halubajski zvončari. UNESCO-va nematerijalna kulturna baština. Dođite u Kastav na Pusni pondejak i uživajte u pokladnom ophodu Halubajskih zvončara. Ove godine ste to propustili, ali 2024. definitivno nemojte.

Kao ni Advent. Uz živu muziku i najljepši pogled na Kvarner.

Čekam vas s veseljem da zajedno otkrijemo mnogobrojne tajne i legende ovog grada na brege.

Vidimo se!