Predsjednički izbori 2024. - Kako se priča, što se priča, tko to priča i koliko je sve to razumljivo?

Hrvatska se ovog prosinca sprema na još jedan demokratski spektakl zvan - predsjednički izbori. Ako je vjerovati iskustvu znamo da nas očekuju promišljeni govori, suptilni napadi, politički skečevi i barem jedno obećanje koje zvuči kao da je iz znanstveno-fantastičnog filma.

Iako je tek u tijeku skupljanje potpisa koje će pokazati tko će se naći na listiću za glasanje najozbiljniji kandidati su nam svakako aktualni predsjednik Zoran Milanović, Dragan Primorac, Marija Selak Raspudić, Ivana Kekin, Miro Bulj još pokoji junak koji se nada osvajanju srca naroda. Svaki ima svoj stil, svoju svoje navijače i svoj osobni potpis u retorici.

Šef, filozof i kronični kritičar

Aktualni predsjednik Zoran Milanović vodi u anketama, a to ne čudi jer je majstor "kažem, pa povučem rečeno, pa zapravo polukažem" retorike. Govori često kao da igra šah: ili ste zbunjeni ili ga obožavate jer je "jedini koji ima muda".

Računa na to da donosi stabilnost, iskusan je u borbi riječima, a drčno i povremeno bezobrazno odgovara svima onima koji se s njim ne slažu bez straha da će pola glasača biti zbog toga uvrijeđeno. Taj stil sigurno neće mjenjati ni u ovoj "Predsjednika za predsjednika" kampanji.

Uostalom već je rekao odgovarajući na pitanje zašto bi trebao ostati predsjednik, sa: "Zašto? Pa zar nije očito? Pogledajte me!".

Profesor s misijom

Ako je Milanović "šef u kvartu", Dragan Primorac je profesor iz svečane dvorane. Iako je smiren i profesionalan čak i kad priča o kompleksnim temama, kad se osjeća ugroženo zna biti glasan, a pogled kojim rešeta publiku ne izgleda nježno nego zastrašujuće.

U pretkampanji je pokazao kako se ne želi svađati. Pokušava birače pridobiti argumentima, i ističe ono što drugi nemaju - znanstveno iskustvo i poslovni uspjeh. Kad ga netko nagazi zna otići u akademski sarkazam. Koliko je to blisko njegovom biračkom tijelu, i koliko će biti jednostavan i jasan u svojim porukama ostaje za vidjeti, jer se za glasove desnog centra bori znatno veći broj kandidata.

Primorac želi ostati izvan tradicionalnih političkih sukoba i privući glasače koji su siti konflikata. Njegova retorika o demografskoj obnovi, obrazovanju i gospodarstvu cilja na birače centra i umjerene desnice. No, najveći izazov mu je mobilizirati neodlučne birače, jer se mnogi još pitaju: "A tko je uopće taj lik?"

Analitično s dozom elegancije

Marija Selak Raspudić je svoju pretkampanju vodilafilozovski - ozbiljno, argumentirano i uz pokoji diskretni intelektualni "šamar". Često "kopa" po društvenim vrijednostima, pravama žena i pitanjima ljudske slobode. Veliko iskustvo u javnim nastupima se vidi u njenoj komunikaciji koja je unatoč teškim temama uglavnom vrlo jasna i pitka. Ona ne koristi agresivnu retoriku, nego se predstavlja kao kandidatkinja koja stoji na poziciji razuma i promišljenosti.

Uz slogan "Više od karaktera", šalje poruku da joj nije cilj samo postati predsjednica, već i unijeti malo drame u političku arenu. Možda ankete kažu da joj drugi krug nije baš u džepu no sama veli kako je spremna dokazati da u Hrvatskoj ima prostora za još nekog tko zna "zaigrati politički balet."

Psihijatrijski pogled na politiku

Kao psihijatrica koja je slučajno upala u politiku, Ivana Kekin u svojim nastupima uglavnom govori takvom mirnoćom kao da je upravo završila meditaciju, a ne političku raspravu. Empatija je njen veliki adut i kad priča može smiriti i najnervoznijeg birača. U priči o ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i ekološkoj održivosti pozicionira se progresivnoA gdje su podaci, istraživanja, i činjenice? Da, čak i ako pričate o, recimo, poboljšanju zdravstvene politike ili ekološkim promjenama, Kekin ih ima. I to ne samo teorijske – sve je to iz „progresivnog rukava“ s naglaskom na ljudska prava, socijalnu pravdu i ekološku održivost.

No pretkampanja je pokazala i drugu stranu, glasnost no vrlo često i nepreciznost u porukama koje bi mogle biti puno jednostavnija i s manje spominjanja imena premijera u svojoj komunikaciji kojemu tako samo povećava vidljivost i vrijednost. Ne spominjati protivnika u kampanji je poput igranja šaha bez direktnih napada – fokusiraš se na vlastite poteze, a ne na tuđe figure. Osim toga, zašto bi im besplatno davao reklamu? Uvijek je bolje zvučati kao kandidat s idejama, nego kao netko tko samo ogovara susjeda.

Glas iz naroda

Dok drugi biraju riječi kao što kirurg reže skalpelom, Miro Bulj ima drugačiji pristup: sve iz rukava, sve od srca, često i bez pretjeranog razmišljanja. Njegov je stil jasan, izravan i – budimo iskreni – pomalo sirov. Ali upravo zato ga mnogi vole. Još kad bi samo poradio na jasnoj dikciji da ga se od prve razumije. Bulj je kandidat "malog čovjeka" i svoje birače osvaja populističkim stilom koji naglašava lokalpatriotizam i borbu protiv "zagrebačke elite".

Ako ga pitate o reformama, reći će vam što misli – bez filtera, bez zadrške, uglavnom i bez jasnog plana. Ali hej, tko još brine o detaljima? Dovoljno je samo spomenut kad ga pitaju za probleme koji muče Dalmaciju on odgovara: "Problem Dalmacije? Problem je šta svi u Zagrebu misle da smo mi problem!"

A to je karta s kojom se mnogi glasovi mogu kupiti.

Koji komunikacijski stil donosi pobjedu?

Iako je najlakše u izborima uvijek aktualnom predsjedniku, koji je uz to i mnogima idealni antipod premijeru, kampanja je tek počela. Hoće li mirnoća i profesionalizam uspjeti privući više birača? Hoće li snažni ženski kandidati mobilizirati progresivne glasače? Ili će čovjek iz naroda, uz povike "Narod zna!", doći do neočekivanog uspjeha? Koliko će biti važne kampanje na društvenim mrežama, a koliko stiskanje ruku po provinciji već će pokazati idući tjedan i skupljanje potrebne pisane potpore za kandidaturu.

Hrvatska politika je često nepredvidiva, a izbori su uvijek prilika za nove stvari, analizu uspješnih komunikatora, a siguran sam i za smješne trenutke koje ćemo spominjati godinama.