Kongo (rijeka)
| Kongo | |
|---|---|
.JPG) | |
| Lokacija | |
| Države |  Zambija DR Kongo Republika Kongo Angola |
| Hidrografija | |
| Ušće – aps. visina | Atlanski ocean 0 m |
| Dužina | 4700 km |
| Pritoke | Kasai, Lomami, Ubangi |
| Hidrologija | |
| Protok – srednji | 41.000 m³/s |
| Sliv – površina | 4,014.500 km² |
| Ulijeva se u | Atlanski ocean |
Kongo (fr. Congo), ranije Zair (fr. Zaïre), velika rijeka ekvatorijalne Afrike, duga je približno 4700 km. Po dužini, Kongo je peta rijeka u svijetu i druga u Africi, nakon Nila.
Veličina poriječja joj je 3,800.000 km² i po obilju vode jedna je od najvećih rijeka na svijetu. Tvore je dva izvorišna toka: Luapula i Lualaba. Pod nazivom Zair poznata je nizvodno od Stanleyevih slapova. U Republici Kongo naziva se Kongo, a u Angoli Rio Zaire. Ima velik broj pritoka (Lindi, Lomami, Mangala, Ubangi, Sangha, Kwa i dr.). Golemim, 11 kilometara širokim, estuarijem utječe u Atlantski ocean. Plovna je od ušća do grada Matadi (134 km), od Malebo Poola (Stanlye Pool) do Stanleyevih slapova (1690 km) te uzvodno do slapova u dužini od 942 km (Lualaba). Golemi hidroenergetski potencijal Konga samo je lokalno iskorišten.
Teče pretežno kroz Demokratsku Republiku Kongo i Republiku Kongo, te dijelom kroz Zambiju i Angolu. Rijeka je široka od 0,8 do 16 kilometara, ovisno o lokaciji i dijelu godine.
Kongo nastaje u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, gdje se sastaju rijeke Lualaba i Luvua. Zatim teče prema sjeveru, do Stanleyevih slapova, u blizini grada Kisangani, i vrlo blizu ekvatora počinje skretati obrnuto od kazaljke na satu. Prvo teče prema sjevero-zapadu, zatim prema zapadu, pa prema jugu. Ulijeva se u Atlantski ocean formirajući veliki riječni bazen koji prekriva više od 4 milijuna km². Zbog svog položaja u najvećem afričkom kišnom pojasu, Kongo nosi više vode od bilo koje druge rijeke na zemlji, osim Amazone u Južnoj Americi. Na ušću u Atlantski ocean protoka Konga je 34.000 m³ po sekundi. Unutar toka rijeke Kongo nalazi se 4000 riječnih otoka od kojih je više od 15 dužih od 16 kilometara. Upravo zbog ovih otoka neki dijelovi toka nisu plovni. Skoro 400 kilometara Konga nije plovno, ali ne samo zbog ovih otoka nego i zbog mnogih slapova.
Rijeka Kongo je podijeljena u četiri dijela: Izvorišni dio, Gornji Kongo, Srednji Kongo i Donji Kongo.
U Kongo se ulijeva voda iz izvora u sjevernoj Zambiji i južnoj Demokratskoj Republici Kongo, na visinama od 1000 do 2000 metara nadmorske visine. Ovi izvori imaju mnogo brzaca pa se ne mogu koristiti za komercijalnu navigaciju. U Zambiji, Chambeshi i ostali izvori, ulijevaju se u jezero Bangweulu, koje je okruženo mnogim močvarama. Voda iz jezera Bangweulu ulijeva se u rijeku Luapula, koja tvori granicu između Zambije i Demokratske Republike Kongo, te se ulijeva u jezero Mweru. Jezero Mweru otječe u rijeku Luvua u Demokratskoj Republici Kongo. Zapadno, u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, rijeka Lualaba i njezini pritoci nastaju u visoravnima Katanga. Lualaba se s rijekom Lufira ulijeva u jezero Upemba i teče sjeverno gdje se s rijekom Luvua sastaje u sjevernom dijelu Katange.
Gornji Kongo, koji se smatra i nastavkom Lualabe, teče od ušća Luvue u Lualabu do Stanleyevih slapova. Samo 300 kilometara Gornjeg Konga, između gradova Kindu i Ubundu je plovno. Uzvodno od grada Ubundu nalazi se lanac od sedam velikih vodopada koji se protežu na dužini od 100 kilometara. Stanleyjevi slapovi su zadnji od njih i nalaze se 50 kilometara sjeverno od ekvatora i 460 metara iznad razine mora. Kisangani, jedan od najvećih gradova u Demokratskoj Republici Kongo, nalazi se odmah ispod tih slapova.
Srednji Kongo skreće prema sjevero-zapadu, zapadu i jugo-zapadu, a nadmorska razina između Stanleyevih slapova i Malebo Poola opada za samo 100 metara. Svih 1600 kilometara je plovno. Na ovom dijelu rijeke ulijevaju se četiri velike rijeke: Lomami, Aruwimi, Ubangi i Kasai. Lomami teče prema sjeveru, skoro paralelno s Gornjim Kongom, a ušće u Kongo joj se nalazi s južne strane, oko 130 kilometara nizvodno od grada Kisanganija. Rijeka Aruwimi, koja se u gornjem dijelu toka naziva Ituri, odvodnjava područje velikih kišnih šuma zapadno od Albertovog jezera. Teče prema zapadu i ulijeva se u Kongo sa sjeverne strane, 100 kilometara nizvodno od ušća rijeke Lomami. Ubangi, najveći Kongov pritok, teče od ušća rijeka Bomu i Uelle prema zapadu i prati granicu između Demokratske Republike Kongo i Središnje Afričke Republike. U blizini Banguia, glavnog grada Središnje Afričke Republike, naglo skreće prema jugu i ulijeva se u Kongo malo južnije od ekvatora. Od ovog ušće pa do točke ispod grada Kinshasa, Srednji Kongo čini prirodnu granicu između Demokratske Republike Kongo i Republike Kongo. Na tom dijelu rijeka Kasai, poznata još i pod nazivom Kwa, utječe u Kongo s istoka. Kasai i njegovi pritoci teku sjevero-zapadno od sjeverne Angole prema Demokratskoj Republici Kongo. Ostali veliki pritoci na Srednjem Kongu su: Lulonga, Ikelemba, Ruki, Itimbiri, Mongala i Sangha. Oko 160 kilometara nizvodno od ušća rijeke Kwa, Kongo se proširuje u jezero koje je poznato pod nazivom Malebo bazen ili Stanleyev bazen. Tu rijeka Kongo kruži oko otoka Mbamou.
Kongo se nakon Stanleyevog bazena ponovno sužava i do Atlantskog oceana je dug još 435 kilometara. Glavni grad Demokratske Republike Kongo, Kinshasa, nalazi se na suprotnoj strani od glavnog grada Republike Kongo, Brazzaville. Zbog divljih brzaca većina Donjeg Konga je plovna samo za manje riječne brodove. Zadnji brzaci nalaze se 135 kilometara uzvodno od ušća. Glavna luka, Matadi, smještena je na južnoj strani rijeke, odmah ispod brzaca. Kinshasa i Matadi su spojeni željeznicom. Nizvodno od Matadia, Kongo formira prirodnu granicu Demokratske Republike Kongo i Angole.
Narod Bantu živio je uz rijeku Kongo više od 2000 godina. Na rijeci su lovili ribe, a između rijeke i prašume, nalazilo se plodno tlo. Moćno carstvo ljudi iz Konga razvilo se 1300-ih godina.
Portugalski pomorac Diogo Cam prvi je poznati europljanin koji je posjetio rijeku Kongo. Na svojim putovanjima od 1482. do 1485. godine ušao je u estuarij Konga. Okolno područje proglasio je portugalskim teritorijem i ostavio je portugalsku zastavu na obali kao dokaz svog otkrića. Kralj Konga zaželio je dobrodošlicu Camu i svim sljedećim istraživačima pa su ostvarili vrlo prijateljske odnose i trgovinu s Portugalom. Više od 300 godina prošlo je dok nije došlo do ozbiljnih istraživanja rijeke Kongo.
Francisco José de Lacerda, portugalski istraživač, došao je do visoravni Katanga s istoka 1798. To su učinili i arapski trgovci 1800-ih. Arapi su proširili svoj utjecaj na istočnu stranu zavale Konga gdje su mnogo trgovali. Škotski istraživač i misionar, David Livingstone, posjetio je rijeke Luapula i Lualaba 1871. godine vjerujući da su one izvor Nila. Prvi istraživač koji je sam istražio cijelu rijeku bio je Anglo-Američki novinar i istraživač Henry Molton Stanley. 1876. i 1877. godine Stanley je prešao više od 2600 kilometara uz rijeku Kongo. Uz pomoć belgijskog kralja Leopolda II., Stanley se vratio u Kongo od 1879. do 1884. godine. Osnovao je 22 naselja na Kongu, na Gornjem Kongu pustio je 4 broda pogon i izgradio je cestu oko brzaca na Donjem Kongu između Matadia i Malebo bazena. 1885. godine Slobodna Zemlja Kongo, koja je uključivala veći dio zavale Konga, postala je privatno vlasništvo Leopolda II. 1908. taj entitet postao je belgijska kolonija, Belgijski Kongo, a 1960. postigao je nezavisnost kao država Kongo.
