Junckerova Europa - ambiciozan plan za novu Europu?

Na dan svojeg izbora za predsjednika Europske komisije (EK), Jean- Claude Juncker predstavio je zastupnicima u Europskom parlamentu (EP) svoj radni program, odnosno smjernice svog djelovanja kao budućeg predsjednika Komisije. Sam dokument mješavina je njegovog predizbornog programa kao kandidata Europske pučke stranke (EPP) i postizbornih dogovora s europskim socijalistima (PES/S&D) i liberalima (ALDE). Dogovor je postignut dan prije saslušanja u EP-u, čime je potvrđena velika koalicija u Europskom parlamentu, a su Junckeru osigurana 422 glasa, daleko više od natpolovične većine.

Političke smjernice za rad novog sastava Komisije pod naslovom „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene“ Juncker je sastavio tako da uključuju što više aktera – od građana kojima jasno daje do znanja da će njegov pristup biti drugačiji od Barrosovog i manje tehnokratski, preko političkih grupa u cilju zadobivanja snažne potpore budućim ciljevim te lobista i bankara kojima najavljuje nove mjere u transparentnosti rada, nove kontrole, ali i nove poreze, pa sve do država članica kojima njegov program može poslužiti kao smjerokaz u odabiru budućih povjerenika u EK. U Hrvatskom saboru ove smjernice raspravljene su na Odboru za europske poslove tijekom saslušanja Nevena Mimice za kandidata za povjerenika u Komisiji.

Smjernice obuhvaćaju deset političkih područja: 1) novi poticaj za zapošljavanje, rast i ulaganja, 2) povezano jedinstveno digitalno tržište, 3) čvrsta energetska unija s naprednom klimatskom politikom, 4) bolje povezano i pravednije unutarnje tržište s jačim industrijskim temeljima, 5) bolje povezana i pravednija ekonomska i monetarna unija, 6) uravnotežen sporazum o slobodnoj trgovini sa SAD-om (TTIP), 7) pravosuđe i temeljna prava utemeljena na povjerenju, 8) nova migracijska politika, 9) EU kao globalni čimbenik i 10) Unija demokratskih promjena.

Junckerove smjernice koje su detaljno opisane unutar gore navedenih deset područja mogu se sažeti u sljedećim ključnim ciljevima i budućim projektima:

• U roku od tri mjeseca (od početka novog mandata EK 1. studenog 2014.) predstaviti novi paket mjera za zapošljavanje, rast i ulaganja u sklopu revizije strategije Europa 2020.
• U sljedeće tri godine preusmjeriti 300 milijardi eura u realno gospodarstvo na razini cijele EU regulatornim rezanjem prepreka i boljim raspolaganjem proračunom EU-a i sredstvima EIB-a te mobilizacijom državnih i privatnih sredstava.
• Razvoj djelotvornijih financijskih instrumenata, davanje jamstava za rizične kredite i povećanje kapitala Europske investicijske banke (EIB).
• Dodatna ulaganja u širokopojasnu i energetsku mrežu te prometnu infrastrukturu.
• Dodatna ulaganja u područje inovacija i istraživanja.
• Dodatna ulaganja u projekte vezane uz energiju iz obnovljivih izvora.
• Revizija Višegodišnjeg financijskog okvira (2014. – 2020.) kako bi se više sredstava usmjerilo u gore navedene mjere.
• Ubrzati i proširiti krug djelovanja Jamstva za mlade – na sve mlade.
• Jedan od potpredsjednika EK bit će zadužen za projekt ukidanja birokratskih/regulatornih prepreka i tereta na europskoj i nacionalnim razinama.
• Donošenje nove regulative EU o telekomunikacijama, autorskim pravima i zaštiti podataka.
• Jednaki propisi za sve na području zaštite podataka i potrošača bez obzira na mjesto poslužitelja.
• Stvaranje povezanog jedinstvenog digitalnog tržišta koje bi do 2019. moglo ostvariti rast od 250 milijardi eura, s početkom reformi unutar prvih šest mjeseci novog mandata (reforme uključuju brže osnivanje tvrtki, pravila elektroničke i digitalne kupnje, poticanje razvoja e-vještina).
• Postavljanje temelja za novu europsku energetsku uniju kombinacijom infrastrukture i zajedničkim pristupom u pregovaranju s trećim stranama te početak priprema za prelazak na nove kanale opskrbe energentima ukoliko dođe do povećanja cijena na Istoku.
• Tijekom ovog legislativnog razdoblja EU treba premašiti energetske i klimatske ciljeve iz strategije Europa 2020, a energetsku učinkovitost treba ponajviše realizirati u građevinskom sektoru.
• Reindustrijalizacija Europske unije do 2020. Juncker smatra da EU 20% BDP-a mora ostvarivati kroz industriju (danas ostvaruje 16%) te da je naivno razmišljati da se rast može temeljiti samo na uslugama.
• Uvesti strožu kontrolu banaka.
• Integrirati tržište kapitala kako bi poduzetnici lakše i jeftinije dolazili do novca te pokrenuti stvaranje unije tržišta kapitala.
• Poticati mobilnost radnika uz osiguranje poštenih primanja bez „socijalnog dampinga“ – jednaka plaća za jednaki posao.
• Administrativnom suradnjom poreznih uprava svih država članica pojačati borbu protiv utaje poreza i poreznih prevara.
• Tijekom mandata predložiti donošenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit i poreza na financijske transakcije na razini cijele EU.
• U prvoj godini mandata izvršiti reviziju zakonodavstva unutar „šest mjera „ i „dvije mjere“ radi jačanja ekonomske i monetarne unije.
• Zamjena „trojke“ demokratski legitimnom i odgovornijom strukturom.
• Uvođenje ocjene socijalnog utjecaja unutar procjena učinka propisa budućih reformi, uz već postojeću fiskalnu održivost.
• Kroz ugovor o slobodnoj trgovini i investicijama između SAD-a i EU (TTIP) ukinuti carine za europske izvoznike te uvesti standardizaciju proizvoda na obje strane Atlantika bez ugrožavanja europskih standarda, sigurnosti hrane (GMO), podataka, zdravlja i socijalne zaštite, uz povećanu transparentnost u pregovorima.
• Uvodi se novo restriktivno GMO zakonodavstvo.
• Jedan od povjerenika EK bit će zadužen za Povelju o temeljnim pravima i vladavini prava – EU će pristupiti Europskoj konvenciji o ljudskim pravima.
• Nova direktiva za borbu protiv diskriminacije.
• Nova pravila o zaštiti podataka, pogotovo u svjetlu nedavnih otkrića o praćenju i špijunaži.
• Poboljšanje pravosudne suradnje među državama članicama – nastavak razgovora o europskom javnom tužitelju i međusobnom priznavanju presuda.
• Migracije, pogotovo one ilegalne preko Mediterana, moraju postati zajednički prioritet, a problemi se moraju rješavati solidarnim pristupom (sve članice moraju podjednako podijeliti odgovornost i troškove). Reformirati će se sustav „plave karte“
• Povećanje sredstava za FRONTEX odnosno čuvanje vanjskih granica EU.
• Jedan od povjerenika bit će nadležan za migraciju.
• Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku mora biti jaka osoba koja će kombinirati sve nacionalne i europske instrumente u postizanju vanjskih ciljeva EU. Visoki povjerenik radit će više nego ikada u okviru Kolegija povjerenika, a među povjerenicima imenovat će se i zamjenici visokog povjerenika. Na ovaj način EK jača političku ulogu povjerenika, ali ga i usko povezuje s Komisijom.
• EU će nastaviti politiku proširenja, ali u narednih pet godina neće primati nove članice.
• Uvodi se instrument političkog dijaloga s Europskim parlamentom (jedna vrsta takvog instrumenta već postoji u odnosima EK i nacionalnih parlamenata).
• Uvodi se obveza registracije svih lobista na svim razinama europskih institucija.
• EU mora pronaći nove bolje instrumente suradnje i komunikacije s nacionalnim parlamentima.

Ukratko, Junckerovi prijedlozi i mjere za naredno legislativno razdoblje (2014. – 2019.) daleko su inovativniji od onoga što je radila Barrosova komisija. S druge strane, njegov odnos prema Europskom parlamentu na dan biranja te odnos prema liderima Europe okupljenima unutar Europskog vijeća jasno daje do znanja da Junkcer, za razliku od Barrosa, želi politički jaku i gotovo „neovisnu“ Europsku komisiju. Očito je da će međuodnos europskih institucija i njihov odnos prema državama članicama biti centru svih rasprava o budućnosti Europe u narednim godinama.

A prve naznake o tome koliko će predloženih mjera uistinu biti provedeno tijekom sljedećih pet godina vidjet ćemo već ovu jesen kad će Europska komisija pod Junckerovim vodstvom predložiti Radni program za 2015. godinu.